Inocybe griseolilacina - created on September 2023 in Jydelejet, Møns Klint, Denmark by Thomas Kehlet

SIVOLJUBIČASTA CJEPAČA

Inocybe griseolilacina J.E.Lange

Etimologija: griseo (lat.) = siv + lilacinus (lat.) = ljubičast, boje jorgovana. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Leg Fibercap

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je uglavnom izravnat, nije ili je nejasno izbočen na sredini, površina je u mladosti grubo vlaknasto-ljuskava, kasnije se razlaže oko sredine i postaje ljuskavo-čekinjasta, prema rubu je grubo vlaknasta, ostaci ovoja su odsutni ili neuočljivi, smeđ ili sivkasto-smeđ na sredini, rijetko je tamnosmeđ, prema rubu je svjetliji, blizu ruba je sivkasto-žućkast ili žućkasto-smeđ, ponekad je s ljubičastim nijansama, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna, ponekad je resast.

Stručak: 1.5-6.5 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, nije gomoljasto zadebljan na bazi, na krajnjem vrhu, manje od 2 mm, je slabo dlakav, nije pahuljast, ispod je uzdužno vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, na većem je dijelu sivkasto-ljubičast, ponekad je s ljubičastim nijansama samo na gornjoj trećini, blizu baze je sivkasto-žut do sivkasto-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, 25-45 ih dopire do stručka, široki su 1.5-5 mm, trbušasti ili ne, usko su prirasli, u mladosti su sivkasto-ljubičasti do svijetlosivi bez ljubičastih nijansi, zatim su sivo-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične, bademaste do gotovo limunaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-11 x 5-6 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 26-33 x 8-10 µm, pleurocistide su 45-77 x 12-20 µm, trbušaste, vretenaste do gotovo oblika boce, često su nejasno glavičaste, bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, s prilično je slabo izraženim caulocistoidnim hifama, caulocistide su odsutne, eventualno su prisutne na krajnjem vrhu, pojasu užem od 2 mm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, u gornjem dijelu stručka je crvenkasto do ljubičasto, u klobuku je intenzivnije ljubičasto odmah iznad listića; miris je na pelargonije, osobito pri sušenju, na prerezu je izražen na spermu, a okus je također na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, kestenom ili lijeskom, na donekle vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Ljubičasti pigment u stručku je unutarstaničan, a njegova količina može biti vrlo varijabilna, iako se općenito smanjuje starenjem plodnih tijela.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 47. Inocybe griseolilacina J.Lange

Inocybe griseoscabrosa - created on September 2010 in Lac-Beauport, Québec, Canada by Labrecque, Jacqueline; Labbé, Roland

SIVOČEKINJASTA CJEPAČA

Inocybe griseoscabrosa (Peck) Earle

Etimologija: griseo (lat.) = sivo + scabrosus (lat.) hrapav, grub, neravan. Po boji i površini klobuka.

Klobuk: 0,6-2.2 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, ponekad je sa slabo ispupčen na sredini, površina je suha, s bjelkastim je ljuskicama na žućkastoj, oker do smećkastoj osnovi.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, blago se sužava prema bazi, pun, vlaknast do blago ljuskav, bjelkast, sivkast do siv.

Listići: Gusti, široki, ponekad su blago trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bjelkasti pa oker-smeđi, oštrica je često pahuljasta.

Spore: Eliptične, nesimetrične, glatke, 8-13 x 5-6.5 µm, Me = 9.5 x 5.8 µm, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, ponekad su blago trbušaste, 2-4-sporne, s bazalnim su kopčama, 24-30 x 8-12 µm, pleurocistide su raspršene, slične su cheilocistidama, prozirne, 40-60 x 13-20 µm, cheilocistide su brojne, gotovo valjkaste, tupe do jajolike na vrhu, s kratkim su bazalnim stalkom, prozirne, 38-70 x 12-22 µm, cheiloparacistide su 21-30 x 8-14 µm, pileipelis je sastavljen od cutisa koji se sastoji od prilegnutih, paralelnih, često izdužnih, ponekad blago isprepletenih, valjkastih, zakrivljenih, hifa s tankim stijenkama do umjereno zadebljanih, sa smećkastim unutarnjim pigmentom, ponekad izraženijim prema sredini klobuka, širokih 4-10 µm, kopče su prisutne na bazama bazidija i cistida; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je slab na zemlju, a okus nije izražen do blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, pojedinačno ili u malim skupinama, u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po izraženo kosmatoj površini klobuka, vlaknasto-ljuskavom stručku relativno velikim, glatkim sporama.

Inocybe griseovelata - created on October 2021 in Lilleborg, Denmark by Thomas Læssøe

SIVOOVOJNA CJEPAČA

Inocybe griseovelata Kühner

Etimologija: griseo (lat.) = siva + velum (lat.) = veo, zastor, ovoj. Po boji ovoja.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, izravnato-konveksan do izravnat, bez grbice na sredini, površina je s raspršenim svjetlijim mrljama zbog sivkastih ostataka ovoja, glatka na sredini, kasnije se razlaže i postaje blago ljuskava ili sa stršećim ljuskama, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju ili su jedva razdvojena, nije brazdasta na rubu, nije sjajna, smeđ, ponekad je s oker nijansom ili više tamnosmeđ, rub je u mladosti malo podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 5-9 mm debeo, čvrst, valjkast, izraženo je zadebljan na bazi, nije pahuljast ili je samo nejasno dlakavo-pahuljast na krajnjem vrhu, manje od 1/10 dužine, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, ponekad izraženo, bjelkast do svijetlo žućkasto-smeđ, na vrhu je ponekad sa slabom ružičastom nijansom.

Listići: Gusti do razmaknuti, 30-70 ih dopire do stručka, široki su do 5 mm, usko do široko prirasli, sivkasto-smeđi, žućkasto-smeđi do oker-smeđi, bez izraženih maslinastih nijansi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su sužene na sredini, stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-12.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.6-1.8, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 27-38 x 9-12 µm, pleurocistide su 50-85 x 10-21 µm, valjkaste, usko vretenaste, usko do široko trbušaste, ponekad su nejasnog oblika boce, gotovo bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s vršnim kristalima, vrlo su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu česte do vrlo rijetke, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, vrlo brojne, caulocistide su odsutne ili su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka, spuštaju se na manje od 1/10 dužine stručka, pomiješane su s rijetkim cauloparacistidama, često je samo u uskom pojasu na sredini s prilično jasno izraženim caulocistioidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, svijetlosmeđe u stručku, osobito u vrhu, bez izražene ružičaste nijanse; miris i okus su slabi na spermu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i zimu, od srpnja do kolovoza, u mediteranskom području od prosinca do travnja, često u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, lipom, hrastom, borom ili duglazijom (Pseudotsuga).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 7, 8, 12

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Oblik pleurocistida kod opisane vrste je prilično varijabilan i može biti od široko trbušastog do valjkastog oblika. Valjkaste pleurocistide ima i tamnosmeđa cjepača (Inocybe obscurobadia), koja je nešto manjih dimenzija, s tanjim stručkom, užim sporama, bezbojnim stijenkama paracistida i drugačijim mirisom mesa.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 41. Inocybe griseovelata Kühner

Inocybe haemacta - created on October 2025 in Provincia di Asti, Italy by Mario Filippa

KRVNA CJEPAČA

Inocybe haemacta (Berk. & Cooke) Sacc.

Etimologija: haima (gr.) = krv + aktos (gr.) = slomljen, otrgnut, ozlijeđen. Po crvenjenju mesa na prerezu.

Klobuk: 1.5-6.5 cm širok, isprva je stožast, ubrzo je stožasto-konveksan ili izravnato-konveksan, na kraju je izravnat do čak gotovo lijevkast, sa ili bez grbice, površina je radijalno vlaknasta s blago razdvojenim vlaknima, na rubu je s pukotinama, kasnije je vlaknasto-ljuskava do čak ljuskava, svijetlo žućkasto-smeđ, sivo-smeđ do tamno sivo-smeđ na vanjskom dijelu, na oštećenim mjestima je s crvenkastim mrljama, osobito blizu ruba, na sredini je zelenkasto-siv do tamno zeleno-siv zbog maljavih ostataka ovoja, rub je u mladosti podvijen do obješen, kasnije se izravna, ponekad prelazi preko listića, rijetko je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 2-8.5 cm visok i 3-10 mm debeo, čvrsta, valjkast ili nešto proširen ili rjeđe sužen na bazi, na vrhu je sitno dlakav do pahuljast, prema dolje je uzdužno vlaknast, prljavo bjelkast, kasnije postaje manje ili više intenzivno ružičast, osobito na gornjem dijelu, prema dnu je uglavnom sivkasto-zelen, vremenom ponekad postane gotovo crnkast.

Listići: Gusti, 45-80 ih dopire do stručka, široki su 3-7 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, svijetlosmeđi, zatim su smeđi, ponekad su s maslinastim odsjajem, s crvenkastim mrljama na ozlijeđenim mjestima, oštrica je resasta do pahuljasta, bjelkasta, vremenom postane crveno-smeđa.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, glatke, 8-11.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 30-39 x 8-10 µm, pleurocistide su u obliku boce, rijetko su usko trbušaste, debelih stijenki do 2.5 µm, gotovo bezbojne do vrlo slabo žućkaste, s kristalima na vrhu, 55-87 x 13-22 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide su odsutne ili prisutne duž vrlo uske vršne zone (manje od 2 mm), slične su cheilocistidama, pomiješane su s nešto cauloparacistida; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, svijetlo zelenkasto-sivkasto u sredini, u stručku je svijetloružičasto, a u dnu je zelenkasto do tamno sivkasto-zeleno, na prerezu brzo ili polako crveni; miris je jak, neugodan, podsjeća na urin, sušenjem je sličan na peruanski balzam kao kod zelenkaste cjepače (Inocybe corydalina), a okus je neodređen do pomalo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, ispod bjelogoričnog drveća, u simbiozi sa hrastom ili bukvom, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po različito obojenim dijelovima i crvenjenju mesa na prerezu.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 18. Inocybe haemacta (B. & Cooke) Sacc.

Inocybe hamadryadis - created on October 2021 in Geelskov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

HRASTOVA CJEPAČA

Inocybe hamadryadis Rodríguez-Campo, Bandini & Olariaga, 2023

Etimologija: Po nimfama (drvnim vilama) u grčkoj mitologiji, koje su se zvale Hamadryadis i koje su bile blisko povezane s određenom vrstom drveća, s kojim su živjele i umirale.

Klobuk: 2–5 cm širok, isprva je gotovo stožast do zvonolik, kasnije je prošireno-konveksan do proširen, obično je s prilično niskom i širokom grbicom na sredini, na kraju je često ulegnut oko grbice, površina je mladosti ponekad djelomično prekrivena slabim bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja na sredini, uglavnom je glatka do sitno pustenasta, ponekad je sitno vlaknasta, na sredini ili prema rubu je ponekad blago ljuskava, u mladosti je s tragovima koprene, svijetlosmeđ do smeđ, također može biti tamnosmeđ ili žuto-smeđ, ponekad je gotovo crnkasto-smeđ na sredini, rub je podvijen ili obješen u mladosti, kasnije je ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2–4.5 cm visok i 3–8 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, ponekad se blago zadebljava prema bazi ili je polugomoljast, isprva je bjelkasto pahuljasto-vunast, kasnije je uzdužno crtast ili gol, na krajnjem vrhu je pahuljast, sivkasto-smeđ.

Listići: Umjereno gusti do gusti, 40–80 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su bjelkasti ili sivkasto-bjelkasti, zatim su smeđi do intenzivno hrđastosmeđi, ponekad su sa slabim maslinastim odsjajem, oštrica je nazubljena, resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, uglavnom nisu sužene na sredini, često su stožaste i ponekad stanjenih stijenki na jednom kraju, glatke, 7-10.5 x 4.5-6 µm, Me = 8.5 x 5.2 µm, Q = 1.4–2, Qe = 1.7, bazidije su obično 4-sporne, ponekad su 2-sporne i tada duge do 11.2 µm, 23–29 × 7–9 µm, pleurocistide su 45-80 x 8-16 µm, brojne, vretenaste, trbušaste, ponekad i oblika boce, s kratkim ili duljim vratom, često su s uglavnom vijugavim stijenkama, široke na vrhu, obično s kratkim bazalnim stalkom, rijetko su bez stalka, ponekad su glavičaste na vrhu, općenito su s kristalima na vrhu, stijenke su debljine do 2 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 5% KOH, cheilocistide su 37–70 x 8–15 µm, sličnog su oblika i ponekad sa smeđim ili žuto-smeđim zrnatim sadržajem, brojne batinaste ili kruškolike paracistide su 16–28 x 6–16 µm, caulocistide su prisutne na krajnjem vrhu stručka, 44–72 x 8–14 µm, vretenaste, valjkaste, stijenke su obično nešto tanje nego kod cheilocistida, debljine do 0.5 µm na vrhu, ponekad su s kristalima, pomiješane su s batinastim cauloparacistidama, pileipelis je cutis sastavljen od paralelnih, valjkastih hifa, širokih 4–9 µm, ponekad je s tamnosmeđim inkrustacijama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, nekad je sa sivkasto-krem nijansom u klobuku, sušenjem ne pocrni; miriše na spermu, a okus je na gljive ili spermu.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od listopada do ožujka, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, a u blizini su često jasen, a u mediteranskom području šmrika (Juniperus oxycedrus) ili bušin (Cistus ladanifer), često na kiselom tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim do srednje velikim plodnim tijelima, smeđem do tamnosmeđem klobuku, nevodenaste i najviše urašteno vlaknaste površine, ponekad sa slabim bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, stručkom koji je pahuljast na krajnjem vrhu i bez ružičaste nijanse, glatkim, srednje velikim sporama, ponekad glavičastim pleurocistidama i rastu uglavnom u simbiozi s hrastom. Po toj se kombinaciji značajki razlikuje od morfološki i genetički blisko srodne tamnosmeđe cjepače (Inocybe obscurobadia), koja se razlikuje po obično prilično izraženoj grbici na sredini klobuka, čija površina u starosti postaje vodenasta i često ljuskava prema rubu, u mladosti je često u potpunosti prekrivena bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, na sredini je često s narančasto-crvenkastom nijansom, ponekad blago ružičastom stručku blizu vrha, prosječno nešto dužim sporama, pleurocistidama s nešto tanjim stijenkama i koje uglavnom nisu glavičaste, obično vrlo dugim caulocistidama, dužim od 100 µm, mirisu mesa uglavnom na voće, na na spermu, te drugačijem staništu, uglavnom na vapnenastom tlu i često ispod smreke, bukve ili kestena. Smeđi klobuk i tanke cheilocistide s često pomalo vijugavim stijenkama ima i primorska cjepača (Inocybe rivierana), koja se razlikuje po sitno bradavičavoj i prema rubu blago bradavičavoj do sitno ljuskavoj površini pileusa, potpuno pahuljastom stručku i većim sporama. Sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata) razlikuje se po obilnijim ostacima ovoja na klobuku, često crvenkasto-ružičastim nijansama blizu vrha stručka, te valjkastim cheilocistidama bez vijugavih stijenki, kao i većim sporama i dužim caulocistidama. Inocybe grusiana ima obilne sivkaste ostatke ovoja na klobuku u mladosti, trbušaste cheilocistide, mogu biti i oblika boce, te duže caulocistide. Opisana se vrsta vjerojatno neće zamijeniti s nekom od mnogobrojnih vrsta sa smeđim klobukom zbog karakterističnog oblika cheilocistida i caulocistida koje su prisutne samo na vrhu stručka. 

Inocybe heidelbergensis - created on October 2023 in Malnate VA, Italia by cervinimario

HEIDELBERŠKA CJEPAČA

Inocybe heidelbergensis Bandini & B.Oertel

Etimologija: Odnosi na blizinu mjesta otkrića gradu Heidelbergu i po tome što je pronađen u istoj jami u kojoj je radnik Daniel Hartmann nekoć otkrio oko 600 000 godina stara donja čeljust Homo heidelbergensisa.

Klobuk: 2–5 cm širok, isprva je široko konveksan, zatim prošireno-konveksan ili proširen, u početku je bez, a kasnije s niskom, širokom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti bez ili sa slabim, bjelkastim ostacima ovoja, površina je u početku, a kod nekih primjeraka i kasnije, glatka i sitno vlaknasta, blago je ljepljiva pa je sa sitnim česticama zemlje, kasnije ostaje gola ili se raspucava prema rubu, sitno je crtasta, mjestimično ili između razdvojenih vlakana vidljiva je svjetlija trama, bez ostataka koprene, kožica je dosta tanka, smeđ do crvenkasto-smeđ, rub je u mladosti blago podvijen, kasnije ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 4–5 cm visok i 2.5–15 mm debeo, valjkast, uglavnom je širi na vrhu, a ponekad i spljošten, uglavnom nije gomoljast na bazi, ponekad je sa sitnim gomoljem, gol, čitav je pahuljast, čisto je bijel do bjelkast, kasnije je sivkast do sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, blago su trbušasti, oko 40–60 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, prilično su debeli, isprva su čisto bijeli, kasnije su sivkasti ili svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je često nepravilna, resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, ponekad su zašiljene ili tupe na jednom kraju, glatke, 8–10.5 x 5–6.5 µm, Me = 9.3 x 5.6 µm, Q =1.4–1.8, Qe = 1.7, bazidije su često s granuloznim žućkasto-zelenkastim sadržajem, uglavnom su 4-sporne, rijetko su 2-sporne i s nekim većim i uglavnom deformiranim sporama, 22–38 × 7–11 µm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, valjkastih ili gotovo kuglastih paracistida, obično s glatkim stijenkama, ali ponekad i u blago zadebljanim, pleurocystide su 35-85 x 12-28 µm, gotovo su valjkaste, ili trbušaste ili gotovo vrećaste, neke su ponekad oblika boce, uglavnom su široke na brhu, često su bez bazalne stapke, skraćene ili zaobljene na bazi, ponekad su s kratkom bazalnom stapkom, obično su s vršnim kristalima, sa stijenkama debljine 1 µm na proširenom dijelu do 3.5 µm na vratu, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, promjenjivijeg oblika, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širine 4–10 µm, slabo su inkrustirane i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, širine do 20 µm, ponekad je epicutis kod mladih primjeraka prekriven tankim bezbojnim hifama, koje predstavljaju ostatke ovoja, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, 45–80 × 10–20 µm, valjkaste, oblika boce ili trbušaste ili su deformirane, uglavnom su bez bazalne stapke ili zaobljene na bazi, obično su s vršnim kristalima, sa stijenkama debljine 1 µm na proširenom dijelu i do 3 µm na vratu, izmiješane su s sbrojnim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, bjelkasto, osušeno je smeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i iste boje ili malo tamnije u stručku, ne pocrni; miris je različitog intenzivno slatkasto-aromatičan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, na pješčanim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolom ili vrbom, na relativno vlažnim mjestima.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Od sličnih se vrsta iz sekcije Splendentes, blistave cjepače (Inocybe splendens), aluvijalne cjepače (Inocybe alluvionis), kasna cjepača (Inocybe serotina), lažna blistava cjepača (Inocybe splendentoides) i ukopana cjepača (Inocybe terrifera), uglavnom razlikuje po kombinaciji značajki, kao što su neujednačena boja klobuka, tanka kožica klobuka, prilično debeli listići, manje spore, te često kratka ili zaobljena baza često trbušastih cheilocistida. Ovu skupinu karakteriziraju uglavnom zdepasta, a ponekad i vrlo velika plodna tijela, aromatičan miris i stručak koji je u potpunosti pahuljast i često završava uglavnom s gomoljastom bazom. Druge vrste koje pripadaju ovoj sekciji, kao što su pelargonijina cjepača (Inocybe pelargonium), Inocybe angulatosquamulosa, razlikuju se po znatno manjim sporama.

Inocybe helobia - created on September 2016 in Bursø Naturskole, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

MOČVARNA CJEPAČA

Inocybe helobia (Kuyper) Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: helos (gr.) = koji živi u močvari, stanovnik močvarnih livada. Po staništu.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i uglavnom izraženo grbav na sredini, ponekad je s niskom i širokom grbicom, površina je grubo vlaknasta do ljuskava, a vlakna se jedva razilaze ili se ne razilaze, na rubu nije s pukotinama, vremenom se lagano razlaže i postaje nešto izrazitije ljuskava, na sredini je maljava, ostaci ovoja su odsutni ili vrlo tanki i slabo izraženi, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ na sredini, smeđ do oker-smeđ na vanjskoj polovici.

