ŠUMSKA GNOJIŠTARKA

Coprinellus silvaticus (Peck) Gminder

Engleski naziv: Woodland Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je kuglast i visok do 2.5 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi, rijetko je potpuno izravnat, bez sjaja, radijalno brazdast do sredine, poslije rastapa od ruba, u mladosti je prekriven žućkasto-oker do smećkastim, zrnasto-pahuljastim ovojem, koji se poslije izgubi, na sredini tamniji, smećkast, uz pomoć povećala su uočljive sitne dlačice (pileocistide) i zrnasta površina, u starosti postaje tamnosmeđ i crn.

Stručak: 4-8 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, lomljiv, bjelkast, svijetlosmećkast, kasnije žuto-smeđ, uglavnom tamniji prema osnovi, poslije je sa bijelim sitnim dlačicama.

Listići: U početku sivkasto-smeđi, kasnije crvenkasto-smeđi i na kraju se rastapaju u crnu tekućinu, usko su prirasli.

Spore: Bademaste, s prednje su strane jajolike, bradavičave, sa oko 2.2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 10.2-15 x 7.2-10 µm, Q = 1.4-1.9, Me = 8.4-7.3 µm, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 20-60 x 8-11 µm, cheilocistide su u obliku boce ili stožaste do vretenaste sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 5-8 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 6-8,5 µm, 60-150 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u šumama, po parkovima, vrtovima i uz šumske staze kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji na zakopanim drvnim ostacima, na glinenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po bradavičastim, bademastim sporama u kombinaciji sa 4-spornim bazidijama i relativno velikim plodnim tijelima. Može se zamijeniti s blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) i s kućnom gnojištarkom (Coprinellus domesticus), čija je površina klobuka sa zrnastim ostacima ovoja, dok kućna gnojištarka nema pileocistide i ima glatke spore. Slična vrsta sa bradavičavim sporama je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinellus verrucispermus), koja je dosta manjih dimenzija, sa 2-spornim bazidijama, spore su više eliptične do samo blago bademaste, a u KOH-u ne izgledaju bradavičavo.

Coprinellus truncorum - created on January 2023 in Lamego, Portugal by Nuno Figueiredo

PANJEVKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus truncorum (Scop.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan. Po staništu.

Engleski naziv: Trunk Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se raširi, svijetlosmeđ do žuto-hrđastosmeđ, sredina je uvijek tamnija, prekriven sitnim, zrnatim, bjelkasto pahuljastim ovojem, ubrzo nestaje, posut sa svjetlucavim smećkastim ljuskicama, narebran skoro do vrha.

Stručak: 4-14 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast; gladak, baza je batinasto zadebljana i s ponekim ostatkom smeđeg vlaknastog ovoja koji ponekad podsjeća na volvu.

Listići: Gusti, 55-60 ih dopire do stručka, slobodni, trbušasti, bjelkasti, kasnije su sivo-smeđi do crni i rastapaju se, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične ili jajolike, zaobljene su na bazi i vrhu, klični je otvor na sredini i široka 1-1.3 µm, 6.5-9 x 4.5-6.5 (f) x 4.5-5.5 µm, Q = 1.55-1.75, Qav = 1.55-1.70, Qf = 1.25-1.6, Qavf = 1.40-1.55, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 8-9 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 50-150 x 30-80 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične ili jajolike, 40-130 x 25-70 µm, nema caulocistide; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, najprije je bijelo pa kasnije crnkasto, u starosti se pretvara u kapljice; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, parkovima i pašnjacima, kao saprofit na ili oko krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da ova gljiva sadrži bioaktivne tvari s antioksidativnim djelovanjem (National Library of Medicine. 2024. A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum).

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po stručku koji je zadebljan na bazi i skoro kao da ima volvu. Sliči naboranoj gnojištarki (Coprinopsis atramentaria), ali je mnogo manjih dimenzija. Na drvnim ostacima raste i slična zrakasta gnojištarka (Coprinellus radians), koja najčešće raste pojedinačno, a na osnovi su uočljivi ostaci micelija žute boje. Pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus) ima spore u obliku mjitre, bijeli ovoj, a spore su s prednje strane široke 5.2-6.7 µm.

Coprinellus verrucispermus - created on September 2016 in Vindeby Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

BRADAVIČAVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinellus verrucispermus (Joss. & Enderle) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: verruca (lat.) = bradavica + spermus (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, zvonolik, na kraju se raširi i izravna, u mladosti je crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, u mladosti je prekriven zrnastim ostacima ovoja, kasnije blijedi prema rubu i postaje siv, prozirno crtast, brzo se otapa.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-3 mm debeo, tanak, valjkast, bjelkast, gol.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 1 mm široki, usko prirasli ili gotovo slobodni, sivkasti do sivi, kasnije postaju crni.

Spore: Eliptične do blago bademaste, bradavičave, klični otvor je na sredini, glatke, 11-17 x 7-9.5 µm, zbog perisporijalne vrećice svaka spora izgleda kao da je obmotana mjehurićima, bazidije su 2-sporne, prisutne su pleurocistide, pileipelis je sa kuglastim elementima promjera 7-15 µm, caulocistide su sa dugim suženim vratom i lukovičastom bazom, u obliku boce, 45-100 µm duge, sa 2-7 µm širokim vratom i 14-20 µm širokom bazom; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo-sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na nakupini sitnih otpalih grančica, u parkovima i po pognojenim travnjacima, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama i izgledu spora, koje izgledaju kao da su obmotane mjehurićima. Slična je šumska gnojištarka (Coprinellus silvaticus), koja ima veći klobuk, 4-sporne bazidije i nema pleurocistide.

Coprinellus xanthothrix - created on April 2019 in Αθήνα, Ελλάδα, Greece by Σάββας Ζαφειρίου (Savvas Zafeiriou)

ŽUĆKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinellus xanthothrix (Romagn.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson

Etimologija: xanthos (gr.) = žuto + thrix (gr.) = klobuk. Po žutoj dekoraciji.

Engleski naziv: Blond Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, stožast je i zvonolik pa raširen i skoro ravan, rub je tanak i izvrnut, često je ispupčen na sredini, bjelkast do krem ili svijetlooker, površina je žućkasto ljuskava, s nešto je tamnijim, smećkastim, bradavičavim ljuskicama na sredini, skoro je do vrha radijalno narebran.

Stručak: 6-9 cm visok, dosta je pravilan, lomljiv, sužava se od baze prema vrhu, često je gomoljast na bazi, bijel, jedva je uočljivo bjelkasto pahuljast.

Listići: Sivkasti, a na kraju su crnkasti, prirasli.

Spore: Eliptične do bademaste, s izraženim je kličnim otvorom, 7.5-10 x 5-6.5 µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 32, Me = 8.9 x 5.4 µm, Qav = 1.6; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, lomljivo; miris je slab na plijesan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na iverju ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova gnojištarka je po osrednjim dimenzijama slična kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus) koja se razlikuje po obliku spora.

Coprinopsis acuminata - created on October 2018 in Tørringe Have, Denmark by Leif H. Sørensen

GRBAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis acuminata (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: acuminata (lat.) = šiljast, zašiljen. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Humpback Incap

Klobuk: 2-5 cm širok, na početku jajolik, zatim je stožast do zvonolik, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, u mladosti je sivkast do oker-smeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je često obrubljena sa tamnijim pojasom, sa smeđim vlaknastim ljuskama koje brzo nestaju, često je sa kontrastnom grbicom na sredini, rub je u starosti rascijepljen, uzdignut prema gore, lagano je narebran, postupno se rastapa.

Stručak: 4-13 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, često je ukorijenjen, bijel, sitno je svilenkasto-vlaknast, s prstenastim ispupčenjem na donjem dijelu.

Listići: Gusti, usko su prirasli, u početku su bjelkasti do sivkasti, na kraju su crni, brzo se otapaju.

Spore: Eliptične do jajolike, klični otvor je na sredini, 8-10.5 x 4-5 µm, bazidije su 4-sporne, 14-26 x 6.5-8 µm, cheilocistide su valjkaste do mjehuraste, 60-100 x 18-28 µm, pleurocistide su valjkaste do mjehuraste, 80-140 x 18-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, mekano, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprofit po šumama, šumskim stazama, grmlju, parkovima i vrtovima, voli glinenasto i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži koprin koji sprječava razgradnju alkohola u tijelu i, u kombinaciji s alkoholom, može uzrokovati trovanje, koje se manifestira glavoboljama, nepravilnim lupanjem i otkucajima srca i povraćanjem.

Napomena: Vrlo su slične naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria) i Romagnesijeva gnojištarka (Coprinellus romagnesiana), koje imaju spore šire od 5 µm i nešto širi klobuk bez jasnog, glatkog ispupčenja.

GOLOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis alopecia (Lasch) La Chiusa & Boffelli

Engleski naziv: Distinguished Inkcap

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, najprije okruglast, poslije zvonolik, srebrnasto vlaknast, na kraju se raspada u crnu kapajuću masu; bjelkast, svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili ljubičasto-siv, sa smeđim vrhom, u pravilu gladak ili nepravilno brazdast, prekriven srebrno-sivkastim dlačicama.

Stručak: Valjkast, ponekad je zakrivljen, gladak, prema bazi je tanji ili čak korjenasto produžen; bijel, na bazi je smećkast, prekriven je bjelkastim čehicama, ponekad je izražena prstenasta zona.

Listići: Gusti, bijelo-sivkasti, ubrzo pocrnu, oštrica je bjelkasta, široki, suženi su uz stručak, slobodni.

Spore: Limunaste, 10-12.5 x 6-8 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, tanko, mekano, brzo se rastapa u crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprofit tla, u bjelogoričnim šumama, po vrtovima, šumskim putevima i stazama, ispod hrasta ili topole, u blizini raspadajućeg drva. Primjerke na drugoj slici snimio je Mladen Ormuž.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Moguća je zamjena s naboranom gnojištarkom (Coprinopsis atramentaria) ili s romagnezijevom gnojištarkom (Coprinopsis romagnesiana). Međutim, obje vrste imaju osnovu stručka kao da je obrubljena i rastu izrazito busenasto.

Coprinopsis ammophilae - created on November 2023 in Grærup Strand, Denmark by Paul Verner Jørgensen

PJEŠČANA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis ammophilae (Courtec.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: ammos (gr.) = pijesak + philos (gr.) = ljubitelj, onaj koji voli. Po staništu0.

Engleski naziv: Dune Inkcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik i 3-13 mm visok, zatim zvonolik do konveksan, kasnije se raširi, u cjelosti je prekriven prljavo bijelim do blijedo sivkastim, dlakavo-pahuljastim ovojem, koji se kasnije izgubi, sivo-smeđ ili krem-sivkast, na sredini je tamnije, sive boje, izraženo je brazdasto crtast, širenjem blizu ruba zaostaju obilne nakupine bjelkastog, vlaknastog ovoja, prema sredini je sa brojnim, kontrastnim bjelkastim ljuskicama, koje su na vrhovima svijetlooker.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-4 mm debeo, obično je kratak i čvrst, valjkast, lagano se širi prema zadebljanoj ili blago gomoljastoj bazi, šupalj, bijel, dlakavo-pahuljast.

