Coprinopsis xenobia - created on June 2023 in Granada, Spain by faluke

NEOBIČNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis xenobia (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: xenos (gr.) = stranac, nepoznat, neobičan. Po izgledu.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je kuglast, eliptičan ili jajolik, kasnije se izravna, bijel do sivkast, na sredini je često smeđ ili krem-sivkast, pekriven je radijalnim, bjelkastim, dlakavo-ljuskavim ovojem, prozirno crtast.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.3-2.5 mm debeo, valjkast, vodenast, bjelkast, vrlo je fino ljuskav, gušće pri bazi.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su bijelo-smećkasti ili sivkasti, na kraju su ljubičasto-crni.

Spore: Duguljaste, eliptične, uglavnom zaobljene na vrhu, sa 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.6-14.7 x 5-8.2 µm, Q = 1.62-2.15, Qav = 1.8-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 8-10 µm, cheilocistide su uglavnom u obliku boce, manji broj je kuglast do eliptičan ili valjkast, 60-100 x 22-40 µm, pleurocistide su valjkaste, u obliku boce ili eliptične, 90-125 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na starom kravljem izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikuje se od vrlo srodne žutoglave gnojištarke (Coprinopsis luteocephala) po tome što ima nešto veće spore, manja plodna tijela, manje kuglasto-eliptičnih cheilocistida, a više u obliku boce i nedostatku žute boje te po staništu na kravljem, a ne na konjskom izmetu.

Narcissea cardiaspora - created on February 2022 in Meijendel - Kijfhoek, Netherlands by Arie Benschop

SRCOLIKOSPORNA GNOJIŠTARKA

Narcissea cardiaspora (Bender) Voto

Etimologija: kardia (gr.) = srce + spora (gr.) = sjeme, spora. Po obliku spora.

Engleski naziv: Ticker inkcap

Klobuk: 0.4-1 cm širok, prvo je eliptičan ili valjkast i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, potpuno je prekriven praškastim, bijelim, krem ili svijetlo oker-ružičastim ovojem, lagano je zrnasto-pahuljast na sredini, brazdasto narebran, u starosti je gol.

Stručak: 2-3.5 cm visok i oko 1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 1.5 mm, bijel, pomalo je proziran, često je svijetlosmeđ, sitno pahuljast.

Listići: 18-25 ih dopire do stručka, slobodni ili usko prirasli, široki su oko 1 mm, isprva su bijeli, kasnije su sivkasti do crni.

Spore: Srcolike, sa središnjim su kličnim otvorom, 5.5-8.5 x 4.8-6.5 (f) x 3.7-4.5 µm, Q = 1-1.4, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 12-28 x 7-8 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične ili u obliku boce, 25-50 x 15-30 µm, pleurocistide su u obliku boce ili eliptične, 30-55 x 15-26 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na kompostu, konjskom gnoju pomiješanom sa zemljom i sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii), koja ima zaobljene i višekutne spore, dok se spore kod opisane vrste sužavaju prema kličnom otvoru.

Narcissea cordispora - created on May 2018 in Solemsvatnet, Ørland, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

VUNASTA GNOJIŠTARKA

Narcissea cordispora (T.Gibbs) D.Wächt. & A.Melzer

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 1.2 cm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, oker, svijetlosmeđ do siv, potpuno je prekriven praškastim, svijetlosmeđim ovojem, sa malim stožastim nakupinama na sredini, brazdasto narebran, u starosti je gol, rub je u ranoj mladosti sa nešto dlakavijim pahuljastim ostacima ovoja.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 2.5 mm, bijel, često je smećkast, prekriven je sa bijelim nakupinama od ovoja, koje često tvore mali uspravni ovratnik, sličan volvi.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, slobodni, široki do 1.5 mm, isprva su bijeli, kasnije su sivkasti do crni.

Spore: Pravokutno limunaste, sa središnjim su kličnim otvorom, 7.3-11.6 x 6.5-10.1 µm, Q = 1-1.25, Qav = 1.05-1.2, bazidije su 4-sporne, 12-32 x 7-10 µm, cheilocistide su u obliku boce, gotovo kuglaste, eliptične ili valjkaste, 20-50 x 17-32 µm, pleurocistide su u obliku boce, kuglaste, eliptične ili valjkaste, 40-80 x 16-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na životinjskom izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnija karakteristika je prisutnost cheilocistida u obliku boce. Slične su Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii), koja raste na kuhinjskom otpadu, silaži, slami i tlu pomiješanom sa starim gnojem, te srcolikosporna gnojištarka (Narcissea cardiaspora), koja ima spore u obliku srca.

Narcissea ephemeroides - created on April 2024 in Duderstadt-Werxhausen, Germany by coebert97

PROLAZNA GNOJIŠTARKA

Narcissea ephemeroides (DC.) T.Bau, L.Y.Zhu & M.Huang

Etimologija: ephemeros (gr.) = kratkotrajan, dnevni, prolazan. Po kratkom životnom ciklusu.

Engleski naziv: Diaphanous inkcap

Klobuk: 0.4-1.3 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan, valjkasto-eliptičan ili jajolik i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, siv, potpuno je prekriven praškastim, svijetlo ružičasto-smeđim ili žućkastim ovojem, sa malim stožastim nakupinama na sredini, brazdasto narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 1.5 mm, lomljiv, bijel, djelomično je proziran, prekriven je sa žućkastim ili svijetlosmeđim nakupinama od ovoja; u mladosti je sa malim uspravnim ovratnikom, kasnije je sa tankim, pokretnim, bjelkastim vjenčićem oko polovice stručka ili niže, ponekad je bez vjenčića.

Listići: 14-23 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bjelkasti, kasnije su crni.

Spore: Pravokutno limunaste do srcolike, sa središnjim su kličnim otvorom, 6-9 x 5.5-8 (f) x 4.5-5 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.05-1.15, bazidije su 4-sporne, 13-28 x 7-9 µm, cheilocistide su u obliku boce, gotovo kuglaste ili eliptične, 20-60 x 15-35 µm, pleurocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkasto eliptične, 30-60 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na gnoju, osobito konjskom ili kravljem, kompostu, na obilno pognojenom tlu i u lončanicama sa cvijećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii) i vunasta gnojištarka (Narcissea cordispora), od kojih se razlikuje po malom vjenčiću i boji klobuka, koja je obično žućkastija.

Narcissea patouillardii - created on August 2016 in Gjøkåsen, Sør-Varanger, Fi, Norway by Dag Hovind

PATOUILLARDOVA GNOJIŠTARKA

Narcissea patouillardii (Quél.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast franuskog farmaceuta i mikologa Narcisse Théophile Patouillarda (1854. - 1926.). U Parizu je 1884. godine stekao diplomu s doktorskom tezom o strukturi i klasifikaciji Hymenomycetes. Iste je godine bio jedan od osnivača Francuskog mikološkog društva i bio njegov treći predsjednik od 1891. do 1892. godine, a 1920. godine postao je počasni član Britanskog mikološkog društva. Jako je cijenjen zbog svog taksonomskog rada u mikologiji, a tijekom svoje karijere opisao je brojne rodove i vrste gljiva, a bio je taksonomski autoritet za rodove Guepiniopsis, Hirsutella, Lacrymaria, Leucocoprinus, Melanoleuca i Spongipellis. Cjepača Inocybe patouillardii jedna je od vrsta nazvanih po njemu. Bio je autor gotovo 250 radova i bio je vodeći autoritet za tropsku mikologiju, a više od 100 njegovih publikacija uključivalo je studije gljiva s različitih lokaliteta kao što su Brazil, Java, Guadeloupe, Meksiko, Nova Kaledonija, otočje Gambier, Filipini, itd.

Engleski naziv: Composting Incap

Klobuk: 0.4-2.2 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 8 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, siv, na sredini je žuto-smeđ, potpuno je prekriven praškastim, svijetlo ružičasto-smeđim ovojem, tvori male stožaste pahulje na sredini, ovoj je na rubu, osobito u ranoj mladosti, nešto dlakavije-pahuljast, jasno je radijalno narebran sve do sredine.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok oko 1.5 mm, bijel, djelomično je proziran, često je sivkast ili smećkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja, koje često tvore mali uspravni ovratnik.

Listići: 16-22 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 1.5 mm, isprva su bijeli, zatim sivkasti do crni.

Spore: Pravokutno limunaste, sa središnjim kličnim otvorom, 6-8.9 x 5.8-7.8 µm, Q = 1-1.35, Qav = 1.05-1.2, bazidije su 4-sporne, 15-30 x 7-8 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste do eliptične, 20-45 x 15-35 µm, pleurocistide iste kao cheilocistide, 30-50 x 35-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, sivo, tanko, staklasto, crnkasto, brzo se rastapa, po suhom vremenu više ili manje poveni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na pognojenoj zemlji, zemlji sa biljnim otpadom, te u posudama s cvijećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Skoro je opnaste konzistencije i teško se raspoznaje po izgledu, a karakteristična je eventualno po rastu na izmetu, a primjećeno je da raste i na biljnim ostacima, odnosno na ostacima trulog voća.

ZLATOKOSA GNOJIŠTARKA

Parasola auricoma (Pat.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: aurum (lat.) = zlato + coma (lat.) = kosa, resa. Po zlatnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Goldenhaired Inkcap

Klobuk: 1-6 cm širok, najprije je jajolik i zatvoren, kasnije se nešto otvori, po vlažnom je vremenu sjajan, u mladosti je narančast-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je tamno crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, izraženo je radijalno crtast, rubovi rebara su prekriveni sa raštrkanim, preko 200 µm dugim, uraštenim, smeđim dlačicama ili čekinjama (sclerocistide) vidljivim samo pomoći povećala.