Stručak: 2-5.5 cm visok i 1-4 mm debeo, često je vrlo tanak, a ponekad prilično debeo, čvrst, valjkast ili slabo proširen na bazi, nije pahuljast na vrhu, slabo je uzdužno vlaknast, ali prilično nejasno, koprena je prisutna u mladosti, na vrhu je bjelkast do svijetlokrem, na sredini žućkast do smeđ, na dnu je smeđ do gotovo crn, vremenom progresivno tamni.

Listići: Rijetki do osrednje gusti, 20-40 ih dopire do stručka, široki su 3-6 mm, trbušasti, često izraženo, prilično široko do usko prirasli, žuto-smeđi do tamnosmeđi, oštrica je gotovo ravna do resasta, boje lica do bijela.

Spore: Eliptične do bademaste, nekad su minimalno višekutne, uglavnom su malo nepravilne, na jednom kraju su izravnate, kao odsječene, glatke, 10-18 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.7-2.5, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 27-35 x 10-12 µm, pleurocistide su široko batinaste, valjkasto-batinaste do široko vretenaste, zaobljene do zašiljene na vrhu, debelih stijenki, debljine do 3 µm, stjenka je bezbojna do žuta, s obilnim su kristalima na vrhu, brojne, 42-70 x 15-25 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki i bezbojne, nešto su rjeđe malo debljih i smećkastih, brojne, caulocistide su odsutne, na krajnjem vrhu stručka je s nekoliko prilično slabo izraženih caulocistoidnih hifa, ili su s debelim stijenkama, s kristalima po površini; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, žućkasto-oker, smeđe ili crvenkasto-smeđe u stručku; miris je slab, nije izražen ili slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, po močvarnim i pješčanim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično johom, brezom ili raznim vrbama.

Doba rasta:  6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Tipična vrsta je karakteristična po širim, na jednom kraju odsječenim sporama, batinastim pleurocistidama, debelih stijenki i staništu po močvarnim terenima. Izgled je vrlo varijabilan, od vitkih primjeraka s izraženom grbicom do prilično zdepastih, koji su samo nejasno grbavi. Čini se da je ova posljednja varijanta ograničena na rast uz puzavu vrbu (Salix repens) i poznata je samo s pješčanih terena. Međutim, javljaju se i međuvarijante, pa je razdvajanje varijanti gotovo nemoguće.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 27.3. Inocybe lacera var. helobia

Inocybe hirtella - created on October 2021 in Pradelle, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

BADEMOVA CJEPAČA

Inocybe hirtella Bres.

Etimologija: hirtus (lat.) = čekinjast, dlakav, hrapav + -ella (lat.) = deminutiv glavnog značenja. Po dekoraciji na površini klobuka.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije izravnato-konveksan do izravnat, bez ili je samo s nejasnom grbicom na sredini, površina je fino baršunasta na sredini, prema rubu je vlaknasta, ljuskava ili čak čekinjasta, vremenom se polako razlaže i raspucava, oker do žuto-smećkast, rub je podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 2-6 cm visok i 3-4 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nije obrubljen, pahuljast gotovo do baze, koprena nije prisutna, žućkast ili svijetlo narančasto-oker na vrhu, prema dolje je svjetliji do gotovo bjelkast na bazi.

Listići: Gusti, 30-45 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, nisu ili su blago trbušasti, usko su prirasli, rijetko su široko prirasli, sivkasto-žuti do žuto-smeđi, na kraju su sa slabim maslinastim odsjajem, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, često su nejasno sužene na sredini, stožaste na jednom kraju, glatke, 10-12.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 25-30 x 8-10 µm, pleurocistide su 40-77 x 10-20 µm, valjkasto-batinaste, usko su vretenaste do gotovo trbušaste, debelih stijenki, debljine do 3.5 µm, bezbojnih do žućkastih stijenki, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su kruškolike do široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, ali nešto manje debelih stijenki, cauloparacistide su također prisutne na bazi stručka, ali ponekad vrlo rijetke; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je jak, na gorke bademe, a okusa je slab na spermu.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, lijeskom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je prvenstveno po mirisu mesa na gorke bademe.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 79.1. Inocybe hirtella var. hirtella

Inocybe hirtelloides - created on June 2022 in langekil, Hvaler, Øs, Norway by Kari Ekeberg Nilsen

LAŽNA BADEMOVA CJEPAČA

Inocybe hirtelloides Stangl & J.Veselský

Etimologija: Po sličnosti s bademovom cjepačom (Inocybe hirtella).

Klobuk: 1.5-3 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik, ubrzo se raširi, na kraju je izravnato-konveksan, ispupčen na sredini, površina je glatka, slabo je vlaknasta, vremenom ne postaje ljuskava, čak ni na rubu nije radijalno brazdast, žuto-okerast, prema rubu je slamnatožut.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 2-4 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, gomolj je ponekad nejasno obrubljen, čitav je pahuljast, ali samo nejasno u donjoj trećini, svijetložut ili sivkasto-žut, na gomoljastoj je bazi bijel.

Listići: Gusti, široki su 3-4 mm, usko su prirasli, u mladosti su sivkasti ili sivkasto-žućkasti, zatim su okerasti do smećkasti, ponekad su sa slabim maslinastim odsjajem, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su ulegnuti na sredini, stožaste na jednom kraju, glatke, 7-10 x 4-6 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 26-31 x 7-9 µm, pleurocistide su 35-55 x 10-20 µm, široko su vretenaste, do vretenasto-batinaste, gotovo bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 5 µm, s vršnim kristalima, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide se spuštaju gotovo do baze stručka, izraženo se razlikuju od cheilocistida, valjkaste, 48-76 x 8-15 µm, često su donekle nepravilno iskrivljene, djelomično su račvaste na vrhu, samo na vrhu stručka su također uočene i cheilocistoidne hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto; miris slab, blago je kiseo, podsjeća na lišće pelargonije, nikada na gorke bademe, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto, od lipnja do kolovoza, tipično u parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično lipom.

Doba rasta: 6, 7, 8

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po prilično kratkim, bezbojnim pleurocistidama i drugačijim caulocistidama. Slična je purpurna cjepača (Inocybe muricellata), koja ima pleurocistide u obliku boce sa žutom stijenkom i cheilocistoidne hife.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 82. Inocybe hirtelloides Stangl & Veselský

Inocybe huijsmanii - created on August 2023 in Suserup skov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

HUIJISMANOVA CJEPAČA

Inocybe huijsmanii Kuyper

Etimologija: U čast nizozemskog mikologa H.S.C. Huijsmana (1900.-1986.). Po imenu.

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast u mladosti, zatim je stožasto-konveksan do izravnato-konveksan i izraženo grbav na sredini, površina je s mjestimičnim ružičasto-ljubičastim mrljama, osobito na sredini zbog ostataka ovoja, radijalno baršunasto-vlaknasta, vremenom postaje slabo ljuskava, glatka na sredini, na rubu nije brazdasta, svijetložut ili svijetlosmeđ, prema rubu je gotovo bjelkast.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, čvrst, valjkast, malo je zadebljan do nejasno polugomoljast na bazi, na vrhu je nejasno pahuljast, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, većim dijelom je bjelkast, ružičasto-ljubičast na vrhu.

Listići: Umjereno su gusti, 25-35 ih dopire do stručka, široki su 2-3 mm, usko su prirasli, u mladosti su bjelkasti s vrlo slabom ljubičastom nijansom, ubrzo su žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, manji dio je s nejasnom vršnom papilom, glatke, 8.5-11 x 4.4-5.8 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 22-30 x 7-9 µm, pleurocistide su 49-73 x 12-18 µm, gotovo su vretenaste do trbušaste, rjeđe su nejasnog oblika boce, blago su zadebljanih i bezbojnih stijenki, ali općenito tanjih od 1.5 µm, s vršnim su kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide nisu prisutne, na krajnjem vrhu stručka je s nekoliko jasno izraženih caulocistioidnih hifa, koje se spuštaju manje od 1/10 dužine; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, ružičasto-ljubičasto u vrhu stručka; miris i okus su slabi na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično lijeskom, na prilično kiselom glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina), od koje se razlikuje po mnogo glatkijem i svjetlijem klobuku, manje izraženim ljubičastim nijansama u stručku i pleurocistidama s nešto tanjim stijenkama. Miris je također donekle drugačiji, ali ta karakteristika nije potpuno pouzdana.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 48. Inocybe huijsmanii Kuyp.

Inocybe hystrix - created on October 2015 in Bromarv, Riilahti, Riilahden kartanon tilukset, Finland by Jarkko Korhonen

BODLJIKAVA CJEPAČA

Inocybe hystrix (Fr.) P.Karst.

Etimologija: hystrix (lat.) = dikobraz, jež. Po izgledu dekoracije na klobuku.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, konveksan do izravnat, bez grbice ili je nejasno ispupčen na sredini, površina je s tamnosmeđim ljuskama na svijetlosmeđoj osnovi, ljuske na sredini su uspravne, šiljaste i spojene u snopiće, prema rubu su prilegnute i vunastije, rub malo prelazi preko listića, a ponekad je i resast.

Stručak: 2-6 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast do batinasto zadebljan na bazi, vunast, s prilegnutim je tamnosmeđim ljuskama, nije pahuljast na vrhu, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, oker do smećkast, osobito na donjoj polovici.

Listići: Gusti, 30-70 ih dopire do stručka, široki su 2-3 mm, nisu trbušasti, široko su prirasli, bjelkasti u mladosti, zatim su svijetlosmeđi ili sivkasto-smeđi, oštrica je pahuljasta i bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 8-12 x 5-7 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 24-35 x 7-10 µm, pleurocistide su 60-90 x 10-22 µm, valjkaste, oblika boce, bezbojnih do žućkastih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s vršnim su kristalima, umjereno su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, umjereno su brojne, paracistide su usko batinaste, ponekad su čak i gotovo valjkaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne čak i na krajnjem vrhu, prisutne su samo rijetke, valjkaste slabo izražene caulocistoidne hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, ponekad i crnogoričnim, obično bukvom, hrastom, lijeskom grabom ili smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po varijacijama u dužini spora i cistida pa se potvrđivanje određenih varijeteta i formi ne čini se opravdanim.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 45. Inocybe hystrix (Fr.) P. Karst.

Inocybe ianthinopes - created on September 2017 in Kongens Lyngby, Denmark by Tobias Bøllingtoft

LJUBIČASTONOGA CJEPAČA

Inocybe ianthinopes Pancorbo, G.Muñoz & Esteve-Rav.

Etimologija: ianthinos (gr.) = ljubičast, boje ljubičice + -pes (lat) = stopalo, stručak. Po boji stručka

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je stožast, kasnije široko konveksan ili proširen, obično je s prilično izraženom velikom grbicom na sredini, ali ponekad i s niskom, širokom grbicom, na kraju je ulegnut oko grbice, a zatim pileus udubljen oko grbice, površina je u mladosti ponekad s obilnim sivkastim, često brzo prolaznim ostacima ovoja koji površini isprva često daju gotovo baršunasti do vunasti izgled, ubrzo zatim je sitno pustenasta do glatka ili fino raspucana, rijetko se rascjepljuje, a zatim je ljuskava, vremenom se vlakna obično izližu na rubu, u mladosti je s ostacima bjelkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ s ili bez crvenkaste nijanse, također je sivkasto-smeđ zbog ostataka ovoja, vremenom izblijedi prema rubu, rub je isprva uglavnom podvijen, ponekad je blago zakrivljen, kasnije je ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-6 mm debeo, često prilično debeo, valjkast, često se širi prema bazi, u mladosti je gusto prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast, slabo je ljuskav ili gol, pahuljast je samo na krajnjem vrhu, blizu vrha je u mladosti uglavnom intenzivno plavkasto-ljubičast, kasnije izblijedi, a zatim je svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ ili s ružičasto-ljubičastim odsjajem na vrhu.

Listići: Razmaknuti, oko 30-45 ih dopire do stručka, trbušasti, pomalo su debeli, prirasli, isprva su bjelkasti ili krem, kasnije su svijetlo sivkasto-smeđi do smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, uglavnom su duguljaste i slabo sužene na sredini, gotovo su šiljaste ili tupe na jednom kraju, glatke, 8-10.5 x 4.5-6 µm, Me = 9.5 x 5.3 µm, Q = 1.4–2.2, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, 25–32 × 7–11 µm, oštrice listića su sastavljene od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 39–68 x 10–19 µm, uglavnom su usko trbušaste ili vretenaste, ponekad su oblika boce, često s prilično dugim vratom s nezadebljanom stijenkom, ponekad su malo deformirane s vrlo dugim vratovima, ali i s prilično kratkim vratom ili čak bez vrata, uglavnom su s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su općenito široke, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, ali obično su prilično tanke, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali promjenjivijeg oblika, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–11 µm, inkrustiranih i s tamnim do gotovo crnkasto-smeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka, 45–90 × 10–15 µm, oblika boce, trbušaste ili vretenaste, uvijek su izmiješane s vrlo dugim i uskim cistidama s nezadebljanim stijenkama, obično su s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su često s kristalima, stijenke su debljine do 1 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, plavkasto-ljubičasto blizu vrha i u kori stručka, barem kod mladih primjeraka, inače je prljavo bjelkasto, osušeno je tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i iste boje ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, uglavnom skupno, rijetko pojedinačno, na travnjacima, u parkovima ili na grobljima, ali i na prilično vlažnom tlu uz rijeke ili jezera, u simbiozi gotovo isključivo s bjelogoričnim drvećem, obično grabom, lijeskom ili vrbom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem klobuku, često s obilnim sivkastim ostacima ovoja u mladosti, vremenom postaje fino pustenast do gol ili nazubljen na rubu, te pahuljastom stručku samo na krajnjem vrhu, gdje je isprva plavkasto-ljubičast. Glatke spore su uglavnom duguljaste s malim ulegnućem na sredini, a cheilocistide su često s dugim vratom i često s prilično tankim nezadebljanim stijenkama. Raste u parkovima, na grobljima i obalama rijeka i jezera ispod bjelogoričnog drveća. Prije je opisana vrsta često zamjenjivana za sitnu cjepaču (Inocybe pusio), koja se razlikuje po prisutnosti caulocistida duž čitavog stručka, a cheilocistide su šire, uglavnom vretenaste i bez vrata. Po makroskopskim i mikroskopskim značajkama je donekle slična crtastonoga cjepača (Inocybe grammopodia), koja raste pored hrasta na istoj vrsti staništa. Međutim, boja pileusa je obično svjetlija, ostaci ovoja su manje obilni pa površina u mladosti nije gotovo vunasta, stručak je samo ružičasta blizu vrha u mladosti, a spore nisu toliko duguljaste, prosječno su nešto kraće i stoga s drugačijim Q. Vrste iz skupine kovrčaste cjepače (Inocybe cincinnata), koja osim tipične vrste sadrži Gejinu cjepaču (Inocybe gaiana) i vapnenačku cjepaču (Inocybe tiburtina), razlikuju se po hrapavijoj površini klobuka, a osobito po tipičnim uskim kopljastim cheilocistidama debljih stijenki. Lampetijina cjepača (Inocybe lampetiana) raste na kiselom močvarnom tlu uz johu, a cheilocistide su joj često gotovo valjkaste. Ametistna cjepača (Inocybe amethystina) razlikuje se po debljim stijenkama cheilocistida, koje imaju kraće vratove s nezadebljanim stijenkama, klobuk je sa sitnim prilegnutim ljuskama na sredini, a prema rubu je vlaknast. Prženičina cjepača (Inocybe knautiana) je s obilnim bjelkastim ostacima ovoja, prosječno dužim sporama, a i cheilocistidei su prosječno duže i s kratkim vratom, dok Inocybe sitibunda ima više kopljaste cheilocistide i prosječno manje spore, kao i šire caulocistide bez nezadebljanih stijenki. Sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina) i Inocybe dryadiana razlikuju se po hrapavijoj površini klobuka i mnogo svjetlijim bojama klobuka, a sivoljubičasta cjepača i po glavičastim cheilocistidama i prosječno manjim sporama. jedna od bližih srodnica je Inocybe neorufula, koja ima mnogo veće spore i nema plavkasto-ljubičasti stručak blizu vrha.

Inocybe impexa - created on July 2015 in Marjaniemi, Finland by Tapio Kekki

RAŠČUPANA CJEPAČA

Inocybe impexa (Lasch) Kuyper

Etimologija: impexa (lat.) = nezašešljan, beuredan, raščupan. Po izgledu površine klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i bez grbice na sredini, površina je jako vlaknasta do ljuskava, vodenasta, po vlažnom je vremenu sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili oker-smeđ, a po suhom svijetlo sivo-smeđ, svijetlosiv ili gotovo sivkasto-bijel.

Stručak: 1.5-2.5 cm visok i 3-8 mm debeo, čvrst, valjkast, malo je ukorijenjen u pijesku, grubo je bijelo vlaknast, nije pahuljast na vrhu, koprena je prisutna u mladosti, boje je klobuka, sivo-smeđ do oker-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli do slobodni, trbušasti, isprva su svijetlooker, zatim su žuto-smeđi do smećkasti.

Spore: Eliptične do bademaste, ponekad su minimalno višekutne, gotovo tupe na jednom kraju, glatke, 12-20 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.8-2.7, bazidije su 4-sporne, 31-44 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste, batinaste ili vretenaste, debelih stijenki, debele do 4 µm, s gotovo bezbojnom stijenkom, na vrhu su s kristalima, 50-85 x 15-25 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su široko batinaste do kruškolike, s blago zadebljanim, smećkastim stijenkama, caulocistide su odsutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, okerasto do sivo-smeđe, osušeno je bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, na pješčanim terenima s niskom vegetacijom, u simbiozi s puzavom vrbom (Salix repens), ali ponekad i bez ikakvog drveća u blizini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana je vrsta do sada bila poznata kao Inocybe maritima. Kako je Fries potvrdio epitet maritimus, opisana je vrsta, kao autonomna vrsta, dobila epitet impexa, pri čemu je najraniji legitimni epitet impexus.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 28. Inocybe impexa (Lasch) Kuyp.

Inocybe incarnata - created on August 2023 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Kehlet

MESNATOCRVENKASTA CJEPAČA

Inocybe incarnata Bres.

Etimologija: incarnatus (lat.) = mesnat, boje mesa. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Balsamic Fibrecap

Klobuk: 3-10 cm širok, isprva je konveksno-zvonolik, kasnije je rašireno konveksan do raširen i široko ispupčen na sredini, površina je svilenkasto-vlaknasta na sredini, prema rubu je ljuskava, žućkasto-narančast, narančasto-smeđ, mesnatocrvenkast do crvenkasto-smeđ.

Stručak: 4-8 cm visok i 6-15 mm debeo, čvrst, valjkast, umjereno je ukorijenjen, na vrhu je bijelo pahuljast, ispod je gladak do svilenkasto-vlaknast, bijelo-ružičast, od baze postaje crvenkasto-smeđ.

Listići: Gusti, široki, prirasli, isprva su krem do sivkasto-smeđi, kasnije su s ružičastom nijansom, a na kraju hrđastosmeđi.

Spore: Široko su eliptične, bademaste do jajolike, glatke, iznutra su vrlo sitno granulirane, 8-10 x 5.5-7.5 μm, Q = 1.2-1.5, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, oko 40 x 8 μm, cheilocistide su vretenaste do trbušaste, 50-75 x 15-25 μm, s vršnim su kristalima, s bezbojnim stijenkama u amonijaku, debljine su 2-3 µm, pleurocistide su 40-70 x 14-25 µm, u obliku su široke boce, s do 2.5 µm debelim stijenkama, bezbojne u KOH; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo u klobuku, na prerezu postane intenzivno crveno, u stručku je već na početku crveno; miris je vrlo ugodan, na kuhane kruške, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do studenog, pojedinačno ili u skupinama, u šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su Inocybe piriodora var. incarnata, koja se razlikuje po većim dimenzijama, zasićenijoj boji i intenzivnijem mirisu, te se od istobojne Inocybe trinii, koja se razlikuje po drugačijem mirisu.

Inocybe inodora - created on October 2018 in Grefsen kirkegård, Oslo, Os, Norway by Javier Tove Jacobsen

BEZMIRISNA CJEPAČA

Inocybe inodora Velen.

Etimologija: in (lat.) = bez + odorus (lat.) = mirisan. Po mesu bez mirisa.