Listići: Gusti, 24-50 ih dopire do stručka, široki su do 4.5 mm, slobodni, isprva su bjelkasti, zatim su tamno crvenkasto-smeđi s bijelom oštricom, na kraju su crni.

Spore: Široko eliptične ili jajolike, baza i vrh su zaobljeni, sa oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.3-12.7 x 6.2-10.3 x 6-7.8 µm, Q = 1.2-1.75, Qav = 1.3-1.5; bazidije su 4-sporne, 24-65 x 7-12 µm, pleurocistide su duguljaste, eliptične, kuglaste ili valjkaste, 55-115 x 20-42 µm, cheilocistide su duguljaste, kuglaste, eliptične, jajolike, široko valjkaste ili u obliku ampule, 20-100 x 15-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, od svibnja do siječnja, kao saprofit na pješčanim dinama, na trulom lišću pješčarske milave (Ammophila arenaria).

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po izrazito kratkom stručku, prilično širokim sporama s obzirom na njihovu duljinu (niskim Q) i staništu.

NABORANA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis atramentaria (Bull.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: atramentum (lat.) = tinta, crna tekućina. Po topljenju u crnu tekućinu.

Engleski naziv: Common Ink cap

Klobuk: 3-11 cm širok, prvo je jajolik pa zvonolik, srebrnast, bijelo-sivkast do sivo-smeđ, obično je gotovo čiste sive boje, cijelom dužinom prekriven finom kožicom i finim tamnosmeđim ljuskicama, rub je kasnije rascijepan.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-1.8 cm debeo, valjkast, najprije je pun pa šupalj, zadebljan je do baze, vlaknast, bijel, na bazi je žuto-smeđ i sa ljuskavim ostacima ovoja kao na klobuku, na dnu je zadebljan od prstenastih ostataka zastorka.

Listići: Izvanredno su gusti, vretenasti, široki, slobodni, najprije su bjelkasti do sivkasti, zatim su smećkasti, na kraju su crni.

Spore: Eliptične, glatke, 8-11 x 5-6 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, u mladosti je bijelo, kasnije je sivkasto-smeđe, brzo se rastapa; miris je slabo izražen, na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit na travnjacima, u vrtovima, oko drveća, uz putove, šumske staze i na pognojenom tlu, uvijek na zakopanom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dok su listići bijeli, ali samo za one koji nisu konzumirali alkohol. U osnovi se ne preporučuje za konzumaciju, jer istovremeno konzumiranje alkoholnih pića s ovom gljivom uzrokuje antabusni sindrom trovanja, odnosno nepodnošljive alergije na koži, poput antabusa, odnosno trovanje u vidu vrtoglavice, povraćanja, svrbeža i drugih simptoma. Ako se piju alkoholna pića simptomi trovanja mogu se javiti i 20 sati nakon jela. Alkohol se nikako ne smije konzumirati najmanje 2 dana prije i 2 dana poslije konzumacije ove vrste, inače bi došlo do teškog trovanja. Sadržaj coprina u ovoj ovoj gnojištarki iznosi između 160-360 mg/kg. Gostima se nikako ne smije ponuditi ova vrsta jer se nikada sa sigurnošću ne zna jesu li pili alkoholna pića, niti hoće li ih piti nakon konzumacije.

Napomena: Postoji mnogo vrsta sa crnim sporama i mesom koje se rastapa, ali su mnogo manje rastom i rastu na različitom staništu. Slične su Romagnesijeva gnojištarka (Coprinellus romagnesiana), koja je sa narančasto-smeđim do crveno-smeđim ljuskama na klobuku, grbava gnojištarka (Coprinellus acuminata), koja ima oštriji, vitkiji klobuk sa više ili manje glatkom sredinom i užim sporama, upadljiva gnojištarka (Coprinellus insignis), koja raste na panjevima bjelogoričnog drveća, kućna gnojištarka (Coprinellus domesticus), koja raste izraženo busenasto, panjevkasta gnojištarka (Coprinellus truncorum), koja raste na panjevima, dok blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus), koja ima dosta različitih varijeteta, a raste na tlu.

Coprinopsis babosiae - created on June 2021 in Ribare, Niš, Serbia by milos_gajic (cropped)

BABOSINA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis babosiae L.Nagy, Vágvölgyi & Papp

Etimologija: U čast mađarske mikologinje Margit Babos (1931.-2009.). Po imenu.

Klobuk: 0.3–2.5 cm širok, isprva je valjkast do eliptičan, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, u mladosti je bjelkast do sivkast, kasnije postaje siv do crnkast, prozirno crtast, prekriven je kompaktnim, bjelkastim, pahuljastim do vunastim ovojem, koji se ubrzo izgubi.

Stručak: 3–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, prekriven je sitnim, pahuljastim do vunastim, bijelim ostacima ovoja, bjelkast ili sivkast.

Listići: Do 1.5 mm široki, trbušasti, slobodni, u mladosti su bijeli, kasnije su crnkasti i razmaknuti, oštrica je bjelkasto vlaknasta.

Spore: Eliptične do bademaste, s prednje su strane eliptične, sa 1.4-1.7 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.8–9.7 x 5–6 µm, Q = 1.44–1.76, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 23-28 x 7-8 µm, cheilocistide su obilne, različitih oblika, gotovo kuglaste, eliptične ili u obliku široke ampule, 27–48 x 10–18 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće topole, akacije i hrasta, na krupnijim drvnim ostacima (trupci), na truloj kori, u lišću, na pješčanim dinama, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji samo nekoliko vrsta s tako malim sporama u sekciji Lanatuli, lažna zrakasta gnojištarka (Coprinopsis pseudoradiata) i bijelovunasta gnojištarka (Coprinopsis candidolanata) imaju pleurocistide, Jonesova gnojištarka (Coprinopsis jonesii) ima mnogo veća plodna tijela i drugačiji oblik spora, a Geesteranusova gnojištarka (Coprinopsis geesterani) raste na istom staništu i ima istu veličinu spora, međutim, ima pleurocistide, drugačiji oblik spora (romboidni) i obično je svjetlije boje.

Coprinopsis bellula - created on September 2016 in Zeewolde - Hulkesteinse Bos, Netherlands (Kingdom of the) by ieko staal

LJEPUŠKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis bellula (Uljé) P.Roux & Eyssart.

Etimologija: bellula (lat.) = umanjenica od bella (lijepa), ljepuškasta, slatkasta. Po izgledu.

Engleski naziv: Exquisite Inkcap

Klobuk: 0.8-3.5 cm širok, isprva je kuglast, gotovo kuglast do eliptičan i visok do 1.2 cm, kasnije je konveksan ili izravnat sa lagano podvijenim rubom, rijetko je potpuno raširen, potpuno je prekriven prolaznim, bijelo-sivkastim ovojem, na sredini je često krem ​​do svijetlooker, ovoj je na rubu nešto dlakavije-pahuljast, osobito u mladosti, prozirno crtast.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan i debeo do 3.5 mm, na vrhu je širok do 1.5 mm, bijel, ali na vrhu je često malo proziran i smećkast ili sivkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja, prema vrhu je gladak.

Listići: 20-36 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 2 mm, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do sivi s crnkastim mrljama.

Spore: S prednje su strane široko eliptične, često su malo nepravilnog oblika, klični je otvor na sredini i malo ekscentričan, 7.3-10.6 x 5.8-8 (f) x 5-7.1 µm, Q = 1.2-1.65, Qav = 1.4-1.5, bazidije su 2-sporne, 15-32 x 7-9 µm, nema cheilocistide niti pleurocistide; otrusina je čokoladnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, rjeđe busenasto, te ponekad i pojedinačno, kao saprofit obično u grmlju, u parkovima i svim tipovima šuma, ali i po travnjacima, na golom tlu, na travnatim i mahovinom bogatim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se razlikuje se od ostalih pripadnica skupine paučinaste gnojištarke (Coprinopsis cortinata) po 2-spornim bazidijama, izostanku pleurocistida i cheilocistida, te po donekle nepravilnim, široko eliptičnim sporama.

Coprinopsis bicornis - created on July 2020 in Strandskov, Denmark by Thomas Læssøe

DVOROGA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis bicornis (Uljé & Horvers) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: bi (lat.) = dva + cornis, cornu (lat.) = rog. Po rastu na kravljem izmetu.

Engleski naziv: Cowhorn Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 5 mm, često je malo stožast, zatim je zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan ili izravnat i sa izvrnutim rubom, vrlo je tanak, u ranoj je mladosti bijel, čitava je površina sa potpuno bijelim ovojem, kasnije je sivkast do sivo-smeđ, ubrzo se radijalno cijepa na dlačice ili vlakanca, često su šiljasta i prilegnuta ili zakrivljena, osobito na sredini, brazdasto narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, batinasto i gomoljasto zadebljan na bazi i širok do 2mm, šupalj, bjelkast, dlakavo- pahuljast, osobito gusto na donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Oko 16 ih dopire do stručka, slobodni, uski, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti.

Spore: Jajolike ili valjkaste, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa 1-1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini (teško uočljiv), 9.1-12.6 x 5.9-8.4 µm, Q = 1.4-1.85, Qav = 1.50-1.75, bazidije su 2-sporne, 14-36 x 7-10 µm, cheilocistide su kuglaste ili eliptične, rijetko su u obliku ampule, 30-80 x 20-35 µm, plurocistide su duguljaste, eliptične, jajolike ili u obliku ampule, 40-80 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit na kravljem i konjskom izmetu ili gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po 2-spornim bazidijama, djelomično eliptičnim ili kuglastim elementima ovoja i staništu na izmetu.

Coprinopsis candidata - created on October 2018 in Krenkerup Haveskov, Denmark by Thomas Læssøe

SVIJETLA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis candidata (Uljé) Gminder & Böhning

Etimologija: candidata (lat.) = bijela, čista. Po boji.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je jajolik do polukuglast i visok do 8 mm, kasnije se raširi, bijel do krem, kasnije je sivkast, u mladosti je čitava površina praškasta, kasnije se razlaže na pahulje, a na rubu je pomalo dlakavo-ljuskav, prozirno crtast.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, polugomoljasto je zadebljan na bazi, lomljiv, bijel, na bazi je više oker-smeđ, prekriven je bijelim ljuskicama.

Listići: 21-28 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crnkasti, oštrica je bijela.

Spore: Valjkasto-eliptične, sa 2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.3-11.5 x 4.6-6 µm, Q = 1.6-2.05, Qav = 1.7-1.9, bazidije su 4-sporne, 15-35 x 7-10 µm, nema cheilocistide su u obliku boce, duge su do 50 µm, sa 7-25 µm širokim donjim dijelom i 4-15 µm širokim vratom sa zaobljenim vrhom, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do sivo, u starosti postaje crno-smeđe, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na golom tlu, a ponekad na ili uz otpale grančice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po cheilocistidama u obliku boce i obično valjkasto-eliptičnim sporama.