Stručak: Dosta je žilav, često je korjenast, lomljiv, šupalj, bjelkast je ili žućkast, uzdužno je sitno vlaknast, lagano se sužava prema vrhu.

Listići: Usko su prirasli na stručak, široki, oštrica je glatka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivo-crni.

Spore: Eliptične, 10-14.5 x 6-8 µm, više su ili manje sa središnjim kličnim otvorom, nema pleurocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, ne otapa se; bjelkasto, u starosti je vodenasto smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag i pomalo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, po vrtovima, parkovima, rubovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na truloj piljevini ili iverju nakon sječe drveća, kao i na golom tlu ili tlu pomiješanom sa šljunkom, na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici travnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu, a posljednje dvije Ivana Mandić Mihaljević, krajem travnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu vrstu je dosta lako identificirati po prilično upadljivo obojenom klobuku kada se gljiva u potpunosti razvije. Slične smeđe dlačice na kožici klobuka ima stožasta gnojištarka (Parasola conopilea), koja nije brazdasto narebrana. Druge su slične vrste obično bez dlačica na klobuku i sa srcolikim sporama.

Parasola conopilea - created on November 2014 in Attica, Greece by bkaounas

STOŽASTA GNOJIŠTARKA

Parasola conopilea (Fr.) Örstadius & E.Larss.

Etimologija: konos (gr.) = konus, šiljak + pileos (gr.) = kapa, pokrivalo. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Conical Brittlestem

Klobuk: 1-4.5 cm širok, stožasto-zvonolik, ispupčen na sredini, tup, gol, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je okerasto-smeđa, vodenast, brzo blijedi, površina je sa sitnim dlačicama koje se mogu vidjeti samo pomoću povećala, rub je bez ostataka ovoja i slabo brazdasto crtast.

Stručak: 6-22 cm visok i 2.5-4 mm debeo, šupalj, valjkast, izdužen, lomljiv, na bazi je bjelkasto maljav, ostali je dio žut.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, lagano su prirasli na stručak, krem-smeđi, kasnije su ljubičasto-smeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, 12-19 x 6-8.5 µm, cistide su vretenaste, 40-60 x 10-15 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim busenima, kao saprofit na tlu i drvu, po parkovima, vrtovima, dvorištima, vlažnim livadama i uz rubove putova.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a nije ni preporučljiva za konzumaciju, jer pripada skupini sitnih gljiva koje su sumnjive kao otrovne. Neki izvori navode da konzumacija ove gljive kod osjetljivih osoba sigurno uzrokuje simptoma trovanja.

Napomena: Za sigurnu je identifikaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Parasola crataegi - created on September 2024 in Stevns Fyr, Denmark by Thomas Kehlet

GLOGOVA GNOJIŠTARKA

Parasola crataegi Schmidt-Stohn

Etimologija: crataegi (lat.) = od gloga, koji pripada glogu. Po rastu ispod bijelog gloga.

Klobuk: 0.5–1.5 cm širok, isprva je eliptičan do valjkast, zatim je konveksan do polukuglast, kasnije je raširen i izravnat, u mladosti je sivo-smeđ, na sredini je cimetastosmeđ do sivo-smeđ, vlažan, kasnije je sivkast do bijelo-sivkast, prozirno crtast gotovo do sredine.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, proziran, sivkast, u mladosti je malo dlakav, kasnije gol.

Listići: Slobodni, do 30 ih dopire do stručka na udaljenosti od 0.5-1 mm, do 2 mm široki, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti, s nejasnom je resastom oštricom.

Spore: Eliptične, jajolike do srcolike, 6.5-8.5 × 5.5-7.5 (f) x 4-5.5, Me = 7.4 x 6.5 (f) x 4.8 µm, Q = 1.35-1.77, Qav = 1.49, klični otvor je ekscentričan, bazidije u oko 80% slučajeva imaju 4 spore, ali 10-20% ih ima 2 ili 3 spore, batinaste, 31-48 × 10-14 µm, cheilocistide su prilično gusto zbijene, duguljaste, eliptične, usko do široko jajolike, neke su također kuglaste sa produžetkom na vrhu, 23-40 × 10-17 µm, pleurocistide su raštrkane, uglavnom uz oštricu lističa, teško su uočljive, jajolike, 48–62 × 17–24 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na pašnjacima, gotovo uvijek u neposrednoj blizini bijelog gloga (Crataegus monogyna) ili u njegovom grmlju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu ispod bijelog gloga.

Parasola cuniculorum - created on January 2023 in Rørvig, Denmark by Bo Valeur

ZEČJA GNOJIŠTARKA

Parasola cuniculorum D.J.Schaf.

Etimologija: cuniculus (lat.) = zec, zečja rupa. Po rastu na zečjem izmetu.

Klobuk: 2-8 mm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, žive je žućkasto-narančaste do narančasto-smeđe boje, brzo blijedi do svijetlo cimetastosmeđe ili žućkasto-smeđe boje, a zatim je proziran i gotovo prošaran ili sivkast od spora, sredina ostaje cimetastosmeđa ili žućkasto-smeđa, kasnije je siv, brazdasto crtast.

Stručak: 1.5-5 cm visok i oko 0.5 mm debeo, valjkast, lagano je gomoljasto zadebljan, proziran, u mladosti je proziran, bijel, svilenkasto-vlaknast i malo zrnast, kasnije je gladak, baza je prekrivena vlaknastim hifama.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 9-16 ih dopire do stručka, bijeli, zatim su sivi i na kraju crni.

Spore: Eliptične, s prednje su strane srcolike, 8.5-12 x 8-12 (f) × 6.5-7.5, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su kuglaste, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na pašnjacima, na izmetu, uglavnom zeca ili kunića.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je patuljasta gnojištarka (Parasola misera), od koje se razlikuje po 2-spornim bazidijama i rastu na zečjem izmetu.

Parasola hemerobia - created on June 1982 in Lincoln, Ontario, Canada by Mycology Division, Royal Ontario Museum

JEDNODNEVNA GNOJIŠTARKA

Parasola hemerobia (Fr.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Klobuk: 1-6 cm širok, u početku je gotovo valjkast, zatim je zvonolik, kasnije je konveksno-izravnat, u starosti je ulegnut na sredini, prema rubu je izraženo narebran, gladak, mazav, najprije je svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, poslije sivkasto-smeđ.

Stručak: 11-14 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, tanak, lomljiv, šupalj, proširen je na vrhu, često je zakrivljen na bazi, lako se odvaja od podnice klobuka, gol, gladak, bijelo-žućkast.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, u početku su bijeli, zatim su tamnosmeđi do crni, odvojeni su od stručka, slobodni, ne otapaju se već se posuše.

Spore: Eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 12.5-14.3 x 6-8 µm, sa velikim su kličnim otvorom; otrusina je crna.

Meso: Tanko, oko 1 mm debelo, mekano, u starosti  se posuši, bijelo-žućkasto; miris i okus su izraženi na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz puteve u travi, u vrtovima i drugdje, a pojavi se 1-2 dana nakon jake kiše.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim vrstama malih gnojištarki. Međutim, od njih se razlikuje po prilično visokom stručku te izraženom glatkom ispupčenju na klobuku i osobito svojstvu da se posuši. Dosta je slična pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus), ali ona raste busenasto, baza stručka joj je pahuljasto-maljava, na klobuku nema tako izraženo ispupčenje, prekrivena je sitnim sjajnim zrncima, a rub klobuka nije pravilan već izgleda izgriženo.

Parasola hercules - created on August 2024 in Skejten, Denmark by Thomas Kehlet

HERKULOVA GNOJIŠTARKA

Parasola hercules (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: Herkul (lat.) = legendarni junak poznat po svojoj velikoj snazi i veličini. Po velikim sporama.

Klobuk: 0.8-1.8 cm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, često je ulegnut na sredini, u mladosti je žuto-smeđ, oker, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, uglavnom s nijansama sive, brazdasto crtast do 2/3 promjera.

Stručak: 1-7.5 cm visok i oko 1.5 mm debeo, lomljiv, valjkast, malo je zadebljan na bazi, bijel do smećkast, gladak, gol.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 16-30 ih dopire do stručka, bijeli do krem, zatim su sivkasti i na kraju crni.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, 12.5-18 x 11.5-17 (f) x 8-11 µm, Q = 1.04-1.28, Me = 13.6-15.8 x 12-13.3 (f) µm; bazidije su 4-sporne, 22-51 x 13-16 µm, cheilocistide su 50-70 x 10-30 µm, pleurocistide su 55-125 x 22-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, ne otapa se, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit po livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, stazama, na tlu u travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo širokim, velikim sporama u obliku leće u kombinaciji s minijaturnim plodnim tijelom i prilično velikim pseudoparafizama koje okružuju svaku bazidiju. Slična je Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koje se razlikuje po veličini spora.

Parasola kuehneri - created on September 2024 in Kulebjerg skov, Denmark by Thomas Kehlet

SITNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola kuehneri (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do narančasto-smeđ, na sredini je žut do narančasto-smeđ, uglavnom je sa nijansama sive, bez ostataka ovoja, često je sitno zrnast, brazdasto-crtast do 4/5 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni, oštrica he bjelkasta.