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je izravnato-konveksan do izravnat i s velikom širokom grbicom na sredini, površina je glatka do baršunasta na sredini, prema rubu je vlaknasta do sitno ljuskava, vlakna se često razdvajaju, na rubu je brazdasta, ostaci ovoja su prisutni na sredini, a kod mladih primjeraka i na rubu, ali vremenom nestaju, svijetlooker ili smeđ, na kraju je oker-smeđ, svjetliji, gotovo bjelkast na sredini zbog ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 3.5-10 mm debeo, čvrst, valjkast, gomoljasto zadebljan na bazi, čitav je pahuljast, pahulje su teško uočljive, osobito na donjoj trećini (koristiti ručno povećalo), koprena nije prisutna čak ni kod mladih primjeraka, bijel u mladosti, vremenom postaje svijetlo okerasto-smećkast.

Listići: Umjereno su gusti, 40-45 ih dopire do stručka, trbušasti, usko su prirasli, sivkasto-žućkasti u mladosti, na kraju su sivkasto-smeđi, bez maslinastog odsjaja, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, ponekad su sužene na sredini, nejasno su stožaste na jednom kraju, glatke, 10-13.5 x 5.5-7 µm, Q = 1.7-2.2, bazidije su 4-sporne, 25-34 x 10-12 µm, pleurocistide su 50-80 x 15-30 μm, vretenaste do trbušaste, nisu u obliku boce, gotovo bezbojnih do žućkastih i debelih stijenki, debljine do 4 µm, rijetko su s vršnim kristalima, rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, vrlo brojne, caulocistide se spuštaju dalje od polovice stručka i pomiješane su s cauloparacistidama, slične su cheilocistidama, postupno se pretvara u jasno izražene, valjkaste do gotovo vretenaste caulocistoidne hife, debelih stijenki, s kristalima po površini, koje se spuštaju čak do baze stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili žućkasto-okerasto; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na obalnim pješčanim nanosima, livadama i pašnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično puzavom vrbom, te s planinskim biljkama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je injasta cjepača (Inocybe pruinosa), od koje se razlikuje po manje izraženim ostacima ovoja i širim sporama. Obje su vrste blisko povezane i daljnja istraživanja bi na kraju mogla pokazati da ih je bolje smatrati varijantama jedne vrste. Primjerci koji rastu na obalnim pješčanim nanosima makroskopski su vrlo slični kasnoj cjepači (Inocybe serotina), od koje se razlikuje po manjim sporama i manje voluminoznim cistidama. Primjerci koji rastu na višim planinskim predjelima mogli bi se zamijeniti s Inocybe frigidula, koja ima caulocistide samo na gornjoj šestini stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 66. Inocybe inodora Velen.

Inocybe involuta  - created on August 2023 in Rold Vesterskov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

PODVIJENA CJEPAČA

Inocybe involuta Kuyper

Etimologija: involvere (lat.) = umotati, saviti prema unutra. Po povijenom rubu klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, u početku je gotovo stožast do zvonolik ili valovit, kasnije je široko konveksan do proširen, u početku je bez, a zatim ponekad s uglavnom izraženom širokom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s tankim slojem bjelkastih ostataka ovoja, kasnije se uočava u vidu bjelkastih pahulja ili kao slabi prsten oko ruba, isprva je je glatka, kasnije je sitno vlaknasta ili raspucana prema rubu, ali uglavnom s vlaknima koja se ne razilaze ili su jedva razdvojena, u mladosti je s bjelkastom koprenom, vrlo je promjenjive boje, od gotovo slamnatožute, svijetlo oker-smeđe, smeđe, sivkasto-smeđe, smeđe do svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe, rub je isprva često snažno i naglo podvijen ili savijen prema dolje, zatim je ravan ili izvrnut prema gore.

Stručak: 2–5 cm visok i 2–6 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, ponekad se lagano zadebljava prema bazi, u početku je u potpunosti bjelkast i vlaknast, kasnije je crtast ili gladak, pahuljast je samo na krajnjem vrhu ili slabije do oko sredine, a vrlo rijetko i nešto niže, prvo je mesnatocrvenkast, kasnije je često uglavnom ružičast ili ružičasto-crvenkast, osobito na vrhu, na samom je vrhu svjetliji i često bjelkast, na bazi je vlaknast.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, oko 30-40 ih dopire do stručka, trbušasti, debeli, prirasli, obično se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, u početku su bjelkasti, zatim su sivkasti, svijetlo sivkasto-smeđi, ali i žućkasti ili oker, često su s hrđastosmeđim mrljama, oštrica je često neravna ili nazubljena, bjelkasta ili boje lica, ponekad čak i tamnosmeđa.

Spore: Eliptične do bademaste, često su lagano sužene na sredini, gotovo su zašiljene ili tupe na jednom kraju, kod primjeraka koji su rasli na pijesku mogu biti malo deformirane, glatke, 8.5-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.4–1.9, Qe = 1.7, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad i 2-sporne i tada nešto veće, 25–35 × 7–12 µm, pleurocistide su 45-80 x 11-27 µm, uglavnom su vretenaste ili trbušaste, također su oblika boce, obično su široke na vrhu, sa ili bez kratkog ili duljeg vrata, s ili bez bazalne stapke, obično je s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 4 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine kao pleurocistide, ali ponekad promjenjivijeg oblika, izmiješane su s brojnim bezbojnim batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama s tankim stijenkama, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od 4–10 µm širokih hifa prekrivenih oker do smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka ili se rijetko protežu do sredine, vrlo su rijetko prisutne i nešto niže, 45–80 × 10–20 µm, vretenaste, trbušaste ili oblika boce, s kratkim bazalnim stalkom, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili sivkasto do vrlo svijetlo slamnatožuto u klobuku, svijetlo ružičasto-smeđe do crvenkasto-ružičasto u stručku, osobito blizu vrha, osušeno je smeđe do tamnosmeđe sa slabom crvenkastom ili ružičastom ili čak ljubičastom nijansom u klobuku i iste bojne ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni, ali neki stručci postanu ružičasto-crveni; miris je na spermu sa slatkastom komponentom, osobito na prerezu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u simbiozi s crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, na suhom, pjeskovitom ili šljunčanom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po svijetlo slamnatožutom do crvenkasto-smeđem klobuku, glatkoj površini klobuka, samo djelomično sitno vlaknastoj ili naboranoj prema rubu, često izraženom kontrastu boja između bjelkastih listića i crvenkasto-ružičastog stručka, prilično široko razmaknutim i debelim listićima i rastu gotovo isključivo ispod crnogoričnog drveća (bor, smreka). Moguća je zamjena s Astraisovom cjepačom (Inocybe astraiana), koja je sa svjetlijom površini klobuka, bez izraženog kontrasta boja između bjelkastih listića i crvenkastog stručka, prosječno manjim sporama, kraćim cheilocistidama i rastu samo ispod bora, Inocybe nemorosa, koja je s prosječno kraćim sporama i kraćim, uglavnom vretenastim cheilocistidijama sa stijenkama koje su znatno zadebljane prema vrhu i tako se djelomično dodiruju, ranom cjepačom (Inocybe nitidiuscula), koja je s manje izraženim kontrastom boja između listića i gornjeg dijela stručka, tanjim, često gotovo kopljastim cheilocistidama, čije se stijenke često naglo zadebljavaju, a zatim se dodiruju na vrhu vrata, kao i uglavnom vitkim gotovo valjkastim ili vretenastim caulocistidijama, bezmirisnom cjepačom (Inocybe inodora), koja je s obilnim bjelkastim ostacima ovoja, često uočljivim na sredini klobuka, žućkasto-oker ili narančasto-smeđom bojom klobuka, potpuno sitnim stručkom i većim sporama, bazgovom cjepačom (Inocybe rufuloides), koja je s većim sporama i obično kraćim, često gotovo glavičastim cheilocistidama, te zakašnjelom cjepačom (Inocybe tarda), koja je s tamnijom bojom klobuka, često većim sporama, često vitkim vretenastim ili valjkastim cheilocistidama, a raste samo u blizini bora.

Inocybe ionolepis - created on October 2025 in Røde Mølle, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LJUBIČASTOLJUSKAVA CJEPAČA

Inocybe ionolepis Cullington & E.Larss.

Etimologija: iono (gr.) = ljubičica + lepis (gr.) = ljuska, kora. Po dekoraciji na površini klobuka.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok i do 1.5 cm visok, isprva je zvonolik, kasnije je konveksan do raširen, s malom je grbicom na sredini, površina je glatka, svilenkasto-vlaknast na sredini, crtast i s prilegnutim ljuskama prema rubu, žućkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ na sredini, manje je smeđ i više ljubičast prema rubu.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, na bazi je obično sa slijepljenom zemljom, nije gomoljast, pahuljast samo na vrhu, čitav je crtast, bijel s ljubičastom nijansom.

Listići: Umjereno su gusti, blago su trbušasti, prirasli, svijetlo sivkasto-krem s jakim ljubičastim odsjajem, oštrica je boje lica.

Spore: Bademaste do eliptične, zaobljene su na krajevima, glatke, 8.5-11 x 4.5-6 µm, Q = 1.8-2, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide i pleurocistidije su oblika boce do ampule, prilično kratke, 48-71 x 11-16 µm, sa stijenkama debljine do 2-3.5 µm na vrhu, ispod su tanje, s kristalima na vrhu, cheilocistide su izmiješane s kruškolikim paracistidama s tankim stijenkama, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, s ljubičastom je nijansom, osobito u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Od svih poznatih vrsta cjepača samo je sedam vrsta s kombinacijom glatkih spora s ružičastom ili ljubičastom nijansom na nekom dijelu plodnog tijela. Od tih sedam vrsta samo dvije imaju ljuskave klobuke, to su kovrčasta cjepača (Inocybe cincinnata), koja ima ujednačeno smeđ klobuk s izraženim ljuskama, a ljubičaste nijanse su ograničene na gornju trećinu stručka, ima izrazito tamnosmeđu oštricu listića zbog mješavine cheilocistida s debelim stijenkama i velikih kuglastih paracistida s tankim stijenkama, a obje vrste cistida su obično s izraženo smeđim sadržajem. Druga ljuskava i ljubičasta vrsta je sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina), koja je obično prilično malih dimenzija, sa sivkasto-smeđim klobukom s blagom ljubičastom nijansom, malim smeđim ljuskama na sredini, često s neravnim rubom klobuka, s ljubičastim odsjajem na gornjoj trećini stručka, izraženim mirisom na lišće pelargonije nakon branja i obično karakteristično trbušastim cistidama. Obje iznad navedene vrste su bez caulocistida ispod gornje trećine stručka.

Inocybe jucunda - created on October 2025 in Landkildegård, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

UGODNA CJEPAČA

Inocybe jucunda Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: iucunda (lat.) = ugodna, ljupka. Po lakoći determinacije.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je gotovo kuglast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, u početku bez, zatim s više ili manje izraženom širokom grbom, površina je u mladosti s vrlo tankim i prolaznim bjelkastim ostacima ovoja, u početku je gotovo svilenkasto glatka, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ s više ili manje intenzivnim crvenkastim odsjajem, općenito vremenom postaje više ili manje izbijeđen prema rubu ili izraženo pojasast, pa se čini dvobojnim, rub je prvo slabo podvijen, zatim je savijen prema dolje do izravnat ili također izvrnut prema gore.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, zakrivljen, na bazi općenito nije zadebljan, u početku je u potpunosti bjelkast i vlaknast, kasnije je gladak, pahuljast, rijetko u donjoj polovici, bjelkast do prljavo bjelkast, vremenom postaje svijetlosmeđ.

Listići: Gusti, oko 40-50 ih dopire do stručka, usko su prirasle do prirasli, trbušasti, u početku su bjelkasti, ubrzo zatim su sivkaste do svijetlosmeđe pjegavi, oštrica je nazubljena, ponekad je neravna, bjelkasta ili je boje lica.

Spore: Gotovo su bademaste, često su karakteristično trbušaste, oblika sjemenki jabuke, vrh je obično tup, ponekad je gotovo zašiljen, glatke, 7.5-10 x 5-6 μm, Q = 1.3-1.8, bazidije su općenito 4-sporne, 24-30 x 7-10 μm, pleurocistide su uglavnom prilično vitke, trbušaste, također su oblika boce, često s dugim, ponekad blago valovitim vratom, bez ili samo s kratkom bazom, obično su široke na vrhu, vrh je općenito s kristalima, stijenke su debele do 3 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 35-90 x 9-18 μm, cheilocistide su slične veličine i oblika kao pleurocistide, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4.5-13 μm, uglavnom slabo prekrivenih smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su duž cijele duljine stručka, ali rijetke u donjoj polovici, uglavnom su duge i vitke, gotovo valjkaste do oblika boce, djelomično su s blago valovitim stijenkama, bez ili samo s kratkim vratom i često sa skraćenom ili zaobljenom bazom, vrh je bez ili samo s malim kristalićima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 45-90 x 8-15 μm, pomiješane su s dugim, lančanim elementima kao i s gotovo batinastim paracistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do prljavo bjelkasto u klobuku i stručku; miris nije izražen ili je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, lijeskom ili lipom, na vapnenastom i vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po gotovo baršunastom do pojasastom crvenkasto-smeđem kolobuku, prema rubu vremenom postane mnogo svjetliji, pa je često dvobojan, potpuno pahuljastom stručku, ali rijetko u donjoj polovici, glatkim sporama, često u obliku sjemenki jabuke i vitkim cheilocistidama, trbušastim ili u obliku boce. Raste na vapnenastom, često pomalo vlažnom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji karakteristika razlikuje od sličnih vrsta, kao što su Inocybe perchtana, koja je s bjelkastim ostacima ovoja, mesom stručka koje trljanjem ili na ozlijeđenom mjestu često pocrveni, sporama koje nisu u obliku sjemenke jabuke i staništem na višim planinskim predjelima, uglavnom u blizini smreke, te rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koja po površini klobuka nije vlaknasta ili nije tako jako raspucana, s crvenkastim stručkom na vrhu, često gotovo kopljastim cheilocistidama s često naglo zadebljanim vrhom, većim sporama koje nisu u obliku sjemenke jabuke.

Inocybe knautiana - created on October 2022 in Store Dam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

PRŽENIČINA CJEPAČA

Inocybe knautiana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Knautia (lat.) = rod biljaka, obična prženica (Knautia arvensis). Po stručku koji je ljubičaste boje poput cvijeta biljke.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonolik, zatim je široko konveksan, kasnije je proširen i uglavnom s izraženom velikom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s obilnim bjelkastim ostacima ovoja uglavnom na grbici, ubrzo nestaje, fino pustenasta, kasnije je brazdasta do raspucana prema rubu, tako da je vidljiva svjetlija trama ispod, mlada plodna tijela su s ostacima sivkaste koprene, prvo je smeđ do tamnosmeđ sa ili bez crvenkaste nijanse, često je nešto tamnije smeđ na grbici kad ostaci ovoja nestanu, vremenom postaje mnogo svjetliji, do gotovo kremast, osobito prema rubu, rub je isprva blago podvijen, ubrzo se izravna ili čak izvrne prema gore.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad je prilično debeo, u mladosti je grubo bjelkasto dlakav, kasnije je crtast ili gol, samo je na vrhu pahuljast, isprva je na vrhu uglavnom intenzivno ljubičast, boje se zadržava, ali je slabo uočljiva u starosti, ponekad vremenom potpuno nestane, ispod je isprva bjelkast, kasnije je svijetlo slamnatožut.

Listići: Umjereno su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, široko su zaokruženi uz stručak, prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do sivo-smeđe, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, nekad su slabo sužene na sredini, na jednom su kraju tupe do gotovo zašiljene, glatke, 8-11 x 4.5-6 μm, Me = 9.8 x 5.5 μm, Q = 1.5–2.2, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, 25–34 × 7–11 μm, oštrica je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, duguljastih, batinastih, valjkastih paracistida s tankim  stijenkama, pleurocistide su 45–76 x 9–21 μm, vretenaste do trbušaste, bez vrata na gornjem dijelu, obično su sa prilično kratkim vratom, širim na vrhu i s kratkim stapkom na bazi, s vršnim su kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4.5–11 μm, jakom inkrustiranim i s tamnosmeđim pigmentom, suckutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 50–80 × 9–13 μm, obično su duge i prilično tanke, pomalo nepravilne, trbušaste, vretenaste ili valjkaste s nezadebljanim stijenkama, vršno su obično s kristalima, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste u 3% KOH, pomiješane su s brojnim duguljastim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, svjetloljubičasto ili intenzivno (u mladosti) ljubičasto u kori vrha stručka, a bjelkasto ispod, osušeno je tamnosmeđe s crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku svjetlije boje, ne pocrni; miris je neobičan, nije na spermu, a aokus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, uvijek na vapnenastom tlu ili tlu s visokim pH.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po fino baršunastoj do pustenastoj, smeđoj površini klobuka s obilnim bjelkastim ostacima ovoja u mladosti, ljubičastom stručku barem na vrhu ili u kori, glatkim sporama, cheilocistidama sa širokim vratovima, obično s prilično tankim stijenkama i kratkim stalkom na bazi, slaboj reakciji stijenki s KOH i rastu ispod bjelogoričnog drveća na vapnenastom tlu. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih drugih vrsta s ljubičastim stručkom, kao što su sitna cjepača (Inocybe pusio), koja nema bjelkaste ostatke ovoja na površini klobuka, ima manje spore, a cheilocistide su više vretenaste i s užim vratovima, te sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina), čija površina klobuka vremenom postaje ljuskava ili razložena, sredina klobuka je često s narančastom nijansom, spore manje, a cheilocistide su često batinaste. Inocybe dryadiana je s dosta pjegavim klobukom, nema ostake ovoja, grbica vremenom postaje raspucana, a spore su prosječno kraće. Vrste iz skupine kovrčaste cjepače (Inocybe cincinnata), kao što su Inocybe minima, Gejina cjepača (Inocybe gaiana), Lampetijina cjepača (Inocybe lampetiana) i Inocybe sitibunda, razlikuju se po kopljastim cheilocistidama s debljim stijenkama i jačom reakcijom s KOH.

Inocybe krieglsteineri - created on August 2017 in Hoverdal Plantage, Denmark by David Boertmann

KRIEGLSTEINEROVA CJEPAČA

Inocybe krieglsteineri Fern.Sas.

Etimologija: U čast njemačkog mikologa Germana Josepha Krieglsteinera (1937.-2001.), koji je zaslužan za izradu karte rasprostranjenosti gljiva u Njemačkoj, a njegovo najvažnije djelo je serija "Die Großpilze Baden-Württembergs" (Velike gljive Baden-Württemberga), koju je uredio zajedno s Andreasom Gminderom, Arminom Kaiserom i Wulfardom Winterhoffom. Ovo je monumentalno djelo objavljeno u pet svezaka, a čak i danas predstavlja standardnu referentnu literaturu za tu regiju. Po imenu.

Klobuk: 2-4 cm širok, u početku je stožasto-konveksan, kasnije je spljošten i sa širokom grbicom na sredini, površina je u mladosti s ostacima bjelkastog ovoja na sredini, gladak do sitno vlaknast na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta do ljuskava, žućkast u mladosti, kasnije je više oker do svijetlosmeđ, osobito na sredini, rub je podvijen do ravan, vremenom se raspucava.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, obično je gotovo obrubljeno gomoljast na bazi i širok do 16 mm, pun, kasnije je šupalj, potpuno je pahuljast, kasnije je uzdužno vlaknast, bjelkast do krem u mladosti, kasnije je žućkasto-oker.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, trbušasti, široko su prirasli, bjelkasti u mladosti, kasnije su sivkasto-oker do sivi i na kraju skoro boje klobuka.