Coprinopsis candidolanata - created on July 2014 in Gribskov, Ostrup Kobbel, Denmark by Thomas Kehlet

BIJELOVUNASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis candidolanata (Doveri & Uljé) Keirle, Hemmes & Desjardin

Etimologija: candidus (lat.) = bijel, sjajan + lanatus (lat.) = vunast, pokriven dlačicama. Po dekoraciji.

Klobuk: 0.4-1.2 cm širok, jajolik do eliptičan i 2-4 mm visok, kasnije se izravna ili se čak izvrne prema gore pri topljenju, kožica je u mladosti bjelkasta, kasnije je sivkasta, sredina je svijetlooker do smeđa, lagano je narebran do sredine, potpuno je prekriven vlaknasto-vunastim, snježnobijelim ovojem, koji je najgušći na sredini, na rubu se dijeli na odvojena vlakanca, koje su na krajevima blago uzdignute prema gore.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-1.2 mm debeo, valjkast, nitast, često je valovit, nije gomoljast, lagano je sužen blizu baze, snježnobijel, u početku je prekriven brojnim vlakancima od ovoja, kasnije je gladak.

Listići: 14-22 ih dopire do stručka, slobodni, uski, isprva su bijeli, kasnije su crni, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do jajolike, s prednje su strane izraženo valjkaste, zaobljene na bazi i vrhu, glatke, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom je na sredini, 7.3-10.7 x 4.8-7.2 µm, Q = 1.25-1.75, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, valjkaste, izraženo sužene na sredini, 18-34 x 7-10 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike, duguljaste, u obliku ampule ili valjkaste, 40-90 x 18-30 µm, cheilocistide su obilne, kuglaste, jajolike, eliptične, duguljaste ili u obliku ampule, 22-70 x 17-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto,  kao saprofit na čistom izmetu jelena i ovaca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dvije vrste elemenata ovoja, malim plodnim tijelima, staništu na izmetu, prilično širokim sporama s prosječnim Q od 1.45-1.55 i odsutnosti kopči. Druge vrste koje rastu na izmetu sa sporama duljine do oko 11 µm su lažna zrakasta gnojištarka (Coprinopsis pseudoradiata), koja ima uže spore s prosječnim Q većim od 1.6 i pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea), koja ima veća plodna tijela, a obje ove vrste imaju kopče i samo jednu vrstu ovoja.

PEPELJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis cinerea (Schaeff.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji.

Engleski naziv: Grey Inkcap

Klobuk: 1-7 cm širok i 5-10 cm visok, stožasto-zvonolik do izdužen, skoro je valjkast, rastapa se od ruba prema sredini i tada se rub zavija nagore, najprije je sivkast, zatim je sivo-plavkast sa smeđim ispupčenjem na sredini, dekoriran je dosta uočljivim bijelim ovojem koji se razlaže na bijele ljuskice i dlačice na sivoj osnovi koje brzo nestanu, rub je narebran.

Stručak: 5-12 cm visok, valjkast, dosta je pravilan, tanak, nježan, karakteristično je zadebljan na bazi, više je ili manje ukorijenjen, bijel, prekriven je bijelim pahuljama koje ubrzo nestanu.

Listići: Gusti, slobodni su uz stručak, najprije su sivkasti pa ubrzo sivi i na kraju crnkasti, pretvaraju se u crnu kapajuću masu.

Spore: Eliptične, klični je otvor na sredini, 8.5-12 x 6-8 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.6; otrusina je crna.

Meso: Bjelkasto, prelazi u sivo, tanko, nježno, gotovo da i ne postoji; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, u razdoblju bez mraza, busenasto, kao saprofit na gnoju, trapovima, jako humusnom tlu ili kao nepoželjna gljiva na kompostu za uzgoj plemenitih pečurki (šampinjona), izdržava visoke temperature koje se razvijaju tijekom kompostiranja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom nema nikakve uporabne vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da pepeljasta gnojištarka sadrži bioaktivne tvari galektine za koje je poznato da djeluju antikancerogeno i obećavajuće je sredstvo za liječenje raka debelog crijeva (National Library of Medicine. 2024. Coprinopsis cinerea Galectin CGL1 Induces Apoptosis and Inhibits Tumor Growth in Colorectal Cancer Cells).

Napomena: Najprepoznatljivija je po staništu, te po osobini da se od rane mladosti počinje raspadati, rub je zavijen prema vani poput turbana, a ostali dio plodnog tijela se zajedno sa stručkom posuši. Na istom staništu raste slična zrakasta gnojištarka (Coprinopsis radiata), koja je mnogo manjih dimenzija, te krupnoglava gnojištarka (Coprinopsis macrocephala), koja ima veće spore.

Coprinopsis cinereofloccosa - created in Norway by John Bjarne Jordal

PEPELJASTOMALJAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis cinereofloccosa (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Ashen Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok i 1-2 cm visok, na početku okruglasto-valjkast, zatim zvonolik, prekriven svijetlosivim čehicama, uočljivo brazdast, raspada se u crnu kapajuću masu; rub izvinuta ruba poput turbana.

Stručak: 5-8 cm visok, valjkast, lomljiv, po cijeloj dužini bijelo maljav, osnova je svijetlosiva.

Listići: U početku bijeli, ubrzo sivo-smeđi i na kraju crni.

Spore: Eliptične, 11-15 x 5.5-7 µm; otrusina je crna.

Meso: Bjelkasto, kožasto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, izvan šuma, na vlažnim livadama i golom humusnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnija značajka za determinaciju ove vrste je narebrani klobuk i dekoracija po klobuku i stručku.

Coprinopsis coniophora - created on October 2022 in Christiansdal, Vojens, Denmark by Jens H. Petersen

PRAŠKASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis coniophora (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: konis (gr.) = prah, prašina + -phoros (gr.) = nosi, nositelj. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Duster Incap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je kuglast, gotovo kuglast ili eliptičan i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se izravna, potpuno je prekriven brzo prolaznim, praškastim, tamno sivo-smeđim ovojem, često je s maslinastozelenom nijansom, na sredini je s malim granuliranim nakupinama, kasnije se otkrije bijela površina, prozirno crtast.

Stručak: 2-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi i širok 1.5 mm, bijel, gotovo je proziran, često je sa smeđim nakupinama od ovoja.

Listići: 14-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do crni.

Spore: Bademaste ili eliptične, sa kličnim otvorom na sredini, 6.3-8.9 x 3.8-5.2 µm, Q = 1.45-2.1, Qav = 1.7-1.85, bazidije su 4-sporne, 13-30 x 6-8 µm, nema cheilocistide su varijabilnog oblika, usko batinast, batinaste, eliptične, U obliku široke boce ili gotovo kuglaste, ponekad su sužene na sredini, 10-28 x 8-15, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na i oko panjeva raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po skupnom rastu i obliku plodnog tijela. Slična je rasijana gniojištarka (Coprinellus disseminatus), koja je u ranoj mladosti tamnosiva, dok su kod opisane vrste krem i kasnije ponekad sa maslinastom nijansom. Slična je i sivodlakava gnojištarka (Coprinopsis poliomalla), još jedna mala siva vrsta, koja raste na izmetu, pojedinačno ili u malim skupinama, a uvijek ima eliptične ili jajolike spore i izražene pleurocistide.

Coprinopsis cortinata - created on August 2018 in Vestskoven, København, Denmark by Thomas Kehlet

PAUČINASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis cortinata (J.E.Lange) Gminder

Etimologija: cortina (lat.) = zavjesa, koprena, odnosno paučinasti ovoj koji povezuje klobuk i stručak kod mladih plodnih tijela gljiva. Po izgledu.

Engleski naziv: Veiled Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, kuglast, gotovo okruglast do elipsoidan i visok do 6 mm, kasnije je konveksan ili izravnat, na kraju je s blago podvijenim rubom, potpuno je prekriven prolaznim, bijelim, sivkastim do sivim ovojem, na sredini je često krem ​​do svijetlooker, ovoj je na rubu nešto dlakavije pahuljast, osobito u mladosti, prozirno crtast.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, nešto je deblji prema dnu i do 3.5 mm debeo, bijel, proziran, često je smećkast, s bijelo pahuljast od ovoja.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 2 mm, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do sivi s crnkastim mrljama.

Spore: Eliptične ili ponekad bademaste, klični je otvor na sredini, 6.2-9.7 x 4.3-6 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.45-1.55, bazidije su 4-sporne, 15-26 x 7-8 µm, nema cheilocistide niti pleurocistide, ovoj se sastoji od bezbojnih do blago žućkastih, glatkih do zrnatih, do 50 µm širokih, kuglastih elemenata, pomiješanih s elementima nalik hifama; otrusina je čokoladnosmeđa.

Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do sivo, u starosti postaje crno i rastopi se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, rjeđe busenasto, te ponekad i pojedinačno, kao saprofit obično u grmlju, u parkovima i svim tipovima šuma, ali i po travnjacima, na golom tlu, na travnatim i mahovinom bogatim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vrsta Coprinopsis filiformis, od koje se razlikuje po strukturi ovoja, koji se sastoji od dvije vrste elemenata, odnosno kuglastih elemenata i elemenata sličnih hifama, a ne samo kuglastih elementa.

Coprinopsis cothurnata - created on December 2024 in North Somerset, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by davidgibbs

ČIZMASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis cothurnata (Godey) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: cothurnus, cothurnata (lat.) = obuven u vrstu visoke čizme koju su nosili antički grčki i rimski glumci u tragedijama. Po supstratu na kojem raste ili koji ima oblik/izgled čizme.

Engleski naziv: Powdered Inkcap

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, u mladosti je jajolik do stožast, kasnije se izravna, vlažan, prvo je bijelo-sivkast do krem-sivkast, kasnije je sivkasto-zelen, na sredini je smeđ, ovoj je bijel, praškasto-zrnast do prilegnuto vlaknast, lako se uklanja, u starosti je gol, rub je nepravilan, narebran, brazdast, kožica se guli do polovice.

Stručak: 1.4-8 cm visok i 3-6 mm debeo, sužava se prema gore, na dnu je gomoljast, šupalj, bijel, trljanjem postaje žućkasto-crven, pahuljast, pri dnu je dlakav, baza je obično crveno-smeđa.

Listići: Gusti, slobodni, uski, u mladosti su bijeli, kasnije su crno-smeđi.

