Coprinellus dilectus - created on June 2014 in O Grove, Spain by Joseba Castillo Munsuri

VOLJENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus dilectus (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: dilectus (lat.) = voljen, omiljen, cijenjen. Po estetskoj kvaliteti gljive.

Engleski naziv: Beloved Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, u početku jajolik, do 7 mm visok, zatim je zvonolik do konveksan, na kraju se raširi, suh, narančast ili narančasto-smeđ, prekriven je bjelkastim do sivkastim dlačicama ili ljuskicama, što mu daje specifičan čupavi izgled, prozirno crtast.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, šupalj, bjelkast, površina je prekrivena bjelkastim do sivkastim dlačicama ili ljuskicama, baza je narančasta.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije postaju crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, sa izraženo ekscentričnim kličnim otvorom, 13-15 x 6.5-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, 25-35 x 10-12 µm, cheilocistide su u obliku boce, 45-60 x 17-24 µm, vrat je širok do 10 µm, caulocistide i pileocistide su u obliku boce, 90 x 20 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do sivkasto, ubrzo postaje crno i otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) crnogoričnog drveća, obično smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti rasijanoj gnojištarki (Coprinellus disseminatus), koja raste u većim skupinama i nema dlačice na klobuku, blistavoj gnojištarki (Coprinellus micaceus), koja nema sitne dlačice po površini klobuka i kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus), koja se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

RASIJANA GNOJIŠTARKA

Coprinellus disseminatus (Pers.) J.E.Lange

Etimologija: disseminatus (lat.) = posijano. Po prisutnoj raštrkanosti u velikoj množini.

Engleski naziv: Fairy Inkcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je kuglast, zatim je zvonolik, kasnije se raširi, promjenljive je boje, bjelkast, žut, sivo-smeđ do crveno-smeđ, vrh klobuka s vremenom smeđi, na kraju je žuto-smeđ, potpuno je narebran i sa sitnim stršećim dlačicama vidljivim pomoću povećala.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, šupalj, iskrivljen, staklasto bijel i djelomično proziran, sitno ljuskav.

Listići: Sitni, izmiješani su s lamelulama, prirasli, prvo su sivkasto-smeđi, zatim ružičasti do ljubičasto-crni, ne rastapaju se kao kod većine gnojištarki.

Spore: Eliptične, klični otvor je na sredini ili blago ekscentričan, 6.6-9.7 x 4.1-5.8 µm, Q = 1.45-1.9, Qav = 1.55-1.75, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 5-8 µm. nema cheilocistide niti pleurocistide, pileocistide su u obliku boce s valjkastim, 6-17 µm širokim vratom i zaobljenim vrhom, 50-200 x 15-24 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do crno, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen upravo u fantastičnom broju od preko stotinjak plodnih tijela na jednom mjestu, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit krupnijih (panjevi, trupci) drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, a ostale Helena Petrić, krajem kolovoza, na nepoznatom lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Ne smije se konzumirati u kombinaciji s alkoholom jer uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Ova vrsta se ne raspada u kapljice crne tekućine, već se posuši pa se značajno razlikuje od ostalih gnojištarki koje se u pravilu potpuno pretvore u crnu tekućinu. Prilično je slična patuljasta slabunjavka (Psathyrella pygmaea), koja se može pronaći na istom staništu, ali nema sitne stršeće dlačice na površini klobuka.

KUĆNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus domesticus (Bolton) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: domesticus (lat.) = domaći, kućni, obiteljski. Po staništu.

Engleski naziv: Firerug Inkcap

Klobuk: 2-7 cm širok, valjkasto-jajolik i eliptičan pa je konveksno-zvonolik i na kraju raširen, te s izvrnutim rubom, svijetlosmeđ, svijetlo žuto-hrđastosmeđ do sivo-smeđ, na sredini je smeđ, prekriven je debelim ovojem koji se razloži na bjelkaste ljuske, rub je narebran i rascijepljen.

Stručak: 4-10 cm visok i 4-11 mm debeo, sužava se prema vrhu, batinasto zadebljan na bazi, kasnije je šupalj, bijel, gladak ili prekriven sitnim, prozirnim dlačicama ili granulama, na bazi su dosta uočljive žuto-narančaste micelijske niti (ozonij).

Listići: Gusti, 60-75 ih dopire do stručka, slobodni, djelomično su račvasti, oštrica je resasta, ne rastapaju se već povenu, bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi, sivo-ružičasti, u starosti crno-smeđi do crni.

Spore: Jajolike ili eliptične, sa zaobljenom su bazom i vrhom, klični je otvor ekscentričan i širok oko 1,2 µm., 6-9 x 3.5-5 µm, Q = 1.45-1.9, Qav = 1.65-1.85, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili jajolike, 30-100 x 30-60 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične, široko jajolike ili valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistide su u obliku boce, 50-120 x 18-30 x 5-7 µm; otrusina je tamnosmeđa do gotovo crna, više-manje s crvenkastom nijansom.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto, nježno i mekano, jedva se rastapa, više se suši; miris i okus slabi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično jasena, breze i vrbe, te na paprati, rjeđe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Većina gnojištarki je nespojiva s alkoholom. Neki ljudi i ovu vrstu konzumiraju bez problema. U nekim zemljama čak se smatra i vrlo kvalitetnom. Zbog sigurnosti se preporučuje izbjegavanje alkohola kada se konzumiraju gnojištarke.

Napomena: Slične vrste koje također imaju ozonij su zrakasta gnojištarka (Coprinopsis radians), koja ima veće spore (8.5-11.5 x 5.5-6.5 µm) i žućkasta gnojištarka (Coprinopsis xanthothrix), koja ima eliptične spore prosječno šire od 5 µm. Blistava gnojištarka (Coprinopsis micaceus) ima spljoštene spore, uže ljuske ovoja i obično nema ozonij.

Coprinellus flocculosus - created on August 2009 in Viidu, Estonia by Vello Liiv

PAHULJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus flocculosus (DC.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: flocculosus (lat.) = pahuljast, čupav. Po ostacima ovoja na klobuku.

Engleski naziv: Flocculose Inkcap

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan, kasnije je stožast ili konveksan, okerast ili svijetlo oker-smeđ, na sredini je sivkasto-oker, prvo je prekriven slojem zrnasto-ljuskavog ovoja, koji se kasnije razlaže na sitne, vunaste, bjelkaste ljuske, koje se brzo ispiru po vlažnom vremenu, na sredini postaju oker do smeđe, brazdasto-narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm, valjkast, bijel, baza je batinasto zadebljana, sa žutim do narančasto-smeđim micelijem, često je obrubljena poput volve.

Listići: Gusti, 55-60 ih dopire do stručka, 3-8 mm široki, slobodni, prvo su bijeli pa sivo-smeđi do crni.

Spore: Eliptične ili jajolike, klični je otvor ekscentričan i širok 1.2-1.5 µm, 11-15 x 7-9.5 (f) x 6.5-7.5 µm, Q = 1.35-1.9, Qav = 1.4-1.8, bazidije su 4-sporne, 18-40 x 11-16 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične do jajolike, 30-90 x 25-50 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike, ili gotovo valjkaste, 50-100 x 30-70 µm, nema caulocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, topi se u crnu tekućinu; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od travnja do studenog, pojedinačno ili po nekoliko primjerka zajedno, kao saprofit na zemlji pomiješanoj sa sitnim drvnim ostacima, po skladištima drva, na rubovima šuma, uz puteve, na pognojenom tlu i na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po velikim sporama s ekscentričnim kličnim otvorom i odsutnosti caulocistida. Slična je kućna gnojištarka (Coprinellus domesticus), koja ima nešto manje spore.

Coprinellus heptemerus - created on July 2021 in Maplewood Dr, Port Colborne, Canada by danbath

SEDMODNEVNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus heptemerus (M.Lange & A.H.Sm.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: hepta (gr.) = sedam + merus (gr.) = dio, dan. Po trajanju životnog ciklusa.

Engleski naziv: Dewdrop Inkcap

Klobuk: 0.5-1 cm širok, u početku jajolik do stožast i visok do 5 mm, kasnije je zvonolik, na kraju se raširi, svijetlosmeđ do smeđ, na sredini je žuto-smeđ, tamnosmeđ do tamnosiv, površina je sitno dlakava, prozirno crtast.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, tanak, valjkast, šupalj, bijel, proziran, prekriven je sa sitnim dlačicama.

Listići: Rijetki, razmaknuti, slobodni ili slabo prirasli, bijeli, kasnije postaju crni, ponekad se otapaju u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, glatke, klični otvor je izraženo ekscentričan i širok oko 2.3 µm, 12.7-16.6 x 7.2-8.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 9-11 µm, cheilocistide su kuglaste, 25-55 µm, nema pleurocistide, pileocistide u kuglaste do oblika boce s uskim, suženim vratom širokim 2.5-4 µm na vrhu, 50-120 x 8-21 µm, velarne su sferocistide promjera 20-35 µm i često sa dugim izbočinama nalik bodljama, nema sclerocistide; otrusina je tamnosmeđa, gotovo crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do sivkasto, ubrzo postaje crno i otapa se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprofit na gnoju i izmetu, najčešće koza ili ovaca, ali često i jelena.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po kombinaciji bodljastih velarnih sferocistida, suženih pileocistida, smeđeg klobuka i rastu na gnoju. Slična je bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea), koja raste na sličnim staništima, ali je češća i znatno većih dimenzija, te malena gnojištarka (Coprinopsis pusillulus), koja ima manje spore.

BLISTAVA GNOJIŠTARKA

Coprinellus micaceus (Bull.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: micare (lat.) = blistavo, svjetlucavo. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Glistening Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije ovalan, zatim zvonolik, opnast, slabo mesnat samo na sredini, rub je radijalno narebran sve do diska na sredini klobuka, žut, žuto-smeđ, hrđastosmeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, u mladosti je posut brzo prolaznim, sitnim, bjelkastim, svjetlucavim zrncima koja kasnije otpadnu.

Stručak: 5-15 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, pod klobukom je malo tanji, šupalj, lomljiv, blistav, bjelkast, prekriven je sitnim, prozirnim dlačicama.

Listići: Široki, suženi su na oba kraja, zaokruženi su uz stručak, slobodni, veoma su gusti, prvo su bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi, sivkasto-ružičasti, u starosti crni, po vlažnom vremenu se brzo rastope, oštrica je bijela i resasta.

Spore: Usko su eliptične, s prednje su strane jajolike ili romboidne, glatke, izraženo su spljoštene, sa stožastom bazom i krnjim vrhom, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.8-10.2 x 5-6.7 (f) x 4.3-5.5 µm, Q = 1.25-1.85, Qav = 1.35-1.75, bazidije su 4-sporne, 6-43 x 7-9 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, duguljaste ili jajolike, 30-140 x 30-80 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike ili duguljaste, 60-150 x 30-70 µm, caulocistide su u obliku boce, duge do 100 µm, nema pileocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, krhko, krem boje, vlaknasto u stručku, ne rastopi se već povene; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu ljubičasto-crveni.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, u šumama, parkovima i vrtovima, kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća, ponekad prividno i na tlu izmiješanom sa drvnim ostacima. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici ožujka, na lokalitetu na Ivanščici.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Od ostalih se sličnih vrsta razlikuje po sporama sa izraženo stožastom bazom i caulocistidama na stručku. Lako se zamijeni sa vrstama iz skupine kućne gnojištarke (Coprinellus domesticus), koje su na dnu sa maljavim žutim do žuto-narančastim micelijem (ozonij), te sa većim, smeđim ljuskama na klobuku i slabije dlakavim stručkom. Slične su i šumska gnojištarka (Coprinellus silvaticus), koja ima fine dlačice na klobuku (pileocistide) i grube spore, dok pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus) ima gladak stručak.