Spore: Eliptične do višekutne, nepravilne, grbave, s do 7 slabo izraženih grbica, 7-11 × 6-8 µm, Q = 1.1-1.6, Me = 9 × 7 µm, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, duge su oko 30 µm, pleurocistide su vretenaste do oblika boce, 41-82 × 13-22 µm, debelih stijenki, debljine 1.8-3.1 µm, slabo reagiraju s amonijakom (NH3), s obilnim su kristalima na vrhu, cheilocistide su slične pleurocistidama, sa stijenkama debljine do 3 µm, obično s umjerenim do obilnim kristalima na vrhu, s brojnim su batinastim paracistidama, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, u snopovima su izmiješane s batinastim cauloparacistidama, sličnim pleurocistidama, iako užim i izduženijim, dosežu do 120 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto, osušeno postane gotovo crno; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na spermu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od ožujka do listopada, na pješčanim nanosima i dinama, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris), na pjeskovitom i kiselom tlu.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po vršnim kristalima na pleurocistidama, potpuno tamnom stručku, obrubljenom gomolju na bazi i neravnim sporama, te je svrstana u sekciju Marginatae. Dosta je slična pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), zbog čega je Kuyper izvorno nazvao vrstu kao Inocybe mixtilioides nom. prov. Krieglsteiner (1989.) i dao detaljnu analizu, ali nije dao valjani naziv, već je koristio samo privremeni. Međutim, dvije vrste su samo uvjetno slične makroskopski, a osobito mikroskopski. Površina klobuka kod opisane vrste je glatkija, osobito na sredini, a gomolj na stručku nikada nije jasno obrubljen, dok je kod pomiješane cjepače stručak bijel, nikada ne potamni sušenjem, uvijek ima jasno obrubljen gomolj na bazi stručka, spore su nešto uže, oko 7 µm, a cheilocistide uglavnom nisu duže od 60 µm. Vrlo duge caulocistide ko opisane vrste su najvažnija značajka za pouzdano razlikovanje dviju vrsta, jer su cistide kod pomiješane cjepače duge do 65 µm. Također su slične zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa), koja ima znatno veće spore, duge do 13 µm i uglavnom smeđi klobuk, te žućkasto-crna cjepača (Inocybe xanthomelas), koja također ima veće spore, duge do 12.5 µm i ponekad blago ljuskavu površinu klobuka. Fernández-Sasia (2004.) navodi Pinus radiata i Quercus robur kao mikorizne partnere opisane vrste, dok Udwig (2017.) navodi hrast, brezu, smreku, bor i ariš. Nažalost, izvorni opis ne uključuje detaljan opis tla na kojem je vrsta pronađena. Sve lokacije na kojima je pronađena karakterizira pjeskovito i suho tlo, te blizina bora.

Inocybe lacera - created on August 2010 in Jõempa, Estonia by Vello Liiv

RASTRGANA CJEPAČA

Inocybe lacera (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: lacera (lat.) = razderan, rastrgan, poderan. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Torn Fibrecap

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan, konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, često je izraženo ili ponekad nejasno ispupčen, površina je grubo vlaknasta do ljuskava, bez pukotina na rubu, maljavo glatka na sredini, pokrov se kasnije razlaže, a zatim je ponovno s nakošenim ljuskama, vrlo rijetko jako izraženo, ostaci ovoja su odsutni ili vrlo nejasno izraženi, tamnosmeđ na sredini, prema rubu je smeđ do okerasto-smeđ, ponekad je čitav okerasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, zatim je s resast do ravan.

Stručak: 2.5-11 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast do nešto zadebljan na bazi, ali bez gomolja, pun, na kraju je šupalj, nije pahuljast, uzdužno je bijelo vlaknast, često prilično grubo, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bjelkast do žućkast na gornjoj polovici, ponekad je s crvenkastim odsjajem ili ljubičastim nijansama, smeđ ili crvenkasto-smeđ na gornjoj polovici, tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ na bazi, vremenom progresivno tamni.

Listići: Umjereno su gusti, 35-50 ih dopire do stručka, široki su 2-8 mm, prilično su široko do usko prirasli, bjelkasti u mladosti, rijetko su žućkasti, na kraju su oker, oker-smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je gotovo glatka do resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke do minimalno višekutne, često su izraženo sužene na sredini, podsjećaju na spore vrganja, 10-14.5 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.9-3.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-32 x 9-11 µm, pleurocistide su gotovo vretenaste do valjkasto-vretenaste, ponekad su trbušaste, ponekad su zaobljene na vrhu, ali češće zašiljene, malo su zadebljanih stijenki, debljine do 2.5 µm, bezbojne do žute, vrh je bez ili s prilično nejasnim kristalima, brojne, 34-78 x 11-27 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, dosta su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su gotovo potpuno odsutne, krajnji vrh stručka je s uskom zonom slabo ili osrednje izraženih caulocistoidnih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe u stručku, blizu vrha je ponekad s ljubičastim nijansama; miris je slab, neizražen ili slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u šumama, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično brezom, hrastom, kestenom, puzavom vrbom (Salix repens), borom ili smrekom, na vapnenastom tlu, siromašnom hranjivim tvarima, suhom pijesku ili na opožarenim terenima.

Doba rasta:  4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po često minimalno višekutnim sporama, osobito kod nekadašnjeg sinonima, a sada razdvojene močvarne cjepače (Inocybe helobia) i rastu na kiselim staništima. Po tamnjenju stručka i vršno zašiljenim pleurocistidama slična je krivonoga cjepača (Inocybe curvipes). Opisana je vrsta vrlo varijabilna, osobito po nekim makroskopskim značajkama. Međutim, ekstremne varijante uvijek su posredno povezane s tipičnom varijantom i zbog toga se Inocybe lacera var. griseolilacinoides i Inocybe lacera f. luteophylla ne može dodijeliti formalni taksonomski status. Mikroskopske značajke također pokazuju veliku varijaciju. Neke od ovih varijacija ne pokazuju nikakav određeni obrazac, ali ga pokazuju neke druge značajke, kao primjerice širina spora. Međutim, na dimenzije spora vjerojatno utječu i meteorološki uvjeti, jer primjerci koji rastu u nepovoljnim uvjetima (na planinskim staništima) pokazuju veću varijabilnost značajki od primjeraka koji rastu u povoljnijim uvjetima. Stoga čak ni ekstremi poput Inocybe lacera var. heterosperma ne zaslužuju formalni taksonomski status. Holotip Inocybe pallescens, koji predstavlja polualbino varijaciju opisane vrste, također nema formalni taksonomski status. Sinonim Inocybe deglubens var. trivialis je heterogen i sastoji se od dvije različite vrste, a Karstenov opis jasno ukazuje na to da se ta vrsta povezuje s primjercima s tankim sporama i tamnim stručkom.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 27.1. Inocybe lacera var. lacera

Inocybe lacunarum - created on September 2019 in Halkjärvi E, Finland by Stefan Jakobsson

BLATNA CJEPAČA

Inocybe lacunarum Vauras & E.Larss.

Etimologija: lacuna (lat.) = rupa, udubina, bazen. Po tipičnom mjestu rasta u vlažnim depresijama, koje su ponekad pod vodom.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan do zvonolik, kasnije je rašireno konveksan do izravnat i sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka i ponekad s ostacima ovoja na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta do raspucana, žuto-smeđ na sredini, prema rubu je svjetliji, žuto-oker do prljavo žuto-smeđ.

Stručak: 1.5–5.5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, gotovo gomoljast do obrubljeno gomoljast na bazi i širok 5–7 mm, čitav je bijelo pahuljast, uzdužno crtast, isprva je bijel, sa žuto-smeđom nijansom na dnu, kasnije je blago žućkast do žuto-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, do 3 mm široki, usko su prirasli do slobodni, svijetlosivi, zatim su sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Zvjezdaste, s oko 12-14 izbočenih, usko stožastih i zaobljenih grbica, vršna je grbica često najveća, duga je do 3.5 µm, 10-13 x 8-10.5 µm, Q = 1.1-1.5, Qe = 1.2-1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, 26–40 × 9–15 ​​µm, pleurocistide su 55-80 x 14-25 µm, trbušaste do vretenaste, nekad su s bazalnim stalkom, žućkastih i debelih stijenki, debljine do 5 µm, obično su s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su prilično slične pleurocistidama, ali prosječno kraće, uže i promjenjivije, 38–76 × 13–21 µm, neke su sa žućkastim sadržajem, neke su sa zaobljenom bazom, paracistide su brojne, jajolike, kruškolike do batinaste, 14–28 × 7–16 µm, caulocistide se spuštaju do baze stručka, na vrhu stručka su prilično slične cheilocistidama i pleurocistidama, ali promjenjivije, često su sa zaobljenom bazom, 40–80 × 13–21 µm, cauloparacistide su prisutne na vrhu stručka, krusškolike do batinaste, 12-34 × 8-15 µm, brojne; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u mladosti, kasnije je djelomično svijetlo žuto-smeđe u stručku, osušeno je prilično svijetlosmeđe u klobuku, listići su smeđi, a u stručku je smeđe do tamnosmeđe, rijetko je crnkasto-smeđe, a u klobuku i gomolju je svjetlije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, vlažnim priobalnim šumama, parkovima, na travnjacima, pašnjacima, rubovima polja, šumskim putovima i stazama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom lužnjakom (Quercus robur), brezom ili topolom, ali često i lijeskom, vrbom ili javorom, na golom tlu po vlažnim depresijama ili jarcima, uglavnom na glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je mala i nježna vrsta s potpuno pahuljastim stručkom i zvjezdastim sporama, a prilično su slične Inocybe populea, koja se razlikuje po manjim sporama i Q = 1.1–1.3, nepravilnijim grbicama, ali nekim dvostrukim grbicama u obliku krune, kraćim i užim pleurocistidama, 34–71 × 12–19 µm, kao i caulocistidama na vrhu stručka, 28–48 × 12–17 µm, a prema crtežima, cistide su bez vršnih kristala, te vrbova cjepača (Inocybe salicis), koja se mikroskopski jasno razlikuje po tome što ima samo niske grbice na sporama. Lijeposporne cjepača (Inocybe calospora) također ima zvjezdaste spore, ali s 20-30 valjkastih, tupih bodlji.

Inocybe lampetiana - created on August 2025 in King County, WA, USA by ym_wang_pnw

LAMPETIJINA CJEPAČA

Inocybe lampetiana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Lampetia (gr.) = Lampetija, ona koja sjaji, svjetleća. Po grčkoj nimfi Lampetiji, jednoj od Helijevih kćeri (Helijada) koja je sa svojom sestrom Faetusom čuvala očeva stada na otoku Trinakriji (Sicilija). Prema rimskom pjesniku Vergiliju, nakon smrti su se pretvorile u crne topole, a po nekim tumačenjima johe. Po rastu ispod crne johe (Alnus glutinosa).

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je gotovo kuglast do stožast, zatim je stožasto-konveksan ili proširen, uglavnom je s izraženom velikom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti sa slojem svijetlih sivkasto-smeđih ostataka ovoja, kasnije vidljivih ponekad na sredini ili na rubu, fino je baršunasta do svilenkasta, ponekad je gotovo vunasta, uglavnom je s prilegnutim vlaknima, ali ponekad i ljuskava, mladi primjerci su s ostacima koprene, obično je smeđ do tamnosmeđ s ili bez sivkaste nijanse, ponekad je sa slabom crvenkastom nijansom, često je tamniji na sredini i vremenom mijenja boju prema rubu, rub je prvo podvijen do obješen, kasnije je ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, uglavnom je zakrivljen, ponekad se zadebljava prema bazi, isprva je fino bjelkasto pustenast, ubrzo je uzdužno crtast ili gol, grubo je pahuljast samo na vrhu, bjelkast, isprva je čitav ili na gornjoj polovici ili barem blizu vrha svijetloljubičast, kasnije je čitav ili barem na donjem dijelu mesnatocrvenkast do smeđ.

Listići: Prilično su razmaknuti, 25-35 ih dopire do stručka, debeli, prirasli, često sa zupcem, isprva su prljavo bjelkasti, kasnije su svijetlo krem-smeđi do tamnosmeđi s crvenkastom ili narančastom nijansom, oštrica je neravna, resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Bartinaste do eliptične, često su duguljaste, obično nisu ili s slabo sužene na sredini, na jednom su kraju gotovo zašiljene do tupe, glatke, 8.5-12 x 4.5-6.5 μm, Me = 10 x 5.4 μm, Q = 1.6–2.2, Qe = 1.9, bazidije su 4-sporne ili 2-sporne, pa su prilično neujednačene veličine, 24-28 x 7-9 μm, oštrica je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih ili valjkastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 49-84 x 9-17 μm, često su usko valjkaste, također su trbušaste ili vretenaste, obično su s prilično dugim ravnim širokim vratom, ponekad su gotovo glavičaste i sa zadebljanim zaobljenim vrhom ili kapicom, na vrhu su općenito široke, s kratkim su stalkom na bazi, s vršnim su kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, ponekad su ispunjene s prilično svijetlim amorfnim sadržajem, cheilocistide su ponekad varijabilne, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5-13 μm, inkrustiranih i s tamnosmeđim do gotovo crnkasto-smeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 45-80 x 10-15 μm, trbušaste, valjkaste ili pomalo nepravilne, s dugim vratom i kratkim stalkom na bazi, vrh je sa ili bez malih kristala, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto u klobuku, ljubičasto do ružičasto ili ružičasto-smeđe barem blizu vrha stručka u mladosti, vremenom je svjetlije, a zatim svijetloružičasto i prljavo bjelkasto u donjem dijelu, osušeno je crvenkasto-smeđe u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, na vlažnim terenima, po močvarama i uz potoke, u simbiozi s johom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem baršunastom do vunastom klobuku, sivkastim do smeđim ostacima ovoja, svijetloljubičastom do tamnoljubičastom stručku, barem na vrhu, pahuljastom samo na vrhu, glatkim sporama, cheilocistidama s često dugim ravnim vratom i prilično tankim stijenkama, te rastu ispod johe na vlažnom do močvarnom kiselom tlu. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od sličnih vrsta. Inocybe drenthensis ima manje spore, nema ostatke ovoja na klobuku, ima pjegavu površinu klobuka, uglavnom vretenaste cheilocistide i raste na vapnenastom tlu. Inocybe dryadiana ima svjetliji klobuk, cheilocistide joj nisu valjkaste i raste na vapnenastom suhom tlu ispod hrasta. Gejina cjepača (Inocybe gaiana) raste na mnogo sušnijem vapnenastom tlu, ima manje spore, a cheilocistide su uglavnom trbušaste ili vretenaste. Kovrčasta cjepača (Inocybe cincinnata), Gejina cjepača i Inocybe minima razlikuju se po više koljastim, vretenastim cheilocistidama i prosječno manjim sporama, dok vapnenačka cjepača (Inocybe tiburtina) raste na vapnenastom tlu, a cheilocistide nisu valjkaste. Ametistna cjepača (Inocybe amethystina) razlikuje se po vunasto-ljuskavoj površini klobuka, cheilocistidama koje općenito nisu valjkaste i staništu koje nije uz johu. Od slične se kosmate cjepače (Inocybe flocculosa) lako razlikuje po intenzivno narančastim ili narančasto-crvenim listićima.

Inocybe langei - created on August 2021 in Lyngby Mølledam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LANGEOVA CJEPAČA

Inocybe langei R.Heim

Etimologija: U čast danskog mikologa J.E. Langea (1864.-1941.). Po imenu.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je konveksan do izravnat, bez ili s nejasnom grbicom na sredini, gladak do maljav na sredini, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije raspucana, vremenom ponekad postaje sitno ljuskava, ostaci ovoja su odsutni ili prisutni, ali prilično nejasno izraženi, oker do žuto-oker, ponekad je nešto tamniji, osobito na vanjskom dijelu.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je s gotovo obrubljenim gomoljem, čitav je pahuljast, ali samo nejasno na donjoj trećini, gotovo je bjelkast, vremenom je sa slabom žućkastom ili narančastom nijansom, nikada nije crvenkast.

Listići: Gusti, 35-50 ih dopire do stručka, široki su 2-3 mm, nisu trbušasti, prilično su široko do usko prirasli, sivkasti u mladosti, zatim su sivkasto-žuti do sivkasto-smeđi, ali nešto sivkastije, oštrica je sitno resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, s gotovo tupim krajem, glatke, 6.5-8.5 x 4-5 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su 4-sporne, 22-28 x 7-10 µm, pleurocistide su 40-70 x 12-18 µm, usko batinaste, gotovo trbušaste ili vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, bezbojnih stijenki, s kristalima na vrhu, cheilocistide su slične pleurocistidama, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, caulocistide silaze gotovo do baze stručka, ali su rijetke na donjoj trećini, slične su ckeilocistidama ili nešto nepravilnije, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus je također na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u parkovima i na travnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, vrbom, johom ili topolom, a moguće i sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Lako se prepoznaje po kombinaciji sivkastih listića i vrlo malih spora. Makroskopski se ne razlikuje od Inocybe trechispora, koja, međutim, ima kvrgave spore. Slične su i okerbijela cjepača (Inocybe ochroalba), koja ima veće spore (prosječno duže od 8 µm) i šire cistide, pelargonijina cjepača (Inocybe pelargonium), koja ima drugačiji miris i bjelkaste do kremaste listiće. Također se često miješa s bademovom cjepačom (Inocybe hirtella), koja ima ljuskaviji klobuk, bjelkaste listiće, drugačiji miris i nešto veće spore.

Inocybe lanuginosa - created on September 2022 in Pratond, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

ČUPAVA CJEPAČA

Inocybe lanuginosa (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: lanugo, lanuginosis (lat.) = vuna, pahuljica, dlaka + -osus (lat.) = označava obilje nečega. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Wooly Fibrecap

Klobuk: 1-4 cm širok, stožast, tupo stožast do konveksan, vremenom se izravna, obično je s niskom, tupom grbicom na sredini, površina je suha, s malim, gustim, šiljastim ljuskama na sredini, prema rubu je ljuskav, vremenom se raspucava, ali nije rascijepljen, nije s razmaknutim vlaknima i ne otkriva svjetliju osnovnu, na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je smeđe ili sivo-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije je obješen do izravnat.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago proširen na bazi, pun, kasnije može biti šupalj, površina je suha, koprena je brzo prolazna, pahuljasta na krajnjem vrhu, na donjoj je polovici vunasto-vlaknasta, ljuskava, slabije prema vrhu, svijetlosmeđ do smeđ, na vrhu je svjetliji, obično bjelkast, na bazi je ponekad s bijelim micelijom.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, široki su do 3 mm, prirasli do gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, u početku su bjelkasti do sivkasti, kasnije su svijetlosmeđi, smeđi do narančasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Uglavnom su eliptične, višekutne, nepravilne, izraženo su grbave, tipično su s 8-14 grbica, 8-11 x 6-8 µm, Me = 9.3 x 6.4 µm, Q = 1.1-1.8, Qe = 1.45, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkasto-batinaste, prozirne, 20-29 x 7-9.5 µm, pleurocistide su brojne do rijetke, 30-50 x 13-25 µm, jajolike, kruškolike so široko batinaste, rjeđe su eliptične ili trbušaste, tankih do blago zadebljanih stijenki, debljine do 1.5 µm, prozirne, s vršnim su kristalima, bazalna stapka je kratka, cheilocistide su brojne, slične su pleurocistidama, nešto su kraće, također su ponekad vretenaste do trbušaste, 17-56 x 10-22 µm, paracistide su široko batinaste, kruškolike do eliptične, tankih stijenki, prozirne, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu, općenito su trbušaste, jajolike do gotovo valjkaste, prozirne do svijetlosmeđe, obično su tankih stijenki, s vršnim su kristalima ili ne, dobro su zaobljene do glavičaste, u gustim su nakupinama, trama listića je s pravilnim, svijetlo žućkasto-smeđim, valjkastim do napuhanim hifama, širokim do 28 µm, pileipelis je trichoderm koji se sastoji od crvenkasto-smeđih do hrđastosmeđih hifa, debelih stijenki, debljine do 1 µm, valjkastih do natečenih, širokih 10-23 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Debelo je do 3 mm, čvrsto, bjelkasto, nepromjenjivo na nagnječenim mjestima; miris nije izražen, a okus je blago kiseo ili također nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, a ponekad i s bjelogoričnim drvećem, često brezom, topolom ili johom, na zemlji ili ponekad na trulom drvu ili prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su tankolistićava cjepača (Inocybe leptophylla), od koje se razlikuje po manjim sporama s manje grbica, malim, jajolikim ili kruškolikim pleurocistidaama i nešto manjim bazidijama, vunasta cjepača (Inocybe stellatospora), koja raste uglavnom na tlu, rjeđe na drvnim ostacima, a jedva se razlikuje po ljuskavom klobuku koji je čupav i neljuskav, te tendenciji da se ljuske razdvoje i otkriju svijetlu tramu ispod. Peckov se holotip savršeno slaže s Inocybe ovatocystis, uključujući rast na drvu.

Inocybe laurina - created on August 2016 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Thomas Kehlet

SIĆUŠNA CJEPAČA

Inocybe laurina Bandini, B.Oertel & C.Hahn

Etimologija: Po patuljastom kralju Laurinu iz germanske i tirolske mitologije, poznatom iz sage o "Ružnom vrtu" (njem. Der Rosengarten), koji je vladao podzemnim kraljevstvom ispod planina, često povezivan s Alpama. Iako je bio patuljaste veličine, posjedovao je nadnaravne moći i bogatstvo. Po često vrlo maloj veličini plodnih tijela.