Spore: Široko eliptične, 7.5-10 x 6-8 (f) × 5-6 µm, Q = 1.2-1.7; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na glinenastom tlu na sjenovitim mjestima ili na trulim biljnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima nešto manji Q spora, 1.1-1.3.

BJELOGLAVA GNOJIŠTARKA

Parasola lactea (A.H.Sm.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lactea (lat.) = mliječna, mliječnobijela, kao mlijeko. Po boji.

Klobuk: 1-5 cm širok, u početku je jajolik, kasnije se proširi i izravna, žuto-smeđ, oker do crvenkasto-smeđ, uglavnom je sa nijansama sive, bez ostataka ovoja, brazdasto-crtast do 2/3 promjera.

Stručak: 2-16 cm visok i 1–4 mm debeo, lomljiv, valjkast, baza je malo zadebljana, gladak, bijel, svijetlozelen do svijetlosmeđ.

Listići: Slobodni, relativno su razmaknuti, bijeli do kremasti, kasnije su sivkasti, u starosti su crni i posušeni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 5-kutne, srcolike do kuglaste, 8-12 x 7-10.5 (f) x 5.5-7 µm, Q = 1.1-1.3, s ekscentričnim su kličnim otvorom, pleurocistide su 40-120 × 16-40 µm (cromushrooms: spore su (9) 9.2 - 10.3 (11.1) × (7.6) 8 - 8.9 (9.3) (f) × (5.6) 5.8 - 6.7 (6.8) µm, Q (f) = (1) 1.1 - 1.2 (1.3), Q = (1.4) 1.5 - 1.65 (1.7), N = 120, Me = 9.8 × 8.5 (f) × 6.2 µm, Qe (f) = 1.2, Qe = 1.5, cheilocistide su 81 - 105 × 7 - 12 µm, N = 3); otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, krhko, posuši se, nije topljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma, stazama, na tlu ili drvnim ostacima izmiješanih sa zemljom, na sjenovitim mjestima. Primjerak na slici snimljen je početkom kolovoza, na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična gnojištarka Parasola kuehneri, koja ima nešto veći Q spora, 1.2-1.7.

Parasola leiocephala - created on July 2020 in Tollefsvika, hagen, Ørland, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

ĆELAVA GNOJIŠTARKA

Parasola leiocephala (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: leios (gr.) = glatko, bez nabora + kephale (gr.) = glava, čelo. Po izgledu.

Engleski naziv: Bald Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, valjkasto-eliptičan, u obliku je žira, ubrzo se otvori i spljošti, skoro je ravan, žuto-smeđ, oker, uglavnom je s nijansama sive, nešto je tamnije crveno-smeđe boje na sredini odakle postepeno prema rubu nestaje tamna mrlja, jasno je narebran do 2/3 širine, opnaste je konzistencije.

Stručak: 2-16 cm visok i 1-4 mm debeo, slabašan, malo je zadebljan na bazi, gladak, bijel, svijetlozelen do smećkast, lagano je maljav na bazi.

Listići: Nisu gusti, odmaknuti su od stručka, slobodni, skoro je prisutan ovratnik, bijeli do prljavo bijeli, kasnije su sivkasti, u starosti su crni, oštrica je bijela, ne otapaju se, već se posuše.

Spore: Eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, 8-12 x 7.2-10 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, slabo se rastapa, posuši se, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, usamljeno ili u malim skupinama, kao saprofit tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, šumskim stazama, na golom tlu ili u sjenovitim travnatim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), od koje se razlikuje po drugačijoj, izraženijoj boji koja je prema rubu postepeno sve svjetlija.

Parasola lilatincta - created on September 2017 in Køge Strandskov, Denmark by Thomas Læssøe

LJUBIČASTOOBOJENA GNOJIŠTARKA

Parasola lilatincta (Bender & Uljé) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: lila (lat.) = ljubičasta + tingere (lat.) = bojiti. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Incap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je izduženo valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je s ljubičastom ili ružičasto-smeđom nijansom, ubrzo blijedi u svijetlosmeđu ili krem-ružičastu boju, a zatim je svijetlo sivo-smeđ, a ljubičasta nijansa ostaje najduže samo u sredini, brazdasto crtast, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, gol, baza je često s laganom ružičastom do ljubičastom nijansom.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-45 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Eliptične, s prednje su strane srcolike do 5-kutne, s konveksnom su do spljoštenom bazom i zaobljenim vrhom, klični je otvor ekscentričan, 9.5-13.5 x 9-11 (f) x 6-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.12-1.22, bazidije su 4-sporne, sa žućkastim su uljnim kapljicama koje lome svjetlost, cheilocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 25-70 x 12-28 µm, pleurocistide su valjkaste ili eliptične, 30-95 x 22-38 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u malim skupinama ili busenasto, kao saprofit na sitnim drvnim ostacima i tlu izmiješanom sa drvnim ostacima, na rubovima cesta.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ljubičastoj nijansi kod mladih plodnih tijela, koja kasnije nestane. U starosti je vrlo sličan ćelavoj gnojištarki (Parasola leiocephala), koja ima nešto kraće spore, dok su kod naborane gnojištarke (Parasola plicatilis) izduženije, odnosno većim Q.

Parasola megasperma - created on October 2012 in Los Palacios y Villafranca, Spain by Manuel Alvarado Cordobes

KRUPNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Parasola megasperma (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: mega (gr.) = velik + sperma (gr.) = sjeme, spora. Po boji.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je valjkast, zatim se raširi i izravna, u mladosti je kestenjastosmeđ, crveno-smeđ ili oker-smeđ, brazdasto crtast, kasnije izblijedi, na kraju je siv.

Stručak: 2-10 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, proziran, bijel, gladak, gol, baza je lagano vlaknasta i boje klobuka.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, odvojeni su od stručka (pseudo) ovratnikom, 30-40 ih dopire do stručka, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Široko eliptične do jajolike, 13-18 x 8.5-11.5 (f) x 7.5-10 µm, klični otvor je jako ekscentričan, bazidije su 4 spore, cheilocistide su najčešće jajolike; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na tlu ili na komadićima drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama.

Parasola misera - created on December 2024 in Feddet, Præstø, Denmark by Ella Buck

PATULJASTA GNOJIŠTARKA

Parasola misera (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: misera (lat.) = nesretna, bijedna, jadna. Po maloj veličini.

Engleski naziv: Least inkcap

Klobuk: 3-8 mm širok, u mladosti je eliptičan do jajolik ili valjkast, kasnije se raširi i izravna poput kišobrana, gol, bez dlačica i ostataka ovoja, u mladosti je svijetlo crvenkasto-smeđ do narančasto-smeđ, kasnije je žuto-narančast, žut do sivo-smeđ, u starosti je proziran s oker-smeđom sredinom, bez ovoja, brazdasto-narebran, u starosti se posuši.

Stručak: Valjkast, zadebljan do blago gomoljast na bazi, bijel, u mladosti je dosta dlakav, kasnije je bez dlačica, baza je žuto-smeđa i vlaknasta od micelija.

Listići: Sa ovratnikom, slobodni, razmaknuti, sivi, u starosti su crno pjegavi.

Spore: Gotovo kuglaste, s prednje su strane srcolike do trokutaste, 7-10.5 x 5-10 (f) x 6.5-10 µm, bazidije su 4-sporne, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivo, slabo se topi, uglavnom se posuši; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od ožujka do siječnja, kao saprofit na prilično svježem životinjskom izmetu, obično kravljem ili konjskom, stajskom gnoju.

Doba rasta: 1, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nema drugih sitnih gnojištarki s glatkim klobukom koje rastu na gnoju. Također se razlikuje od ostalih sličnih vrsta po odsutnosti pleurocistida. Dosta je slična gnojištarka Coprinellus pellucidus, kojoj se listići u starosti otope.

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis (Curtis) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: plicatus (lat.) = savijeno. Po savijenosti klobuka.

Engleski naziv: Pleated Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije eliptičan ili jajolik i visok 0.3-1.2 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je ispupčen ili spljošten, žućkasto-smeđ do siv, na vrhu je oker-smeđ do smeđ i gol, od sredine do ruba je jako radijalno brazdasto-narebran, svijetlooker do sivkast.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, vijugav, bulbozno je zadebljan na bazi, bjelkast, na bazi je žuto-smećkast, lagano je bjelkasto pahuljast.

Listići: Tanki, 22-38 ih dopire do stručka, suženi su uz stručak, slobodni, bjelkasti, tamnosivi, svijetlosmeđi ili su crno-smeđi, oštrica je bjelkasta, često je crna od praha spora.

Spore: Kuglaste do skoro eliptične, s prednje su strane 5-kutne, klični je otvor ekscentričan, 10-14.5 x 7.2-10.3 (f) x 6.5-8.1 µm, Q = 1.05-1.8, Qav = 1.15-1.55, bazidije su 4-sporne, 20-42 x 9-12 µm, pleurocistide u u obliku boce ili gotovo valjkaste, 60-100 x 22-35 µm, gornji je dio širok 17-28 µm, cheilocistide su jajolike ili u obliku boce s vratom širine 6-18 µm, ponekad su eliptične, 40-90 x 16-28 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, ne otapa se već samo povene, svijetlosmeđe je do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit tla u travi uz šumske staze i putove, te po parkovima, vrtovima i livadama, na osvijetljenim mjestima. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog i sredinom lipnja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je ćelava gnojištarka (Parasola leiocephala), od koje se razlikuje po većim, izduženijim sporama, nešto manjim i sivkastijim plodnim tijelima, rjeđim listićima i staništu isključivo na otvorenijim, travnatim terenima, Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koja je nešto izraženije obojena, bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea), koja ima kraće, višekutne, srcolike spore, dok sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri) i glogova gnojištarka (Parasola crataegi) imaju još manje spore.