BLIJEDA GNOJIŠTARKA

Coprinellus pallidissimus (Romagn.) P.Roux, Guy García & S.Roux

Klobuk: 1-5 cm širok, zvonolik, bjelkast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ do svijetlo žuto-hrđastosmeđ, sredina je tamnija, sa brzo prolaznim bijelim do smećkastim pahuljama, rub je narebran skoro do sredine klobuka i u starosti rascijepljen, na kraju se rastopi.

Stručak: Valjkast, ravan, šupalj, lomljiv, bjelkast, po cijeloj dužini maljavo-ljuskav, baza je bulbozno zadebljana i obavijena bijelim micelijem.

Listići: Vrlo gusti, slobodni, oštrica je neravna, najprije bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti smeđo-crni ili crni, otapaju se u crnu tekućinu.

Spore: Jajolike, klični je otvor na sredini, 6.5-9.5 x 4.5-5.5 (f) x 5-5.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, nježno, mekano, bijelo do vodenasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag i slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, po parkovima, vrtovima, šumama, najčešće kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a dio izvora navodi da je nekompatibilna s alkoholom i da uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Pripada skupini gnojištarki koje imaju maljavo čehasti stručak. Vrlo je slična blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus) koja ima glatki stručak, žuto-smeđi i jako blistavo zrnat klobuk. Također sliči pošećerenoj gnojištarki (Coprinellus saccharinus) koja također ima glatki stručak i jako blistavo zrnat klobuk, kao da je posut bijelim šećerom.

Coprinellus pusillulus - created on October 2018 in Store Dyrehave, Lille Sverige, Denmark by Thomas Kehlet

MALENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus pusillulus (Svrček) Házi, L.Nagy, Papp & Vágvölgyi

Etimologija: pusillulus (lat.) = umanjenica od vrlo mali, sićušan. Po dimenzijama.

Klobuk: 0.8-1.2 cm širok, u početku jajolik, 0.5-2.5 mm širok i 0.5-5 mm visok, na kraju se raširi i izravna, u mladosti je žut do žuto-smeđ, kasnije je sivkast do siv, na sredini je prvo žućkasto-smeđe zrnast, kasnije je gol, prozirno crtast.

Stručak: 1-2.5 cm visok, tanak, valjkast, bijelo-sivkast do svijetlosmeđ, pahuljast, na dnu je čekinjast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, slobodni, sivo, kasnije postaju crni.

Spore: Eliptične, glatke, klični otvor je ekscentričan, 6.5-10.5 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.6-2.4, Qav = 2.1, bazidije su 4-sporne, 12.3-16.4 x 5.5-8.6 µm, pileocistide i caulocistidije su vitke, šiljaste, s okruglastom bazom, 43.3-135 x 8-17 µm; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na gnoju i izmetu preživača.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja je nešto većih dimenzija.

Coprinellus radians - created on September 2015 in Estonia by Vello Liiv

ZRAKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus radians (Fr.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: radians (lat.) = zračan, blistav, sjajan. Po zrakasto raspoređenim micelijskim hifama na bazi stručka.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan i visok do 2.5 cm, kasnije je stožast ili konveksan, sivkast, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, sredina je tamnooker do narančasto-smeđa, prekriven je bjelkastim baršunastim ovojem, koji se razlaže na sitne, bijele do krem ​​vunaste ljuske, rub je uglavnom svjetliji, brazdasto narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i  2-7 mm debeo, lomljiv, batinasto je zadebljan na bazi, bijel, pahuljast, na bazi su uočljive hrđastosmeđe micelijske hife.

Listići: Gusti, 60-70 ih dopire do stručka, dosta su stisnuti, zaokruženi su uz stručak, jedva su prirasli, u početku bjelkasti, zatim sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija i trepavičava, u starosti pocrnu.

Spore: Valjkasto-eliptične ili u obliku graha, sa zaobljenom su bazom i vrhom, klični je otvor ekscentričan i širok oko 1.3 µm, 8.5-11.5 x 5.5-7 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su u obliku boce, 30-60 x 12-20 x 5-10 µm ili kuglaste, eliptične, jajolike ili u obliku široke ampule, 40-100 x 25-50 µm, pleurocistide su kuglaste, elipsoidne, u obliku ampule ili valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistide su u obliku boce, 35-100 x 10-28 x 7-12 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama, parkovima, podrumima i jamama, kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, često na opožarenom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je slabe kvalitete i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po sporama koje su duže od 10 µm i široke 5.5-7 µm, te cheilocistidama u obliku boce.

Coprinellus rufopruinatus - created on November 2023 in Lazar, Slovenia by joze arcnik

CRVENKASTOPAHULJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus rufopruinatus (Romagn.) N.Schwab

Etimologija: rufus (lat.) = crvenkast, hrđastocrven + pruinatus (lat.) = posut injem. Po ostacima ovoja na klobuku.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je zvonolik ili polukuglast, kasnije je djelomično konveksan, površina je malo ljepljiva, svijetlosmeđ do smeđ, na sredini je žuto-smeđ do hrđastosmeđ, prema rubu je sivo-ljubičast do sivkast, prekriven je sitnim hrđastosmeđim ljuskicama na sredini, rub je narebran do sredine i tamniji.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-4 mm debeo, lomljiv, valjkast, ponekad je zakrivljen, šupalj, svilenkast, bjelkast.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, sivkasto-smeđi, kasnije postaju crni i slabo topljivi.

Spore: Bademaste ili limunaste, 7-9.7 x 4.2-6 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, ispod kožice klobuka je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla po svim tipovima šuma na zemlji sa sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po svijetlosmeđim klobukom sa hrđastosmeđom sredinom i bijelim stručkom, a raste u šumama u malim skupinama po nekoliko primjeraka.

POŠEĆERENA GNOJIŠTARKA

Coprinellus saccharinus (Romagn.) P.Roux, Guy García & Dumas

Etimologija: saccharum (lat.) = šećer. Po bijeloj dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Sweet Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, jajolik, u mladosti je zatvoren, prilično je pravilan kada se gljiva razvije, žućkasto-hrđastosmeđ, oker-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, potpuno je prekriven karakterističnim sitnim bijelim zrncima koja se razlože na ljuskice, koje se lako uklanjaju, lagano je izbrazdan sve do sredine, rub je često rascijepljen.

Stručak: Tanak, pravilan, šupalj, lomljiv, bjelkast, gladak, bez dlačica (caulocistida).

Listići: Bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti crno-smeđi, oštrica je svjetlija i resasta, na kraju se rastope u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične, s prednje su strane u obliku mitre, klični je otvor na sredini, 6-9.5 x 5-6.5 (f) x 4.5-5 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su gotovo kuglaste do eliptične, nema caulocistide, elementi ovoja su kuglasti do blago eliptični; otrusina je crno-smeđa do gotovo crna.

Meso: Tanko, bijelo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili gusto busenasto, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici listopada.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po prisutnosti snježnobijelog ovoja na klobuku po čemu je i dobila ime. Dio je skupine s tipičnom blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) kojoj je stručak prekriven je sitnim, prozirnim dlačicama.

ŠUMSKA GNOJIŠTARKA

Coprinellus silvaticus (Peck) Gminder

Engleski naziv: Woodland Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je kuglast i visok do 2.5 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi, rijetko je potpuno izravnat, bez sjaja, radijalno brazdast do sredine, poslije rastapa od ruba, u mladosti je prekriven žućkasto-oker do smećkastim, zrnasto-pahuljastim ovojem, koji se poslije izgubi, na sredini tamniji, smećkast, uz pomoć povećala su uočljive sitne dlačice (pileocistide) i zrnasta površina, u starosti postaje tamnosmeđ i crn.

Stručak: 4-8 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, lomljiv, bjelkast, svijetlosmećkast, kasnije žuto-smeđ, uglavnom tamniji prema osnovi, poslije je sa bijelim sitnim dlačicama.

Listići: U početku sivkasto-smeđi, kasnije crvenkasto-smeđi i na kraju se rastapaju u crnu tekućinu, usko su prirasli.

Spore: Bademaste, s prednje su strane jajolike, bradavičave, sa oko 2.2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 10.2-15 x 7.2-10 µm, Q = 1.4-1.9, Me = 8.4-7.3 µm, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 20-60 x 8-11 µm, cheilocistide su u obliku boce ili stožaste do vretenaste sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 5-8 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 6-8,5 µm, 60-150 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u šumama, po parkovima, vrtovima i uz šumske staze kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji na zakopanim drvnim ostacima, na glinenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po bradavičastim, bademastim sporama u kombinaciji sa 4-spornim bazidijama i relativno velikim plodnim tijelima. Može se zamijeniti s blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) i s kućnom gnojištarkom (Coprinellus domesticus), čija je površina klobuka sa zrnastim ostacima ovoja, dok kućna gnojištarka nema pileocistide i ima glatke spore. Slična vrsta sa bradavičavim sporama je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinellus verrucispermus), koja je dosta manjih dimenzija, sa 2-spornim bazidijama, spore su više eliptične do samo blago bademaste, a u KOH-u ne izgledaju bradavičavo.

Coprinellus truncorum - created on January 2023 in Lamego, Portugal by Nuno Figueiredo

PANJEVKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus truncorum (Scop.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan. Po staništu.

Engleski naziv: Trunk Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se raširi, svijetlosmeđ do žuto-hrđastosmeđ, sredina je uvijek tamnija, prekriven sitnim, zrnatim, bjelkasto pahuljastim ovojem, ubrzo nestaje, posut sa svjetlucavim smećkastim ljuskicama, narebran skoro do vrha.

Stručak: 4-14 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast, obično je sa prilično gustim i lako uočljivim ili rijetkim dlačicama uočljivim pomoću povećala, baza je batinasto zadebljana i s ponekim ostatkom smeđeg vlaknastog ovoja koji ponekad podsjeća na volvu.

Listići: Gusti, 55-60 ih dopire do stručka, slobodni, trbušasti, bjelkasti, kasnije su sivo-smeđi do crni i rastapaju se, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične ili jajolike, zaobljene su na bazi i vrhu, klični je otvor na sredini i široka 1-1.3 µm, 6.5-9 x 4.5-6.5 (f) x 4.5-5.5 µm, Q = 1.55-1.75, Qav = 1.55-1.7, Qf = 1.25-1.6, Qavf = 1.4-1.55, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 8-9 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 50-150 x 30-80 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične ili jajolike, 40-130 x 25-70 µm, nema caulocistide; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, najprije je bijelo pa kasnije crnkasto, u starosti se pretvara u kapljice; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, parkovima i pašnjacima, kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da ova gljiva sadrži bioaktivne tvari s antioksidativnim djelovanjem (National Library of Medicine. 2024. A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum).