Spore: Eliptične, s prednje su strane šesterokutne, klični otvor je na sredini, rijetko je ekscentričan, debelih stijenki, glatke, 9.5-15.5 x 6.5-8.5 (f) x 7-7.5 µm, Q = 1.6, bazidije su 4-sporne, eliptične, 7-11 x 6.4-7.8 µm, cheilocistide su mjehurasto batinaste, tankih stijenki, prozirne, 14.2-26 x 11.4-20 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, od lipnja do listopada, kao saprofit na gnoju ili zrelom izmetu, obično kravljem ili konjskom, te kompostu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po vrlo velikim, eliptičnim sporama i staništu na gnoju. Slične su bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea) i lažna bijela gnojištarka (Coprinopsis pseudonivea), koje imaju šire spore i rastu na nešto drugačijem staništu.

Coprinopsis echinospora - created on October 2022 in Bredvig Mose, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

BRADAVIČAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis echinospora (Buller) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: echino (gr.) = jež, bodljikavo, trnovito + spora (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.

Engleski naziv: Warty Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok isprva je eliptičan ili jajolik 0.5-1 cm visok, kasnije se spljošti i izravna, isprva je bijel, površina je u mladosti prekrivena sitnim, bijelim ili sivkastim dlakavo-vlaknastim ljuskama od ovoja, koji se lako uočava na sivo-smeđoj osnovi, kasnije postaje gol i više ili manje tamnosiv, radijalno narebran, na sredini je sivo-smeđ, rub je u mladosti sa bijelim vlaknastim ovojem, u starosti je resast, na kraju je izvrnut prema gore.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, malo je zadebljan na dnu, bjelkast, površina je prvo prekrivena sitnim, bijelim, ljuskavim vlakancima, kasnije je lagano bijelo naprašen na svijetlosivoj osnovi.

Listići: Gusti, 18-42 dopiru do stručka, široki, slobodni, prvo su bijeli, zatim su postupno sivi i na kraju crni.

Spore: Bademaste, obilno su bradavičave, klični otvor je na sredini i širok 1.5-1.8 µm, 8.5-13 x 6-8 µm, Q = 1.25-1.8, Qav = 1.35-1.6, bazidije su 4-sporne, 16-38 x 8-9.5 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, mjehuraste ili gotovo valjkaste, 25-100 x 20-55 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, mjehuraste ili gotovo valjkaste, 60-150 x 20-80 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, vrlo mekano, bijelo-sivkasto, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprofit po bjelogoričnim šumama i po šumskim stazama, na krupnijim drvnim ostacima i piljevini raznog bjelogoričnog drveća, često ispod ptičjih kolonija ili mjesta za gniježđenje ptica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po bradavičavim, bademastim sporama i 4-spornim bazidijama. Slične su dvosporna gnojištarka (Coprinopsis rugosobispora) i bradavičavosporna gnojištarka (Coprinopsis phlyctidospora), koje imaju slično dekorirane spore i ovoj, ali su spore jajolike.

Coprinopsis epichloea - created on June 2015 in Svogerslev, Denmark by Tom Smidth

TRAVNJAČKA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis epichloea (Uljé & Noordel.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: epi (gr.) = na, iznad + chloe (gr.) = mlada trava, zelenilo. Po staništu.

Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, kuglast ili jajolik i 2-5 mm visok, kasnije se proširi, u ranoj je mladosti prekriven brzo prolaznim, sivim ovojem, ovoj se razlaže na sitna, dlakava vlakanca, ubrzo je sivkast do gotovo bijel, prozirno crtast.

Stručak: 1-5-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, gotovo je gol, baza je slabo vunasto dlakava.

Listići: Oko 20 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bjelkasti, ubrzo su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crnkaste.

Spore: Kuglaste, često su više ili manje stožaste na vrhu, ponekad su pomalo 4-kutne, s 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7-10.2 x 6.7-9 (f) x 6.4-7.8 µm, Q = 1-1.18, Qav = 1.08, bazidije su 4-sporne, 16-32 x 9-11 µm, pleurocistide su duguljaste, valjkaste ili u obliku boce, 60-105 x 12-24 µm, cheilocistide su duguljaste, eliptične, valjkaste ili u obliku uske boce, 45-100 x 15-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na travnjacima, često na golom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Mikroskopski je slična listićava gnojištarka (Coprinopsis gonophylla), koja se razlikuje po izraženo manjim, mnogo krhkijim plodnim tijelima i okruglijim, nešto većim sporama i rastu na spaljenim mjestima. Po sporama je donekle slična tamnosporna gnojištarka (Coprinopsis phaeospora), koja, kao i sve ostale vrste u sekciji Alachuani sa kuglastim sporama, ima elemente ovoja sa debelim stijenkama.

Coprinopsis episcopalis - created on October 2024 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Kehlet

BISKUPSKA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis episcopalis (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: episcopalis (lat.) = biskupski. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Mitre Inkcap

Klobuk: 1.5-5.5 cm širok, prvo je duguljast ili tupo stožast, zatim je stožast do konveksan, na kraju se raširi, prvo je bijel, ubrzo je sivkast, ovoj je bijel, često je malo žuto-smeđ do smeđ na sredini, razlaže se na ljuske.

Stručak: 4-9.5 cm visok i 5-9 mm debeo, valjkast, bijel, baza je više ili manje obrubljeno gomoljasta i 8-15 mm široka, bijel, svilenkasto crtast.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivkasti, na kraju su crnkasti.

Spore: Zaobljeno 4-kutne s vršnom, prilično tupom papilom, sa središnjim, oko 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom, 6.7-11.3 x 5.8-11 (f) x 4.8-6.7 µm, Q = 1-1.45, Qav = 1.1-1.3, bazidije su 4-sporne, 17-35 x 10-11 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, gotovo valjkaste ili jajolike, 30-120 x 10-40 µm, pleurocistide su gotovo valjkaste, duguljaste, eliptične ili jajolike, 50-140 x 15-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit među lišćem bjelogoričnog drveća, osobito bukve, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je velika vrsta u sekciji Alachuani i lako je prepoznatljiva po karakterističnom obliku spora.

Coprinopsis erythrocephala - created on September 2017 in Buddinge, Denmark by Tobias Bøllingtoft

CRVENOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis erythrocephala (Lév.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: erythros (gr.) = crven + kephale (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Redheaded Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik i 5-10 cm visok, zatim je zvonolik do konveksan, na kraju se izravna, smeđ, prekriven je hrđastosmeđim ili narančasto-crvenim ovojem, koji se brzo izgubi, po vlažnom je vremenu često sa sluzavim slojem, prozirno crtast.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, baza je malo ukorijenjena i do 5 mm široka, bijel, ponekad je s ružičastim odsjajem, gornji je dio bijelo pahuljast, donji je dio prekriven narančastim, hrđastosmeđim ovojem, pri dnu je gušći, baza do 5 mm, baza je s bijelim micelijem.

Listići: Slobodni, isprva su bjelkasti sa hrđastosmeđom oštricom, kasnije su smeđi do crnkasti, rastope se u crnu tekućinu.

Spore: Eliptične ili jajolike, sa zaobljenom ili ponekad stožastom bazom i zaobljenim ili pomalo krnjim vrhom, sa 1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.7-13.2 x 5-7.8 µm, Q = 1.45–1.9, Qav = 1.55-1.7, bazidije su 4-sporne, 16-34 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, rjeđe su valjkaste ili u obliku ampule, 30–50 x 15–25 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, valjkaste ili u obliku ampule, 80-130 x 25-40 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, brzo pocrni, rastapa se; miris nije izražen ili pomalo podsjeća na marelicu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprofit u parkovima, uz ceste i šumske staze, na zemlji pomiješanoj sa sitnim drvnim ostacima ili biljnim ostacima, često na komadima drva ili u travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po narančastom ovoju i hrđastosmeđoj oštrici listića.

Coprinopsis fluvialis - created on July 2012 in Frydendal, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

BLATNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis fluvialis (Lancon. & Uljé) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: fluvialis (lat) = riječni, koji se odnosi na rijeku. Po staništu.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, gotovo je kruglast, eliptičan ili jajolik i 3-5 mm visok, zatim je tupo stožast do konveksan, kasnije je spljošten, u mladosti je gusto prekriven bijelim ovojem, na sredini je smećkast, kasnije se izgubi, ispod ovoja je na sredini sivo-smeđ do tamnosiv, prozirno crtast.

Stručak: 2-3 cm visok i oko 1 mm debeo, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi, bijel, pahuljast.

Listići: 26-30 ih dopire do stručka, slobodni, bijeli do crnkasti.

Spore: Jajolike, baza je često stožasta, a vrh zaobljen, sa oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.9-10.6 x 5.3-7.8 µm, Q = 1.23–1.45, Qav = 1.29-1.35, bazidije su 4-sporne, 14-40 x 7-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, jajolike ili široko valjkaste, 30-55 x 17-32 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili široko valjkaste, 40-55 x 19-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit na golom tlu, na mulju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je travnjačka gnojištarka (Coprinopsis epichloea), od koje se razlikuje po obliku i Q spora te veličini i obliku cistida.

Coprinopsis foetidella - created on August 2018 in Skyum Bjerge, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

SMRDLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis foetidella (P.D.Orton) A.Ruiz & G.Muñoz

Etimologija: foetidus (lat.) = smrdljiv, beugodnog mirisa + -ella (lat.) = umanjenica. Po neugodnom mirisu mesa.

Klobuk: 0.5-1 cm širok, isprva je kuglast do duguljast i do 4 mm visok, kasnije se raširi, sivkast do siv, gusto je prekriven s bijelim brašnastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, brazdasto narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, malo je zakrivljen i zadebljan na bazi, šupalj, lomljiv, bijel.

Listići: Slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije su tamnosivi do crni, na kraju se rastope.

Spore: Eliptične do jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 1.2-1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7.6-10.8 x 4.6-7 µm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 8-20 x 6-8 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste ili u obliku boce, 20-50 x 14-22 µm, pleurocistide su u obliku boce ili duguljaste, 50-90 x 18-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno, postaje sivo, brzo se rastapa u crno; miris je jako narkotičan, lužnat, poput ormarića sa lijekovima, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na izmetu ili miješanom gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jedna je od najmanjih tintnica, a najprepoznatljivija je po odsutnosti sklerocija, jakom narkotičnom mirisu mesa i malim dimenzijama. Slične su gomoljasta gnojištarka (Coprinopsis tuberosa), koja obično izrasta iz sklerocija, nema narkotičan miris mesa i ima veća plodna tijela, te trosporna gnojištarka (Coprinopsis trispora), koja ima 3-sporne bazidije.

Coprinopsis friesii - created on July 2023 in Scottish Borders, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by nidab

FRIESOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis friesii (Quél.) P.Karst.

Etimologija: friesii = u čast Eliasa Magnusa Friesa (1794.–1878.), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije. Po imenu.

Engleski naziv: Romboid Incap

Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, prvo je stožast, jajolik ili eliptičan i visok 2-6 mm, bjelkast, na sredini je oker, ovoj se razlaže na krem ​​​​do oker ljuske, brazdasto narebran.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, bijel, bijelo-sivkast, baza je malo ljuskava.

Listići: Gusti, oko 40 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim sivi do crnkasti.