Parasola plicatilis-similis - created on October 2018 in Høstemark Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

NABORANA GNOJIŠTARKA

Parasola plicatilis-similis L.Nagy, Szarkándi & Dima

Etimologija: plicatilis (lat.) = naboran, sa naborima + similis (lat.) = sličan, nalik. Po sličnosti sa naboranom gnojištarkom (Parasola plicatilis).

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.6-4.5 cm širok, u početku je valjkast do eliptičan ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se proširi i izravna, mednožut, žučkasto-smeđ, oker-smeđ, u starosti postaje sivkast, na sredini je svijetlo oker-smeđ, brazdasto-crtast do sredine.

Stručak: 4-9 cm visok i 1–2 mm debeo, tanak, valjkast, vlaknast, ubrzo je gol, svijetlo oker-smećkast, pri dnu je slabo vlaknast.

Listići: Slobodni, gusti, široki su do 4 mm, isprva su bjelkasti, zatim sivkasti pa crni.

Spore: Široko eliptične, s prednje su strane 6-kutne, 10.5-13.5 × 8-11.5 µm, Q = 1.15-1.5, Qav = 1.2, Me = 11.8 × 9.7 µm, s ekscentričnim kličnim otvorom, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-45 × 10-14 µm, cheilocistide su jajolike, batinaste ili u obliku boce, 35-80 × 12-20 µm, pleurocistide su jajolike ili u obliku boce, često prilično uske i vitke 75-90 × 24-35 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na tlu, u travi ili u mahovini u vlažnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrsta je vrlo slična naborana gnojištarka, koja se uglavnom razlikuje po obliku spora i u manjoj mjeri po prisutnosti brojnih uskih pleurocistida u obliku boce, a spore su uglavnom široko eliptične eliptične ili heksagonalne (Q = 1.15–1.5). Oblik spora kod opisane vrste je prijelazni između vrsta s eliptičnim sporama, kao što su naborana gnojištarka i zlatkosa gnojištarka (Parasola auricoma), i više izvedenih vrsta sa zaobljenim trokutastim sporama, npr. Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri) i bjeloglava gnojištarka (Parasola lactea). U skladu s tim, njihova bi se determinacija trebala oslanjati na oblik većine spora i mjerenja 10-20 spora.

Parasola schroeteri - created on May 2024 in Vellerup Sommerby, Denmark by Ole Sparre Pedersen

SCHROETEROVA GNOJIŠTARKA

Parasola schroeteri (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: U čast njemačkog mikologa i vojnog liječnika Josepha Schrötera (1837.-1894.), koji je dao značajan doprinos u opisu brojnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Pleated Inky Cap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je eliptičan ili jajolik i 3-10 mm visok, zatim je konveksan, kasnije se proširi i izravna, prvo je crvenkasto-smeđ, na sredini je smeđ, kasnije je krem-smeđ, siv, kožica je radijalno i djelomično račvasto, brazdasto narebrana do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, vrlo lomljiv, zadebljan na bazi, bjelkast, žućkast do svijetlo sivo-smeđ, baza je slabo baršunasta i oker-smeđa.

Listići: Gusti, 24-36 ih dopire do stručka, široki su do 4 mm, slobodni, isprva su bjelkasti do krem, zatim su sivo-smeđi, u starosti su crnkasti.

Spore: Jajolike do zaobljeno trokutaste, sa konveksnom su bazom i zaobljenim vrhom, s ekscentričnim su kličnim otvorom, 10-15.5 x 9-13 (f) x 8-8.5 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 22-48 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste ili jajolike s vratom širokim 21-32 µm ili rijetko gotovo kuglaste, cheilocistidije su valjkaste, eliptične, kuglaste, jajolike i ponekad u obliku boce, ako imaju vrat onda su široke 11-23 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, sivkasto do smećkasto, ne otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit uz puteve, po šumskim stazama, parkovima, livadama, vrtovima i negnojenim pašnjacima, uglavnom na tlu, rjeđe na gnoju i kravljim balegama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične je boje zlatokosa gnojištarka (Parasola auricoma), koja raste uglavnom u šumama, a kožica klobuka prekrivena je smeđim dlačicama. Slična naborana gnojištarka (Parasola plicatilis) nije tako smeđa i ima manje spore, dok je Herkulova gnojištarka (Parasola hercules) s nešto manjim i užim sporama, većih dimenzija, s gušćim listićima i raste na izmetu. Druge su slične vrste većih dimenzija ili sa manjim sporama.

Tulosesus amphithallus - created on April 2010 in Valdepeñas, Spain by Emilio López Barchino

DVOJNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus amphithallus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: amphi (gr.) = oboje, s obje strane + thallus (gr.) = plodno tijelo gljive. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Ubrella Inkcap

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, isprva je valjkast ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je krem, zatim je siv, sredina je cimetastosmeđa do tamnosmeđa, površina je sitno dlakava.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na dnu, staklast, bjelkast, slabo je sitno dlakav.

Listići: Uski, do 1.5 mm široki, oko 20 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, zatim su sivi do crnkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 12.3-19 x 6.7-9.5 µm, Q = 1.65-1.9, Qav = 1.75-1.8, bazidije su 2-sporne, 21-34 x 8-11 µm, cheilocistide su u obliku boce sa uskim vratom, 2-5 µm široke na vrhu, 25-50 x 10-16 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-7 µm, 40-85 x 10-16 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do Sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprofit tla na zemlji, uz puteve, ponekad na pašnjacima, na glinenasto-pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, cheilocistidama u obliku boce i rastu na zemlji. Slična je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinellus verrucispermus), koja ima bradavičave spore.

Tulosesus angulatus - created in Netherlands (Kingdom of the) by peter peperkamp

UGLATOSPORNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus angulatus (Peck) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: angulatus (lat.) = uglat. Po obliku spora.

Engleski naziv: Bishop's Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, kuglast, jajolik do zvonolik i visok do 1.5 cm, kasnije se raširi, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, sredina je tamnija, kasnije posivi, jasno je brazdasto-narebran gotovo do vrha klobuka, površina je sa sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, bez ovoja, rub je često raspuknut, kožica se ne otapa, već samo poveni.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, relativno je kratak, slabašan, valjkast, gladak, bjelkast, na vrhu je smećkast, sitno je dlakav.

Listići: Prilično su gusti, široki, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crnkasti, oštrica je svjetlija, rastapaju se.

Spore: Višekutne, u obliku mitre, nepravilne, s tri režnja, s prednje su strane karakteristično peterokutne, spljoštene, sa 1.8 µm širokim su kličnim otvorom, 7.7-10.5 x 6-7.8 (f) x 5-5.5 µm, Q = 1.15-1.6, Qav = 1.25-1.35, bazidije su 4-sporne, 15-36 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste do usko eliptične, 30-80 x 25-40 µm, kao i u obliku boce, 30-60 x 8-20 µm, sa suženim vratom, koji ej na vrhu širok 2-5 µm, pleurocistide su kuglaste do eliptične ili jajolike, 60-120 x 25-60 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 3.5-6 µm, 50-100 x 12-15 µm, ima sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Sivkasto do crno-smeđe, ne rastapa se; miris je slabo izražen, ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, kao saprofit tla na opožarenim terenima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada rodu Tulosesus čije vrste je često teško međusobno determinirati. Prepoznatljiva je po tamnosmeđem i kugalstom klobuku, posebnom obliku spora i rastu po opožarenim terenima.

Tulosesus bisporiger - created on November 2012 in Geesteren (OV) - Huyerense Broek, Netherlands by Corry Abbink-Meijerink

DVORODNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus bisporiger (Buller ex P.D.Orton) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora + -ger (lat.) = nosilac, onaj koji nosi. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Twin Spored Inkcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je valjkast ili jajolik, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je oker-smeđ do cimetastosmeđ, zatim prema rubu postaje siv, sitno dlakav.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, do 2 mm široki, oko 32 dopiru do stručka, usko prirasli, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, otapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.3-13.7 x 6.3-8.3 µm, Q = 1.45-1.7, Qav = 1.55-1.6, bazidije su 2-sporne, 16-32 x 7-9 µm, cheilocistide su kuglaste do eliptične, 25-55 x 20-35 µm, pleurocistide su kuglaste do eliptične, 40-65 x 28-37 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 5-8 µm, 50-110 x 12-25 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u lišću i na sitnim otpalim grančicama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, a najsličnija je dvosporna gnojištarka (Tulosesus bisporus) koja raste na izmetu.