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po stručku koji je zadebljan na bazi i skoro kao da ima volvu. Sliči naboranoj gnojištarki (Coprinopsis atramentaria), ali je mnogo manjih dimenzija. Na drvnim ostacima raste i slična zrakasta gnojištarka (Coprinellus radians), koja najčešće raste pojedinačno, a na osnovi su uočljivi ostaci micelija žute boje. Pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus) ima spore u obliku mjitre, bijeli ovoj, a spore su s prednje strane široke 5.2-6.7 µm.

Coprinellus verrucispermus - created on September 2016 in Vindeby Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

BRADAVIČAVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus verrucispermus (Joss. & Enderle) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: verruca (lat.) = bradavica + spermus (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, zvonolik, na kraju se raširi i izravna, u mladosti je crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, u mladosti je prekriven zrnastim ostacima ovoja, kasnije blijedi prema rubu i postaje siv, prozirno crtast, brzo se otapa.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-3 mm debeo, tanak, valjkast, bjelkast, gol.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 1 mm široki, usko prirasli ili gotovo slobodni, sivkasti do sivi, kasnije postaju crni.

Spore: Eliptične do blago bademaste, bradavičave, klični otvor je na sredini, glatke, 11-17 x 7-9.5 µm, zbog perisporijalne vrećice svaka spora izgleda kao da je obmotana mjehurićima, bazidije su 2-sporne, prisutne su pleurocistide, pileipelis je sa kuglastim elementima promjera 7-15 µm, caulocistide su sa dugim suženim vratom i lukovičastom bazom, u obliku boce, 45-100 µm duge, sa 2-7 µm širokim vratom i 14-20 µm širokom bazom; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na nakupini sitnih otpalih grančica, u parkovima i po pognojenim travnjacima, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama i izgledu spora, koje izgledaju kao da su obmotane mjehurićima. Slična je šumska gnojištarka (Coprinellus silvaticus), koja ima veći klobuk, 4-sporne bazidije i nema pleurocistide.

Coprinellus xanthothrix - created on April 2019 in Αθήνα, Ελλάδα, Greece by Σάββας Ζαφειρίου (Savvas Zafeiriou)

ŽUĆKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus xanthothrix (Romagn.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto + thrix (gr.) = klobuk. Po žutoj dekoraciji.

Engleski naziv: Blond Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, stožast je i zvonolik pa raširen i skoro ravan, rub je tanak i izvrnut, često je ispupčen na sredini, bjelkast do krem ili svijetlooker, površina je žućkasto ljuskava, s nešto je tamnijim, smećkastim, bradavičavim ljuskicama na sredini, skoro je do vrha radijalno narebran.

Stručak: 6-9 cm visok, dosta je pravilan, lomljiv, sužava se od baze prema vrhu, često je gomoljast na bazi, bijel, jedva je uočljivo bjelkasto pahuljast.

Listići: Sivkasti, a na kraju su crnkasti, prirasli.

Spore: Eliptične do bademaste, s izraženim je kličnim otvorom, 7.5-10 x 5-6.5 µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 32, Me = 8.9 x 5.4 µm, Qav = 1.6; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, lomljivo; miris je slab na plijesan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na iverju ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova gnojištarka je po osrednjim dimenzijama slična kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus) koja se razlikuje po obliku spora.

GRBAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis acuminata (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: acuminata (lat.) = šiljast, zašiljen. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Humpback Incap

Klobuk: 2-5 cm širok, na početku jajolik, zatim je stožast do zvonolik, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, u mladosti je sivkast do oker-smeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je često obrubljena sa tamnijim pojasom, sa smeđim vlaknastim ljuskama koje brzo nestaju, često je sa kontrastnom grbicom na sredini, rub je u starosti rascijepljen, uzdignut prema gore, lagano je narebran, postupno se rastapa.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, često je ukorijenjen, bijel, sitno je svilenkasto-vlaknast, s prstenastim ispupčenjem na donjem dijelu.

Listići: Gusti, usko su prirasli, u početku su bjelkasti do sivkasti, na kraju su crni, brzo se otapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je na sredini, 8-10.5 x 4-5 µm, bazidije su 4-sporne, 14-26 x 6.5-8 µm, cheilocistide su valjkaste do mjehuraste, 60-100 x 18-28 µm, pleurocistide su valjkaste do mjehuraste, 80-140 x 18-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, mekano, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprofit u šumama, po šumskim stazama, grmlju, parkovima i vrtovima, voli glinenasto i vapnenasto tlo. Slike je snimila Helena Petrić, 4.9.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži koprin koji sprječava razgradnju alkohola u tijelu i, u kombinaciji s alkoholom, može uzrokovati trovanje, koje se manifestira glavoboljama, nepravilnim lupanjem i otkucajima srca i povraćanjem.

Napomena: Vrlo su slične naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria) i Romagnesijeva gnojištarka (Coprinellus romagnesiana), koje imaju spore šire od 5 µm i nešto širi klobuk bez jasnog, glatkog ispupčenja.

GOLOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis alopecia (Lasch) La Chiusa & Boffelli

Engleski naziv: Distinguished Inkcap

Klobuk: 4-8 cm širok, najprije je stožast, zatim je jajolik, na kraju je otvoren, u mladosti je prekriven prolaznim srebrnastim vlaknastim ovojem, osnova je siva, na sredini je smeđ, može biti sa ljubičastom nijansom, brazdasto narebran.

Stručak: 6-12 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, gladak, stručak je sužen na bazi, ukorijenjen, bijel, često je smećkast na bazi, prekriven je bjelkastim ljuskicama, ponekad je izražena prstenasta zona.

Listići: Gusti, bijeli, sivkasti do sivo-smeđi, ubrzo pocrnu, oštrica je bjelkasta, široki, suženi su uz stručak, slobodni.

Spore: Bademaste do limunaste, bradavičave, 10-14 x 6-8 µm (cromushrooms: (11.4) 11.6 - 13.4 (14) × (6.4) 6.9 - 8 (8.2) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (1.9), N = 120, Me = 12.6 × 7.4 µm, Qe = 1.7); otrusina je crna.

Meso: Debelo, mekano, bijelo do svijetlooker, brzo se rastapa u crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprofit tla, u bjelogoričnim šumama, po vrtovima, šumskim putevima i stazama, ispod hrasta ili topole, na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) ili u podnožju raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na drugoj slici snimio je Mladen Ormuž.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - U kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja, a dio autora navodi da je štetna čak i bez konzumiranja alkohola.

Napomena: Moguća je zamjena s naboranom gnojištarkom (Coprinopsis atramentaria) ili s romagnezijevom gnojištarkom (Coprinopsis romagnesiana), koje imaju glatke spore, osnovu stručka kao da je obrubljena i rastu izrazito busenasto.

Coprinopsis ammophilae - created on November 2023 in Grærup Strand, Denmark by Paul Verner Jørgensen

PJEŠČANA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis ammophilae (Courtec.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: ammos (gr.) = pijesak + philos (gr.) = ljubitelj, onaj koji voli. Po staništu0.

Engleski naziv: Dune Inkcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik i 3-13 mm visok, zatim zvonolik do konveksan, kasnije se raširi, u cjelosti je prekriven prljavo bijelim do blijedo sivkastim, dlakavo-pahuljastim ovojem, koji se kasnije izgubi, sivo-smeđ ili krem-sivkast, na sredini je tamnije, sive boje, izraženo je brazdasto crtast, širenjem blizu ruba zaostaju obilne nakupine bjelkastog, vlaknastog ovoja, prema sredini je sa brojnim, kontrastnim bjelkastim ljuskicama, koje su na vrhovima svijetlooker.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-4 mm debeo, obično je kratak i čvrst, valjkast, lagano se širi prema zadebljanoj ili blago gomoljastoj bazi, šupalj, bijel, dlakavo-pahuljast.

Listići: Gusti, 24-50 ih dopire do stručka, široki su do 4.5 mm, slobodni, isprva su bjelkasti, zatim su tamno crvenkasto-smeđi s bijelom oštricom, na kraju su crni.

Spore: Široko eliptične ili jajolike, baza i vrh su zaobljeni, sa oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.3-12.7 x 6.2-10.3 x 6-7.8 µm, Q = 1.2-1.75, Qav = 1.3-1.5; bazidije su 4-sporne, 24-65 x 7-12 µm, pleurocistide su duguljaste, eliptične, kuglaste ili valjkaste, 55-115 x 20-42 µm, cheilocistide su duguljaste, kuglaste, eliptične, jajolike, široko valjkaste ili u obliku ampule, 20-100 x 15-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, od svibnja do siječnja, kao saprofit na pješčanim dinama, na trulom lišću pješčarske milave (Ammophila arenaria).

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po izrazito kratkom stručku, prilično širokim sporama s obzirom na njihovu duljinu (niskim Q) i staništu.

NABORANA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis atramentaria (Bull.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: atramentum (lat.) = tinta, crna tekućina. Po topljenju u crnu tekućinu.

Engleski naziv: Common Ink cap

Klobuk: 3-11 cm širok, prvo je jajolik pa zvonolik, srebrnast, bijelo-sivkast do sivo-smeđ, obično je gotovo čiste sive boje, cijelom dužinom prekriven finom kožicom i finim tamnosmeđim ljuskicama, rub je kasnije rascijepan.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-1.8 cm debeo, valjkast, najprije je pun pa šupalj, pri dnu je zadebljan, vlaknast, bijel, na bazi je žuto-smeđ i sa ljuskavim ostacima ovoja kao na klobuku, na dnu je zadebljan od prstenastih ostataka zastorka.

Listići: Vrlo su gusti, široki, slobodni, najprije su bjelkasti do sivkasti, zatim su smećkasti, na kraju su crni.

Spore: Eliptične, glatke, 8-11 x 5-6 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, u mladosti je bijelo, kasnije je sivkasto-smeđe, brzo se rastapa; miris je slabo izražen, na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit po travnjacima, u vrtovima, oko drveća, uz putove, šumske staze i na pognojenom tlu, uvijek na zakopanom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dok su listići bijeli, ali samo za one koji nisu konzumirali alkohol. U osnovi se ne preporučuje za konzumaciju, jer istovremeno konzumiranje alkoholnih pića s ovom gljivom uzrokuje antabusni sindrom trovanja, odnosno nepodnošljive alergije na koži, poput antabusa, odnosno trovanje u vidu vrtoglavice, povraćanja, svrbeža i drugih simptoma. Ako se piju alkoholna pića simptomi trovanja mogu se javiti i 20 sati nakon jela. Alkohol se nikako ne smije konzumirati najmanje 2 dana prije i 2 dana poslije konzumacije ove vrste, inače bi došlo do teškog trovanja. Sadržaj coprina u ovoj ovoj gnojištarki iznosi između 160-360 mg/kg. Gostima se nikako ne smije ponuditi ova vrsta jer se nikada sa sigurnošću ne zna jesu li pili alkoholna pića, niti hoće li ih piti nakon konzumacije.