Spore: Jajolike do blago romboidne, zaobljene su na vrhu, sa središnjim, oko 1.3-1.6 µm širokim kličnim otvorom, 6.2-10.8 x 5.5-8.3 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, 14-32 x 8-9 µm, cheilocistide su valjkaste, duguljaste, usko stožaste ili eliptične, 30-100 x 14-32, pleurocistide su valjkaste, duguljaste, usko stožaste, 80-125 x 16-22 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, nježno, lomljivo, osuši se; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprofit po livadama, poplavljenim ravnicama, uz potoke, na vlažnim mjestima, na bilju i travama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po jajolikim ili romboidnim sporama prosječne duljine od oko 8 µm u kombinaciji sa slabo obojenim ovojem. Slična je lažna Friesova gnojištarka (Coprinopsis pseudofriesii), koja je manjih dimenzija i raste na drvu.

Coprinopsis geesterani - created on October 2021 in El Grove, Pontevedra, Spain by joseba45

GEESTERANUSOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis geesterani (Uljé) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast nizozemskog mikologa dr. Rudolfa Arnolda Maas Geesteranusa (1911.–2003.), koji je značajno doprinio proučavanju gljiva, osobito tintnica. Po imenu.

Klobuk: 1-2.7 cm širok, isprva eliptičan, valjkasto-eliptičan, jajolik ili gotovo kuglast i visok oko 8 mm, zatim je zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, ubrzo poveni, u ranoj je mladosti bijel, ubrzo postaje siv ili sivo-smeđ, na sredini je tamniji, ovoj je prvo čisto bijel, kasnije je siv do sivo-smeđ, prekriva cijelu površinu, ubrzo se radijalno cijepa na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuske, osobito na sredini.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 1-2 mm debeo, bjelkast, na bazi je batinasto zadebljan do blago gomoljast i širok 3 mm, šupalj, dlakavo ljuskav po cijeloj površini, ali posebno gusto u donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Gusti, uski, 34-40 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crnkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, teži obliku mitre ili romba, na jednom su kraju zaobljene ili blago stožaste, a na drugom zaobljene, klični otvor je na sredini i širok 1-1.5 µm, 5.6-10.6 x 4.3-7.1 µm, Q= 1.15-1.7, Qav= 1.35-1.45, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 7-11 µm, cheilocistide su kod vrlo mladih primjeraka široko mjehuraste, te prilično izdužene i eliptične, batinaste ili u obliku uske boce, 25-105 x 12-40 µm, pleurocistide su eliptične do jajolike, duguljaste ili usko vretenaste, posljednje su ispod vrha široke 7-13 µm, 70-125 x 22-33 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit po šumama, na rubovima šuma i parkovima, na tlu pomiješanom s komadićima drva, na trulim drvnim ostacima i na kompostiranim biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim plodnim tijelima i eliptičnim do jajolikim sporama koje teže obliku mitre ili romba, prosječno su kraće od 9 µm i prosječni Qav je oko 1.45. Slična je vrsta Coprinus pseudoradiata, koja često raste na gnoju, a rjeđe na golom tlu (vjerojatno pomiješanom s gnojem), spore su više eliptične ili duguljaste sa zaobljenom, nikada nisu stožaste na jednom kraju, Qav je veći od 1.45. Plašljiva gnojištarka (Coprinus lagopides) ima spore sličnog oblika i veličine (obično su nešto šire), ali je mnogo većih dimenzija i uglavnom raste na opožarenom tlu.

Coprinopsis gonophylla - created on August 2019 in Klinten, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

LISTIĆAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis gonophylla (Quél.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: gonos (gr.) = sjemenka, reproduktivni organ + phyllon (gr.) = list, listić. Po imenu.

Engleski naziv: Subglobose Inkcap

Klobuk: 0.4-3 cm širok, isprva je kuglast ili ponekad eliptičan, jajolik ili stožast i 0.3-1.2 cm visok, zatim je polukuglast ili tupo stožast, na kraju konveksan, bijel, u mladosti je čitav prekriven bijelim ovojem, zatim se razlaže oko sredine u pahuljaste ljuske, kasnije postaje djelomično smećkast, prozirno crtast.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi i do 5 mm debeo, gladak, šupalj, ukorijenjen, vrlo lomljiv, bjelkast, pahuljast, s bijelim micelijem na bazi.

Listići: Gusti, 32-38 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi, na kraju su crnkasti.

Spore: Kratko jajolike ili kuglaste, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.2-8.7 x 5.3-8.2 (f) x 4.8-6.5 µm, Q = 1–1.35, Qav = 1.05-1.25, bazidije su 4-sporne, 12-34 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, duguljaste, široko eliptične, vretenaste ili u obliku boce, 40-85 x 25-45 µm, pleurocistide su valjkaste, duguljaste, a zatim često stožaste prema vrhu ili vretenaste, 50-120 x 20-40 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u stručku je sivo, u starosti postaje crno i rastopi se; miris je neugodan na smolu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit često na opožarenim terenima, te na golom, često glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po prilično čvrstim, obično polukuglastim plodnim tijelima koji često rastu na opožarenim terenima i kratkim, gotovo kuglastim sporama sa kličnim otvorom na sredini. Veličina spora donekle je slična onoj kod pjegavosporne gnojištarke (Coprinopsis spilospora), koja ima duge dlačice debelih stijenki između elemenata ovoja.

Coprinopsis herinkii - created on August 2024 in Saksfjed inddæmning, Denmark by Thomas Læssøe

HERINKOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis herinkii (Pilát & Svrček) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast češkom mikologu Josefu Herinku (1915.-1999.) poznatom po doprinosu mikologiji, osobito u proučavanju agarikoidnih gljiva. Po imenu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, isprva je jajolik ili tupo stožast i 3-5 mm visok, bjelkast do smećkast, u mladosti je sa bijelim ovojem, kasnije se razlaže na male krpice, prozirno crtast.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi, bijel, bijelo-sivkast, gotovo je gol.

Listići: Gusti, prvo su bjelkasti, zatim su tamnosivi do crnkasti.

Spore: Kuglaste do gotovo kuglaste, sa oko 1.3 µm širokim kličnim otvorom, 4.7-6.7 x 4.8-6.6, Q = 1-1.1, Qav = 1-1.05, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 8.5-9 µm, chilocistide su duguljaste ili valjkaste, 45-100 x 14-23 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 60-165 x 14-26 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprofit na trulim stabljikama trava.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim, kuglastim sporama.

Coprinopsis insignis - created on May 2016 in Scano di Montiferro, Italy by Davide Puddu

UPADLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis insignis (Peck) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: insignis (lat.) = istaknut, upadljiv, poseban. Po istaknuto vlaknastoj površini klobuka.

Klobuk: 4-10 cm širok, kuglast, prvo je eliptičan do jajolik i 2-5 cm visok, zatim je stožast, na kraju se izravna, isprva je bijel i sa sitnim srebrnastosivim vlakancima od ovoja, poslije je gol, zatim je sivkast do siv, sredina je oker do smećkasta.

Stručak: 8-15 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, zakrivljen, bijel, na donjem je dijelu bijelo pahuljast.

Listići: Gusti, više od 50 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, kasnije su sivkasto-smeđi do crni.

Spore: Bademaste, izraženo su bradavičave, zaobljene do blago stožaste na jednom kraju, klični otvor je na sredini, uzak, širok oko 1 µm, 11-14.5 x 7-8 µm, Q = 1.5-1.95, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 25-42 x 8-10 µm, pleurocistide su mjehuraste do valjkaste, 80-180 x 35-50 µm, cheilocistidije su 50-160 x 30-60 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, gotovo da i ne postoji.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i vrtovima, busenasto, od travnja do studenog, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukvi, rijetko na zemlji.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTRAVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po karakteristikama ovoja, busenastom rastu, te bradavičavim i bademastim sporama. Prilično je velika rastom i može se zamijeniti s naboranom gnojištarkom (Coprinopsis atramentaria) od koje se razlikuje po vlaknastom klobuku, neobrubljenoj bazi stručka i bradavičavim sporama.

Coprinopsis jonesii - created on May 2019 in Holt, Tønsberg, Vf, Norway by Per Marstad

JONESOVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis jonesii (Peck) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: Po imenu.

Engleski naziv: Bonfire Inkcap

Klobuk: 2-6 cm širok, na početku je eliptičan, valjkasto-eliptičan, zatim je stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, osnova je sivo-smeđa, prekriven je bjelkastim ovojem, koji je kasnije siv do sivo-smeđ, svjetliji je prema rubu, radijalno se dijeli na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili, osobito u sredini, zakrivljene ljuske, vrhovi sušenjem postaju smeđi, klobuk je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-13 cm visok i 0.3-1 cm debeo, lomljiv, valjkast, baza je batinasto ili gomoljasto zadebljana i široka do 1.3 cm, šupalj, bjelkast, cijela je površina dlakavo ljuskava, osobito gusto na donjem dijelu, u starosti postaje gol.

Listići: Gusti, uski, 55-80 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti.

Spore: Eliptične do jajolike, rijetko su malo valjkaste, na krajevima su zaobljene, klični otvor je na sredini i širok oko 1.4 -1.7 µm, 6.5-9.5 x 6-8 µm, Q = 1.05-1.35, Qav = 1.15-1.3, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 7-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične do duguljaste, 35-85 x 15-50 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične do gotovo valjkaste, 50-140 x 20-55 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit po šumama, na rubovima šuma i parkovima, na opožarenom tlu ili izgorenom drvu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dekoraciji na klobuku i stručku. Makroskopski je vrlo slična bradavičava gnojištarka (Coprinopsis echinospora), koja ima bradavičave spore (8.5-11 x 6-7.5 µm), koja je jedina tintnica sa bradavičastom površinom spora. Slična je Geesteranusova gnojištarka (Coprinopsis geesterani), koja je mnogo manjih dimenzija i ima uže spore, zečja gnojištarka (Coprinopsis lagopus), koja ima duže spore, dok druge slične vrste uglavnom rastu na izmetu.

Coprinopsis krieglsteineri - created on September 2021 in Nautenes, Risør, Ag, Norway by Arild Omberg

KRIEGLSTEINEROVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis krieglsteineri (Bender) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast austrijskog mikologa Georga Krieglsteinera (1931.–2005.). Po imenu.

Engleski naziv: Cobwebby Inkcap

Klobuk: 0.8-4 cm širok, isprva je eliptičan ili valjkasto-eliptičan i 4-7 mm visok, zatim postaje zvonolik ili stožast, kasnije se raširi, bjelkast do sivkast, na sredini je tamnosmeđ, prekriven vrlo tankim, mrežastim, svilenkastim ovojem, koji je gušći na rubu, rub je brazdasto narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, baza je ponekad sužena i ukorijenjena, bijel, prekriven je gustim, sitnim pahuljama.

Listići: Gusti, oko 40 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su smeđi, na kraju su crni.