Klobuk: 1–3 cm širok, isprva je polukuglast, gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, često je u mladosti bez, a zatim obično s izraženom ili gotovo zašiljenom širokom grbicom, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti često s debelim slojem bjelkastih ostataka ovoja, koji često ubrzo potpuno nestanu ili su još uvijek uočljivi na sredini ili rubu, u početku često izgleda gotovo vunasta zbog debelih ostataka ovoja, zatim je više ili manje baršunasta ili vlaknasta, ali i potpuno glatka, kasnije se na sredini često raspucava na polja, u mladosti je s bjelkastom koprenom, oker-smeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, često je svjetliji na sredini zbog ostataka ovoja, ali je ponekad i tamniji na sredini u starosti, rub je u početku podvijen, kasnije je savijen prema dolje, ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, uglavnom je zakrivljen, u početku je gusto bjelkasto vlaknast, kasnije je mrežast ili pjegav ili vremenom postane gol, samo je na vrhu pahuljast, bjelkast, isprva je svijetlo mesnatocrvenkast, svijetlo oker-smeđ, na vrhu je više ili manje ružičasto-crvenkast ispod vlaknastog sloja.

Listići: Prilično su razmaknuti, oko 25-35 ih dopire do stručka, široki, blago su trbušasti, debeli, obično se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do smeđi, ponekad su s intenzivnim maslinastim odsjajem, oštrica je nazubljena, ponekad je valovita, bjelkasta.

Spore: Eliptične, bademaste, jajolike ili vretenaste, često su izraženo sužene na sredini, tupe na vrhu, glatke, 8-10.5 x 5.5-7 µm, Q = 1.4–1.8, bazidije su općenito 4-sporne, 25–32 × 7–10 µm, ponekad su u ekstremnim staništima poput pješčanih dina i 2-sporne pa sa sporama dugim do 12.5 µm, pleurocistide su 40-80 x 12-20 µm, obično su trbušaste do vretenaste, često su s izraženim prijelazom od trbuha do vrata, s kratkim ili duljim (i tada često blago valovitim) vratom, općenito su široke na vrhu, obično su s prilično kratkom bazalnom stapkom, ponekad su i s krnjom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 2 µm na vrhu, međutim nekad su s gotovo tankim stijenkama, zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide eu slične veličine, ali promjenjivijeg oblika, izmiješane su s brojnim bezbojnim, batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama tankih stijenki, a ponekad i s brojnim cistidama u različitim međustadijima, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5–10 µm, uglavnom prekrivenih smeđim do tamnosmeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim
do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, 45–90 × 10–20 µm, obično su duge i vitke s valovitim stijenkama i kratkom ili bez bazalne stapke, valjkaste, trbušaste ili deformirane, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s bezbojnim hifoidnim i segmentiranim elementima s tankim stijenkama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-smeđe u vrhu stručka i osobito u kori stručka, inače je bjelkasto s ružičastom nijansom, osušeno je tamnosmeđe ili tamno sivkasto-smeđe u klobuku i nešto svjetlije u stručku, me pocrni; miris i okus su na spermu, osobito na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u nizinskim područjima, na suhim kopnenim dinama, obalama planinskih potoka ili rijeka, te izravno u suhim koritima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, smeđem, glatkom, pustenastom ili vlaknastom klobuku, obilnim bjelkastim ostacima ovoja u mladosti, pahuljastom stručku samo na krajnjem vrhu, koji je ružičasto-crvenkast blizu vrha i gusto prekriven bjelkastim vlakancima, glatkim sporama, trbušastim ili vretenastim cheilocistidama s često tankim stijenkama, te rastu na vapnenastom tlu ispod crnogoričnog drveća, obično bora. Po toj se kombinaciji značajki razlikuje od genetski srodnih vrsta, kao što su Inocybe nemorosa, koja je bez bjelkastih ostataka ovoja na klobuku i s kraćim cheilocistidama, te Astraisove cjepače (Inocybe astraiana), koja je uglavnom većih dimenzija, manjim sporama i većim cheilocistidama. Također su slične tamna cjepača (Inocybe fuscidula), koja je bez ružičasto-crvene nijanse na vrhu stručka, s izraženo manjim sporama i kraćim cheilocistidama, Inocybe hypophaea, koja je većih dimenzija, bez bijelih ostataka ovoja na klobuku, bez izražene ružičasto-crvenkaste nijanse na vrhu stručka, s prosječno širim sporama i kraćim cheilocistidama, Inocybe lechiana, koja je rijetko sa sivim ostacima ovoja na klobuku, često je s gotovo crno-smeđim klobukom, prosječno užim sporama i kraćim cheilocistidama, rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koja je većih dimenzija, s crvenkastim klobukom, bez debelih, bijelih ostataka ovoja, s prosječno većim sporama i dosta promjenjivim cheilocistidama, Inocybe parvipileus, koja je s izraženo većim i užim sporama, te dužim i užim cheilocistidama s dugom bazalnom stapkom, te Inocybe pseudofuscidula, koja je s tankim, sivkastim ostacima ovoja, bez ružičasto-crvene nijanse na stručku i u mesu stručka, s prosječno većim sporama, a raste ispod vrba i drugog bjelogoričnog drveća.

Inocybe leptocystis - created on January 2022 in San Carlos del Valle, Spain by Emilio López Barchino

USKOCISTIDNA CJEPAČA

Inocybe leptocystis G.F.Atk.

Etimologija: lepto (gr.) = tanak, nježan, uzak + cystis (gr.) = mjehur, vrećica, cistida. Po uskim pleurocistidama.

Klobuk: 1-3 cm širok, konveksan do izravnato-konveksan i nejasno ispupčen na sredini, površina je malo vodenasta, sitno je pustenasta do nejasno vlaknasta, vlakna se ne razilaze, na rubu nije brazdast, vremenom postaje sitno ljuskav na sredini, ostaci ovoja su prilično nejasni, nekad su jasno uočljivi, oker, žućkasto-smeđ do smećkast, sušenjem malo posvijetli, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-4 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago zadebljan na bazi, nije gomoljast, čak ni na vrhu nije pahuljast niti dlakav, potpuno je gladak do sitno bijelo vlaknast, bjelkast do oker, osobito na sredini, ponekad je blago ružičast blizu vrha.

Listići: Umjereno su gusti, 30-35 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, nisu trbušasti, umjereno su široko prirasli, žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, na jednoj su strani nejasno stožaste, glatke, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 24-30 x 7-9 µm, pleurocistide su 46-70 x 10-19 µm, batinaste do gotovo vretenaste, ponekad su nejasno glavičaste, potpuno su tankih stijenki, iznimno su s dvostrukom stijenkom debljine manje od 0.5 µm, bez ili su s rijetkim kristalima na vrhu, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su usko batinaste do valjkasto-batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne čak i na krajnjem vrhu odsutne, uočeno su sam rijetke slabo izražene hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, sušenjem postaje bjelkasto; miris nije izražen ili je blago kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na tlu ili rjeđe na krupnijim drvnim ostacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili tujom (Thuja), na prilično vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, glatkoj do sitno vlaknastoj površini stručka, nije pahuljasta, te rastu ispod crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 31. Inocybe leptocysis Atk.

Inocybe leptophylla - created on September 2020 in Partasensaari, Finland by Martti Moisander

TANKOLISTIĆAVA CJEPAČA

Inocybe leptophylla G.F.Atk.

Etimologija: leptos (gr.) = tanak, nježan, uski + phyllon (gr.) = list, listić. Po tankim listićima.

Engleski naziv: Shorn Fibrecap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, u mladosti je gotovo polukuglast, zatim je konveksan do gotovo ravan, površina je suha, ljuskavo-maljava na sredini, prema rubu je vlaknasta, smeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen, a takav ostaje čak i kod odraslih primjeraka.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, nekad je malo sužen na bazi, suh, svilenkast na gornjem dijelu, ispod je vlaknast do ljuskav, svijetlooker na vrhu, ispod je smeđ, na bazi je tamniji.

Listići: Umjereno su gusti, trbušasti, nekad su izrezani uz stručak, prirasli, u mladosti su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi do cimetastosmeđi, oštrica je ljuskava i bjelkasta.

Spore: Višekutne, nepravilne, zvjezdaste, grbave, sa 6-12 grbica visokih 2.1-2.6 µm, 9-12 x 7-9 µm; Q = 1-1.5, Me = 10.6 × 8.3 µm, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, pleurocistide nisu prisutne, chelocistide su batinasto-trbušaste, gotovo glavičaste, nepravilne, bez kristala na vrhu, tankih stijenki, vrlo brojne, 30-50 x 12-16 µm, caulocistide su brojne samo na gornjem dijelu stručka, valjkaste, sa zadebljanim stijekama na vrhu; otrusina je tamnosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto u klobuku, smećkasto u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na zemlji ili na krupnijim drvnim ostacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće jelom, na suhom i kiselom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Pripada kompleksu čupave cjepače (Inocybe lanuginosa) u kojem su vrste sličnih makroskopskih značajki po kojima ih je teško odvojiti, ali su mikroskopski dosta različite. Kompleks je karakterističan po odustvu pleurocistida i s cheilocistidama tankih ili minimalno debelih stijenki, a u kojem se uz opisanu vrstu nalazi varijetet vunaste cjepače Inocybe lanuginosa var. lanuginosa, koja ima dosta izdužene ili gotovo valjkaste pleurocistide, te Inocybe ovatocystis, koja ima jajolike pleurocistide.

Inocybe lindrothii - created on October 2019 in Pyhän Katariinan kirkon kirkkomaa, Finland by Jukka Vauras

LINDROTHOVA CJEPAČA

Inocybe lindrothii (P.Karst.) Vauras & E.Larss.

Etimologija: U čast švedskom botaničaru Carlu Lindrothu (1862.-1893.), poznatom po doprinosu u proučavanju gljiva i algi. Po imenu

Klobuk: 1.5–4.5 cm širok, prvo je stožasto-konveksan ili zvonoliko-konveksan, zatim je izravnato-konveksan, izraženo je ispupčen na sredini, površina je ponekad s bjelkastim ostacima ovoja na grbici i rubu, glatka, malo je sjajna kada je vlažna, prema rubu je blago radijalno vlaknasta, vremenom se polako razlaže i otkriva bjelkastu tramu koja je u kontrastu s tamnijom dekoracijom, ponekad je ljuskava, svijetlo žuto-crvenkast, oker-smeđ, svijetlo žuto-smeđ do tamnosmeđ, grbica je često tamnosmeđa do crno-smeđa, rub je malo podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2–12 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, na bazi je uglavnom gotovo gomoljast do gomoljast, čitav je pahuljast, uzdužno crtast, koprena nije uočljiva, svijetlo žuto-smeđ, ponekad je djelomično svijetlo žuto-crvenkast, tamnosmeđ do crno-smeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je često bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, široki su do 6 mm, u mladosti su sivkasti, kasnije postaju sivo-smeđi, oštrica je boje lica ili svjetlija.

Spore: Bademaste do jajolike, glatke, 8-10 x 5-6.5 µm, Q = 1.2–1.9, Qe = 1.5–1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22–39 × 8–12 µm, pleurocistide su 50-70 x 14-21, vretenaste do oblika boce, debelih stijenki, debljine do 4.5 µm, bezbojne do blago žućkaste, obično su s većim i malim kristalima na vrhu, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali su više trbušaste, često su sa zaobljenom bazom, paracistide su jajolike do batinaste, tankih stijenki, caulocistide su prisutne na cijelom stručku, slične su cheilocistidama i pleurocistidama, neke su sa zaobljenom bazom, duge su do 72 µm, cauloparacistide su jajolike do batinaste, tankih stijenki; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, u stručku je djelomično blago crvenkasto, žućkasto do narančasto; miris je kiselkast ili na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, parkovima i na travnjacima, obično u simbiozi s brezom, a rjeđe sa smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po crvenkastoj nijansi na stručku i u mesu stručka na prerezu, glatkim sporama i staništu na kojem raste.

LJEŠNJAKOVA CJEPAČA

Inocybe margaritispora (Berk.) Sacc.

Etimologija: margarites (gr.) = biser + spora (gr.) = spora, sjeme. Po jako bradavičavim sporama.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je zvonolik i konveksan, okruglasto je ispupčen na sredini, ubrzo se spljošti, obično je s izraženom, širokom grbom na sredini, visokom do 1.5 cm, površina je karakteristično dvobojna jer je žućkasto-oker osnova djelomično prekrivena tamnooker dekoracijom koja je nešto gušća na sredini, na sredini je vlaknasto-ljuskava, prema rubu je radijalno vlaknasta, a kasnije se rastrga na male ljuskice, na sredini je tamnosmeđ, prema rubu je nešto svjetliji, oker i slamnatožut.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-10 mm debeo, dosta je robustan, pravilno je valjkast, na bazi je s obrubljenim gomoljem i širine 8-9 mm, pun, s veoma je sitnim, gotovo točkastim dlačicama, a između njih je površina brašnjava, bjelkast do svijetlokrem, svjetliji je od klobuka.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, veoma su različitih dužina, osrednje su gusti; u mladosti su kremasto-sivkasti, nešto kasnije su sivo-smećkasti, oštrica je cjelovita i svjetlija.

Spore: Nepravilno su višekutne, sa 6-9 izbočenih grba, 8-10 x 6-8 µm, pleurocistide su 50-90 x 16-30 µm, promjenjive, uglavnom su oblika boce, sa stijenkama debele do 3 µm, svijetložute u KOH; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto i lagano žućkasto; lagano miriše na spermu, a osušeno malo po duhanu, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Reakcija je u dodiru s gvajakom negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvama, hrastovima, lijeskama, vrbama i borovima, na vapnenastom tlu. Jedna je od češćih cjepača u našoj zemlji, a pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na obali rijeke Save, na pjeskovitom tlu, ispod vrba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora) koja često raste blizu lješnjakove cjepače, a razlikuje se po mesnatocrvenkastom stručku i većim sporama. Cjepače kao rod treba izbjegavati, prepoznatljive su po stožastom klobuku, zrakastim vlaknima i sl. Ova vrsta prepoznatljiva je po relativno velikim dimenzijama plodnog tijela, po osobito pahuljasto-čehastoj površini klobuka, bulbi na bazi stručka, te po jako nabranim sporama.

Inocybe maritimoides - created on August 1994 in Lachute, Québec, Canada by Yves Lamoureux, Université de Montréal Biodiversity Centre

CRNOGORIČNA CJEPAČA

Inocybe maritimoides (Peck) Sacc.

Etimologija: maritimus (lat.) = morki, koji se odnosi na more. Po staništu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je konveksan i tupo ispupčen na sredini, površina je suha, ljuskava do raspucana na polja na sredini, vlaknasta prema rubu, prvo je tamno sivo-smeđ do tamnosmeđ, vremenom i sušenjem izblijedi do smeđe boje.

Stručak: 2-3 cm visok i 3-4 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, prekriven je svjetlijim vlaknima na tamnosmeđoj osnovi.

Listići: Gusti, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bjelkasti, kasnije su oker-smeđi, oštrica je ponekad mjestimično smeđa.

Spore: Višekutne, nepravilne, prekrivene su s nekoliko grbica, 6.5-10 x 4.5-5 µm, cheilocistidije su gotovo valjkaste, s kratkim bazalnim stalkom, zaobljen i ponekad s blago zadebljanim stijenkama na vrhu, 50-70 x 13-18 µm, pleurocistide su brojne, trbušaste, s tankim su bazalnim stalkom, široko zaobljene do tupe na vrhu, s tankim do blago zadebljanim stijenkama, debljine do 1.5 μm, pileipelis je sastavljen od cutisa, koji se sastoji od prilegnutih, paralelnih, isprepletenih hifa, tankih do blago zadebljanih stijenki, smećkasto inkrustiranim, širokih 5-10 μm, izmiješane su s valjkastim do batinastim završnim elementima, ponekad blago želatiniziranim ili su prozirni; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto do krem, na prerezu je nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po tamnoj boji, malim sporama specifičnog oblika, gotovo pravokutnim i vrlo slabo grbavim, a raste uglavnom po mladim nasadima smreke. Oštrica može biti mjestimično smeđa, ali ta karakteristika nije konstantna.

Inocybe melanopoda - created on August 2023 in Ravnsholt Skov, Denmark by Margot Nielsen

TAMNONOGA CJEPAČA

Inocybe melanopoda D.E.Stuntz

Etimologija: melas (gr.) = crn, tamne boje + pous (gr.) = stopalo, noga, stručak. Po tamnom stručku.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je gotovo ravan, nije ispupčen na sredini, suh čak i kada je vlažan, površina je u mladosti s bijelim ostacima ovoja, baršunast do vunast na sredini, zatim je vlaknasto-ljuskav ili s prilegnutim vlaknima, osobito prema rubu, isprva je sivkast, zatim tamno slamnatožut do svijetlosmeđ.

Stručak: 3–6.5 cm visok i 4–10 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago proširen prema bazi, nije gomoljast, fino je pahuljast na krajnjem vrhu, ubrzo je bjelkasto vlaknast prema bazi, koprena nije prisutna, svijetlosmeđ prema vrhu, tamniji prema bazi, tamnosmeđ, sivo-smeđ do čađavosiv, ponekad postaje smeđ, trljanjem često pocrni, često je s obilnim bijelim bazalnim micelijem.

Listići: Gusti, prilično su usko prirasli, tanki, svijetlokrem, zatim su sivkasto-krem, oštrica je resasta do pahuljasta, bjelkasta.

Spore: Bademaste, debelih stijenki, izraženo su zašiljene na jednom kraju, glatke, 7.5-9.5 x 5-5.5 µm, Qe = 1.7-1.9, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim su kopčama, 23-38 x 7-10 µm, pleurocistide su rijetke do prilično brojne, oblika boce do vretenaste, nisu sužene ili zašiljene na vrhu, vrlo su tankih stijenki, osobito na proširenom dijelu, debljine 0.5-1 µm, prozirne, bez ili s malo kristala na vrhu, 40-65 x 13-23 µm, cheilocistide su brojne, slične su pleurocistidama, oblika boce, trbušaste do široko valjkaste, tankih stijenki, debljine 0.25-1 µm, s bazalnim stapkama, s kristalima na vrhu, 35-57 x 12-19 µm, caulocistide su rijetke, slične su pleurocistidama, ali kraće, pileipelis je dvostruki, sastavljen je od cutisa koji se sastoji od hifa, često zakrivljenih, uvijenih, tankih stijenki, oker-smeđih, širokih 1.5-5 µm, te subpelisa koji se sastoji od isprepletenih hifa, tankih stijenki, širokih do 10 µm, cheiloparacistide su brojne, gotovo kuglaste do batinaste, ponekad su proširene prema bazi, višesegmentne, tankih stijenki, prozirne, 16-30 x 8-17 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo bjelkasto; miris je na spermu, slab na voće u trami listića, osušeno je smrdljivo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po velikim dimenzijama, prirašteno vlaknastoj površini klobukam s tankim ostacima ovoja u mladosti, stručku koji vremenom ili na ozlijeđenim mjestima postaje crno-smeđ, prisutnim pleurocistidama, odsutnosti koprene, caulocistidama i paracistidama, te malim bademastim sporama, s prosječnim Q manjim od 2. Na prvi pogled podsjeća na vrste iz roda Mallocybe, međutim vrste iz tog roda posjeduju koprenu.

Inocybe melanopus - created on August 2022 in Jansneset, Alta, Tf, Norway by Perry Gunnar Larsen

CRNONOGA CJEPAČA

Inocybe melanopus D.E.Stuntz

Etimologija: melas (gr.) = crn + pous (gr.) = noga, stručak. Po boji baze stručka.