Napomena: Postoji mnogo vrsta sa crnim sporama i mesom koje se rastapa, ali su mnogo manje rastom i rastu na različitom staništu. Slične su Romagnesijeva gnojištarka (Coprinellus romagnesiana), koja je sa narančasto-smeđim do crveno-smeđim ljuskama na klobuku, grbava gnojištarka (Coprinellus acuminata), koja ima oštriji, vitkiji klobuk sa više ili manje glatkom sredinom i užim sporama, upadljiva gnojištarka (Coprinellus insignis), koja raste na panjevima bjelogoričnog drveća, kućna gnojištarka (Coprinellus domesticus), koja raste izraženo busenasto, panjevkasta gnojištarka (Coprinellus truncorum), koja raste na panjevima, dok blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus), koja ima dosta različitih varijeteta, a raste na tlu.

Coprinopsis babosiae - created on June 2021 in Ribare, Niš, Serbia by milos_gajic (cropped)

BABOSINA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis babosiae L.Nagy, Vágvölgyi & Papp

Etimologija: U čast mađarske mikologinje Margit Babos (1931.-2009.). Po imenu.

Klobuk: 0.3–2.5 cm širok, isprva je valjkast do eliptičan, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, u mladosti je bjelkast do sivkast, kasnije postaje siv do crnkast, prozirno crtast, prekriven je kompaktnim, bjelkastim, pahuljastim do vunastim ovojem, koji se ubrzo izgubi.

Stručak: 3–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, prekriven je sitnim, pahuljastim do vunastim, bijelim ostacima ovoja, bjelkast ili sivkast.

Listići: Do 1.5 mm široki, trbušasti, slobodni, u mladosti su bijeli, kasnije su crnkasti i razmaknuti, oštrica je bjelkasto vlaknasta.

Spore: Eliptične do bademaste, s prednje su strane eliptične, sa 1.4-1.7 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.8–9.7 x 5–6 µm, Q = 1.44–1.76, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 23-28 x 7-8 µm, cheilocistide su obilne, različitih oblika, gotovo kuglaste, eliptične ili u obliku široke ampule, 27–48 x 10–18 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće topole, akacije i hrasta, na krupnijim drvnim ostacima (trupci), na truloj kori, u lišću, na pješčanim dinama, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji samo nekoliko vrsta s tako malim sporama u sekciji Lanatuli, lažna zrakasta gnojištarka (Coprinopsis pseudoradiata) i bijelovunasta gnojištarka (Coprinopsis candidolanata) imaju pleurocistide, Jonesova gnojištarka (Coprinopsis jonesii) ima mnogo veća plodna tijela i drugačiji oblik spora, a Geesteranusova gnojištarka (Coprinopsis geesterani) raste na istom staništu i ima istu veličinu spora, međutim, ima pleurocistide, drugačiji oblik spora (romboidni) i obično je svjetlije boje.

Coprinopsis bellula - created on September 2016 in Zeewolde - Hulkesteinse Bos, Netherlands (Kingdom of the) by ieko staal

LJEPUŠKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis bellula (Uljé) P.Roux & Eyssart.

Etimologija: bellula (lat.) = umanjenica od bella (lijepa), ljepuškasta, slatkasta. Po izgledu.

Engleski naziv: Exquisite Inkcap

Klobuk: 0.8-3.5 cm širok, isprva je kuglast, gotovo kuglast do eliptičan i visok do 1.2 cm, kasnije je konveksan ili izravnat sa lagano podvijenim rubom, rijetko je potpuno raširen, potpuno je prekriven prolaznim, bijelo-sivkastim ovojem, na sredini je često krem ​​do svijetlooker, ovoj je na rubu nešto dlakavije-pahuljast, osobito u mladosti, prozirno crtast.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan i debeo do 3.5 mm, na vrhu je širok do 1.5 mm, bijel, ali na vrhu je često malo proziran i smećkast ili sivkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja, prema vrhu je gladak.

Listići: 20-36 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 2 mm, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do sivi s crnkastim mrljama.

Spore: S prednje su strane široko eliptične, često su malo nepravilnog oblika, klični je otvor na sredini i malo ekscentričan, 7.3-10.6 x 5.8-8 (f) x 5-7.1 µm, Q = 1.2-1.65, Qav = 1.4-1.5, bazidije su 2-sporne, 15-32 x 7-9 µm, nema cheilocistide niti pleurocistide; otrusina je čokoladnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, rjeđe busenasto, te ponekad i pojedinačno, kao saprofit obično u grmlju, u parkovima i svim tipovima šuma, ali i po travnjacima, na golom tlu, na travnatim i mahovinom bogatim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se razlikuje se od ostalih pripadnica skupine paučinaste gnojištarke (Coprinopsis cortinata) po 2-spornim bazidijama, izostanku pleurocistida i cheilocistida, te po donekle nepravilnim, široko eliptičnim sporama.

Coprinopsis bicornis - created on July 2020 in Strandskov, Denmark by Thomas Læssøe

DVOROGA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis bicornis (Uljé & Horvers) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: bi (lat.) = dva + cornis, cornu (lat.) = rog. Po rastu na kravljem izmetu.

Engleski naziv: Cowhorn Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 5 mm, često je malo stožast, zatim je zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan ili izravnat i sa izvrnutim rubom, vrlo je tanak, u ranoj je mladosti bijel, čitava je površina sa potpuno bijelim ovojem, kasnije je sivkast do sivo-smeđ, ubrzo se radijalno cijepa na dlačice ili vlakanca, često su šiljasta i prilegnuta ili zakrivljena, osobito na sredini, brazdasto narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, batinasto i gomoljasto zadebljan na bazi i širok do 2 mm, šupalj, bjelkast, dlakavo- pahuljast, osobito gusto na donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Oko 16 ih dopire do stručka, slobodni, uski, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti.

Spore: Jajolike ili valjkaste, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa 1-1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini (teško uočljiv), 9.1-12.6 x 5.9-8.4 µm, Q = 1.4-1.85, Qav = 1.5-1.75, bazidije su 2-sporne, 14-36 x 7-10 µm, cheilocistide su kuglaste ili eliptične, rijetko su u obliku ampule, 30-80 x 20-35 µm, plurocistide su duguljaste, eliptične, jajolike ili u obliku ampule, 40-80 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit na kravljem ili konjskom izmetu ili gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po 2-spornim bazidijama, djelomično eliptičnim ili kuglastim elementima ovoja i staništu na izmetu.

Coprinopsis candidata - created on October 2018 in Krenkerup Haveskov, Denmark by Thomas Læssøe

SVIJETLA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis candidata (Uljé) Gminder & Böhning

Etimologija: candidata (lat.) = bijela, čista. Po boji.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je jajolik do polukuglast i visok do 8 mm, kasnije se raširi, bijel do krem, kasnije je sivkast, u mladosti je čitava površina praškasta, kasnije se razlaže na pahulje, a na rubu je pomalo dlakavo-ljuskav, prozirno crtast.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, polugomoljasto je zadebljan na bazi, lomljiv, bijel, na bazi je više oker-smeđ, prekriven je bijelim ljuskicama.

Listići: 21-28 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crnkasti, oštrica je bijela.

Spore: Valjkasto-eliptične, sa 2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.3-11.5 x 4.6-6 µm, Q = 1.6-2.05, Qav = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, 15-35 x 7-10 µm, cheilocistide su u obliku boce, duge su do 50 µm, sa 7-25 µm širokim donjim dijelom i 4-15 µm širokim vratom sa zaobljenim vrhom, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do sivo, u starosti postaje crno-smeđe, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na golom tlu, a ponekad na ili uz otpale grančice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po cheilocistidama u obliku boce i obično valjkasto-eliptičnim sporama.

Coprinopsis candidolanata - created on July 2014 in Gribskov, Ostrup Kobbel, Denmark by Thomas Kehlet

BIJELOVUNASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis candidolanata (Doveri & Uljé) Keirle, Hemmes & Desjardin

Etimologija: candidus (lat.) = bijel, sjajan + lanatus (lat.) = vunast, pokriven dlačicama. Po dekoraciji.

Klobuk: 0.4-1.2 cm širok, jajolik do eliptičan i 2-4 mm visok, kasnije se izravna ili se čak izvrne prema gore pri topljenju, kožica je u mladosti bjelkasta, kasnije je sivkasta, sredina je svijetlooker do smeđa, lagano je narebran do sredine, potpuno je prekriven vlaknasto-vunastim, snježnobijelim ovojem, koji je najgušći na sredini, na rubu se dijeli na odvojena vlakanca, koje su na krajevima blago uzdignute prema gore.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-1.2 mm debeo, valjkast, nitast, često je valovit, nije gomoljast, lagano je sužen blizu baze, snježnobijel, u početku je prekriven brojnim vlakancima od ovoja, kasnije je gladak.

Listići: 14-22 ih dopire do stručka, slobodni, uski, isprva su bijeli, kasnije su crni, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do jajolike, s prednje su strane izraženo valjkaste, zaobljene na bazi i vrhu, glatke, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom je na sredini, 7.3-10.7 x 4.8-7.2 µm, Q = 1.25-1.75, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, valjkaste, izraženo sužene na sredini, 18-34 x 7-10 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike, duguljaste, u obliku ampule ili valjkaste, 40-90 x 18-30 µm, cheilocistide su obilne, kuglaste, jajolike, eliptične, duguljaste ili u obliku ampule, 22-70 x 17-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto,  kao saprofit izravno na izmetu jelena i ovaca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dvije vrste elemenata ovoja, malim plodnim tijelima, staništu na izmetu, prilično širokim sporama s prosječnim Q od 1.45-1.55 i odsutnosti kopči. Druge vrste koje rastu na izmetu sa sporama duljine do oko 11 µm su lažna zrakasta gnojištarka (Coprinopsis pseudoradiata), koja ima uže spore s prosječnim Q većim od 1.6 i pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea), koja ima veća plodna tijela, a obje ove vrste imaju kopče i samo jednu vrstu ovoja.

PEPELJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis cinerea (Schaeff.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji.

Engleski naziv: Grey Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je eliptičan do valjkasto-eliptičan i visok 0.5-1.5 cm, stožast, zatim je konveksan ili izravnat, na kraju je izravnato-konkavan sa izvrnutim rubom, rastapa se od ruba prema sredini i tada se rub izvrne prema gore, najprije je sivkast, zatim je sivo-plavkast sa smeđim ispupčenjem na sredini, dekoriran je dosta uočljivim bijelim ovojem, kasnije je siv do sivo-smeđ, kasnije se razlaže na bijele ljuskice i dlačice na sivoj osnovi koje brzo nestanu, rub je narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 2-6 mm širok, valjkast, dosta je pravilan, tanak, šupalj, nježan, karakteristično je batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi gdje je do 9 mm debeo, više je ili manje ukorijenjen, bjelkast, čitav je prekriven je bijelim pahuljama koje ubrzo nestanu.

Listići: Gusti, 45-60 ih dopire do stručka, slobodni su uz stručak, najprije su bijeli pa ubrzo sivi i na kraju crnkasti, pretvaraju se u crnu kapajuću masu.