Spore: Duguljaste, eliptične ili jajolike, sa zaobljenom su bazom i vrhom, s oko 1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.7-14.1 x 5.8-7.2 µm, Q = 1.65-2.05, Qav = 1.8-1.95; bazidije su 4-sporne, 22-43 x 9-11 µm, cheilocistide su eliptične, kuglaste, u obliku široke ampule ili valjkaste, 35-115 x 18-55 µm, pleurocistide su u obliku ampule, valjkaste ili duguljaste, 70-160 x 28-55 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit na šumskim stazama, na zemlji sa sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tankom, mrežastom ovoju na klobuku, koji mladim plodnim tijelima daje svilenkasti sjaj. Ovoj se ubrzo izgubi, ali dugo ostaje na rubu.

Coprinopsis kubickae - created on June 2021 in Солнечногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

VODENA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis kubickae (Pilát & Svrček) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: U čast češke mikologinje Vere Kubičke, koja je dala doprinos u proučavanju roda Coprinus i srodnih gljiva. Po imenu.

Engleski naziv: Bulbous Inkcap

Klobuk: 0.4-1.8 cm širok, isprva je kuglast, eliptičan ili jajolik i 3-8 mm visok, kasnije se raširi i izravna, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, ubrzo postaje sivkast do sive, prekrivene je prolaznim, sitno pahuljastim ovojem, prozirno crtast.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, gomoljasto je zadebljan na bazi, bijel, sitno vlaknasto-pahuljast, kasnije je gol, na dnu je sa bazalnim diskom.

Listići: Gusti, oko 34 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli do kremasti, zatim su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crni.

Spore: Kuglaste ili široko eliptične, na vrhu su zaobljene ili blago zašiljene, sa središnjim do blago ekscentričnim, 1.3-1.6 µm širokim kličnim otvorom, koji je često teško uočiti, 6.8-11.7 x 6.2-10.4 µm, Q = 1-1.35, Qav = 1.05-1.25, bazidije su 4-sporne, 14-36 x 8-11.5 µm, cheilocistide su u obliku uske boce, valjkaste ili stožaste, 35-120 x 11-28 µm, pleurocistide su u obliku boce ili valjkaste, 55-200 x 12-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na trulim dijelovima barskih biljaka jednosupnica, trske (Phragmites australis), sita (Juncus) i šaša (Carex), u staklenicima na tlu bogatom hranjivim tvarima i trulom slamom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po boji, veličini plodnih tijela, staništu i kuglastim sporama. Primjećeno je da plodna tijela u staklenicima narastu veća, kao i pleurocistide i cheilocistidije.

Coprinopsis laanii - created on October 2010 in Skanneshave, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

BRAŠNASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis laanii (Kits van Wav.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Dotty Inkcap

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je kuglast do duguljast i do 1 cm visok, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven bjelkastim praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, siv do sivo-smeđi, radijalno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ukorijenjen, bjelkast, pahuljast.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bijeli, na kraju su crni.

Spore: Eliptične ili jajolike, jedan je kraj stožast, a drugi zaobljen ili s krnjim vrhom, sa 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 10-11.5 x 5-6 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.55-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, duguljaste, valjkaste, 40-100 x 25-40 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-100 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, vrlo mekano, bjelkasto, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprofit na mahovinom ili algama prekrivenim horizontalnim rezovima trupaca crnogoričnog i bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po staništu, uskim sporama s stožastom bazom te odsutnosti narkotičnog mirisa. Slične vrste ne rastu na panjevima i imaju manje izraženu vanjsku stijenku spora.

Coprinopsis lagopides - created on January 2020 in Estonia by Urmas Ojango

PLAŠLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopides (P.Karst.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Klobuk: 2-5 cm širok i 1-3 cm visok, na početku okruglasto-valjkast, poslije zvonolik i otvoren, sivo-smeđ, u početku prekriven bijelim pahuljama ili ljuskicama, od ruba se lagano rastapa u crnu masu.

Stručak: 5-9 cm visok, valjkast, katkad prema osnovi deblji, elastičan, bijel, po cijeloj dužini maljav.

Listići: Najprije bjelkasti, zatim tamnosmeđi, a na kraju crni.

Spore: Eliptične do jajolike, bradavičave, 7.5-9.5 x 5.5-6.3 µm, bazidije su 2-sporne; otrusina je crna.

Meso: Sivo-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, na humusnom tlu i na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je gnojištarka poput dvojnika slična zečjoj gnojištarki (Coprinopsis lagopus), a bitno se razlikuju po sporama. Plašljiva gnojištarka poput zečje gnojištarke ima manje spore oblika sjemenke leće. Ima sličnosti i s velikoglavom gnojištarkom (Coprinopsis macrocephala) koju mnogi autori poistovjećuju s pepeljastom gnojištarkom (Coprinopsis cinerea), međutim te se dvije vrste uočljivo razlikuju.

ZEČJA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopus (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: lagos (gr.) = zec + pus (gr.) = noga. Po dlakavom stručku.

Engleski naziv: Hare's Foot Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je valjkast pa raširen i na kraju je konkavan, odnosno s izvrnutim rubom, gotovo je ljevkast, siv, s obilnim je bijelo pahuljasto-dlakavim ovojem, koji se ubrzo izgubi, zatim je radijalno narebran skoro do samog vrha klobuka, sredina je tamnija, okerasta, nježan, tanak, rub se izvrne, skoro je prozirne kožičaste konzistencije.

Stručak: 1-4 cm visok i 3-5 mm debeo, najprije je kratak pa se izduži, valjkast, šupalj, lomljiv, zadebljan je ili lagano bulbozan na osnovi, bijel, karakteristično je potpuno prekriven sitnim, mekanim, bijelim pahuljama.

Listići: Prirasli, sivkasti, kasnije su tamnosivi, ubrzo se rastope i nestanu tako da ostane samo tanko meso klobuka, po suhom vremenu se ne rastope, već se posuše.

Spore: Eliptične, glatke, 10-14 x 6-8.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Veoma je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, mekano, brzo se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, najčešće pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, od svibnja do studenog, u bjelogoričnim i miješanim šumama, šumarcima, na rubovima šuma, u grmlju, po parkovima, skladištima drva, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, te sitnih drvnih ostataka, na suhom otpalom lišću te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, a rjeđe po livadama i nikada po smetlištima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Pripada vrlo složenom kompleksu koji još uvijek nije u potpunosti određen. Ovo je zasigurno najnježnija vrsta iz roda gnojištarki. Javlja se ubrzo iza jakih pljuskova i ubrzo propada. Rastapa se samo djelomično, na rubu klobuka, dok se ostali dio klobuka osuši. Po izgledu se najlakše prepozna po karakterističnoj dekoraciji po čitavoj površini stručka, većina vrsta iz ovog roda ima glatki stručak. Slična je klimava gnojištarka (Coprinopsis lagopus var. vacillans), koja je slabašnija rastom i raste na drugačijem staništu, te Jonesova gnojištarka (Coprinopsis jonesii), koja ima kraće i šire spore.

Coprinopsis lagopus var. vacillans - created on July 2016 in Krigskirkegården, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

KLIMAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis lagopus var. vacillans Uljé

Klobuk: vacillare (lat.) = kolebati se, klimati, biti nestalan. Po polegnutom klobuku.

Klobuk: 1.5-3.2 mm debeo, prvo je polukuglast i visok do 8 mm, zatim se izravna, isprva je bjelkast, ubrzo je siv, na sredini je krem ​​ili svijetlooker ispod čisto bijelog, dlakavo-pahuljastog ovoja koji se dijeli u dlakave ljuske i vrlo brzo nestaje.

Stručak: 6-15 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, batinast, baza je široka do 4 mm, šupalj, vrlo je lomljiv i ubrzo je polegnut, potpuno je bijel, isprva je gusto prekriven čekinjastim, dlakavo-pahuljastim ovojem.

Listići: Gusti, 35-45 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crni.

Spore: Eliptične do jajolike, rijetko su izdužene, na oba su kraja zaobljene, klični otvor je na sredini i širok oko 2 µm, 9.6-13.8 x 6.3-8.3 µm, Q = 1.35-2.05, Qav = 1.55-1.8, bazidije su 4-sporne, 21-37 x 8-11 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste, eliptične ili gotovo valjkaste, 50-100 x 25-45 µm, cheilocistidije su u obliku boce, duguljaste, eliptične ili gotovo kuglaste, 40-95 x 22-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Veoma je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, mekano, brzo se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, rijetko po više primjeraka zajedno, kao saprofit na travnjacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo krhkim plodnim tijelima, specifičnom staništu i tankoj stijenki stručka. Vrlo brzo se razvije i povene. Iako je srebrenobijeli stručak vrlo krhak, ne nestaje tako brzo, jer se klobuci i stručci često nalaze u velikom broju, polegnuti po tlu s crnim, slinavim rubom klobuka. Stručak se savija čim počne rasti, čak i dok je klobuk još zatvoren. Stijenka stručka je debljine l30--240 µm, dok je kod zečje gnojištarke (Coprinopsis lagopus) obično između 200 i 450 µm. Mikroskopske karakteristike su gotovo iste kao kod slične zečje gnojištarke pa se trenutno radije opisuje kao nova forma nego nova vrsta.

Coprinopsis luteocephala - created on June 2021 in Trehøje Plantage, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ŽUTOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis luteocephala (Watling) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: leucos (lat.) = žut, žućkast + kephale (gr.) = glava. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Yellow Inkcap

Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, eliptičan, jajolik ili duguljast i 0.6-1.6 cm visok, kasnije je raširen i izraženo tupo ispupčen na sredini, prvo je sumporastožut do limunastožut, tamniji je i žući prema sredini, kasnije postaje žući, a zatim je smećkast prema rubu, čitava je površina vlaknasto ljuskava, sredina je uglavnom baršunasta, prozirno crtast, rub je kasnije nazubljen.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast ili blago gomoljast na bazi i debeo 2-3 mm, proziran, bijel ili lagano smećkast, baza je prekrivena sumporastožutim ili maslinastim micelijskim nitima.

Listići: Slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su sive, na kraju su ljubičasto-crni, oštrica je u mladosti bjelkasto ljuskava.

Spore: Duguljaste, eliptične, uglavnom su zaobljene na vrhu, sa oko 1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.6-11.8 x 5.3-6.8 µm, Q = 1.58-2, Qav = 1.67-1.85, bazidije su 4-sporne, 14-28 x 8-10 µm, cheilocistide su u kuglaste do eliptične ili u obliku široke boce, 35-100 x 25-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, valjkaste ili eliptične, 75-175 x 25-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na konjskom izmetu i gnoju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po žutoj boji, koja ponekad može izostati i malim sporama. veličini plodnih tijela, staništu i kuglastim sporama. Slične su Coprinopsis xenobia, koja ima nešto veće spore, manja plodna tijela, manje kuglasto-eliptičnih, a više cheilocistida u obliku boce i nedostatak žutih boja, te Coprinopsis goudensis, koja raste na drvu, ima izraženo manje spore, a cistide su eliptične ili valjkaste, a nikada u obliku boce.