Tulosesus bisporus - created on April 2017 in Radiomarken, Denmark by Tobias Bøllingtoft

DVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus bisporus (J.E.Lange) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Two Spored Inkcap

Klobuk: 0.7-2 cm širok, isprva je jajolik i do 1.2 cm visok, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, jasno je prozirno crtast, prvo je kremast, žuto-smeđ, oker do cimetastosmeđ na sredini, zatim prema rubu postaje svijetlo sivo-smeđ, sa sitnim je dlačicama koje se vide samo pomoću povećala, bez ovoja, na kraju se rastopi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, usko su prirasli ili slobodni, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan i oko 1.8 µm širok, 9.7-13.7 x 6.1-8.4 µm, Q = 1.4-2.1, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 2-sporne, 15-28 x 6-8 µm, cheilocistide su kuglaste do eliptične, 20-55 x 15-32 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 5-10 µm, 60-120 x 10-22 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris je slab na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit tla na izmetu, mješavini slame i izmeta te na truloj slami ili pokošenoj travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, kuglastim do eliptičnim cheilocistidama, odsutnosti sclerocistida i rastu na izmetu ili mješavini izmeta i slame. Slična je samo dvorodna gnojištarka (Tulosesus bisporiger), koja raste na grančicama i među lišćem, te ima pleurocistide.

Tulosesus brevisetulosus - created on September 2022 in Ballegab Skov, Denmark by Thomas Læssøe

KRATKOČEKINJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus brevisetulosus (Arnolds) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: brevis (lat.) = kratak + setulosus (gr.) = čekinjast ili s malim čekinjama. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Klobuk: 0.7-1.8 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, jasno je prozirno crtast, prvo je oker na sredini, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, slobodni, bijeli, zatim su sivi do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Jajolike, klični otvor je na sredini, 7.9-11.4 x 5.2-6.7 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 8-11 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 40-60 x 20-30 µm, pleurocistide su eliptične, do jajolike, 60-120 x 15-35 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 2.5-5 µm, 20-65 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla na izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po zaobljenim krajevima spora i središnjim kličnim otvorom. Druga vrsta s istim karakteristikama je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja je manjih dimenzija, nema pleurocistide, a cheilocistide su manje i kuglastije. Razni autori su također opisanu vrstu uspoređivali sa vrstom Coprinellus bulleri, koja se razlikuje samo po širini spora. Navodi se da su te razlike previše beznačajne da bi opravdale održavanje opisane vrste kao zasebne vrste, ali konačnu riječ će vjerojatno dati studije u budućnosti.

Tulosesus callinus - created on September 2012 in Påø, Denmark by Thomas Kehlet

NJEŽNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus callinus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: callinus (lat.) = nježan, lijep, elegantan. Po izgledu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crvenkasto-smeđ, cimetastosmeđ, oker do žuto-smeđ na sredini, zatim prema rubu postaje siv, sitno je dlakav.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-3 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, koja je široka do 4 mm, bijel, bijelo-žućkast, bijelo-sivkast do smećkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, 18-36 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do crnkasti, rastapaju se, rijetko samo povenu.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je slabo do dosta izraženo ekscentričan, 9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm, Q = 1.5-1.95, Qav = 1.65-1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, 20-50 µm do eliptične i 20-60 x 15-40 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-10 µm, 60-200 x 6-25 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na ili u blizini sitnih drvnih ostataka, na piljevini, osobito na stazama prekrivenim otpalim grančicama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po rastu na stazama prekrivenim otpalim grančicama, ali najvažnije karakteristike ove vrste su sužene pileocistide i prisustvo sclerocistida, te duljina spora od 10-13 µm. Klobuk općenito nije jako taman i nema jako izražen crveni ton, boja je obično žuto-smeđa do oker-smeđa ili cimetastosmeđa. 

Tulosesus congregatus - created on July 2013 in Gatten, Denmark by Thomas Kehlet

SJEDINJENA GNOJIŠTARKA

Tulosesus congregatus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: congregatus (lat.) = okupljati se, sabrati, okupljeni, združeni. Po skupnom rastu.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je jajolik i visok do 1.4 cm, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je žućkasto-smeđ, cimetastosmeđ do sivo-smeđ, kasnije je sivkasto-žut do siv, sa sitnim je stršećim dlačicama koje su vidljive pomoću povećala.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava.

Listići: Uski, 18-34 ih dopire do stručka, usko prirasli ili gotovo slobodni, bijeli do crnkasti, rastapaju se.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 9.8-14.2 x 5.6-7.5 µm, Q = 1.55-1.95, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 9-12 µm, cheilocistide su eliptične do široko jajolike, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste do široko jajolike, 30-140 x 20-50 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 3-8 µm, 30-120 x 8-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do studenog, skupno, na izmetu, izmetu pomiješanom sa slamom, gnoju i sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je kratkotrajna gnojištarka (Tulosesus ephemerus), koja se razlikuje po nedostatku kopči i nešto većim sporama 11.6-15.8 x 6.1-7.9 µm.

Tulosesus ephemerus - created in Spain by Emilio López Barchino

KRATKOTRAJNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus ephemerus (Bull.) D.Wächt. & A.Melzer

Engleski naziv: Fleeting Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je okruglasto-valjkast, zatim je stožast ili zvonolik i na kraju raširen, jako je narebran od ruba do same sredine, najprije je žuto-smeđ do narančasto-smeđ, zatim sivo-smeđ, u sredini tamniji s tamno narančasto-smeđim diskom, vodenast, prema rubu vremenom postaje svjetliji, rebra su trajne oker boje, prekriven je prolaznim bjelkastim ljuskicama, rub se u starosti izvrne prema gore.

Stručak: 2.5-9 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, prema osnovi malo deblji, suh, lomljiv, tek pod povećalom sitno maljav, bjelkast do svijetložut.

Listići: Gusti, najprije bijeli, zatim sivo-crni, slobodni ili više-manje prirasli na stručak, oštrica je bijela, rastapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, 11.5-15.5 x 6-8 µm, bazidije 18-40 x 8-14 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 20-60 x 8-13.5 µm, pleurocistide su 60-120 x 20-45 µm, caulocistidije su 40-60 x 10-23 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto, tanko, lomljivo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u razdoblju bez mraza, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na pognojenom tlu, hrpama fragmentiranog gnoja, humusu za cvijeće, vrtovima, parkovima, šumskim putevima, rubovima šuma, često na truloj piljevini, na vlažnim i sjenovitim mjestima; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta zanimljiva po tome što se u prirodi može pronaći samo ujutro pa ubrzo propada i osuši se. Na početku rasta jako joj je slična sitnosporna gnojištarka (Parasola kuehneri), a poslije se bitno razlikuje po narebranom klobuku koji nema rebra oker-žute boje, već sive.

Tulosesus heterosetulosus - created on June 2012 in Fjellenstrup, Denmark by Michael Sonniks

RAZNOČEKINJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus heterosetulosus (Locq. ex Watling) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hetero (lat.) = različit, drugačiji + setulosus (lat.) = s dlačicama, čekinjast. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Engleski naziv: Variedcell Inkcap

Klobuk: 0.5-1 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je krem-smeđ, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivkast do siv prema rubu, prekriven je sitnim dlačicama različite dužine.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, staklast, bijel, sivkast, kasnije je smećkast, površina je prekrivena sitnim dlačicama različite dužine.

Listići: Uski, slobodni, bijeli do crnkasti, ne rastapaju se već povenu.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je izraženo ekscentričan, 8-11 x 5-6.4 µm, Q = 1.5-1.8, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-32 x 8.5-10 µm, cheilocistide su kuglaste do jajolike, 13-25 x 12-18 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 2-5 µm, 30-95 x 8-21 µm, ima sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do sivkasto, djelomično je staklasto crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, skupno, na konjskom gnoju i biljnim ostacima, u lončanicama za cvijeće.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po obično brojnim sclerocistidama, staništu na balegi i sporama s ekscentričnim kličnim otvorom. Ima vrlo mala plodna tijela, kao prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja nema sclerocistide i ima središnji klični otvor.

Tulosesus heterothrix - created on July 2021 in Bimose, Sorø, Denmark by Thomas Kehlet

DLAKAVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus heterothrix (Kühner) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hetero (gr.) = različit, drugačiji + thrix (lat.) = dlaka, vlakno. Po dekoraciji na klobuku i stručku.

Engleski naziv: Hairy Inkcap

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crveno-smeđ, zatim je smeđ, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ, prekriven je sitnim, bjelkastim vlaknastim dlačicama.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, vrlo je slabašan, valjkast, lagano je zadebljan na bazi gdje je 2 mm širok, staklast, bijel, prekrivena je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, 9-18 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bijeli, kasnije su tamnosmeđi do crnkasti.

Spore: Jajolike, klični otvor je lagano ekscentričan do gotovo središnji, 8.5-12 x 5-6 µm, Q = 1.55-1.8, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 6-9 µm, cheilocistide su u obliku boce sa valjkastim vratom koji je djelomično glavičasto proširen na vrhu širokom 3-6 µm, 20-45 x 9-13 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 6-11 µm, 50-110 x 11-20 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, na zemlji, često u mahovini i na granama prekrivenim mahovinom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta razlikuje od raspucane gnojištarke (Tulosesus hiascens) po svojim sporama s blago ekscentričnim kličnim otvorom. Prozirna gnojištarka ima sužene pileocistide, dok opisana vrsta nema. Listići su kod opisane vrste prilično razmaknuti, što je važna karakteristika za determinaciju ove vrste.

Tulosesus hiascens - created on June 2010 in Viidu, Sorø, Estonia by Vello Liiv

RASPUCANA GNOJIŠTARKA

Tulosesus hiascens (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: hiascens (lat.) = koji se otvarati, koji puca. Po raspucanom klobuku.