Spore: Eliptične ili jajolike, rijetko pomalo valjkaste, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.5-12 x 6-8 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 15-36 x 7-11 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do duguljaste, 35-85 x 15-50 µm, pleurocistide su kuglaste, eliptične do duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 50-140 x 20-55 µm; otrusina je crna.

Meso: Bjelkasto, prelazi u sivo, tanko, nježno, gotovo da i ne postoji; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u razdoblju bez mraza, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit na gnoju, truloj slami ili biljnom otpadu, jako humusnom tlu ili kao nepoželjna gljiva na kompostu za uzgoj plemenitih pečurki (šampinjona), izdržava visoke temperature koje se razvijaju tijekom kompostiranja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom nema nikakve uporabne vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da pepeljasta gnojištarka sadrži bioaktivne tvari galektine za koje je poznato da djeluju antikancerogeno i obećavajuće je sredstvo za liječenje raka debelog crijeva (National Library of Medicine. 2024. Coprinopsis cinerea Galectin CGL1 Induces Apoptosis and Inhibits Tumor Growth in Colorectal Cancer Cells).

Napomena: Najprepoznatljivija je po staništu, veličini, obliku spora, te po osobini da se od rane mladosti počinje raspadati, rub je zavijen prema vani poput turbana, a ostali dio plodnog tijela se zajedno sa stručkom posuši. Na istom staništu raste slična zrakasta gnojištarka (Coprinopsis radiata), koja je mnogo manjih dimenzija, te krupnoglava gnojištarka (Coprinopsis macrocephala), koja ima veće spore.

Coprinopsis cinereofloccosa - created in Norway by John Bjarne Jordal

PEPELJASTOMALJAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis cinereofloccosa (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Ashen Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je kuglast do valjkast i do 2 cm visok, na početku okruglasto-valjkast, zatim zvonolik, gusto je prekriven brašnastim do dlakavim pahuljastim ovojem, prvo je bijelo-sivkast, zatim je svijetlosiv do siv, uočljivo je brazdast, raspada se u crnu kapajuću masu.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, lomljiv, malo je zakrivljen na bazi, po cijeloj je dužini bjelkasto maljav, osnova je svijetlosiva.

Listići: U početku bijeli, ubrzo sivo-smeđi i na kraju crni.

Spore: Eliptične ili jajolike, sa stožastom bazom i zaobljenim vrhom, sa 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 11.5-14 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.75-2.15, Qav = 1.9-2, bazidije su 2-sporne, 20-32 x 8-9.5 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-120 x 22-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Bjelkasto, kožasto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, izvan šuma, u travi, na vlažnim livadama i golom humusnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Srodna je kvaščeva gnojištarka (Coprinopsis saccharomyces), koja također ima 2 spore, ali ima šire spore sa zaobljenom bazom.

Coprinopsis coniophora - created on October 2022 in Christiansdal, Vojens, Denmark by Jens H. Petersen

PRAŠKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis coniophora (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: konis (gr.) = prah, prašina + -phoros (gr.) = nosi, nositelj. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Duster Incap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je kuglast, gotovo kuglast ili eliptičan i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se izravna, potpuno je prekriven brzo prolaznim, praškastim, tamno sivo-smeđim ovojem, često je s maslinastozelenom nijansom, na sredini je s malim granuliranim nakupinama, kasnije se otkrije bijela površina, prozirno crtast.

Stručak: 2-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi i širok 1.5 mm, bijel, gotovo je proziran, često je sa smeđim nakupinama od ovoja.

Listići: 14-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do crni.

Spore: Bademaste ili eliptične, sa kličnim otvorom na sredini, 6.3-8.9 x 3.8-5.2 µm, Q = 1.45-2.1, Qav = 1.7-1.85, bazidije su 4-sporne, 13-30 x 6-8 µm, nema cheilocistide su varijabilnog oblika, usko batinast, batinaste, eliptične, U obliku široke boce ili gotovo kuglaste, ponekad su sužene na sredini, 10-28 x 8-15, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na i oko panjeva raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po skupnom rastu i obliku plodnog tijela. Slična je rasijana gniojištarka (Coprinellus disseminatus), koja je u ranoj mladosti tamnosiva, dok su kod opisane vrste krem i kasnije ponekad sa maslinastom nijansom. Slična je i sivodlakava gnojištarka (Coprinopsis poliomalla), još jedna mala siva vrsta, koja raste na izmetu, pojedinačno ili u malim skupinama, a uvijek ima eliptične ili jajolike spore i izražene pleurocistide.

Coprinopsis cortinata - created on August 2018 in Vestskoven, København, Denmark by Thomas Kehlet

PAUČINASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis cortinata (J.E.Lange) Gminder

Etimologija: cortina (lat.) = zavjesa, koprena, odnosno paučinasti ovoj koji povezuje klobuk i stručak kod mladih plodnih tijela gljiva. Po izgledu.

Engleski naziv: Veiled Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, kuglast, gotovo okruglast do eliptičan i visok do 6 mm, kasnije je konveksan ili izravnat, na kraju je s blago podvijenim rubom, potpuno je prekriven prolaznim, bijelim, sivkastim do sivim ovojem, na sredini je često krem ​​do svijetlooker, ovoj je na rubu nešto dlakavije pahuljast, osobito u mladosti, prozirno crtast.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, nešto je deblji prema dnu i do 3.5 mm debeo, bijel, proziran, često je smećkast, bijelo pahuljast od ovoja.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 2 mm, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do sivi s crnkastim mrljama.

Spore: Eliptične ili ponekad bademaste, klični je otvor na sredini, 6.2-9.7 x 4.3-6 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, 15-26 x 7-8 µm, nema cheilocistide niti pleurocistide, ovoj se sastoji od bezbojnih do blago žućkastih, glatkih do zrnatih, do 50 µm širokih, kuglastih elemenata, pomiješanih s elementima nalik hifama; otrusina je čokoladnosmeđa.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do sivo, u starosti postaje crno i rastopi se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, rjeđe busenasto, te ponekad i pojedinačno, kao saprofit obično u grmlju, u parkovima i svim tipovima šuma, ali i po travnjacima, na golom tlu, na travnatim i mahovinom bogatim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vrsta Coprinopsis filiformis, od koje se razlikuje po strukturi ovoja, koji se sastoji od dvije vrste elemenata, odnosno kuglastih elemenata i elemenata sličnih hifama, a ne samo kuglastih elementa.

Coprinopsis cothurnata - created on December 2024 in North Somerset, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by davidgibbs

ČIZMASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis cothurnata (Godey) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: cothurnus, cothurnata (lat.) = obuven u vrstu visoke čizme koju su nosili antički grčki i rimski glumci u tragedijama. Po supstratu na kojem raste ili koji ima oblik/izgled čizme.

Engleski naziv: Powdered Inkcap

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, u mladosti je jajolik do stožast, kasnije se izravna, vlažan, prvo je bijelo-sivkast do krem-sivkast, kasnije je sivkasto-zelen, na sredini je smeđ, ovoj je bijel, praškasto-zrnast do prilegnuto vlaknast, lako se uklanja, u starosti je gol, rub je nepravilan, narebran, brazdast, kožica se guli do polovice.

Stručak: 1.4-8 cm visok i 3-6 mm debeo, sužava se prema gore, na dnu je gomoljast, šupalj, bijel, trljanjem postaje žućkasto-crven, pahuljast, pri dnu je dlakav, baza je obično crveno-smeđa.

Listići: Gusti, slobodni, uski, u mladosti su bijeli, kasnije su crno-smeđi.

Spore: Eliptične, s prednje su strane šesterokutne, klični otvor je na sredini, rijetko je ekscentričan, debelih stijenki, glatke, 9.5-15.5 x 6.5-8.5 (f) x 7-7.5 µm, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, eliptične, 7-11 x 6.4-7.8 µm, cheilocistide su mjehurasto batinaste, tankih stijenki, prozirne, 14.2-26 x 11.4-20 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, od lipnja do listopada, kao saprofit na gnoju ili zrelom izmetu, obično kravljem ili konjskom, te kompostu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po vrlo velikim, eliptičnim sporama i staništu na gnoju. Slične su bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea) i lažna bijela gnojištarka (Coprinopsis pseudonivea), koje imaju šire spore i rastu na nešto drugačijem staništu.

Coprinopsis echinospora - created on October 2022 in Bredvig Mose, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

BRADAVIČAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis echinospora (Buller) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: echino (gr.) = jež, bodljikavo, trnovito + spora (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.

Engleski naziv: Warty Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik 0.5-1 cm visok, kasnije se spljošti i izravna, isprva je bijel, površina je u mladosti prekrivena sitnim, bijelim ili sivkastim dlakavo-vlaknastim ljuskama od ovoja, koji se lako uočava na sivo-smeđoj osnovi, kasnije postaje gol i više ili manje tamnosiv, radijalno narebran, na sredini je sivo-smeđ, rub je u mladosti sa bijelim vlaknastim ovojem, u starosti je resast, na kraju je izvrnut prema gore.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, malo je zadebljan na dnu, bjelkast, površina je prvo prekrivena sitnim, bijelim, ljuskavim vlakancima, kasnije je lagano bijelo naprašen na svijetlosivoj osnovi.

Listići: Gusti, 18-42 dopiru do stručka, široki, slobodni, prvo su bijeli, zatim su postupno sivi i na kraju crni.

Spore: Bademaste, obilno su bradavičave, klični otvor je na sredini i širok 1.5-1.8 µm, 8.5-13 x 6-8 µm, Q = 1.25-1.8, Qav = 1.35-1.6, bazidije su 4-sporne, 16-38 x 8-9.5 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, mjehuraste ili gotovo valjkaste, 25-100 x 20-55 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, mjehuraste ili gotovo valjkaste, 60-150 x 20-80 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, vrlo mekano, bijelo-sivkasto, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprofit po bjelogoričnim šumama i po šumskim stazama, na krupnijim drvnim ostacima i piljevini raznog bjelogoričnog drveća, često ispod ptičjih kolonija ili mjestima za gniježđenje ptica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po bradavičavim, bademastim sporama i 4-spornim bazidijama. Slične su dvosporna gnojištarka (Coprinopsis rugosobispora) i bradavičavosporna gnojištarka (Coprinopsis phlyctidospora), koje imaju slično dekorirane spore i ovoj, ali su spore jajolike.

Coprinopsis epichloea - created on June 2015 in Svogerslev, Denmark by Tom Smidth

TRAVNJAČKA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis epichloea (Uljé & Noordel.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: epi (gr.) = na, iznad + chloe (gr.) = mlada trava, zelenilo. Po staništu.

Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, kuglast ili jajolik i 2-5 mm visok, kasnije se proširi, u ranoj je mladosti prekriven brzo prolaznim, sivim ovojem, ovoj se razlaže na sitna, dlakava vlakanca, ubrzo je sivkast do gotovo bijel, prozirno crtast.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, gotovo je gol, baza je slabo vunasto dlakava.

Listići: Oko 20 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bjelkasti, ubrzo su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crnkasti.