Klobuk: 3-5.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je gotovo izravnat i s niskom, širokom grbicom, površina je vunasto-baršunasta do pomalo ljuskava, osobito blizu ruba, s ljuskama nešto tamnije smeđe boje, na sredini je s tankim ostacima ovoja zbog čega je sredina sivkasta, oker do svijetlosmeđ, rub je prvo malo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 4-10 mm debeo, čvrst, valjkast ili se malo zadebljava prema bazi, nije gomoljast, svijetlosmeđ na gornjem dijelu, tamniji prema dolje, tamnosmeđ do pepeljastosiv na bazi, na samom dnu je okerasto dlakav, na krajnjem je vrhu sitno pahuljast, prema dolje je ubrzo uzdužno vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, 60-80 ih dopire do stručka, široki su 4-5 mm, nisu ili su slabo trbušasti, prilično su usko prirasli, svijetlo oker-smeđi s blagim maslinastim odsjajem, oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, s gotovo zaobljenim do stožastim jednim krajem, glatke, 7.5-10 x 4-5.5 µm, Q = 1.6-2.1, bazidije su 4-sporne, 25-38 x 7-10 µm, pleurocistide su 42-67 x 10-23 µm, valjkaste do usko trbušaste, manji dio je glavičast, samo su malo debljih i bezbojnih stijenki, debljine do 1 µm, bez ili s rijetkim kristalima na vhu, prilično su brojne do rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama ili nešto uže, nisu brojne, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne, na krajnjem vrhu stručka su slabo izražene caulocistoidne hife; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo bjelkasto; miris nije izražen, sušenjem postaje prilično slab, podsjeća na jeftini sapun, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po gotovo crnoj bazi stručka i staništu ispod crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 34. Inocybe melanopus Stuntz

Inocybe mixtilis - created on September 2022 in Strølille, Denmark by Thomas Kehlet

POMIJEŠANA CJEPAČA

Inocybe mixtilis (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: misceo (lat.) = miješati, spajati, zbunjivati. Po tome što se lako zamijeni s drugim sličnim vrstama.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik, zatim se raširi, rijetko je spljošten, uvijek je s izraženim šiljastim ispupčenjem na sredini, površina je ljepljiva, gotovo je glatka na sredini, prema rubu je sitno radijalno vlaknasta, kožica lagano prelazi preko ruba, žućkast do oker, nešto je tamniji na sredini, često je skoro potpuno žut.

Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je sa izraženo obrubljenim gomoljem, čitav je pahuljast, isprva je bjelkast kasnije je žućkast do svijetlooker, na vrhu i na bazi ostaje bjelkast.

Listići: Gusti, široki su 2-5 mm, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli do gotovo slobodni, najprije su bjelkasti, kasnije postaju sivkasto-maslinasti i s crvenkastom ili ljubičastom nijansom, oštrica je resasta i boje lica.

Spore: Eliptične, višekutne, izraženo su grbave, sa 8-13 izbočina, 7-10 x 5.2-8 µm, Q = 1.2-2.1, bazidije su 4-sporne, 24-30 x 8-10 µm, pleurocistide su 40-65 x 14-25 µm, prilično su kratke, široko vretenaste, stijenke su  na vrhu debljine do 5 µm, prozirne, s kristalima na vrhu, cheilocistide su 37-55 x 12-18 µm, oblika su sličnog pleurocistidama, izmiješane su s vretenastim paracistidama, caulocistide su 33-43 x 11-16 µm, oblika su sličnog pleurocistidama, s kristalima na vrhu, izmiješane su s vretenastim cauloparacistidama, pileipelis je cutis koji se sastoji od inkrustiranih hifa, širokih do 12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili borom, rijetko s bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom ili pjeskovito-glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po obrubljeno gomoljastom stručku, te žuto-smeđem, ljepljivom klobuku. Slične su Inocybe viscosissima, koja se razlikuje po drugačije obojenom klobuku i listićima, te većim sporama i cistidama, žućkasto-crna cjepača (Inocybe xanthomelas), koja ima veće spore i nema žućkaste nijanse na stručku, lješnjakova cjepača (Inocybe margaritispora), koja ima vlaknasti do ljuskavi pokrov na klobuku i veće cistide, kao i Inocybe pallida i zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa), koje imaju veće spore.

Inocybe moravica - created on September 2023 in Gribskov, Grønnekilde, Denmark by Jørgen Mikkelsen

MORAVSKA CJEPAČA

Inocybe moravica Hruby

Etimologija:  Po geografskom području.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, isprva je gotovo zvonolik do stožast, zatim je široko konveksan do spljošten, sa ili bez široke i prilično niske grbice na sredini, površina je u mladosti sa sivkastim, prolaznim ostacima ovoja, često je grubo vunasta do ljuskava, barem na sredini, na sredini se vremenom često duboko raspucava na polja, tamnosmeđ, često je siv, gotovo je crnkast na sredini, rub je u početku često izraženo podvijen do zakrivljen, kasnije je ravan do izvrnut prema gore. 

Stručak: 2-8 cm visok i 2-10 mm debeo, valjkast do dosta proširen prema vrhu, u početku je blago pahuljast na krajnjem vrhu, pahulje vremenom posvijetle, u početku je u potpunosti prekriven prilično grubim krem do slamnatožutim dlačicama, zatim je uzdužno crtast, u mladosti je sa svijetlooker, prolaznom koprenom, sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, ponekad je crvenkast na gornjoj polovici i crno-smeđ na donjoj polovici, a vremenom u potpunosti.

Listići: Umjereno su gusti, široko su prirasli, bjelkasti do krem, zatim su oker do smećkasti, s maslinastom do crvenkasto-smeđom nijansom, oštrica je resasta, često je erodirana, bjelkasta do boje lica u starosti.

Spore: Eliptične do bademaste, izdužene, vrlo su promjenjivog oblika i veličine, tupe do zašiljene na jednom kraju, glatke, 9.5–17 × 4.5–6.5 µm, Me = 11.8 x 5.2 µm, Q = 1.7–3.1, Qe = 2.1–2.5, bazidije su često 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25–33 x 7–10 µm, cheilocistide su različitih oblika i s međuoblicima, često su s amorfnim smećkastim sadržajem, s blago su zadebljanim stijenkama, pleurocistide su često gotovo vretenaste, trbušaste, batinaste do blago deformirane, s ili bez kratkog vrata, ponekad su ispupčene na vrhu i valovite, često su s kratkim ili ponekad s dugim, valovitim bazalnim stalkom, sa stijenkom debljine do 2.5 µm na vrhu, često su vršno inkrustirane, žućkaste do zelenkaste s 3% KOH, 35–98 x 9–22 µm, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka u početku, često su prilično kratke, vretenaste, s ili bez kratkog bazalnog stalka, bez vrata, sa stijenkom debljine do 1.5 µm na vrhu, žućkaste do zelenkaste s 3% KOH, 35–70 x 8–20 µm, često su izmiješane s prilično širokim hifoidnim elementima, pileipelis je dvostruk, sastavljen je od cutisa koji se sastoji od paralelnih hifa, blago inkrustiranim i s pigmentom, širokim 3-13 µm, te subpelisa koji se sastoji od prozirnih elemenata, svjetlijih i većih, cheiloparacistide su brojne, batinaste do valjkaste, prozirne, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do vodenasto smeđe, crvenkasto-smeđe u kori stručka, osušeno je tamnosmeđe do tamno sivo-smeđe u klobuku i nešto svjetlije u stručku, ne pocrni; miris nije izražen ili je na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na rubu potoka i jezera, uglavnom u simbiozi sa borom, ponekad na vrlo pjeskovitom i kiselom suhom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po prolaznim, sivkastim ostacima ovoja u mladosti, grubo vunastoj, vlaknastoj do sitno ljuskavoj površini klobuka, često razloženom na polja na sredini, krem listićima u mladosti, često crno-smeđem stručku na donjem dijelu, često vretenastim caulocistidama i sporama često promjenjivog oblika. Slična je rastrgana cjepača (Inocybe lacera), koja se razlikuje po klobuku s bjelkastim ostacima ovoja u mladosti, često ujednačenije vunastim do resastim, deformiranim vretenastim caulocistidama i uskim, izduženim i prosječno dužim sporama. Obje su vrste morfološki i mikroskopski vrlo slične i mogu rasti na istim staništima. Oblik i širina spora sami po sebi nisu pouzdani u svim slučajevima, jer rastrgana cjepača može imati vrlo heterogene spore. Također mogu biti slične zdepasta cjepača (Inocybe pluppiana), koja ima kraće cheilocistide i prosječno kraće spore, močvarna cjepača (Inocybe helobia), koja često ima manji, glatkiji klobuk, prosječno kraće cheilocistide i spore, te raščupana cjepača (Inocybe impexa), koja je s obilnim ostacima ovoja na klobuku i većim sporama.

Inocybe mortenii - created on September 2015 in Storhaug, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

MORTENOVA CJEPAČA

Inocybe mortenii Weholt & Bandini

Etimologija: U čast norveškom mikologu Mortenu Pettersenu, stručnjaku za rod Inocybe, koji je prvi pronašao i opisao vrstu 2015. godine. 

Klobuk: 0.5–3 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je stožasto-konveksan, široko konveksan ili proširen, uglavnom je s izraženom, ponekad čak i zašiljenom grbicom, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti često s debelim slojem sivkastih ostataka ovoja, dlakava do dlakavo-vunasta, ponekad je ljuskava, na sredini je često raspucana na polja, u mladosti je s ostacima sivkaste koprene, svijetlosmeđ, smeđ ili čak tamnosmeđ, u mladosti je zbog ostataka ovoja ponekad svijetlo sivkasto-smeđ, rub je isprva blago podvijen, kasnije je ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2–5 cm visok i 2–4 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast, pahuljast je samo blizu vrha, isprva je bjelkast do ponekad potpuno ružičast, ali ponekad i crvenkasto-ružičast do tamno ružičasto-ljubičast samo blizu vrha i slabo slamnatožut na dnu, ponekad je potpuno smeđ do vremenom tamno crvenkasto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, oko 25–40 ih dopire do strućka, debeli, gotovo su slobodni do prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su prljavo bjelkasti do svijetlooker, vremenom su često su sa smeđim do ružičasto-crvenkastim mrljama, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Spore: Bademaste, ponekad su eliptične, obično su bez ulegnuća na sredini, gotovo su zašiljene na vrhu, glatke, 8.5-10.5 x 4.5-5.5 µm, Me = 9.3 x 5.1 µm, Q = 1.6–2.1, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 23–29 × 7–9 µm, oštrice listića su sastavljene od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, ponekad lančanih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 45-80 x 9-16 µm, uglavnom su prilično usko vretenaste, valjkaste ili trbušaste, s kratkim ili dugim vratom, a ponekad su sa želatinastom kapom i glavičaste, na vrhu su općenito široke, obično s kratkim bazalnim stalkom, ponekad su s krnjom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su općenito prilično tanke, debljine do 1.5 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine kao pleurocistide, ali nešto promjenjivijeg oblika, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–15 µm, s inkrustacijom i smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 50–100 × 10–15 µm, općenito su duge i u obliku uske boce, trbušaste, obično s nezadebljanim stijenkama, bez ili samo s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su obično s kristalima, sa stijenkama debljine do 1 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s brojnim, duguljastim, gotovo batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto bjelkasto u klobuku, bjelkasto u stručku, ali ružičasto-crvenkasto ili ljubičasto blizu vrha stručka, barem u kori u mladosti, osušeno je smeđe do tamnosmeđe s ili bez crvenkaste nijanse u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miris i okus nisu izraženi ili su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično toloplom trepetljikom (Populus tremula) ili smrekom, na vlažnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po uglavnom pustenasto-vunastom, svijetlosmeđem do tamnosmeđem klobuku, koji se vremenom na sredini često raspucava na polja, često s debelim slojem sivkastih ostataka ovoja u mladosti, debelim listićima, stručkom koji je čitavi ili samo blizu vrha crvenkasto-ružičast do tamno ružičasto-ljubičast, glatkim sporama, prilično uskim cheilocistidama sa širokim vratom, ponekad glavičastim, te rastu na kiselom, vlažnom tlu. Po gore navedenoj kombinaciji značajki se razlikuje od drugih sličnih vrsta s glatkim sporama, kao što su kovrčasta cjepača (Inocybe cincinnata), koja se razlikuje po uglavnom sitno vlaknastoj površini klobuka, tanjim i pjegavim listićima, prosječno kraćim sporama i dužim cheilocistidama s užim vrhom ili Inocybe subnudipes, koja također ima cheilocistide s često nezadebljanim stijenkama, međutim površina klobuka nije vunasta, već je prirašteno vlaknasta bez ostataka ovoja, a cheilocistide obično nisu glavičaste. Također se može zamijeniti za jednu od nekoliko drugih vrsta s ljubičasto-ružičastim stručkom, ametistnu cjepaču (Inocybe amethystina), koja se razlikuje po više ljuskavoj sredini klobuka, tanjim i pjegavim listićima, prosječno većim sporama i širim stijenkama cheilocistida. Također su slične Inocybe drenthensis, koja se razlikuje po pjegavom klobuku ponekad s narančastom nijansom, prosječno kraćim sporama i različito oblikovanim cheilocistidama s debljim stijenkama, Gejina cjepača (Inocybe gaiana), koja se razlikuje po mutno smeđoj ili sivkasto-smeđoj boji klobuka čak i u starosti, listićima koji su bez mrlja i nisu debeli, prosječno kraćim sporama i kraćim i vretenastim caulocistidama, Lampetijina cjepača (Inocybe lampetiana), koja se može razlikovati po obično tamnijoj smeđoj boji klobuka, staništu uz johu, prosječno većim sporama i dužim cheilocistidama, Inocybe minima, koja je s krem ostacima ovoja na klobuku, tanjim i mrljastim listićima i prosječno kraćim sporama, sitna cjepača (Inocybe pusio), koja se razlikuje po glatkijoj površini klobuka, nepjegavim listićima i vretenastim cheilocistidama, Inocybe sitibunda, koja se razlikuje po nepjegavim listićima, prosječno širim cheilocistidama s debljim stijenkama i kraćim i ne tako uskim caulocistidama, te vapnenačka cjepača (Inocybe tiburtina), koja je s obilnim ostacima ovoja na klobuku, prosječno širim sporama i širim cheilocistidama, a raste na vapnenastom tlu.

Inocybe muricellata - created on September 2011 in Kähri, Estonia by Vello Liiv

PURPURNA CJEPAČA

Inocybe muricellata Bres.

Etimologija: murex (lat.) = vrsta morskog puža s ljušturom prekrivenom brojnim bodljama od kojeg se u antičko vrijeme dobivala purpurna boja + -ellus (lat.) = izražava umanjenicu. Po ljubičastoj boji stručka i mesa.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, s ili bez grbice na sredini, površina je vunasto-baršunasta u mladosti, ubrzo se razlaže na stršeće ljuske na sredini, prema rubu je grubo baršunasto-vlaknasta, nije brazdasta na rubu, ostaci ovoja su odsutni ili nejasno izraženi, ponekad su donekle uočljivi, a površina tada nije sa stršećim ljuskama, oker do oker-smeđ na sredini, prema rubu je žut do oker, rub je u mladosti podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, batinast ili gotovo gomoljast na bazi i širok 8 mm, gomolj nikada nije obrubljen, čitav je pahuljast, koprena nije uočljiva kod mladih primjeraka, na vrhu je crveno-smeđ, često je pomiješan s ljubičastom nijansom, te ružičast do narančast ili žućkast bez crvenkaste nijanse, svjetliji i manje crvenkast prema dolje ili je čitav žut, bijelo maljav na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, 20-35 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, nisu trbušasti, prilično su široko prirasli do gotovo slobodni, žuto-smeđi; oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-12 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-2.1, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 24-32 x 8-11 µm, pleurocistide su 50-90 x 11-18 µm, valjkaste, usko vretenaste do oblika boce, žutih do žuto-zelenkastih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim kristalima, vrlo su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama ili su nešto šire, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki i bezbojne ili s blago zadebljanim smeđim stijenkama, vrlo su brojne, caulocistide se spuštaju prema bazi spušta, slične su cheilocistidama, ali su često manje debelih i svijetložutih stijenki, osobito na donjoj polovici, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, ljubičasto-crveno ili žućkasto u vrhu stručka; miris uglavnom nije izražen, rijetko je na gorke bademe, ali samo nejasno, zdrobljeno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u mediteranskom području u travnju, često u parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, cedrom, bukvom, hrastom, lijeskom, grabom, brezom ili johom.

Doba rasta:  4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je varijabilna vrsta i u makroskopskom i u mikroskopskom pogledu. Makroskopska struktura pokrova klobuka ovisi o starosti plodnih tijela i ostacima ovoja. Iako se navodi, miris na gorke bademe je izuzetno rijetka pojava. Stoga je moguće da se spominjanje tog mirisa u nekoliko zbirki temelji na subjektivnim opažanjima. To bi moglo biti točno, je se u Langeovom opisu navodi slabi miris na gorke bademe, iako se opis definitivno odnosi na opisanu vrstu. Slična je bademova cjepača (Inocybe hirtella), koja se razlikuje po izraženom mirisu na gorke bademe, nešto svjetlijoj žutoj boji i manjim, usko batinastim cistidama sa svijetložutim stijenkama. Nikada ne pokazuje tako izražene crvenkaste nijanse na vrhu stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 80. Inocybe muricellata Bres.

Inocybe mycenoides - created on September 2024 in Buderupholm Bjergeskov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ŠLJEMOVKINA CJEPAČA

Inocybe mycenoides Kuyper

Etimologija: Mycena (gr.) = rod gljiva + -oides (gr.) = nalik na, sličan. Po izgledu koji podsjeća na šljemovke.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je polukuglasto-konveksan, kasnije je raširen, bez grbice na sredini, površina je grubo radijalno vlaknasta, ali fibrile se ne razdvajaju, na rubu nije raspucan, vremenom postaje ljuskavo-maljav na sredini, ostaci ovoja nisu prisutni, sumpornožut, oker do žuto-smećkast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.5-3 mm debeo, čvrst, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je čitav pahuljast, oker na vrhu, ponekad je s crvenkastim nijansama, svjetliji prema dolje, bjelkast na bazi.

Listići: Osrednje su gusti, oko 30 ih dopire do stručka, široki su 1.5-3 mm, nisu trbušasti, prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su sumpornožuti, na kraju su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 23-29 x 7-9 µm, pleurocistide su 31-50 x 10-16 µm, valjkaste, usko valjkasto-batinaste do vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, svijetložutih stijenki, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, umjereno brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo narančasto, oker na vrhu stručka; na prerezu miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće lipom ili bukvom, rjeđe s crnogoričnim drvećem, obično arišem.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po izgledu koji podsjeća na šljemovke, potpuno pahuljastom stručku i kratkim, valjkastim do gotovo vretenastim cistidama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 87. Inocybe mycenoides Kuyp.

TAJANSTVENA CJEPAČA

Inocybe mystica Stangl & Glowinski

Etimologija: mysticus (gr.) = mističan, tajanstven. Po rijetkosti.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je stožast i konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli, površina je gotovo glatka do sitno baršunasta na sredini, prema rubu je fino vlaknasta, vlakna u starosti postaju gruba i ponekad se lome na male ljuskice, žućkasto-smeđ do oker, ponekad je mjestimično hrđastosmeđ, vremenom više ili manje posvijetli prema rubu.

Stručak: 1-4 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan prema dnu, baza je s malim gomoljem, fino je pahuljast oko 1 cm od vrha, prema dnu je fino vlaknast, u mladosti je bijel, ubrzo postane žuto-oker.

Listići: Gusti, 4-5 mm široki, prirasli, u mladosti su bijeli, djeluju pomalo sivkasto, ubrzo postanu svijetlo oker, na kraju su oker-smeđi, oštrica je sitno nazubljena i bijela.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, 8-9.5 x 5-6 µm, pleurocistide su 25-50 x 8-14 µm, lancetaste, stijenke debele do 2 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je bijelo i 2 mm debelo, u stručku je bijelo, a u bazi svijetlo smeđe, vlaknasto; miris je kiselkast i minimalno na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom meduncem, grabom, brijestom ili bukvom, na vapnenastom tlu, pronađe se i na Jadranu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Karakteristična je po najmanjim cheilocystidama od svih cjepača, veličine 30-40 x 9.5-13 µm). Slične mikroskopske karakteristike ima rijetkocistidna cjepača (Inocybe cryptocystis).

Inocybe napipes - created on August 2021 in Store Dyrehave, Denmark by Tobias Bøllingtoft

REPASTA CJEPAČA

Inocybe napipes J.E.Lange

Etimologija: napus (gr.) = repa + pes (lat.) = noga, stručak. Po zadebljanom stručku poput repe.