Engleski naziv: Splitting Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je oker-smeđ, kasnije je sivkast do siv prema rubu, prekriven je sitnim, bjelkastim vlakancima.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast do blago batinasto zadebljan na bazi, koja je do 5 mm široka, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, 24-36 ih dopire do stručka, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, kasnije su smeđi do crno-smeđi, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je na sredini, 7.5-11.5 x 4.3-5.9 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 7-8 µm, cheilocistide su u obliku boce sa suženim vratom koji je širok 3.5-7 µm, 30-75 x 10-18 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokim na vrhu 4-10 µm, 50-250 x 13-24 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po parkovima, livadama, vrtovima, rubovima šuma, šumskim putevima, voli vapnenačko tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po zašiljenim, dugim pileocistidama u kombinaciji s oblikom spora, koji je više-manje sličan obliku kod rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), kod koje su spore nešto manje, a pileocistide su sa širokim, valjkastim, vratom, koji se ne sužava.

Tulosesus impatiens - created on March 2022 in Batchwood, St Albans, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Jeff

NESTRPLJIVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus impatiens (Fr.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: impatiens (lat.) = nestrpljivo, netolerantno. Jer je krhka, izgleda izlomljeno.

Engleski naziv: Impatient Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, najprije je stožast i visok do 1.2 cm, ubrzo se jako raširi i izravna, opnaste je konzistencije, sivkast do žuto-smeđ, sredina je oker-smeđa do crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, površina je sa sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, jasno je radijalno narebran sve do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-2 mm debeo, prilično je slab, bijel je ili srebrnast, sitno je dlakav, osobito prema vrhu.

Listići: 14-21 ih dopire do stručka, prilično su razmaknuti, usko su prirasli, bjelkasti do svijetlosmeđi, kasnije sivi do crno-sivi.

Spore: Eliptične do jajolike, s oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom je na sredini, 10.6-11.3 x 6.2-7.6 µm, Q= 1.45-1.75, Qav = 1.55-1.65, bazidije su 4-sporne, 20-40 x 9-10 µm, cheilocistide su u obliku boce sa izraženo suženim vratom i vrhom širokim 2-6 µm, 25-50 x 8-15 µm, pileocistide su sa zašiljenim vratom širokim 3-6 µm na vrhu, 50-125 x 12-22 µm; otrusina je crno-smeđa do sivo-crna.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, u starosti crno poveni, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, u aluvijalnim šumama, po parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima, među otpalim lišćem bukve, hrasta i breze, ali često i u travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), koja je sa ovojem na klobuku, jajolikim sporama sa donekle ekscentričnim kličnim otvorom i nešto rjeđim listićima, te naborana gnojištarka (Parasola plicatilis), koja se minimalno rastopi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 119. Nestrpljiva gnojištarka (Coprinus impatiens (Fr.) Quél., Sinonim: Pseudocoprinus impatiens Kühn.

Tulosesus marculentus - created on January 2025 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Ella Buck

HEKSAGONALNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus marculentus (Britzelm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: marculentus (lat.) = oblačno, muljevito, nejasno. Po izgledu.

Engleski naziv: Hexagonal Inkcap

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je manje ili više valjkast pa stožasto-zvonolik, na kraju izravnat, prvo je smeđ, tamnosmeđ, na sredini je često crvenkasto-smeđ, skoro je do sredine prozirno narebran, rebra su svijetlosmeđa, površina je sa zrnasto-ljuskavim ovojem, koji se brzo izgubi, s glavičastim je dlačicama (pileocistide) vidljivim samo pomoću povećala, u starosti se rastopi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, najprije je bjelkast do žućkast, zatim žuto-smeđ, staklast, površina je sitno dlakava, ne rastapa se u crnu tekućinu već samo povene.

Listići: Vrlo su gusti, usko su prirasli ili slobodni, u mladosti su slabo obojeni, skoro bezbojni, bijeli, a ubrzo su zbog poispadalih spora crnkasti.

Spore: Eliptične, s prednje su strane skoro heksagonalne, klični je otvor ekscentričan, 9.7-14.3 x 6.3-8.7 (f) x 6.2-7.3 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, 16-38 x 9-12 µm, cheilocistide eliptične do kuglaste, 20-70 x 17-40 µm, pleurocistide su duguljaste, eliptične do gotovo kuglaste, 60-90 x 20-35 µm, nema sclerocistide, pileocistide su u obliku boce sa 6-10 µm širokim vratom, 50-100 x 12-20 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražem, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, skupno i busenasto, kao saprofit na izmetu izmiješanom sa slamom, najčešće konjskom, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova je vrsta najkarakterističnija po karakterističnim heksagonalnim sporama i glavičastim pileocistidama na površini klobuka.

Tulosesus pellucidus - created on August 2020 in Knagelbjerg Skov, Denmark by Thomas Læssøe

PROZIRNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus pellucidus (P.Karst.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: pellucidus (lat.) = proziran, bistar. Po prozirnosti klobuka.

Engleski naziv: Transparent Inkcap

Klobuk: 4-9 mm širok, isprva je jajolik, zatim je stožast do zvonolik, kasnije se otvori i izravna, bjelkast, krem, bijelo-smećkast, bijelo-narančast do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, u starosti je sivo-smeđ, prekriven je sitnim dlačicama vidljivim samo pomoću povećala, po vlažnom je vremenu prozirno crtast, bez ostataka ovoja.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, nitast, nježan, valjkast, bijel do gotovo proziran, slabo crtast, fino je praškast ili sitno dlakav poput klobuka.

Listići: Osrednje su gusti, slobodni, u mladosti su bijeli, kasnije su sivi, na kraju se otope u crnu tekućinu, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do vretenaste, 6-12 x 4.5-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su kuglaste; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, brzo postane crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na pognojenom tlu, stajskom gnoju, izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su kratka gnojištarka (Coprinellus curtus), koja ima nešto šire spore i gladak klobuk, te raznočekinjasta gnojištarka (Tulosesus heterosetulosus), koja ima dvije vrste cistida na površini klobuka, od kojih jedna ima debele, sklerotične stijenke.

Tulosesus plagioporus - created on June 2009 in Crosby Farm Regional Park, St. Paul, Minnesota, USA by Bell Museum, University of Minnesota

LATERALNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus plagioporus (Romagn.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: plagios (gr.) = kosi, strm + poros (gr.) = otvor, pora. Po ekscentričnim kločnim otvorom na sporama.

Engleski naziv: Slantspored Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je crveno-smeđ do ljubičasto-smeđ, u mladosti je često taman, kasnije je sivkast do siv prema rubu.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, usko prirasli ili slobodni, bjelkasti, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.4-13.8 x 5.8-7.4 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.75-1.85, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-9 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 40 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom i 7-12 µm širokom glavicom na vrhu, 60-150 x 10-18 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po stazama prekrivenim sitnim drvnim ostacima, često na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnoljubičastom klobuku kod mladih primjeraka, te po mikroskopskoj kombinaciji batinastih do glavičastih pileocistida i caulocistida i kuglastih cheilocistidija. Ponekad su vrhovi pileocistida i caulocistidija samo malo zadebljani, te je u tim slučajevima moguća zamjena sa vrstom Tulosesus subpurpureus.

Tulosesus sassii - created on July 2012 in Eskebjerg Vesterlyng, Mareskov, Denmark by Thomas Kehlet

SASSIJEVA GNOJIŠTARKA

Tulosesus sassii (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je usko stožast, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je cimetastosmeđ do crveno-smeđ, u mladosti je s ljubičastom nijansom na sredini, sitno dlakav.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, bijel, na dnu je lagano cimetastosmeđ, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, oko 28 ih dopire do stručka, slobodni ili usko prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične, klični otvor je ekscentričan, 12.8-20 x 7.9-11 µm, Qav = 1.7-1.75, bazidije su 2-sporne, 18-38 x 9-12.5 µm, cheilocistide su kuglaste do jajolike, 20-60 x 20-30 µm, pleurocistide su 50-90 x 25-55 µm, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 2-5 µm na vrhu, 30-100 x 5-16 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit na izmetu, uglavnom konjskom, te izmetu pomiješanom sa slamom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama, prisutnost pleurocistida i staništu na balezi. Slične su dvosporna gnojištarka (Tulosesus bisporus), koja nema pleurocistidije i ima puno manje spore, dvorodna gnojištarka (Tulosesus bisporiger), koja ima pleurocistidije, ali nema stezaljke, ima manje spore i ne raste na izmetu.

Tulosesus sclerocystidiosus - created on August 2019 in Ylläs, Varkaankuru, Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOCISTIDNA GNOJIŠTARKA

Tulosesus sclerocystidiosus (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sclero (gr.) = tvrd + cystidio (lat.) = cistida + -osus (lat.) = označava osobinu, znači "pun" nečega ili "bogat" nečim. Po mikroskopskim karakteristikama.

Engleski naziv: Thickcelled Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je žuto-smeđ do oker-smeđ na sredini, kasnije postane siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, prekriven je sitnim dlačicama.

Listići: Uski, oko 36 ih dopire do stručka, slobodni, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 10.6-14.2 x 6.7-8.4 µm, Q = 1.35-1.8, Qav = 1.55-1.7, bazidije su 4-sporne, 18-38 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do jajolike, 20-60 x 20-50 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 3-8 µm na vrhu, 40-120 x 8-16 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, ali i na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima zašiljene pileocistide i nešto manje spore (9.3-13.1 x 5.7-7.4 µm) i ljubičasta gnojištarka (Tulosesus subpurpureus), koja ima crveno-smeđi do ljubičasto-smeđi klobuk, rijetke sclerocistide i pileocistide izdužene na vrhu.