Spore: Kuglaste, često su više ili manje stožaste na vrhu, ponekad su pomalo 4-kutne, s 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7-10.2 x 6.7-9 (f) x 6.4-7.8 µm, Q = 1-1.18, Qav = 1.08, bazidije su 4-sporne, 16-32 x 9-11 µm, pleurocistide su duguljaste, valjkaste ili u obliku boce, 60-105 x 12-24 µm, cheilocistide su duguljaste, eliptične, valjkaste ili u obliku uske boce, 45-100 x 15-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit po travnjacima, često na golom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Mikroskopski je slična listićava gnojištarka (Coprinopsis gonophylla), koja se razlikuje po izraženo manjim, mnogo krhkijim plodnim tijelima i okruglijim, nešto većim sporama i rastu na spaljenim mjestima. Po sporama je donekle slična tamnosporna gnojištarka (Coprinopsis phaeospora), koja, kao i sve ostale vrste u sekciji Alachuani sa kuglastim sporama, ima elemente ovoja sa debelim stijenkama.

Coprinopsis episcopalis - created on October 2024 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Kehlet

BISKUPSKA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis episcopalis (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: episcopalis (lat.) = biskupski. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Mitre Inkcap

Klobuk: 1.5-5.5 cm širok, prvo je duguljast ili tupo stožast, zatim je stožast do konveksan, na kraju se raširi, prolazni ovoj je bijel, često je malo žuto-smeđ do hrđastosmeđ na sredini, razlaže se na ljuske na sivoj osnovi.

Stručak: 4-9.5 cm visok i 5-9 mm debeo, valjkast, bijel, baza je više ili manje obrubljeno gomoljasta i 8-15 mm široka, bijel, svilenkasto crtast.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Zaobljeno 4-kutne s vršnom, prilično tupom papilom, sa središnjim, oko 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom, 6.5-11.5 x 6-11 (f) x 5-6.5 µm, Q = 1-1.45, Qav = 1.1-1.3, bazidije su 4-sporne, 17-35 x 10-11 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, gotovo valjkaste ili jajolike, 30-120 x 10-40 µm, pleurocistide su gotovo valjkaste, duguljaste, eliptične ili jajolike, 50-140 x 15-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit među lišćem bjelogoričnog drveća, osobito bukve, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je velika vrsta u sekciji Alachuani i lako je prepoznatljiva po karakterističnom obliku spora.

Coprinopsis erythrocephala - created on September 2017 in Buddinge, Denmark by Tobias Bøllingtoft

CRVENOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis erythrocephala (Lév.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: erythros (gr.) = crven + kephale (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Redheaded Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik i 5-10 cm visok, zatim je zvonolik do konveksan, na kraju se izravna, smeđ, prekriven je hrđastosmeđim ili narančasto-crvenim ovojem, koji se brzo izgubi, po vlažnom je vremenu često sa sluzavim slojem, prozirno crtast.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, baza je malo ukorijenjena i do 5 mm široka, bijel, ponekad je s ružičastim odsjajem, gornji je dio bijelo pahuljast, donji je dio prekriven narančastim, hrđastosmeđim ovojem, pri dnu je gušći, baza do 5 mm, baza je s bijelim micelijem.

Listići: Slobodni, isprva su bjelkasti sa hrđastosmeđom oštricom, kasnije su smeđi do crnkasti, rastope se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične ili jajolike, sa zaobljenom ili ponekad stožastom bazom i zaobljenim ili pomalo krnjim vrhom, sa 1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.7-13.2 x 5-7.8 µm, Q = 1.45–1.9, Qav = 1.55-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-34 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, rjeđe su valjkaste ili u obliku ampule, 30–50 x 15–25 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, valjkaste ili u obliku ampule, 80-130 x 25-40 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, brzo pocrni, rastapa se; miris nije izražen ili pomalo podsjeća na marelicu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit u parkovima, uz ceste i šumske staze, na zemlji pomiješanoj sa sitnim drvnim ostacima ili biljnim ostacima, često na komadima drva ili u travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po narančastom ovoju i hrđastosmeđoj oštrici listića.

Coprinopsis fluvialis - created on July 2012 in Frydendal, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

BLATNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis fluvialis (Lancon. & Uljé) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: fluvialis (lat) = riječni, koji se odnosi na rijeku. Po staništu.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, gotovo je kruglast, eliptičan ili jajolik i 3-5 mm visok, zatim je tupo stožast do konveksan, kasnije je spljošten, u mladosti je gusto prekriven bijelim ovojem, na sredini je smećkast, kasnije se izgubi, ispod ovoja je na sredini sivo-smeđ do tamnosiv, prozirno crtast.

Stručak: 2-3 cm visok i oko 1 mm debeo, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi, bijel, pahuljast.

Listići: 26-30 ih dopire do stručka, slobodni, bijeli do crnkasti.

Spore: Jajolike, baza je često stožasta, a vrh zaobljen, sa oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.9-10.6 x 5.3-7.8 µm, Q = 1.23–1.45, Qav = 1.3-1.35, bazidije su 4-sporne, 14-40 x 7-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, jajolike ili široko valjkaste, 30-55 x 17-32 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili široko valjkaste, 40-55 x 19-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na golom tlu, na mulju i i zamuljenom biljnom materijalu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je travnjačka gnojištarka (Coprinopsis epichloea), od koje se razlikuje po obliku i Q spora te veličini i obliku cistida.

Coprinopsis foetidella - created on August 2018 in Skyum Bjerge, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

SMRDLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis foetidella (P.D.Orton) A.Ruiz & G.Muñoz

Etimologija: foetidus (lat.) = smrdljiv, beugodnog mirisa + -ella (lat.) = umanjenica. Po neugodnom mirisu mesa.

Klobuk: 0.5-1 cm širok, isprva je kuglast do duguljast i do 4 mm visok, kasnije se raširi, sivkast do siv, gusto je prekriven s bijelim brašnastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, brazdasto narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, malo je zakrivljen i zadebljan na bazi, šupalj, lomljiv, bijel.

Listići: Slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije su tamnosivi do crni, na kraju se rastope.

Spore: Eliptične do jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 1.2-1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.6-10.8 x 4.6-7 µm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 8-20 x 6-8 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste ili u obliku boce, 20-50 x 14-22 µm, pleurocistide su u obliku boce ili duguljaste, 50-90 x 18-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno, postaje sivo, brzo se rastapa u crno; miris je jako narkotičan, lužnat, poput ormarića sa lijekovima, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na izmetu ili gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jedna je od najmanjih tintnica, a najprepoznatljivija je po odsutnosti sklerocija, jakom narkotičnom mirisu mesa i malim dimenzijama. Slične su gomoljasta gnojištarka (Coprinopsis tuberosa), koja obično izrasta iz sklerocija, nema narkotičan miris mesa i ima veća plodna tijela, te trosporna gnojištarka (Coprinopsis trispora), koja ima 3-sporne bazidije.

Coprinopsis friesii - created on July 2023 in Scottish Borders, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by nidab

FRIESOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis friesii (Quél.) P.Karst.

Etimologija: friesii = u čast Eliasa Magnusa Friesa (1794.–1878.), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije. Po imenu.

Engleski naziv: Romboid Incap

Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, prvo je stožast, jajolik ili eliptičan i visok 2-6 mm, bjelkast, na sredini je oker, ovoj se razlaže na krem ​​​​do oker ljuske, brazdasto narebran.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, bijel, bijelo-sivkast, baza je malo ljuskava.

Listići: Gusti, oko 40 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim sivi do crnkasti.

Spore: Jajolike do blago romboidne, zaobljene su na vrhu, sa središnjim, oko 1.3-1.6 µm širokim kličnim otvorom, 6.2-10.8 x 5.5-8.3 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, 14-32 x 8-9 µm, cheilocistide su valjkaste, duguljaste, usko stožaste ili eliptične, 30-100 x 14-32, pleurocistide su valjkaste, duguljaste, usko stožaste, 80-125 x 16-22 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, nježno, lomljivo, osuši se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprofit po livadama, poplavljenim ravnicama, uz potoke, na vlažnim mjestima, na bilju i travama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po jajolikim ili romboidnim sporama prosječne duljine od oko 8 µm u kombinaciji sa slabo obojenim ovojem. Slična je lažna Friesova gnojištarka (Coprinopsis pseudofriesii), koja je manjih dimenzija i raste na drvu.

Coprinopsis geesterani - created on October 2021 in El Grove, Pontevedra, Spain by joseba45

GEESTERANUSOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis geesterani (Uljé) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast nizozemskog mikologa dr. Rudolfa Arnolda Maas Geesteranusa (1911.–2003.), koji je značajno doprinio proučavanju gljiva, osobito tintnica. Po imenu.

Klobuk: 1-2.7 cm širok, isprva eliptičan, valjkasto-eliptičan, jajolik ili gotovo kuglast i visok oko 8 mm, zatim je zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, ubrzo poveni, u ranoj je mladosti bijel, ubrzo postaje siv ili sivo-smeđ, na sredini je tamniji, ovoj je prvo čisto bijel, kasnije je siv do sivo-smeđ, prekriva cijelu površinu, ubrzo se radijalno cijepa na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuske, osobito na sredini.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 1-2 mm debeo, bjelkast, na bazi je batinasto zadebljan do blago gomoljast i širok 3 mm, šupalj, dlakavo ljuskav po cijeloj površini, ali posebno gusto u donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Gusti, uski, 34-40 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crnkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, teži obliku mitre ili romba, na jednom su kraju zaobljene ili blago stožaste, a na drugom zaobljene, klični otvor je na sredini i širok 1-1.5 µm, 5.6-10.6 x 4.3-7.1 µm, Q= 1.15-1.7, Qav= 1.35-1.45, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 7-11 µm, cheilocistide su kod vrlo mladih primjeraka široko mjehuraste, te prilično izdužene i eliptične, batinaste ili u obliku uske boce, 25-105 x 12-40 µm, pleurocistide su eliptične do jajolike, duguljaste ili usko vretenaste, posljednje su ispod vrha široke 7-13 µm, 70-125 x 22-33 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit u šumama, na rubovima šuma i parkovima, na tlu pomiješanom s komadićima drva, na trulim drvnim ostacima i na kompostiranim biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim plodnim tijelima i eliptičnim do jajolikim sporama koje teže obliku mitre ili romba, prosječno su kraće od 9 µm i prosječni Qav je oko 1.45. Slična je vrsta Coprinus pseudoradiata, koja često raste na gnoju, a rjeđe na golom tlu (vjerojatno pomiješanom s gnojem), spore su više eliptične ili duguljaste sa zaobljenom, nikada nisu stožaste na jednom kraju, Qav je veći od 1.45. Plašljiva gnojištarka (Coprinus lagopides) ima spore sličnog oblika i veličine (obično su nešto šire), ali je mnogo većih dimenzija i uglavnom raste na opožarenom tlu.

Coprinopsis gonophylla - created on August 2019 in Klinten, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

LISTIĆAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis gonophylla (Quél.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: gonos (gr.) = sjemenka, reproduktivni organ + phyllon (gr.) = list, listić. Po imenu.