Engleski naziv: Bulbous Fibrecap

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, kasnije je proširen i s uvijek izraženom oštrom grbicom na sredini, površina je glatka do sitno svilenkasto-vlaknasta na sredini, kasnije je radijalno vlaknasta do raspucana prema rubu, ali obično ne otkriva svjetliju tramu ispod, sjajna, nije ljepljiva kada je mokra, smeđ do tamnosmeđ, obično je tamniji na sredini, rub je dugo vremena podvijen, oštar, u mladosti je prekriven ostacima koprene.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-7 cm debeo, obično je dulji od širine klobuka, valjkast, na bazi je s izraženim, obrubljenim gomoljem i širok 8-10 mm, pun, kasnije je šupalj, fino vlaknast, koprena je prisutna samo u mladosti, bjelkast na vrhu, ispod je svijetlosmeđ, na gomolju je bijel.

Listići: Gusti, 60-80 ih doseže do stručka, široki su 1-5 mm, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, bjelkasti u mladosti, zatim su svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, oštrica je pahuljasta i bijela.

Spore: Višekutne, nepravilne, zvjezdaste, sa 6-11 izraženih prilično velikih grbica, 8-11 x 6-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste ili vretenaste, 30-33 x 7-10 µm, pleurocistide su 40-65 x 15-25 µm, vretenaste do batinaste, tankih do umjereno i ujednačeno zadebljanih stijenki, debljine 1-2.5 µm, bezbojnih, ponekad inkrustiranih, s prilično uskim bazalnim stalkom, tupo zaobljenih na vrhu, rijetko su s vršnim kristalima, cheilocistide su dvije vrste, jedna poput pleurocistida, ali kraća i s manjim bazalnim stalkom, a druga oblikom i veličinom slična bazidijama, kraća, tankih stijenki, trama listića sastoji se od paralelnih, kompaktno raspoređenih hifa, s vretenastim elementima širine 5-13 µm, pileipelis je sastavljen od paralelnih i radijalno raspoređenih hifa, širokih 4-10 µm, smeđih stijenki i sa smeđom inkrustacijom, na vrhu stručka su prisutne rijetke, široko raspršene dermatocaulocistide slične pleurocistidama, izdužene, tankih stijenki, ponekad višesegmentne, izmiješane su s površinskim hifama s brojnim batinastim do valjkastim završnim segmentima, većina je segmenata s kopčama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa, tamnosmeđa do sivo-smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, bjelkasto; miris je neugodan na rotkvice ili užegli, a okus je blag, često na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično skupno, rjeđe pojedinačno, u crnogoričnim šumama, po rubovima šuma, močvarnim terenima i grmljacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rjeđe s bjelogoričnim, obično u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem, svilenkasto-vlaknastom klobuku, priraslim bjelkastim pa sivkasto-smeđim listićima, vlaknastom stručku s gomoljem nalik repi, svjetlijem na vrhu, a smeđim ispod, jakom i neugodnom mirisu na rotkvice ili užeglom, tamnosmeđoj otrusini i grbavim sporama. Po obrubljenom gomolju i grbavim sporama je slična pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), ali nema koprenu, ima mazavi, mednožuti klobuk, obrubljeniji gomolj i potpuno pahuljasti stručak.

Inocybe nitidiuscula - created in Norway by unknown

RANA CJEPAČA

Inocybe nitidiuscula (Britzelm.) Lapl.

Klobuk: 1-4.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, uglavnom je s uglavnom izraženom grbicom na sredini, ponekad je prilično niska i široka ili čak odsutna, površina je vunasta i glatka na sredini, na kraju je sitno brazdasta i ljuskava, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna nisu ili su jedva razdvojena, na rubu nije brazdasta ni raspucana, bez sjaja do sjajna, ostaci ovoja su prisutni ili odsutni, ali prilično nejasno izraženi, smeđ do tamnosmeđ, ponekad je više žuto-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-8 cm visok i 2-8 mm debeo, čvrst, valjkast ili slabo zadebljan na bazi, nije gomoljast, pahuljast na gornjem dijelu do 1/3, rijetko do polovice, ispod je uzdužno bijelo vlaknast do gotovo gladak, često je s raspršenim sitnim bjelkastim dlačicama, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, kasnije nestaje i ne ostavlja tragove, narančasto-oker ili crvenkasto-oker na gornjem dijelu, ponekad je oker bez crvenkastih nijansi, ispod je svjetliji i manje crvenkast, bjelkast na bazi.

Listići: Gusti do gotovo razmaknuti, 25-55 ih dopire do stručka, široki su 2.5-6 mm, prilično su usko prirasli, bijeli u mladosti, zatim su žućkasto-sivi do žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Eliptične do široko bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 9-12 x 5-7 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 25-38 x 9-12 µm, pleurocistide su 50-90 x 13-22 µm, usko vretenaste do gotovo valjkaste ili oblika uske boce, ponekad su usko trbušaste, bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim su kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na gornjem dijelu, spuštaju se do 1/3 dužine, ponekad čak i do polovice, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, na donjoj polovici su ponekad s raspršenim caulocistoidnim hifama, koje se ponekad spuštaju čak do baze stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, bjelkasto u klobuku, crvenkasto-oker do narančasto-oker u kori gornjeg dijela stručka; miris i okus su na spermu, ponekad s kiselkastom komponentom.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, pojedinačno ili ponekad busenasto po 4-5 sraštenih primjeraka, u šumama, po pješčanim nanosima, šljunčarama, na travnatim terenima i mjestima bogatim mahovinom, također na sloju smrekovih iglica, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično smrekom, borom, arišem, hrastom, lijeskom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Opisanu je vrstu tipizirao Stangl, koji je ujedno bio i prvi koji je sinonimizirao Inocybe friesii i čiji su zaključci vezani za ovu vrstu prihvatljivi. Razlika između žuto-smeđe varijante, prije prepoznate kao Inocybe nitidiuscula f. epixantha, i kestenjastosmeđe tipične varijante je premalena i pokazuje previše sličnosti da bi opravdala formalno priznavanje prve varijante kao autonomne vrste. Iako je to malo iznenađujuće, zakašnjela cjepača (Inocybe tarda) se ranije smatrala sinonimom opisane vrste, ali danas se smatra samostalnom vrstom. Međutim, pažljiva usporedba Kühnerovog opisa obje vrste, jasno pokazuje da su obje vrste vrlo slične i u makroskopskom i u mikroskopskom pogledu. Zakašnjela cjepača se uglavnom razlikuje po tome što je nešto većih dimenzija i s nešto manje izraženom crvenkastom nijansom na vrhu stručka. Prilično je slična i tamna cjepača (Inocybe fuscidula), od koje se razlikuje po stručku s izraženim crvenkastim nijansama, većim sporama i pleurocistidama s nešto debljim stijenkama.

Inocybe nothomixtilis - created on December 2019 in San Carlos del Valle, Spain by Emilio López Barchino

LAŽNA POMIJEŠANA CJEPAČA

Inocybe nothomixtilis Esteve-Rav., Bandini & V.González

Etimologija: Po sličnosti s pomiješanom cjepačom (Inocybe mixtilis).

Klobuk: 1.5–4 cm širok i 5–17 mm visok, isprva je široko stožast do polukuglasto-zvonolik, zatim je proširen do široko konveksan, konveksan ili rjeđe izravnat, često je sa širokom i niskom grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, najčešće je pustenasta do čak vunasto-vlaknasta s čupercima prilegnutih vlakana, ponekad postane gola na sredini ili je ponekad čitava glatka, mazava i ljepljiva, nije ljepljiva u vlažnim uvjetima, sa slijepljenim je česticama zemlje i humusa, prilično postojani ostaci ovoja uočljivi su u mladosti u vidu tanke do nešto deblje bjelkaste prevlake na žućkastoj osnovi, ponekad je vunasto-vlaknasta i još uvijek uočljiva na sredini i/ili rubu u starosti, nije ili je vrlo slabo vodenasta kod starijih ili jako natopljenih primjeraka, donekle je promjenjive boje, ali je uvijek s rasponom žutih boja, od zlatnožute do žuto-smeđe ili žuto-narančaste u mladosti, često je više smeđ do žuto-crvenkast ili smeđ s crvenkasto-narančastom nijansom u starosti, ponekad je žućkast do oker, osobito prema rubu, rub je blago podvijen u mladosti, zatim se izravna nakon širenja, u početku je cjelovit ili pravilan, zatim je pomalo valovit do nepravilan u starosti, nije narebran.

Stručak: 1–5 cm visok i 2–6 mm debeo, valjkast ili se blago sužava prema vrhu, na bazi je gomoljast i širok 7-9 mm, gomolj je najčešće obrubljen, nekad je zakrivljen ili vijugav, u mladosti je na bazi s dobro ograničenim bjelkastim vlaknastim slojem koji podsjeća na volvu, do gomolja je čitav ravnomjerno pahuljast, pahulje su tanke i guste, ponekad je pahuljasto-vlaknast na donjem dijelu, blizu gomolja, koprena nije prisutna ni u mladosti, isprva je bjelkast do krem, ponekad je sa svijetložutom nijansom u zrelosti, nikada ne tamni.

Listići: Umjereno su gusti, 40–50 ih dopire do stručka, široki su 2–5 mm, gotovo su slobodni ili prirasli, isprva su bijeli ili bjelkasti, ubrzo postaju krem ili sivkasti, sivo-smeđi i na kraju oker-smeđi, rjeđe su s ljubičastim ili ružičasto-ljubičastim odsjajem, nikada nisu maslinasti u zrelosti, oštrica je nazubljena, bjelkasta ili svjetlija od lica, ponekad je mjestimično iste boje.

Spore: Višekutne, grbave, s 8–11 zaobljenih do stožastih, tupih grbica, visokih 0.5–0.7 µm i širokih 0.7–1.1 µm na bazi, ponekad su s vršnom izbočinom visokom do 1.2 µm, bez kličnog otvora, 7–10 × 5–7 µm, Q = 1.2–1.8, Qe = 1.4–1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, sa sterigmama dugim 2–5 µm, 22–30 × 8 –12 µm, pleurocistide su umjereno brojne do rijetke, 38-55 x 10-22 µm, promjenjivog oblika, često su vretenaste i gotovo trbušaste sa širokim i kratkim vratom, ponekad su valjkaste do jajolike, baza je umjereno skraćena ili se sužava u više ili manje izraženu stapku, općenito su s prilično obilnim kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine 1.5–2.5 µm, uglavnom su ujednačene debljine, ponekad su debljine do 4 µm na vratu i krajnjem vrhu, a zatim se ponekad spajaju, prozirne do svijetložute u amonijaku, sadržaj je proziran, nikada nisu sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, ali ponekad su ispunjene prozirnim do žućkastim amorfnim sadržajem, oštrica listića je sastavljena od brojnih do raspršenih cheilocistida i vrlo brojnih batinastih do jajolikih paracistida, izmiješanih s onima prijelaznih oblika, prozirnih, ponekad svijetložutih, uglavnom kod starijih primjeraka, cheilocistide su sličnog oblika i veličine kao pleurocistide, 26–60 × 10–24 µm, sa slično su debelim stijenkama i kristalima na vrhu, trama listića je sastavljena od pravilnih do gotovo pravilnih, uglavnom paralelnih hifa, širokih 4–25 µm, valjkstih do vretenastih, često suženih na spoju segmenata, prozirnih ili sa svijetložutim unutarnjim pigmentom, pileipelis je sastavljen od epicutisa, donekle želatiniziranog (ali ne i zasebnog iksocutisa), koji se sastoji od paralelnih hifa širokih do 4 µm, sa žućkastim pigmentom, hife su nešto šire i svjetlije u subcutisu, široke su do 25 µm; epicutis je ponekad prekriven tankim prozirnim hifama, s raspršenim slobodnim krajevima (ostaci ovoja), stipitipelis je sastavljen od cutisa koji nosi brojne snopove caulocistida sličnih cheilocistidama, 26–60 × 12–20 µm, s kristalima na vrhu, izmiješane su s brojnim paracistidama, sličnim onima na oštrici listića, oba elementa tvore guste i uočljive pahulje, te jasno dosežu do gomolja na bazi stručka, kopče su prisutne u svim tkivimaa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, čvrsto, vlaknasto, bjelkasto u sredini klobuka, bijelo do boje površine u stručku, bijelo u gomolju, osušeno je smećkasto u klobuku, a u stručku krem do žuto-smeđe, nikada izraženo ne potamni; miris je slab do jak na spermu, osobito na prerezu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od travnja do listopada, uglavnom skupno, rjeđe pojedinačno, u parkovima, urbanim područjima ili u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, brezom, grabom, lipom, borom ili jelom, u mediteranskim područjima često uz bušin (Cistus monspeliensis, Cistus salviifolius), na kiselom do vapnenastom, pjeskovitom tlu, često u tresetnim (Sphagnum) ili drugim mahovinama. 

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po izgledu, veličini i bojama sliči na pomiješanu cjepaču, ali se razlikuje po razvijenim bjelkastim ostacima ovoja, koji se lako uočavaju na klobuku i rubu gomolja kod mladih primjeraka, višekutnim sporama s 10–13 niskih, tupih i jasnih izbočina, prilično kratkim cistidama prosječno kraćim od 50 µm, pileipelisu koji nije ljepljiv ili sluzav, već ljepljiv do mazav u vlažnim uvjetima, ili čak suh. Obično raste skupno, rijetko pojedinačno. Izgled i veličina plodnih tijela opisane vrste su vrlo slični onima kod drugih vrsta u skupini pomiješane cjepače, ali se razlikuje po dobro razvijenim i prilično postojanim ostacima ovoja, barem kod mladih primjeraka. Ovaj se bjelkasti ovoj, kada ga ne isperu jake kiše, lako uočava na klobuku i na rubu gomolja, tvoreći lažnu volvu. U vlažnim uvjetima, ovi ostaci ovoja prekrivaju slabo ljepljivi klobuk, koji je često sa slijepljenim česticama tla i ostacima humusa. Spore su prilično male, jasno višekutne i obično s 10–13 izbočina. Ove izbočine su male, niske i zaobljene. Oblik i dekoracija spora podsjećaju na one kod Inocybe johannis-stanglii ili Inocybe subtrivialis, ali te vrste imaju veće i pravokutnije spore. Razni autori također spominju sličnu Inocybe tabacina var. pseudovolvata, koja nikada nije valjano objavljena, ali je pružen detaljan opis.

Inocybe oblectabilis - created on September 2011 in Leevijõe, Estonia by Vello Liiv

PRIVLAČNA CJEPAČA

Inocybe oblectabilis (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: oblectabilis (lat.) = ugodan, privlačan, lijep, onaj koji se raduje. Po privlačnom izgledu.

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je konveksno-jastučast, zatim je izravnato-konveksan, kasnije je proširen i s uglavnom izraženom grbicom na sredini, površina je kompaktna, glatka, malo je ljepljiva pa zadržava sitne čestice zemlje, umjereno je vlaknasta, vlakna se poslije razdvajaju, osobito blizu ruba, u mladosti je oker, oker-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ na sredini, prema rubu je svjetliji, rub je često rascijepljen.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 3.5-8 mm debeo, valjkast, na bazi je duboko ukopan i obrubljeno gomoljast i širok do 14 mm, pun, površina je cijelom dužinom bijelo pahuljasta, crtasta, koprena je odsutna, na gornjem je dijelu bjelkast s ružičastom nijansom, ispod je slamnatožut do oker u mladosti, a kasnije smećkast.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, malo su trbušasti, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti do sivkasti, zatim su svijetlooker, svijetlosmeđi ili sivkasto-smeđi, oštrica je fino erodirana, pahuljasta i bijela (koristiti ručno povećalo).

Spore: Višekutne, nepravilne, sa 7-9 malih zaobljenih grbica, 9-14 x 6-9 μm, Q = 1.1–1.5, bazidije su uglavnom 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, usko batinaste do usko valjkaste ili jajolike, 24–36 x 8.4–12 μm, pleurocistide su 40-75 x 14-28 μm, vretenaste do trbušaste, s kratkim su bazalnim stalkom, svijetložitih i debelih stijenki, debljine do 2.5 μm, cheilocistide su slične pleurocistidama, vretenaste do široko vretenaste, gotovo su bez bazalnog stalka ili je kratak, paracistide su na rubu listića često lančano povezane, terminalni segmenti su usko do široko batinasti, gotovo bezbojnih i tankih stijenki, trama listića je građena od hifa širokih 5.5–9.6 μm, ponekad su zadebljane i široke do 23 μm, gotovo bezbojne do svijetložute, caulocistide se spuštaju do baze stručka, na vrhu su 42–61 x 13–19 μm, trbušaste do vretenaste, svijetložutih i debelih stijenki, brojne, cauloparacistide se spuštaju do baze stručka, izmiješane su s ponekad lančanim, terminalnim batinastim do eliptičnim segmentima, tankih stijenki, brojnim, pileipelis je cutis, s gornjim slojem debljine do 93 μm, sastoji se od gotovo pravilnih hifa širokih 4.5–8.5 μm, žućkasto-smeđih do narančasto-smeđih, subcutis je debljine do 48 μm, sastoji se od pravilnih, svijetložutih hifa širokih 3.8–7.5 μm, kopče su prisutne u svim tkivima, ali ne uvijek na segmentima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do žućkasto u klobuku, u stručku je oker sa svijetloružičastom nijansom ili svijetlosmeđe u dnu; miris je kiseo, na spermu, a okus je sličan ili nije izražen.

Kemijske reakcije: Površina klobuka, stručka i listići s KOH i anilinom ne mijenjaju boju, a s fenolom pocrvene unutar 5 minuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, grabom, brijestom, lipom ili bukvom, u travi i lišću, na vlažnom, mahovinom obraslom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna, uzrokuje muskarinski sindrom.

Napomena: Opisana vrsta pripada podrodu Clypeus i sekciji Marginatae. Tipične značajke ove sekcije su caulocistide bez zadebljanja na vrhu, obrubljena gomoljasta baza stručka i grbave spore. Po makroskopskim su značajkama slične desetogrba cjepača (Inocybe decemgibbosa), koja je obično s crvenkasto-smeđim tonovima na klobuku, umjereno obrubljenim gomoljem na stručku, neljepljivoj površini klobuka, manjim sporama s malim zaobljenim grbicama i cheilocistidama s vrlo tankim stijenkama, debljine 0.5-1.5 µm, zamjenjiva cjepača (Inocybe praetervisa), koja je prepoznatljiva po odsutnosti ružičastih nijansi na stručku, površini klobuka koja se dosta rano radijalno raspucava, zvjezdastim i nešto većim sporama, kao i većim cheilocistidama, te pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), koja je s bjelkastim ili blago ružičastim stručkom, malim i izraženo obrubljenim gomoljem i sporama s blago izraženim grbicama, a raste ispod crnogoričnog drveća.

Inocybe obscurobadia - created on October 2011 in Kalvøya, Norway by Håkon Holien, Norwegian University of Science and Technology

TAMNOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe obscurobadia (J.Favre) Grund & D.E.Stuntz

Etimologija: obscurus (gr.) = taman, mračan, nejasan + badius (lat.) = kestenjastosmeđ. Po boji klobuka.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan ili izravnat, ispupčen na sredini, ali često nejasno, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasto-ljuskava, nije brazdasta na rubu, ponekad je sa sivkastim sjajem zbog tankih, prolaznih ostataka ovoja, okerasto-smeđ, žućkasto-smeđ, smeđ ili tamnosmeđ.

Stručak: 2.5-11 cm visok i 1.5-5 mm debeo, čvrst, valjkast, batinasto ili polugomoljasto zadebljan na bazi, nije pahuljast na vrhu, već eventualno samo na krajnjem vrhu, uskom pojasu do 1/10 dužine, ispod je uzdužno vlaknast, rukovanjem se briše, bijelo dlakav na bazi, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, bjelkasto-oker na vrhu, ispod je svjetliji i slabo crvenkast, crvenkasti odsjaji ponekad nije prisutan.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, 20-50 ih dopire do stručka, široki su 2-7 mm, trbušasti ili ne, usko do prilično široko prirasli, žućkasto-smeđi ili sivkasto-smeđi, oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, bijela.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-10.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-2, bazidije su 4-sporne, 27-34 x 7-10 µm, pleurocistide su 40-75 x 11-14 µm, valjkaste do usko vretenaste, nisu oblika boce, često su malo zakrivljene na gornjem dijelu, ponekad su gotovo glavičaste, prozirnih do žućkastih i blago zadebljanih stijenki, debljine do 1.5 µm, bez ili s rijetkim kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne ili su samo na krajnjem vrhu, uglavnom su slične cheilocistidama, prisutne su i cauloparacistide, ispod je sa slabije ili jasno izraženih caulocistoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, crvenkasto u gornjem dijelu stručka; na prerezu miriše na spermu, sušenjem na lišće pelargonije, a okus nije izražen ili je na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na tlu ili na krupnijim drvnim ostacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično johom, vrbom, topolom, hrastom, smrekom, borom ili arišem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova je vrsta u Europi dugo bila poznata pod pogrešnim nazivom, uskocistidna cjepača (Inocybe leptocystis). Horak i Stangl su tvrdili da nisu mogli pronaći naziv za ovu pogrešno nazvanu vrstu, pa su je opisali kao novu pod nazivom Inocybe tenuicystidiata. Međutim, previdjeli su činjenicu da je Favre već opisao tu vrstu, koju su američki autori Grund i Stuntz kasnije uzdigli na razinu vrste. Nažalost, oba su autora primijenila pogrešni naziv. Slična je Inocybe leptocystis var. ambigua za koju je Favre navodi da je samo manji varijetet opisane vrste. Međutim, Favreov crtež prikazuje makroskopski potpuno drugačiju vrstu, a sinonimija još nije nedvojbeno dokazana, unatoč identičnim mikroskopskim značajkama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 32. Inocybe obscurobadia (J.Favre) Grund & Stuntz

Inocybe obtusiuscula - created on June 2013 in Lindenborg Å, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

TUPA CJEPAČA

Inocybe obtusiuscula Kühner

Etimologija: obtusus (lat.) = tup, zatupljen + -uscula (lat.) = pomalo, donekle.