Tulosesus subdisseminatus - created on June 2014 in Eskebjerg Vesterlyng, Mareskov, Denmark by Thomas Kehlet

VILINA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subdisseminatus (M.Lange) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + dis (lat.) = raspršen, razdvojen, odvojen + seminatus (lat.) = posijan, rasut. Po rastu u skupinama.

Engleski naziv: Sprite Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, sitno je dlakav.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 16-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Usko eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.2-13.3 x 5.3-6.7 µm, Q = 1.7-2.05, Qav = 1.85-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8.5-11 µm, cheilocistide su eliptične do duguljaste, neke su valjkaste ili u obliku boce, 30-55 x 15-23 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili je ponekad malo proširen na vrhu širokom 8-14 µm, 60-120 x 10-22 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla na ili u blizini otpalih grana, obično po močvarama, na vrlo vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po prilično širokom, valjkastom vratu pileocistida. Dosta su slične pileocistidama rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), ali su izraženo kraće.

Tulosesus subimpatiens - created on April 2017 in Hvissinge, Denmark by Tobias Bøllingtoft

FRUSTRIRAJUĆA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subimpatiens (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po sličnosti sa nestrpljivom gnojištarkom (Tulosesus impatiens).

Engleski naziv: Frustrating Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je tamno crvenkasto-smeđ, smeđ do žuto-smeđ na sredini, kasnije postaje siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 26-28 ih dopire do stručka, usko su prirasli do slobodni, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.3-14.1 x 6.2-8.2 µm, Q = 1.4-1.85, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 18-43 x 9-10 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 50 µm, ili u obliku boce sa suženim vratom širokim 4-8 µm na vrhu, 40-100 x 13-17 µm, pleurocistide su jajolike, 50-75 x 20-40 µm, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili je ponekad malo proširen na vrhu širokom 5-10 µm, 60-120 x 13-24 µm, ima sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima isključivo kuglaste cheilocistide, a ne izmiješane u obliku boce i kuglaste kao kod opisane vrste, te nešto uže spore, vrat pileocistida se sužava prema vrhu, dok je kod opisane vrste više valjkast.

Tulosesus subpurpureus - created on September 2023 in Roden Skov, Denmark by Jens H. Petersen

LJUBIČASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subpurpureus (A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Mauve Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je tamno bordocrven do crveno-smeđ na sredini, kasnije je tamno ljubičasto-siv na sredini i tamnosiv do crnkast na rubu.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u mladosti je krem-ljubičast, rijetko je siv, kasnije postaje sivkast, površina je gusto dlakava, ubrzo je gol.

Listići: Uski, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9-11.5 x 5.6-7 µm, Q = 1.45-1.65, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 8-10 µm, cheilocistide su mjehuraste, 40-85 x 25-45 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 4.5-9 µm na vrhu ili batinaste, 45-100 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u vlažnom lišću ili u blatu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od slične se lateralne gnojištarke (Tulosesus plagioporus) razlikuje po pileocistidama s valjkastim vratom i uskim ili slabo proširenim, ali ne glavičastim vrhom i više ljubičastoj boji.

Tulosesus velatopruinatus - created on July 2019 in Pleasant Township, IN, USA by Stephen Russell

INJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus velatopruinatus (Bender) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: velatus (lat.) = pokriven, zavijen, obavijen + pruina (lat.) = mraz, inje. Po boji.

Engleski naziv: Hoary Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno crtast, prvo je cimetastosmeđ do oker, površina je radijalno vlaknasta.

Stručak: 3.5-6.5 cm visok i 1.2-2 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava, u mladosti je pri dnu bijelo baršunast.

Listići: Gusti, uski, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, po suhom se vremenu ne otapaju, već povenu.

Spore: Jajolike, klični otvor je ekscentričan, 11-13.4 x 5.8-6.5 µm, Q = 1.55-1.85, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8-10 µm, cheilocistide su isprva kuglaste, promjera 15-40 µm, kasnije su eliptične do široko valjkaste, dužine do 70 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 5-10 µm na vrhu, 65-140 x 10-30 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit na piljevini ili sitnim drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), kojoj su cheilocistide uvijek u obliku boce, a spore malo veće.

SMEĐOCRVENKASTA GRLAŠICA

Bonomyces sinopicus (Fr.) Vizzini

Etimologija: Po oker-crvenoj (ciglastoj) boji zemlje.

Engleski naziv: Spring Funnel

Klobuk: 2-8 (10) cm širok, mesnat, tanak, spljošteno-ulegnut ili lijevkastog oblika, bez sjaja, skoro gol; oker-narančaste do crveno-smeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, površina je fino baršunasta; rub je najprije podvijen pa poslije postane valovit.

Stručak: 2-5 (6) cm visok i 0.5-1.5 (1.8) cm debeo, osnova je zadebljana, pun pa brzo šupalj; boje je klobuka, vlaknasto-crtast, osnova je maljava od bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo su gusti, spuštaju se niz stručak, izmiješani s lamelulama; bijeli do kremasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, na krajevima je svijetlosmeđe do crvenkasto, žilavo, vlaknasto, mekano; karakteristično jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično pojedinačno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, često s jelom, hrastom, bukvom i smrekom, te na opožarenim terenima. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u prosincu, na lokalitetu Donji Mosti pokraj Đurđevca, a na posljednjoj slici Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete zbog vlaknastog mesa i dosta neugodnog mirisa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ciglastoj boji, jako miriše po brašnu i ima karakteristično zadebljan stručak ispod listića. Slična je ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) koja raste nešto ranije i nema tako upadljiv miris.

ALEKSANDROVA GRLAŠICA

Clitopaxillus alexandri (Gillet) G.Moreno, Vizzini, Consiglio & P.Alvarado

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog sakupljača gljiva Alexandrea.

Engleski naziv: Alexander's Funnel

Klobuk: 3-9 (16) cm širok, robustan, mesnat, u mladosti je konveksan i tup, a zatim spljošteno-pupčast, tvrd; smećkast do sivo-smeđ, vrlo rijetko crvenkasto-smeđ; čehast, sa sitnim, jedva vidljivim čehicama, često s nešto tamnijim pjegicama; rub je najprije podvrnut pa se izravna, gladak, malo valovit, u starosti malo narebran.

Stručak: 4-8 (11) cm visok i 1-5 (7) cm debeo, dosta je pravilno valjkast ili je malo zadebljan na osnovi, batinast, u pravilu je kratak, tvrd, robustan, zdepast je i debeo, pun, spužvast; nešto je svjetliji od klobuka, bijel do svijetlosmeđ, na osnovi je dosta izraženo opleten ostacima bijelog micelija.

Listići: Gusti, najprije su kukasto-prirasli, a zatim se spuštaju po stručku, anastomozirajući su uz stručak; svijetlokremasti, maslinasto-žuti do krem-sivkasti, s narančastim odsjajem.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5.5-8 x 4-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, gusto, malo gumasto, u stručku je žilavo, bjelkasto, do svijetlosmećkasto (svijetle boje bijele kave); miris je karakterističan na gljive, a okus malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli toplije krajeve. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Ova grlašica raste ispod crnogoričnog drveća na sloju otpalih iglica, stručak je uvijek obrastao micelijem, izvanredno je debelomesnata gljiva. Kod determinacije pomažu nepravilno postavljene tamnije pjege po klobuku. Pronađe se u miješanim šumama hrasta, jasena i lijeske u blizini Velike Gorice. Slična je sivolistićava grlašica (Atractosporocybe inornata) koja je veća rastom i ima slabiji miris.

GLAVATA DEBELJAČA

Pogonoloma macrorhizum (Quél.) Dima & P.-A.Moreau

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 5-20 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna, gladak, kožica se teško guli; bjelkast, oker, na sredini je tamniji, prema rubu je smećkast i svijetlo oker, ponekad je mjestimice s čehastim mrljama, rub je dosta podvijen, maljav, vlaknast.

Stručak: 10-16 cm visok i 2-6 cm debeo, krupan, zdepast, na bazi je trbušasto zadebljan i skoro korjenast, pun, bjelkast, oker, smećkast, pri dnu je čehast.

Listići: Prirasli ili se malo spuštaju po stručku, debeli, bjelkasti, zatim su krem-žućkasti, na kraju potamnu, oštrica je blago nazubljena.

Spore: Jajolike, sa granuliranim sadržajem, slabo su amiloidne, (5.1) 5.5 - 6.5 (7.4) x (3.7) 3.8 - 4.6 (5.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), Me = 5.9 x 4.2 µm, Qav = 1.4; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, debelo, u stručku je vlaknasto, bijelo, pri dnu stručka polako posivi; prvo miriše na travu ili kukuruznu svilu ili kosu, zatim neugodno na trulu ribu, okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, u grozdovima, po više međusobno sraštenih stručaka koji nastaju iz kuglaste micelijske mase koja podsjeća na sklerocij, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, voli toplija staništa, na mediteranskom području. Primjerke na prve četiri slike snimila je Tihana Prcić, 27.11.2024, a peta je snimljena 17.10.2024., na lokalitetu Sutina kod Sinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, a raste po više primjeraka zajedno iz zajedničkog sklerocija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 585. Glavata debeljača (Leucopaxillus macrocephalus (Schulz.) Bohus)

Pogonoloma spinulosum - created in Spain by Jordi Clavell

NAKOSTRUŠENA VITEZOVKA

Pogonoloma spinulosum (Kühner & Romagn.) Sánchez-García

Engleski naziv: Aromatic Meadowcap

Klobuk: 6-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini; sivkast je do sivkasto-oker, sredina je oker-smećkasta, cijela je površina dlakavo nakostriješena, rub dugo vremena podvijen i valovit, nekad je narebran.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, gladak, na bazi je zašiljen; bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem, oštrica valovita, bijeli.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, 3.5-5 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Debelo, bjelkasto je do žućkasto; miris je ugodan na jasmin, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u bjelogoričnim šumama, osobito šumama hrasta te uz rubove šuma u blizini grmlja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta, a lako je prepoznatljiva po nakostriješenom dlakavom klobuku, dugo podvijenom rubu te šiljatoj bazi stručka.