Engleski naziv: Subglobose Inkcap

Klobuk: 0.4-3 cm širok, isprva je kuglast ili ponekad eliptičan, jajolik ili stožast i 0.3-1.2 cm visok, zatim je polukuglast ili tupo stožast, na kraju konveksan, bijel, u mladosti je čitav prekriven bijelim ovojem, zatim se razlaže oko sredine u pahuljaste ljuske, kasnije postaje djelomično smećkast, prozirno crtast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi i do 5 mm debeo, gladak, šupalj, ukorijenjen, vrlo lomljiv, bjelkast, pahuljast, s bijelim micelijem na bazi.

Listići: Gusti, 32-38 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi, na kraju su crnkasti.

Spore: Kratko jajolike ili kuglaste, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.2-8.7 x 5.3-8.2 (f) x 4.8-6.5 µm, Q = 1–1.35, Qav = 1.05-1.25, bazidije su 4-sporne, 12-34 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, duguljaste, široko eliptične, vretenaste ili u obliku boce, 40-85 x 25-45 µm, pleurocistide su valjkaste, duguljaste, a zatim često stožaste prema vrhu ili vretenaste, 50-120 x 20-40 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u stručku je sivo, u starosti postaje crno i rastopi se; miris je neugodan na smolu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit često na opožarenim terenima, te na golom, često glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po prilično čvrstim, obično polukuglastim plodnim tijelima koji često rastu na opožarenim terenima i kratkim, gotovo kuglastim sporama sa kličnim otvorom na sredini. Veličina spora donekle je slična onoj kod pjegavosporne gnojištarke (Coprinopsis spilospora), koja ima duge dlačice debelih stijenki između elemenata ovoja.

Coprinopsis herinkii - created on August 2024 in Saksfjed inddæmning, Denmark by Thomas Læssøe

HERINKOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis herinkii (Pilát & Svrček) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast češkom mikologu Josefu Herinku (1915.-1999.) poznatom po doprinosu mikologiji, osobito u proučavanju agarikoidnih gljiva. Po imenu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, isprva je jajolik ili tupo stožast i 3-5 mm visok, bjelkast do smećkast, u mladosti je sa bijelim ovojem, kasnije se razlaže na male krpice, prozirno crtast.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi, bijel, bijelo-sivkast, gotovo je gol.

Listići: Gusti, prvo su bjelkasti, zatim su tamnosivi do crnkasti.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, sa oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 4.7-6.7 x 4.8-6.6, Q = 1-1.1, Qav = 1-1.05, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 8.5-9 µm, chilocistide su duguljaste ili valjkaste, 45-100 x 14-23 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 60-165 x 14-26 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na trulim stabljikama trava.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim, kuglastim sporama.

Coprinopsis insignis - created on May 2016 in Scano di Montiferro, Italy by Davide Puddu

UPADLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis insignis (Peck) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: insignis (lat.) = istaknut, upadljiv, poseban. Po istaknuto vlaknastoj površini klobuka.

Klobuk: 4-10 cm širok, kuglast, prvo je eliptičan do jajolik i 2-5 cm visok, zatim je stožast, na kraju se izravna, isprva je bijel i sa sitnim srebrnastosivim vlakancima od ovoja, poslije je gol, zatim je sivkast do siv, sredina je oker do smećkasta.

Stručak: 8-15 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, zakrivljen, bijel, na donjem je dijelu bijelo pahuljast.

Listići: Gusti, više od 50 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, kasnije su sivkasto-smeđi do crni.

Spore: Bademaste, izraženo su bradavičave, zaobljene do blago stožaste na jednom kraju, klični otvor je na sredini, uzak, širok oko 1 µm, 11-14.5 x 7-8 µm, Q = 1.5-1.95, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 25-42 x 8-10 µm, pleurocistide su mjehuraste do valjkaste, 80-180 x 35-50 µm, cheilocistidije su 50-160 x 30-60 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i vrtovima, busenasto, od travnja do studenog, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukvi, rijetko na zemlji.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTRAVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakteristikama ovoja, busenastom rastu, te bradavičavim i bademastim sporama. Prilično je velika rastom i može se zamijeniti s naboranom gnojištarkom (Coprinopsis atramentaria) od koje se razlikuje po vlaknastom klobuku, neobrubljenoj bazi stručka i bradavičavim sporama.

Coprinopsis jonesii - created on May 2019 in Holt, Tønsberg, Vf, Norway by Per Marstad

JONESOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis jonesii (Peck) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: Po imenu.

Engleski naziv: Bonfire Inkcap

Klobuk: 2-6 cm širok, na početku je eliptičan, valjkasto-eliptičan, zatim je stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, prekriven je bjelkastim ovojem, koji je kasnije siv do sivo-smeđ, svjetliji je prema rubu, radijalno se dijeli na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili, osobito u sredini, zakrivljene ljuske, vrhovi sušenjem postaju smeđi, osnova je sivo-smeđa, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 5-13 cm visok i 0.3-1 cm debeo, lomljiv, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana i široka do 1.3 cm, šupalj, bjelkast, cijela je površina dlakavo ljuskava, osobito gusto na donjem dijelu, u starosti postaje gol.

Listići: Gusti, uski, 55-80 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, rijetko su malo valjkaste, na krajevima su zaobljene, klični otvor je na sredini i širok oko 1.4 -1.7 µm, 6.5-9.5 x 6-8 µm, Q = 1.05-1.35, Qav = 1.15-1.3, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 7-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične do duguljaste, 35-85 x 15-50 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične do gotovo valjkaste, 50-140 x 20-55 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit u šumama, na rubovima šuma i parkovima, na opožarenom tlu ili izgorenom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dekoraciji na klobuku i stručku. Makroskopski je vrlo slična bradavičava gnojištarka (Coprinopsis echinospora), koja ima bradavičave spore (8.5-11 x 6-7.5 µm), koja je jedina tintnica sa bradavičastom površinom spora. Slična je Geesteranusova gnojištarka (Coprinopsis geesterani), koja je mnogo manjih dimenzija i ima uže spore, zečja gnojištarka (Coprinopsis lagopus), koja ima duže spore, dok druge slične vrste uglavnom rastu na izmetu.

Coprinopsis krieglsteineri - created on September 2021 in Nautenes, Risør, Ag, Norway by Arild Omberg

KRIEGLSTEINEROVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis krieglsteineri (Bender) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast austrijskog mikologa Georga Krieglsteinera (1931.–2005.). Po imenu.

Engleski naziv: Cobwebby Inkcap

Klobuk: 0.8-4 cm širok, isprva je eliptičan ili valjkasto-eliptičan i 4-7 mm visok, zatim postaje zvonolik ili stožast, kasnije se raširi, bjelkast do sivkast, na sredini je tamnosmeđ, prekriven vrlo tankim, mrežastim, svilenkastim ovojem, koji je gušći na rubu, rub je brazdasto narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, baza je ponekad sužena i ukorijenjena, bijel, prekriven je gustim, sitnim pahuljama.

Listići: Gusti, oko 40 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su smeđi, na kraju su crni.

Spore: Duguljaste, eliptične ili jajolike, sa zaobljenom su bazom i vrhom, s oko 1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.7-14.1 x 5.8-7.2 µm, Q = 1.65-2.05, Qav = 1.8-1.95; bazidije su 4-sporne, 22-43 x 9-11 µm, cheilocistide su eliptične, kuglaste, u obliku široke ampule ili valjkaste, 35-115 x 18-55 µm, pleurocistide su u obliku ampule, valjkaste ili duguljaste, 70-160 x 28-55 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit na šumskim stazama, na zemlji sa sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tankom, mrežastom ovoju na klobuku, koji mladim plodnim tijelima daje svilenkasti sjaj. Ovoj se ubrzo izgubi, ali dugo ostaje na rubu.

Coprinopsis kubickae - created on June 2021 in Солнечногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

VODENA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis kubickae (Pilát & Svrček) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast češke mikologinje Vere Kubičke, koja je dala doprinos u proučavanju roda Coprinus i srodnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Bulbous Inkcap

Klobuk: 0.4-1.8 cm širok, isprva je kuglast, eliptičan ili jajolik i 3-8 mm visok, kasnije se raširi i izravna, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, ubrzo postaje sivkast do siv, prekriven je prolaznim, sitno pahuljastim ovojem, prozirno crtast.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, gomoljasto je zadebljan na bazi, bijel, sitno vlaknasto-pahuljast, kasnije je gol, na dnu je sa bazalnim diskom.

Listići: Gusti, oko 34 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli do kremasti, zatim su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crni.

Spore: Kuglaste ili široko eliptične, na vrhu su zaobljene ili blago zašiljene, sa središnjim do blago ekscentričnim, 1.3-1.6 µm širokim kličnim otvorom, koji je često teško uočiti, 6.8-11.7 x 6.2-10.4 µm, Q = 1-1.35, Qav = 1.05-1.25, bazidije su 4-sporne, 14-36 x 8-11.5 µm, cheilocistide su u obliku uske boce, valjkaste ili stožaste, 35-120 x 11-28 µm, pleurocistide su u obliku boce ili valjkaste, 55-200 x 12-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na trulim dijelovima barskih biljaka jednosupnica, trske (Phragmites australis), sita (Juncus) i šaša (Carex), u staklenicima na tlu bogatom hranjivim tvarima i trulom slamom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po boji, veličini plodnih tijela, staništu i kuglastim sporama. Primjećeno je da plodna tijela u staklenicima narastu veća, kao i pleurocistide i cheilocistidije.

Coprinopsis laanii - created on October 2010 in Skanneshave, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

BRAŠNASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis laanii (Kits van Wav.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Dotty Inkcap

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je kuglast do duguljast i do 1 cm visok, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven bjelkastim praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, siv do sivo-smeđ, radijalno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ukorijenjen, bjelkast, pahuljast.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bijeli, na kraju su crni.

Spore: Eliptične ili jajolike, jedan je kraj stožast, a drugi zaobljen ili s krnjim vrhom, sa 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 10-11.5 x 5-6 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.55-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, duguljaste, valjkaste, 40-100 x 25-40 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-100 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, vrlo mekano, bjelkasto, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit na mahovinom ili algama prekrivenim horizontalnim rezovima trupaca crnogoričnog i bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po staništu, uskim sporama s stožastom bazom te odsutnosti narkotičnog mirisa. Slične vrste ne rastu na panjevima i imaju manje izraženu vanjsku stijenku spora.

Coprinopsis lagopides - created on January 2020 in Estonia by Urmas Ojango

PLAŠLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopides (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Klobuk: 0.5-4 cm širok, na početku je eliptičan do jajolik i 3-15 mm visok, poslije zvonolik i otvoren, siv do sivo-smeđ, ovoj je bijel do siv, razlaže se u male, radijalne dlakavo-vlaknaste ljuske, ne u krpice, od ruba se lagano rastapa u crnu masu.

Stručak: 5-9 cm visok, valjkast, nekad se zadebljava prema bazi, elastičan, bijel, cijelom dužinom je maljav.