Klobuk: 1–2 cm širok, isprva stožast, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, površina je gola i gotovo glatka na sredini, zatim je radijalno vlaknasta i često raspucana prema rubu, žućkasto-smeđ, smeđ do crvenkasto-smeđ, rub je kasnije blago rascijepljen.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 2–4 mm debeo, valjkast, zakrivljen, s malim je obrubljenim gomoljem na bazi, bijelo pahuljast na bjelkastoj osnovi prema vrhu, crtast, žućkast prema bazi, zatim postaje crvenkasto-smeđ.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, sivkasto-žućkasti do sivo-smeđi, oštrica je nazubljena.

Spore: Višekutne, trokutaste s prednje strane, nepravilne, grbave, s 4-7 prilično niskih grbica, debelih stijenki, 10.5-14.5 × 7-9.5 µm, Q = 1.2–1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 31–36 x 11–13 µm, cheilocistide su vretenaste do trbušaste, sa suženim vratom i zadebljanom stijenkom, s kristalima na vrhu, često su sa žućkasto-smeđim sadržajem, 59–69 × 18–27 µm, pleurocistide su vretenaste do batinaste, 50–75 × 14–26 µm, žućkastih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, caulocistide su prisutne od vrha do sredine stručka, debelih stijenki, duge su do 90 µm, paracistide i cheiloparacistide su široke 8-15 µm, cauloparacistide su često zadebljane, pileipelis je sastavljen od cutisa koji se sastoji od paralelnih hifa, često želatiniziranih na površini, valjkastih, s kopčama, tankih do blago zadebljanih stijenki, sa smećkastim unutnjim pigmentom, osobito prema površini, širokim 4-10 µm, s nediferenciranim terminalnim segmentima, ponekad su blago vretenaste do gotovo glavičaste; otrusina je smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, kremasto do smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno, uglavnom u simbiozi s patuljastom vrbom, u mahovini, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po kombinaciji tri mikroskopske značajke, trokutastim sporama, vretenastim pleurocistidama sa zadebljanim i inkrustiranim stijenkama, te hifama s kopčama.

Inocybe occulta - created on September 2025 in Kaskisto, Marjamäki ls-alue, Finland by Stefan Jakobsson

SKRIVENA CJEPAČA

Inocybe occulta Esteve-Rav., Bandini, B.Oertel & G.Moreno

Etimologija: occulta (lat.) = skrivena, tajna, prikrivena. Po neprepoznatljivosti ili skrivenosti među sličnim vrstama.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zvonolik, kasnije je raširen i s izraženom grbicom na sredini, površina je malo mazava, glatka ili ljuskava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, rub je prvo podvijen, kasnije je obješen ili izravnat.

Stručak: 2-3 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, zadebljan do izraženo obrubljeno gomoljast na bazi, ravan ili zakrivljen, čitav je pahuljast, izraženije na gornjem dijelu, ispod je više vlaknast, koprena nije prisutna, bijel do oker.

Listići: Gusti, usko su prirasli sa zupcem, prvo su sivkasti do žućkasto-sivkasti, kasnije su sivo-smeđi, s mjestimičnim su žutim mrljama, oštrica je ljuskava, boje lica ili smeđa.

Spore: Eliptične, višekutne, grbave, sa 6-8 grba, ponekad su s 1 ili 2 izražene grbe na suprotnim krajevima, debelih stijenki, 7.5-10 x 5.3-7.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, 19-28 × 7-11 μm, pleurocistide su 40-65 x 11-22 µm, brojne, vretenaste, s kristalima na vrhu, nekad su široko batinaste sa tupim vrhom i bez kristala, uglavnom su bez dugih stapki na bazi, stijenke su debljine 4 μm, bezbojne ili svijetložute, cheilocistide su slične pleurocistidama, češće su vretenaste i s kristalima na vrhu, stijenke su debljine 2–3 μm, neke su sa svijetložutim sadržajem, caulocistide su slične cheilocistidama ili veće, do 70 × 18 μm, sa bezbojnim stijenkama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, žućkasto-smeđe u stručku, osušeno je žuto-smeđe u klobuku i žućkasto-smeđe u stručku; miris i okus su na spermu, osobito na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, na planinskim travnjacima i grmljacima, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često patuljastom vrbom (Salix arbuscula), uglavnom na vapnenačkom dnu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Filogenetske analize pokazale su da je najsrodnija vrsta pomiješana cjepača (Inocybe mixtilis), koja raste po crnogoričnim šumama. Po žuto-smeđem klobuku, obrubljeno gomoljastoj bazi stručka, koji je čitav pahuljast i izraženo grbavim sporama slična je tamnocistidna cjepača (Inocybe phaeocystidiosa), koja se razlikuje po manjim (ili užim) sporama i cistidama, te mirisu koji nije izražen ili je na voće, a osušeni primjerci jako potamne.

Inocybe ochroalba - created on September 2009 in Vrold, Denmark by Jens Mårbjerg

OKERBIJELA CJEPAČA

Inocybe ochroalba Bruyl.

Etimologija: ochra (lat.) = oker + albus (lat.) = bijel. Po boji klobuka.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, s ili bez grbice na sredini, površina je glatka do ljuskava na sredini ili sa sitnim prilegnutim do uzdignutim ljuskama, podsjeća na ljuskavu cjepaču (Pseudosperma squamatum) ili lješnjakovu cjepaču (Inocybe margaritispora), s nešto tamnije smeđim vrhovima ljuski, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nisu s pukotinama, s ostacima ovoja koji ponekad malo prelaze listiće, malo je mazava i pomalo sjajna, u mladosti je bjelkast zbog ostataka ovoja koji zaostanu na sredini ili potpuno nestanu, ispod ostataka ovoja je oker do oker-smeđ na sredini, vanjska je polovica više žuto-oker, rub je u mladosti podvijen, ubrzo se izravna, kasnije je resast.

Stručak: 1-6 cm visok i 2-7 mm debeo, čvrst, valjkast, slabo je gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nikad nije obrubljen, čitav je pahuljast, ali ponekad samo nejasno na donjoj trećini, koprena nije prisutna ni kod najmlađih primjeraka, isprva je bjelkast, vremenom postaje svijetlo žuto-oker, često je narančasto-oker na gornjem dijelu.

Listići: Prilično su gusti, 30-50 ih dopire do stručka, široki su 1.5-6 mm, nisu trbušasti, usko su prirasli do gotovo slobodni, sivkasto-žućkasti do žućkasto-smeđi u mladosti, na kraju su žuto-smeđi sa slabom maslinastom nijansom, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Spore: Eliptične do bademaste, nejasno do prilično izraženo gotovo stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 4-sporne, 26-37 x 7-10 µm, pleurocistide su 35-65 x 14-25 µm, batinaste do usko batinaste, ponekad su gotovo vretenaste, debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, bezbojnih do svijetložutih stijenki, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su ili nešto uže od cheilocistida, osobito na donjoj polovici stručka, donekle su nepravilne, svugdje su pomiješane s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, žućkasto u klobuku, malo okerasto u stručku; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do svibnja i kolovoza do studenog, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, johom, smrekom ili borom, na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je varijabilnih makroskopskih značajki zbog ostataka ovoja. Primjerci s ljuskavo-maljavim klobukum i izraženom grbicom izgledaju izrazito drugačije od primjeraka s glatko-ljuskavim klobukom bez grbice, ali obje varijante su vrlo slične po mikroskopskim značajkama. Ova razlika u značajkama je barem djelomično fenotipski određena, jer se obje varijante povremeno susreću u skupinama koje kao da potječu iz istog micelija. Zbog toga se tim varijantama ne dodjeljuje nikakav formalni infraspecifični status. Slične su Langeova cjepača (Inocybe langei), koja ima manje spore s tupim krajem i uglavnom sivkaste listiće, te pelargonijina cjepača (Inocybe pelargonium), koja ima drugačiji miris, uže vretenaste cistide i stručak koji je često gotovo obrubljeno gomoljast na bazi.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 85. Inocybe ochroalba Bruylants

Inocybe oetziana - created on November 2021 in Jefferson County, WA, USA by Jacob Kalichman

OTZIJEVA CJEPAČA

Inocybe oetziana Bandini & B.Oertel

Etimologija: Ötzi (lat.) = naziv ledenog mumificiranog čovjeka iz bakrenog doba (oko 3300. pr. Kr.), pronađenog 1991. godine u ledenjaku u Ötztalskim Alpama na granici Austrije i Italije + -iana (lat.) = koji pripada, koji potječe od. Po prvom nalazu u dolini u kojoj je pronađen ledeni čovjek Ötzi.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je zvonolik ili stožast, zatim široko konveksan ili proširen, bez ili s izraženom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko sredine, površina je u mladosti s vrlo slabim i prolaznim tragovima bjelkasto-sivkastih ostataka ovoja, glatka i gola, kasnije je vlaknasta i fino raspucana, vlakna su razmaknuta ili ne, vodenasta, mladi su primjerci s ostacima bjelkaste koprene, okerasto-smeđ do smećkast s crvenkastom nijansom, vremenom izbljeđuje prema rubu, rub je podvijen u mladosti, kasnije obješen do izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2.5-4.5 cm visok i 2-3 mm debeo, uglavnom se širi prema bazi, u mladosti je prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast je samo na krajnjem vrhu, žućkast, smećkast s crvenkastom nijansom.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, 30-40 ih dopire do stručka, debeli, prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su sivkasti, oštrica je resasta i bjelkasta.

Spore: Bademaste do široko eliptične, obično nisu sužene na sredini, gotovo su zašiljene na jednom kraju, glatke, 8.2–11.1 x × 4.9–6.4 μm, Me = 9.5 x 5.7 μm, Q = 1.5–2, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, a zatim su duge do 12 μm, 25–31 × 7–10 μm, oštrica listića sastoji se od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih ili valjkastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 42–73 x 12–23 μm, uglavnom su trbušaste, ponekad su vretenaste ili valjkaste, često je s jasno obrubljenim prijelazom između zadebljanog dijela i vrata, obično je samo s kratkim, ali ponekad i s duljim vratom, na vrhu su općenito tupe, s prilično kratkim stalkom na bazi ili je baza odsječenom ili kuglasta, na vrhu su obično s kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 5–13 μm, slabo inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 35–65 × 10–20 μm, obično su trbušaste, često su s jasno obrubljenim prijelazom od zadebljanog dijala do vrata, s kratkim su stalkom na bazi, na vrhu su obično s kristalima, stijenke su debljine 1 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je smeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i nešto svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, na višim planinskim predjelima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po oker-smeđem do smeđem klobuku s crvenkastom nijansom, slabo vodenastoj i glatkoj površini, vrlo slabim i kratkotrajnim, tankim ostacima ovoja, pahuljastom stručku samo na vrhu, glatkim sporama, uglavnom trbušastim cheilocistidama, pleurocistidama s prilično tankim stijenkama, širokim vratom i kratkim stalkom na bazi, te rastu na vapnenastom tlu ispod crnogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od svih sličnih vrsta s glatkim sporama, kao što su sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja ima deblje i dugotrajnije ostatke ovoja na klobuku, svjetliji stručak, veće spore i često valjkaste cheilocistide, rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koja obično ima crvenkastiji klobuk, površina nije vodenasta, spore su prosječno duže, a cheilocistide su često uske na vrhu i obično imaju deblje stijenke, podvijena cjepača (Inocybe involuta), koja je također obično crvenkastija, s jakim kontrastom boja između boje listića i stručka u mladosti, a spore su prosječno veće, Inocybe perchtana, koja raste na istom staništu, ali se razlikuje po obično crvenkasto-smeđoj boji klobuka, manje raspucanoj površini klobuka u starosti, prosječno manjim sporama, dugim i uskim caulocistidama, stručku koji često postaje crvenkast kada je nagnječen i na donjoj je polovici pahuljast, te Inocybe grusiana, koja ima deblje ostatke ovoja na klobuku, prosječno duže spore, kao i duge i uske caulocistide s krnjom bazom.

Inocybe orioli - created on September 2021 in Græssø, Denmark by Thomas Læssøe

VUGINA CJEPAČA

Inocybe orioli Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Oriolus (lat.) = naziv roda ptice vuge (Oriolus oriolus), lijepe žute boje. Po žućkastoj boje klobuka i listića.

Klobuk: 1.5–3 cm širok, isprva je gotovo zvonolik, zatim je široko konveksan, kasnije je proširen, u starosti je s izraženom velikom grbicom na sredini, na kraju je duboko ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s ostacima sivkastog ovoja, gatka i gola, s vrlo sitnim vlaknima, kasnije je raspucana prema rubu, a vlakna se ne razdvajaju, bez ostataka koprene, na sredini je žuto-narančast do oker-smeđ ili narančasto-smeđ, prema rubu je gotovo žućkast, rub je isprva podvijen, kasnije ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 4–15 cm visok i 2–5 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad se širi prema vrhu, gol, čitav je pahuljast, bjelkast, zatim je žućkast u ovisnosti od starosti, baza prekrivena bjelkastim dlačicama.

Listići: Prilično su razmaknuti, oko 40–50 ih dopire do stručka, gotovo su slobodni do usko prirasli, u početku su žućkasti, kasnije su sivkasti sa žućkastom nijansom, oštrica je resasta, bjelkast do boje lica.

Spore: Bademaste do eliptične, često su sužene na sredini, gotovo su zašiljene na vrhu, glatke, 8–10 x 4.5–6 µm, Me = 9.2 x 5.4 µm, Q = 1.4–2, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, 21–25 × 7–9 µm, oštrice listića su sastavljene od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, ponekad lančanih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 50-90 x 10–19 µm, uglavnom su usko vretenaste, ponekad su i oblika boce, s kratkim ili duljim vratom i kratkom bazalnom stapkom, vrh je obično s malim kristalima i često izgleda kao pjeskovit, stijenke su debljine do 3.5 µm na vrhu, intenzivno su zelenkaste sa slabom žućkastom nijansom s 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine kao pleurocistide, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–10 µm, inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne na čitavom struču, 50–80 × 10–15 µm, uglavnom su vretenaste do oblika boce, s prilično su dugim vratom i kratkom bazalnom stapkom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 2.5 µm na vrhu, intenzivno zelenkaste sa slabom žućkastom nijansom s 3% KOH, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, bjelkasto do žućkasto u stručku, osušeno je smeđe s crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku je iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miris i okus su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama i uz puteve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom ili hrastom, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po dvobojnom klobuku s narančastom sredinom i žućkastim rubom, svijetložutim listićima u mladosti, glatkim sporama, uglavnom dugim i uskim cheiloistidama, vretenastim ili oblika boce, pleurocistidama s intenzivno žuto-zelenim stijenkama s 3% KOH. Slične su ljuskavičasta cjepača (Inocybe pholiotinoides) i Inocybe fissuratula, koje se razlikuju po sitno ljuskavoj površini klobuka kod zrelih primjeraka, često crvenoj na sredini, manje žućkastim listićima i prosječno dužim sporama, Inocybe carissima, koja raste u šumama smreke, ima manje intenzivne boje klobuka i prosječno manje spore, Inocybe alcis, koja se razlikuje po mnogo tamnijoj, često crveno-smeđoj sredini klobuka s manje svjetlijim rubom, isprva bjelkastim listićima i prosječno većim sporama, Inocybe ionochlora, koja ima ljubičasti stručak blizu vrha i prosječno duže, ali uže spore, purpurna cjepača (Inocybe muricellata), koja se razlikuje po pustenasto-vunastoj, ljuskavoj do raspucanoj površini klobuka, isprva bjelkastim listićima, prosječno kraćim sporama i kraćim cheilocistidama, te Inocybe pallidolutea, koja je sa svijetlooker do žućkastim i ljuskavim klobukom, ružičastom do crvenkastom gornjem dijelu stručka, prosječno manjim sporam i slabijom reakcijom stijenki cistidija s KOH. 

Inocybe ovilla - created on September 2021 in Græssø, Denmark by Thomas Læssøe

OVČJA CJEPAČA

Inocybe ovilla Bandini & B.Oertel

Etimologija: ovilla (lat.) = ovčji. Po bjelkastoj boji klobuka.

Klobuk: 1–2 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je široko stožast, s izraženom je velikom grbicom na sredini, površina je uvijek s obilnim ostacima bjelkastog ovoja, gola do sitno pustenasta, u mladosti je s ostacima bjelkaste koprene, prljavo bjelkast, krem, svijetlo slamnatožut sa smeđkastom nijansom, rub je isprva blago podvijen, kasnije je ravan.

Stručak: 1.5–2.5 cm visok i oko 2 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, u mladosti je sitno bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, prvo je čitav gusto pahuljast, u starosti je ponekad rjeđe pahuljast na donjoj polovici, isprva je bjelkast, kasnije je sa svijetlo mesnatocrvenkastom nijansom.

Listići: Umjereno su gusti, oko 45–60 ih dopire do stručka, trbušasti, prirasli, isprva su bjelkasti do bjelkasto-sivkasti, kasnije su svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta.

Spore: Usko bademaste do eliptične, često su lagano sužene na sredini, vrh je gotovo šiljast, glatke, 8–10.5 x 4–5.5 µm, Me = 9 x 4.7 µm, Q = 1.7–2.2, Qe = 1.9, bazidije su općenito 4-sporne, 24–28 × 7–9 µm, oštrica listića sastoje se od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih ili valjkastih, ponekad lančanih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 44–67 x 11–18 µm, uglavnom su trbušaste, također su vretenaste, bez ili s kratkim vratom, često su više ili manje izraženo glavičaste i ponekad sa želatinoznom kapom na vrhu, često su okruglaste na vrhu, s kratkim bazalnim stalkom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 3 µm na vrhu, uglavnom su prilično ujednačeno široke blizu izbočine i vrha, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali promjenjivijeg oblika, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–10 µm, slabo inkrustiranim i s oker pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, 40–70 × 10–15 µm, uglavnom su vretenaste ili oblika boce, ponekad su glavičaste, samo su s kratkim bazalnim stalkom ili sa zaobljenom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, osušeno je sivkasto-smeđe u klobuku i iste boje ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, po vlažnim jarcima i grmljacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, johom ili lijeskom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Mala je vrsta s golim do sitno pustenastim, krem do tamno slamnatožutim klobukom, potpuno pahuljastim stručkom, prilično uskim sporama, te često donekle glavičastim, uglavnom trbušastim cheilocistidama. Mogla bi se zamijeniti za okerastu cjepaču (Inocybe sindonia), koja je ujedno i najsrodnija vrsta, međutim razlikuje se po većim dimenzijama, manje goloj, često vunastoj do čak ljuskavoj ili jako vlaknastoj površini klobuka, stručku koji je blizu vrha vrlo često uglavnom s intenzivnom ružičastom nijansom, općenito uskim vretenastim cheilocistidama, te karakterističnom mirisu na sir, brašno, krastavce ili rotkvice. Bazgova cjepača (Inocybe sambucina) također ima uske spore i svijetli klobuk, ali su cheilocistide mnogo veće i potpuno drugačijeg oblika, odnosno batinaste. Batinaste cheilocistide također su karakteristične za okerbijelu cjepaču (Inocybe ochroalba) i Inocybe subhirtella.