Coprinopsis macrocephala - created on January 2025 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Ella Buck

KRUPNOGLAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis macrocephala (Berk.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: makros (gr.) = velik + kephale (gr.) = glava. Po dimenzijama klobuka.

Engleski naziv: Bighead Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je eliptičan ili valjkasto-eliptičan i do 1.8 cm visok, zatim je stožast, kasnije je konveksan ili izravnat, na kraju je izravnato-konkavan sa izvrnutim rubom, svijetlo sivo-smeđ, na sredini je tamno sivo-smeđ, prekriven je bjelkastim, srebrno-sivim ili sivo-smeđim ovojem, prema rubu je svjetliji, prekriva cijelu površinu, dijeli se na dlačice ili vlakanca, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene pahulje, vrhovi sušenjem postaju smeđi.

Stručak: 5-15 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi gdje je širok do 8 mm, nekad je malo ukorijenjen, šupalj, bijel, čitava je površina dlakavo-pahuljasta, osobito gusto na donjem dijelu, kasnije postaje gol.

Listići: Prilično su gusti, uski, oko 60 ih dopire do stručka, isprva su bijeli, ubrzo su sivo-smeđi do crnkasti.

Spore: Eliptične ili jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 12-17 x 8-10 µm, Q = 1.45-1.8, Qav = 1.3-1.65, bazidije su 4-sporne, 16-36 x 9-11 µm, cheilocistidije su u obliku boce, eliptične ili duguljaste, 50-120 x 20-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, eliptične, duguljaste ili gotovo valjkaste, 70-150 x 20-60 µm; otrusina je crno-ljubičasta.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, tamnosivo u klobuku, a bijelo u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u razdoblju bez mraza, kao saprofit na miješanom gnoju, trulom sijenu ili biljnom otpadu, rjeđe na čistom izmetu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su zečja gnojištarka (Coprinopsis lagopus), od koje se razlikuje po rastu na gnoju ili miješanom gnoju i trulom sijenu, te širim sporama, dok pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea) ima manje spore.

Psathyrella marcescibilis - created in Spain by Antoni Conca Ferrús

POKVARLJIVA SLABUNJAVKA

Coprinopsis marcescibilis (Britzelm.) Örstadius & E.Larss.

Engleski naziv: Ephemeral Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, polukuglast i stožasto-zvonolik, rub je ravan, a ne savijen i dekoriran prilično upadljivim ovojem, skoro je do sredine crtast, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vodenast, brzo izblijedi od vrha pa izgleda potpuno bijel.

Stručak: 3-10 cm visok, valjkast, gladak, šupalj, jako je lomljiv, bijel, obično je jako vlaknast ili pahuljast, brašnast na vrhu, a na osnovi prekriven kovrčavim micelijem.

Listići: Slobodni, izmiješani su s mnogo lamelula, sivkasti, kasnije crno-smeđi, ljubičaste nijanse, oštrica je svjetlija i bijelo trepavičava.

Spore: Eliptične, glatke, 11-15 x 6-8 µm; otrusina je crna s crvenkastim tonom.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, bjelkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po vrtovima, travnjacima, livadama, pašnjacima i puteljcima, na vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno nije otrovna vrsta, ali se smatra nejestivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova gljiva je veoma sitna rastom i lomljiva. Prepoznatljiva je po svijetloj boji, prisustvu ostataka ovoja na rubu klobuka, te po skupnom načinu rasta.

Coprinopsis martinii - created on April 2017 in Odderholm, Denmark by Jens Mårbjerg

PERUTASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis martinii (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Rushy Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, kuglast do duguljast i do 1.7 cm visok, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, siv do sivo-smeđ, brazdasto narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, malo je ukorijenjen, lomljiv, bjelkast, pahuljast.

Listići: Slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.

Spore: Jajolike, rijetko su eliptične, sa stožastom bazom i zaobljenim vrhom, sa 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 13-17 x 7.5-8.5 µm, Q = 1.3-1.95, Qav = 1.45-1.75, bazidije su 4-sporne, 20-38 x 8-11 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 70-120 x 30-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 70-120 x 30-45 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije postaje crno, rastapa se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada,  kao saprofit na mahovini i travama, među šašem (Carex), u močvarnim područjima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po prilično širokim sporama širine 7-8.5 µm. Nijedna druga vrsta sa 4-spornim bazidijama nema spore šire od 7 µm. Slična je sivopraškasta gnojištarka (Coprinopsis semitalis), koja ima zašiljene krajeve spora. Ostale slične vrste su sa jakim mirisom mesa, a neke su duboko ukorijenjene ili sa 2-spornim bazidijama.

SIVA SLABUNJAVKA

Coprinopsis melanthina (Fr.) Örstadius & E.Larss.

Etimologija: melas, melanos (gr.) = crn + -anthos (gr.) = cvijet, u mikologiji se koristi za označavanje boje. Po boji.

Engleski naziv: Lilac-gray Brittlestem

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je konveksno-stožast pa se otvori i spljošti, skoro je uvijek sa širokim ispupčenjem na sredini, bjelkast do sivkasto-smeđ, prekriven je dosta sitnim smeđim do crno-smeđim ljuskicama na svjetlijoj osnovi, kožica je naborana, osobito prema rubu.

Stručak: 2-9 cm visok i 2.5-12 mm debeo, valjkast, šupalj, prilično je lomljiv, bjelkast, prema osnovi je jako smećkasto pahuljast i malo zadebljan, ponekad s prstenastom zonom.

Listići: Prirasli su za stručak, skoro su slobodni, lagano su trbušasti, prisutne su jasno uočljive lamelule različite dužine, najprije su gusti pa nešto razmaknutiji kada se gljiva razvije; bjelkasti, sivkasti do svijetlosmeđi, također malo ružičasto-smeđi, oštrica je bijela i nazubljena.

Spore: Eliptične, (8.7) 9.5 - 10.3 (10.9) x (5.8) 5.9 - 6.8 (6.9) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.67 (1.7), N = 30, Me = 9.9 x 6.4 µm, Qav = 1.6; otrusina je crvenkasto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Sivkasto, bijelo u stručku, lomljivo; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u aluvijalnim šumama i parkovima kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog drveća, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, na Žumberačkom gorju i u okolici Županje.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine dosta krupnih slabunjavki, a koje nije uvijek lako međusobno razlikovati, razlikuje se po čehasto dekoriranom klobuku.

Coprinopsis mitrispora - created on September 2021 in Vester Stigtehave, Denmark by Anders Adams

ŠUPLJA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis mitrispora (Bohus) L.Nagy, Vágvölgyi & Papp

Etimologija: mitra (gr.) = mitra, liturgijska kapa ili pokrivalo za glavu koje nose biskupi, obično je kupolastog ili šiljastog oblika + spora (gr.) = sjeme, spora. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Cavity Inkcap

Klobuk: 1-4.5 cm širok, isprva je stožast do eliptičan i do 2 cm visok, zatim je stožast do široko zvonolik, kasnije je raširen i raspucan, bjelkast do svijetlooker, u starosti je sivkasto-smećkast, na sredini je gladak, brazdasto narebran, pokriven je s prolaznim žućkastim, pahuljasto-ljuskavim ovojem.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, malo je ukorijenjen, šupalj, čvrst, bjelkast, bijelo je vlaknasto-pahuljast, više je ili manje sa dubokom prstenastom zonom, često je blago brazdast.

Listići: Gusti, široki su oko 4 mm, malo su trbušasti, slobodni do usko prirasli, isprva su bjelkasti kasnije su smeđi, oštrica je tamnija, u starosti su crni, rastapaju se.

Spore: Široko vretenaste, ponekad su bademaste, s prednje su strane vretenaste do romboidne, s 1.6-2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.9-11.7 x 6.8-8.2 x 5-7 µm, Me = 10.8 x 7.4 x 5.8 µm, bazidije su 4-sporne, valjkaste, 16.4-24.6 x 9.4-11.2 µm, cheilocistide su guste, uglavnom su eliptično-valjkaste, rjeđe su duguljaste ili u obliku ampule, 30-100 x 15-40 µm, pleurocistide su u usko eliptične, u obliku ampule, tankih stijenki, glatke, 67-138 x 30-50 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, u stručku je žilavo i vlaknasto, bijelo, u sredini je stručka svijetlosmeđe, u starosti rastapa u crno-smeđu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, na korijenju, često u šupljinama živih stabala.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu i žućkastom ovoju na klobuku.

Coprinopsis narcotica - created on September 2016 in Vindeby Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

OPOJNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis narcotica (Batsch) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: narcoticus (lat.) = uspavljujući, narkotičan. Po mirisu mesa.

Engleski naziv: Stinking Inkcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, kuglast do duguljast i do 1 cm visok, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, sivkast do siv, brazdasto narebran.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, bjelkast, pahuljast, malo je ukorijenjen.

Listići: Slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.

Spore: Eliptične do jajolike, sa stožastom bazom i zaobljenim do lagano krnjim vrhom, sa 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9-13.3 x 4.8-6.7 µm, Q = 1.7-2.15, Qav = 1.85, bazidije su 4-sporne, 20-36 x 8-11 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 40-90 x 20-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-140 x 20-45 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije postaje crno, rastapa se; miris je neugodan, jak narkotični, lužnat, po kutiji za lijekove, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit na gnoju ili na tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po sporama sa stožastom bazom i jakom narkotičnom mirisu mesa. Slična je korjenasta gnojištarka (Coprinopsis radicans), koja uglavnom raste na gnoju, a rjeđe na biljnim ostacima kao opisana vrsta.

BIJELA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis nivea (Pers.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: niveus (lat.) = bijel kao snijeg, snježan, snježnobijel. Po boji.

Engleski naziv: Snowy Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je eliptičan, valjkasto-eliptičan ili polukuglast i do 2.5 cm visok, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se izravna, bijel, na sredini je često krem do oker, potpuno je prekriven bijelim do sivkastim pahuljasto-zrnastim ovojem, koji se kasnije izgubi, rub je u mladosti nešto izraženije pahuljast, iskrzan i resast.

Stručak: 4-10 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, zadebljan na bazi i širok do 6 mm, šupalj, lomljiv, bijel, na donjem je dijelu često smećkast s bijelim pahuljama od ovoja.

Listići: Gusti, 24-38 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivi do sivo-crni i rastope se, oštrica bijela i resasta.

Spore: Eliptične, s prednje su strane limunaste do više ili manje heksagonalne, sa središnjim do blago ekscentričnim kličnim otvorom, 14-18 ​​x 11-13 (f) x 7.5-9 µm, Q = 1.05-1.4, Qav = 1.1-1.3, bazidije su 4-sporne, 25-40 x 12-16 µm, cheilocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkaste, 30-80 x 15-50 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 50-150 x 25-60 µm; otrusina je tamnosmeđa, gotovo crna.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, skupno, kao saprofit tla na pognojenim livadama, pašnjacima, poljima, uglavnom na kravljoj balegi ili konjskom izmetu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je prepoznatljiva po snježnobijelom klobuku i po karakteristično velikim sporama, koje su s prednje strane limunaste, a s bočne strane eliptične. Najčešće se pronađe po planinskim pašnjacima na kravljem izmetu. Slične su lažna bijela gnojištarka (Coprinopsis pseudonivea), koja je više sivo-smeđa i ima manje spore, te čizmasta gnojištarka (Coprinopsis cothurnata), koja izgleda neurednije, ima manje spore i tipično crveno-smeđu bazu stručka.