Listići: Slobodni, 18-42 dopiru do stručka, najprije su bijeli, zatim tamnosmeđi, a na kraju crnkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, bradavičave, sa 1.5-2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.5-9.5 x 5.5-6.3 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.3-1.4, bazidije su 4-sporne, 20-35 x 7-9 µm, cheilocistide su eliptične, jajolike ili u obliku boce, 30-70 x 15-30 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 50-110 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Sivo-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, na humusnom tlu i na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na opožarenim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je gnojištarka poput dvojnika slična zečjoj gnojištarki (Coprinopsis lagopus), a bitno se razlikuju po bradavičavim, jajolikim sporama i 4-spornim bazidijama. Plašljiva gnojištarka poput zečje gnojištarke ima manje spore oblika sjemenke leće. Ima sličnosti i s velikoglavom gnojištarkom (Coprinopsis macrocephala) koju mnogi autori poistovjećuju s pepeljastom gnojištarkom (Coprinopsis cinerea), međutim te se dvije vrste uočljivo razlikuju.

ZEČJA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopus (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: lagos (gr.) = zec + pus (gr.) = noga. Po dlakavom stručku.

Engleski naziv: Hare's Foot Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je eliptičan do valjkasto-eliptičan, zatim je stožast do konveksan, kasnije se raširi, na kraju je izravnato-konkavan, odnosno s izvrnutim rubom, tamno sivo-smeđ, cijela je površina prekrivena ovojem koji je isprva bjelkast, zatim je srebrnosiv ili svijetlosiv do sivo-smeđ, zatim se razlaže na dlakave vlaknaste nabore, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuskice, osobito u sredini, vrhovi sušenjem postaju smeđi, ubrzo se izgubi, zatim je radijalno narebran skoro do samog vrha klobuka, sredina je tamnija, okerasta, nježan, tanak, rub se izvrne, skoro je prozirne kožičaste konzistencije.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-5 mm debeo, najprije je kratak pa se izduži, valjkast, šupalj, lomljiv, batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi, bjelkast, karakteristično je potpuno prekriven sitnim, mekanim, bijelim dlakavim pahuljama, koje su gušće na donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Vrlo su gusti, oko 60 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti, ubrzo se rastope i nestanu tako da ostane samo tanko meso klobuka, po suhom vremenu se ne rastope, već se posuše.

Spore: Eliptične ili jajolike, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa oko 1.6-2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, glatke, 10-14 x 6-8.5 µm, Q = 1.4-1.95, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 4-sporne, 16-42 x 8-12 µm, cheilocistide su eliptične do duguljaste ili u obliku boce, 50-100 x 18-40 µm, pleurocistide su eliptične do duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 70-150 x 20-60 µm; otrusina je crna.

Meso: Veoma je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, mekano, brzo se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, najčešće pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim i miješanim šumama, šumarcima, na rubovima šuma, u grmlju, po parkovima, skladištima drva, na kompostu ili biljnom otpadu, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, te sitnih drvnih ostataka, na suhom otpalom lišću te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, a rjeđe po livadama i nikada po smetlištima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Pripada vrlo složenom kompleksu koji još uvijek nije u potpunosti određen. Ovo je zasigurno najnježnija vrsta iz roda gnojištarki. Javlja se ubrzo iza jakih pljuskova i ubrzo propada. Rastapa se samo djelomično, na rubu klobuka, dok se ostali dio klobuka osuši. Po izgledu se najlakše prepozna po karakterističnoj dekoraciji po čitavoj površini stručka, većina vrsta iz ovog roda ima glatki stručak. Slična je klimava gnojištarka (Coprinopsis lagopus var. vacillans), koja je slabašnija rastom i raste na drugačijem staništu, te Jonesova gnojištarka (Coprinopsis jonesii), koja ima kraće i šire spore.

Coprinopsis lagopus var. vacillans - created on July 2016 in Krigskirkegården, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

KLIMAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopus var. vacillans Uljé

Klobuk: vacillare (lat.) = kolebati se, klimati, biti nestalan. Po polegnutom klobuku.

Klobuk: 1.5-3.2 mm debeo, prvo je polukuglast i visok do 8 mm, zatim se izravna, isprva je bjelkast, ubrzo je siv, na sredini je krem ​​ili svijetlooker ispod čisto bijelog, dlakavo-pahuljastog ovoja koji se dijeli u dlakave ljuske i vrlo brzo nestaje.

Stručak: 6-15 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, batinast, baza je široka do 4 mm, šupalj, vrlo je lomljiv i ubrzo je polegnut, potpuno je bijel, isprva je gusto prekriven čekinjastim, dlakavo-pahuljastim ovojem.

Listići: Gusti, 35-45 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crni.

Spore: Eliptične do jajolike, rijetko su izdužene, na oba su kraja zaobljene, klični otvor je na sredini i širok oko 2 µm, 9.6-13.8 x 6.3-8.3 µm, Q = 1.35-2.05, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 4-sporne, 21-37 x 8-11 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste, eliptične ili gotovo valjkaste, 50-100 x 25-45 µm, cheilocistidije su u obliku boce, duguljaste, eliptične ili gotovo kuglaste, 40-95 x 22-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Veoma je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, mekano, brzo se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, rijetko po više primjeraka zajedno, kao saprofit po livadama i travnjacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo krhkim plodnim tijelima, specifičnom staništu i tankoj stijenki stručka. Vrlo brzo se razvije i povene. Iako je srebrenobijeli stručak vrlo krhak, ne nestaje tako brzo, jer se klobuci i stručci često nalaze u velikom broju, polegnuti po tlu s crnim, slinavim rubom klobuka. Stručak se savija čim počne rasti, čak i dok je klobuk još zatvoren. Stijenka stručka je debljine l30-240 µm, dok je kod zečje gnojištarke (Coprinopsis lagopus) obično između 200 i 450 µm. Mikroskopske karakteristike su gotovo iste kao kod slične zečje gnojištarke pa se trenutno radije opisuje kao nova forma nego nova vrsta.

Coprinopsis luteocephala - created on June 2021 in Trehøje Plantage, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ŽUTOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis luteocephala (Watling) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: leucos (lat.) = žut, žućkast + kephale (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Yellow Inkcap

Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, eliptičan, jajolik ili duguljast i 0.6-1.6 cm visok, kasnije je raširen i izraženo tupo ispupčen na sredini, prvo je sumporastožut do limunastožut, tamniji je i žući prema sredini, kasnije postaje žući, a zatim je smećkast prema rubu, čitava je površina vlaknasto ljuskava, sredina je uglavnom baršunasta, prozirno crtast, rub je kasnije nazubljen.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast ili blago gomoljast na bazi i debeo 2-3 mm, proziran, bijel ili lagano smećkast, baza je prekrivena sumporastožutim ili maslinastim micelijskim nitima.

Listići: Slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su sivi, na kraju su ljubičasto-crni, oštrica je u mladosti bjelkasto ljuskava.

Spore: Duguljaste, eliptične, uglavnom su zaobljene na vrhu, sa oko 1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.6-11.8 x 5.3-6.8 µm, Q = 1.58-2, Qav = 1.67-1.85, bazidije su 4-sporne, 14-28 x 8-10 µm, cheilocistide su u kuglaste do eliptične ili u obliku široke boce, 35-100 x 25-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, valjkaste ili eliptične, 75-175 x 25-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na konjskom izmetu i gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po žutoj boji, koja ponekad može izostati i malim sporama. veličini plodnih tijela, staništu i kuglastim sporama. Slične su Coprinopsis xenobia, koja ima nešto veće spore, manja plodna tijela, manje kuglasto-eliptičnih, a više cheilocistida u obliku boce i nedostatak žutih boja, te Coprinopsis goudensis, koja raste na drvu, ima izraženo manje spore, a cistide su eliptične ili valjkaste, a nikada u obliku boce.

Coprinopsis macrocephala - created on January 2025 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Ella Buck

KRUPNOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis macrocephala (Berk.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: makros (gr.) = velik + kephale (gr.) = glava. Po dimenzijama klobuka.

Engleski naziv: Bighead Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je eliptičan ili valjkasto-eliptičan i do 1.8 cm visok, zatim je stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, na kraju je izravnato-konkavan sa izvrnutim rubom, svijetlo sivo-smeđ, na sredini je tamno sivo-smeđ, prekriven je bjelkastim, srebrno-sivim ili sivo-smeđim ovojem, prema rubu je svjetliji, prekriva cijelu površinu, dijeli se na dlačice ili vlakanca, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene pahulje, vrhovi sušenjem postaju smeđi.

Stručak: 5-15 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi gdje je širok do 8 mm, nekad je malo ukorijenjen, šupalj, bijel, čitava je površina dlakavo-pahuljasta, osobito gusto na donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Prilično su gusti, uski, oko 60 ih dopire do stručka, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti.

Spore: Eliptične ili jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 12-17 x 8-10 µm, Q = 1.45-1.8, Qav = 1.3-1.65, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 9-11 µm, cheilocistidije su u obliku boce, eliptične ili duguljaste, 50-120 x 20-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, eliptične, duguljaste ili gotovo valjkaste, 70-150 x 20-60 µm; otrusina je crno-ljubičasta.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, tamnosivo u klobuku, a bijelo u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u razdoblju bez mraza, kao saprofit na miješanom gnoju, trulom sijenu ili biljnom otpadu, rjeđe na čistom izmetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su zečja gnojištarka (Coprinopsis lagopus), od koje se razlikuje po rastu na gnoju ili miješanom gnoju i trulom sijenu, te širim sporama, dok pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea) ima manje spore.

Psathyrella marcescibilis - created in Spain by Antoni Conca Ferrús

POKVARLJIVA SLABUNJAVKA

Coprinopsis marcescibilis (Britzelm.) Örstadius & E.Larss.

Engleski naziv: Ephemeral Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, polukuglast do stožasto-zvonolik i 1-3 cm visok, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, ponekad je ljubičasto-smeđ, vodenast, brzo izblijedi od vrha pa izgleda potpuno bijel, rub je ravan, nije podvijen i dekoriran prilično upadljivim trokutastim, bijelim ostacima ovoja, skoro je do sredine lagano narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, malo je proširen na bazi, gladak, šupalj, jako je lomljiv, bijel, obično je jako vlaknast ili pahuljast, brašnast na vrhu, a na osnovi prekriven kovrčavim micelijem.

Listići: 35-40 ih dopire do stručka, 3-5 mm široki, slobodni, izmiješani su s mnogo lamelula, sivkasti do sivkasto-smećkasti, kasnije crno-smeđi, ljubičaste nijanse, oštrica je svjetlija i bijelo trepavičava.

Spore: Eliptične, glatke, klični je otvor na sredini i širok oko 2 µm, 10.5-14 x 6-7.5 µm, Q = 1.6-1.9, bazidije su 4-sporne ili rjeđe 2-sporne, 19-25 x 6-8 µm, cheilocistide su brojne, guste, u obliku boce ili ampule, 30-45 x 10-20 µm, nema pleurocistide; otrusina je tamno ljubičasto-crna.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, oker do smećkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po vrtovima, travnjacima, livadama, pašnjacima i puteljcima, na vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno nije otrovna vrsta, ali se smatra nejestivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova gljiva je veoma sitna rastom i lomljiva. Prepoznatljiva je po svijetloj boji, prisustvu ostataka ovoja na rubu klobuka, te po skupnom načinu rasta.