PEHARASTA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.) Singer

Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.

Engleski naziv: Goblet

Klobuk: 2-8 (9) cm širok, na sredini je tipično ulegnut, pupčast, lijevkast, gladak; smeđe je ili tamnosmećkaste boje, po vlažnom je vremenu tamniji, vodenast, sušenjem blijedi, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, vitak, najprije je pun, ubrzo je cjevasto šupalj, prema dnu je sve deblji, a na samoj bazi je nešto zadebljan; smeđ je poput klobuka, obično je dosta bjelkasto vlaknast, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, tanki, spuštaju se po stručku, na stručku završavaju kao odrezani, račvasti, na bazi su poprečno povezani sa žilicama, izmiješani su s lamelulama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bjelkasti, sivi do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, s jako granuliranim sadržajem, amiloidne, 8-12 x 5-6.5 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.1 - 9.2 (9.7) × (4.3) 4.7 - 5.6 (6) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 60, Me = 8.5 × 5.1 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-42 × 7.4-8.5 µm, N = 2, hife su široke 4.1-7 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, sivo do krem-sivo, u kori stručka je smećkasto; miriše aromatično na sijeno, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, na travnatim stazama, kao saprofit na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom. Prvu i petu sliku snimio Neven Ferenčak, 7.11.2021. i 24.11.2023. a druga, treća i četvrta su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. U skupini je gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu (cijanid), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom može bez problema konzumirati kada se dobro termički obradi ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Ovisno o mjestu rasta, pronađene su gljive sa 125-170 mg cijanovodične kiseline po 1 kg gljiva. Međutim, nisu poznata neka ozbiljnija trovanja ili problemi s ovom gljivom, samo je treba dobro termički obraditi.

Napomena: Prepoznatljiva je po stisnutom stručku s uzdužnim kanalićima te po pupčastom klobuku. Listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y), kao i sa lamelulama. Zbog tipičnog izgleda koji podsjeća na čašicu produljene drške se praktično ne može zamijeniti nijednom nevaljalom vrstom. Prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) već u mladosti ima narebran klobuk, manja je rastom, izbljeđuje na sredini udubljenja, a listići se kraće spuštaju po stručku. Slična bljedolika grlašica (Pseudoclitocybe expallens) koja ima izraženije narebran rub klobuka. Slična je i prljava koturnica (Lepista sordida).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 697. Peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.: Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe cyathiformis (Bull. ex Fr.) Quél.

BLJEDOLIKA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe expallens (Pers.) M.M.Moser

Etimologija: ex-pallesco (lat.) = izblijeđeno, poblijeđeno.

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, ubrzo se otvori i ulegne na sredini, pupčast, lijevkast, mazav, sjajan; smeđ do sivo-smeđ s plavkastom nijansom, po vlažnom je vremenu tamne maslinasto-smeđe do crno-smeđe boje, vodenast, po suhom je vremenu svjetlijeg okerastog tona, površina je s radijalnim uraštenim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i narebran do polovice širine, rebra su u starosti vrlo duboka.

Stručak: 3-6 (7) cm visok i 3-9 (11) mm debeo, prilično je slabašan, dug, valjkast, pun, nešto je zadebljan na bazi, često je stisnut i zakrivljen; boje je klobuka ili je nešto svjetliji, sivo-smeđ, često je s plavkastom nijansom, na bazi je maljav.

Listići: Osrednje su gusti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, spuštaju se po stručku, na spoju sa stručkom su kao odrezani, oštrica je pravilna, lako se odvajaju od podnice klobuka; sivi su do sivo-smećkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7-10 x 5-7 µm, Q = 1.4-1.9, Qa = 1.6; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Tanko, u stručku je pomalo hrskavičavo, vodenasto, smećkasto; miriše na gorke bademe ili malo na voće, a okus je blag na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen kao saprofit tla u raznim tipovima šuma, po livadama, pašnjacima i na travnatim stazama, na neutralnom do lužnatom tlu.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se prepoznaje po pupčastom klobuku, a listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y) i s brojnim je lamelulama. Po boji i izgledu je slična peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis) od koje se razlikuje po listićima i lamelulama koji su ravni, nisu račvasti.

Radulomyces confluens - created on July 2014 in Poland by Jerzy Opioła

PLIVAJUĆA VOSKOZUPKA

Radulomyces confluens (Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: confluere (lat.) = teći, zajedno, spajati se. Po međusobnom spajanju manjih krpica.

Engleski naziv: Confluent Radulomyces

Plodno tijelo: 1-15 (18) cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, inicijalno formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, kada se posuši, djelomično se odvoji od supstrata; površina je kvržičasta, poput bradavica, u mladosti je bjelkasta, žućkasta do žuto-narančasta, kasnije je žućkasto-smeđa do sivkasto-oker, često s laganim plavkastim odsjajem, vodenasta, malo je maljava, rub je maljavo-resast.

Spore: Eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 7.5-9 x 5.9-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do žućkasto-smeđe, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve za vrijeme vlažnih perioda u zimskim mjesecima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je jako promjenljive boje i može se zamijeniti s drugim sličnim vrstama. Slično kvrgavo plodno tijelo ima vrsta Gloeocystidiellum leucoxanthum, koja također raste na krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) bjelogoričnog drveća, osobito johe, lijeske ili topole. Mikroskopski se jako razlikuje jer ima eliptične i malo zakrivljene spore pa gloeocystide imaju zrnatu strukturu. Također je moguća zamjena s vrstom Hyphodermella corrugata, koja raste na donjoj strani ležećeg trupca ili grane bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima spore veličine 8-11 x 5-6 µm i zbijene krajeve hifa koji su gusto krastavo obloženi.

NAZUBLJENA VOSKOZUPKA

Radulomyces molaris (Chaillet ex Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: mola (lat.) = mlin, mljevenje. Po izgledu.

Engleski naziv: Oak Toothcrust

Plodno tijelo: 4-15 (30) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalno formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, subiculum je relativno mesnat i sočan; površina je bijelo-smeđa, žuto-smeđa, žuto-hrđastosmeđa do crvenkasto-smeđa, rub je baršunasto-resast, himenij se sastoji od šiljaka; šiljci su tupi, često su grupno zbijeni i hrapavi, 2-4 mm dugi, do ruba su kraći.

Spore: Eliptične, glatke, sa zrnatim sadržajem, prozirne, 7-12 x 6-9 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Mekano, sočno, po suhom je vremenu žilavo, voštano, žućkasto je do žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće hrasta ili lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivost ove vrste očituje se po staništu i načinu rasta, jer nije nadohvat ruke. Rast započne visoko na živim stablima hrasta, ali na već mrtvim granama s korom. Ako imate sreću da zimski vjetrovi i snijeg odlome takve grane, pronaći ćete ih na tlu s opisanom vrstom.

KASNI GRUDOVAC

Sarcomyxa serotina (Pers.) V.Papp

Etimologija: serotinus (lat.) = kasno, koje kasno raste.

Engleski naziv: Late Fall Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 (22) cm široko, školjkastog je ili bubrežastog oblika, dosta je mesnato; siv, sivo-smeđ, žuto-maslinast maslinasto-smeđ, ili smeđ, površina je prekrivena sitnim smeđim čehicama na nešto svjetlijoj osnovi oker tona, rub je podvijen samo u mladosti.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-5 (6) cm debeo, kratak, krupan, pun, uvijek je lateralno spojen s klobukom, sužava se prema mjestu spoja sa podlogom; žućkast, žuto-zelen ili žuto-smeđ, prekriven je sitnim smećkastim čehicama.

Listići: Gusti, prilično su stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, ali ne do dna stručka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su žuti, kremasto-žuti ili okerasti, u starosti ili na pritisak postanu žuto-smeđi.

Spore: Valjkaste, glatke, amiloidne, 3.5-6 x 0.7-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Malo je spužvasto, sa želatinoznim slojem unutar klobuka, žilavo, bjelkasto do oker; miris je slab na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od rujna do prosinca, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, često u društvu s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus) te ponekad kao parazit na živim bjelogoričnim stablima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Ljubelj Kalnički, na krupnim drvnim ostacima johe i graba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Općenito je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa i kontroverznih informacija da sadrži toksine koji se nakupljaju u masnim stanicama tijela i oslobađaju kada dođe do gubitka težine. Navodi se i da su u ovoj vrsti pronađene male količine kancerogenih tvari. Toksičnost je za sada vrlo kontroverzna i svakako zahtijeva daljnja istraživanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po masovnijem rastu po panjevima i granama, ima zelenkasti klobuk i lijepe žute listiće, te karakterističan oblik krupnog i lateralno postavljenog stručka.