Coprinopsis ochraceolanata - created on May 2019 in административный округ, Москва, Russian Federation by Иван Матершев

OKERVLAKNASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis ochraceolanata (Bas) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: ochraceus (lat.) = okerast, žuto-smeđ + lanatus (lat.) = vunast, prekriven vlaknima. Po imenu.

Engleski naziv: Ochreveiled Inkcap

Klobuk: 1-5 cm širok, jajolik i 2 cm visok, kasnije se raširi, sivkast, na sredini je nešto tamniji, smećkast, u mladosti je sa uspravnim, a kasnije s prilegnutim, dugim, tankim, vlaknastim, žuto-oker, oker do narančasto-oker ljuskama ovoja, sredina je narančasto-oker baršunasta, rub je nepravilan, pomalo režnjevit i gusto narebran gotovo do sredine.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-5.5 mm debeo, sužava se prema gore, šupalj, kod nekih je primjeraka s tankim, do 1.2 cm dugim rizomorfima, bjelkasto-sivkast, gusto je vlaknast, s oker nijansom zbog žuto-oker površinskih vlakanaca (vidljivih samo pomoću povećala), osobito uz bazu, ponekad je s nekoliko nepotpunih, svijetlooker, pahuljastih pojaseva ili brojnim sitnih, slično obojenih ljuskica.

Listići: Gusti, 36-41 dopire do stručka, slobodni, prilično su uski, do 4 mm široki, već su u mladosti prilično tamne čokoladnosmeđe boje, kasnije su tamno sivo-ljubičasto-smeđi, oštrica je svijetlooker pahuljasta.

Spore: Eliptične do jajolike, sa 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorm na sredini, 8.3-13.4 x 5.7-7.3 µm, Q= 1.45-2.1, Qav= 1.55-1.85, bazidije su 4-sporne, 15-38 x 8-11 µm, cheilocistide su kod vrlo mladih primjeraka kuglaste ili u obliku ampule, kasnije su nešto izduženije ili eliptične, batinaste, duguljaste ili valjkaste, 30-120 x 15-50 µm, pleurocistide su izduženo eliptične, kuglaste, valjkaste ili široko vretenaste, 50-140 x 20-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, na sredini klobuka je čokoladnosmeđe, u bazi stručka je sivkasto-ljubičasto-smeđe i svjetlije duž šupljine stručka, ostali su dijelovi svjetliji; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je na rotkvice, pomalo gorak i neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u bjelogoričnim šumama, u blatu, na pjeskovito-glinenastom tlu s puno humusa, na sitnim drvnim ostacima, te uz panjeve.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična zečja gnojištarka (Coprinopsis lagopus), kojoj je klobuk bjelkast ili sivkast, rjeđe je žućkast, dok je kod opisane vrste žućkasto-oker.

Coprinopsis pachyderma - created on August 2018 in Lindberg Rd, West Lafayette, IN, USA by Stephen Russell

DEBELOKOŽNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis pachyderma (Bogart) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: pachys (gr.) = debeo, čvrst + derma (gr.) = koža. Po debeloj kožici klobuka.

Engleski naziv: Thickskinned Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, u početku valjkasto-eliptičan i visok do 8 mm, zatim je zvonolik, kasnije je izravnat ili čak izvrnut prema gore kada se rastapa, prvo je bijelo-sivkast, sredina je siva ili sivo-smeđa, prekriven je dlakavo-vlaknastim, sivkastim ovojem, prema rubu se razlaže na sitne uzdignute smeđe ljuske, narebrano crtast.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, bijel, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi i širok do 4 mm, šupalj, blago je ljuskav, gušće prema bazi.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, uski, široki su 2-5 mm, u početku su bijeli, zatim su sivi i na kraju crnkasti, oštrica je svjetlija, bjelkasta, prelazi u ružičastu, ljuskava, potpuno se rastope.

Spore: Jajolike ili eliptične, baza je stožasta ili rjeđe zaobljena, a vrh je zaobljenim ili donekle krnj, sa 1.5-1.8 µm širokim središnjim ili blago ekscentričnim kličnim otvorom, 8.8-13.1 x 5.7-8.3 µm, Q = 1.3-1.75, Qav = 1.4-1.6; bazidije su 4-sporne, 24-34 x 6-9 µm, cheilocistide su kuglaste, jajolike, eliptične, duguljaste, u obliku ampule ili valjkaste, 30-50 x 18-25 µm, pleurocistide su duguljaste, valjkaste ili u obliku ampule, 60-90 x 24-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, busenasto ili u skupinama, kao saprofit na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za sigurnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza.

Coprinopsis pachysperma - created on August 2018 in Lindberg Rd, West Lafayette, IN, USA by stevilkinevil

DEBELOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis pachysperma (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: pachys (gr.) = debeo, krupan + sperma (gr.) = sjeme, spora. Po velikim sporama.

Engleski naziv: Thickspored Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je okruglast do elipsoidan i visok do 30 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat s blago podvijenim rubom, potpuno je prekriven sivkastim ili kremasto-sivkastim, praškastim, brašnasto-pahuljastim, često malo ježastim ovojem, ljuske su na sredini ponekad prilično tamno sivo-smeđe, brazdasto narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i oko 4 mm debeo, valjkast, nešto je zadebljan na bazi i širok do 6 mm, bjelkast, na bazi je često smećkast i s bijelo pahuljast od ovoja.

Listići: Gusti, 24-38 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, zatim sive do crne, rastope se.

Spore: Eliptične, s prednje su strane limunaste, klični je otvor blago do jako ekscentričan, 13.4-16.7 x 12.7-15.4 (f) x 8.5-10 µm, Q = 1.05-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 2-sporne, 18-38 x 9-13 µm, cheilocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkaste, 30-90 x 20-50 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 80-160 x 30-60 µm; otrusina je žućkasto-crna.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, kasnije se rastopi; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili nekoliko primjeraka zajedno, kao saprofit na kravljem izmetu ili na zemlji izmiješanim sa sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po 2-spornim bazidijama i velikim limunastim sporama. Slična se bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea) razlikuje samo po 4-spornim bazidijama.

Coprinopsis phaeospora - created on July 2009 in Vrold, Denmark by Jens Mårbjerg

TAMNOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis phaeospora (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: phaeo (gr.) = taman, smeđ + spora (gr.) = sjeme, spora. Po tamnim sporama.

Engleski naziv: Darkspored Inkcap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, kuglast, eliptičan, jajolik ili stožast i 3-12 mm visok, kasnije se raširi, bijel, prekriven je s oker-smeđim do smećkastim, baršunastim ljuskama, posebno oko sredine, narebran.

Stručak: 2-12 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, bijel do bijelo-sivkast, gotovo je gol.

Listići: Gusti, 32-38 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su tamnosivi do brazdasto crnkasti.

Spore: Jajolike, s prednje su strane gotovo kuglaste, ponekad su u obliku zrna kukuruza, sa 1-1.3 µm širokim i izraženo ekscentričnim kličnim otvorom, rijetko je na sredini, 5.5-8 x 4.5-7 x 4.5-6 µm, Q = 1.03-1.3, Qav = 1.08-1.19, bazidije su 4-sporne, 14-28 x 7-9 µm, cheilocistide su duguljaste, u obliku boce i li valjkaste, 30-120 x 10-30 µm, pleurocistide su duguljaste, valjkaste ili u obliku boce, 50-150 x 10-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, postaje sivo pa crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, od lipnja do rujna, u malim skupinama, kao saprofit na stabljikama biljaka i trava nakon ljetnih kiša.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo su slične žutoljuskava gnojištarka (Coprinopsis xantholepis) i lažna Friesova gnojištarka (Coprinopsis pseudofriesi) od kojih se razlikuje po gotovo kuglastim sporama i izraženo ekscentričnom kličnom otvoru, dok obje slične vrste imaju šire eliptične i nešto veće spore.

Coprinopsis phlyctidospora - created on October 2016 in Vlaanderen, Belgium by Michel Beeckman

BRADAVIČAVOSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis phlyctidospora (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: phlyktis (gr.) = mjehur, plik + spora (gr.) = sjeme, spora. Po mjehurićastim sporama.

Engleski naziv: Wartyspored Inkcap

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je jajolik 0.5-1 cm visok, kasnije se spljošti i izravna, bijel, siv do sivo-plavkast, sredina je tamnija, površina je u mladosti prekrivena sitnim, bjelkastim do sivkastim ljuskama od ovoja, koje se brzo izgube, radijalno narebran, kasnije se rastapa.

Stručak: 2-9 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, bijel, površina je bjelkasto ljuskava na sivoj osnovi.

Listići: Gusti, 18-42 dopiru do stručka, široki, usko prirasli ili slobodni, prvo su bijeli, zatim su postupno sivi i na kraju crni.

Spore: Bademaste, obilno su bradavičave, klični otvor je na sredini, 8-12 x 6-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, 20-30 x 8-10 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste do eliptične, 30-80 x 20-30 µm, pleurocistide su eliptične, mjehuraste ili valjkaste, 50-100 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, postaje sivo pa crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit na krupnijim drvnim ostacima (grane), na zemlji izmiješanoj sa sitnim drvnim ostacima i na opožarenim terenima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je bradavičava gnojištarka (Coprinopsis echinospora), koja ima slično dekorirane spore i 4-spornim bazidijama, ali su spore bademaste.

ŠARENA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis picacea (Bull.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: pica (lat.) = svraka. Po crnkastoj boji klobuka.

Engleski naziv: Magpie Inkcap

Klobuk: 1-8 cm širok, valjkasto-jajolik pa zatim zvonolik, opnast, šareno je pjegav, s trajnim, bijelim, prilegnutim ljuskavim krpicama na smeđoj, sivo-smeđoj ili crnkastoj osnovi, na kraju se rastopi, rub je prozirno narebran.

Stručak: 10-25 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, vitak je kada se gljiva potpuno razvije, zadebljan na osnovi, bjelkast, rastapa se, pomalo s cik-cak raspoređenim sitnim bijelim ljuskicama, nema vjenčić.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, bjelkasti pa sivkasti ili ružičasti, na kraju crni i rastope se u crnu tekućinu poput tinte, oštrica je u početku pahuljasta.

Spore: Eliptične, 14-19 x 9.5-13 µm; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo, topljivo; miris je u mladosti neugodan na plijesan ili katran, a okus je također na plijesan.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u malim raštrkanim skupinama, od rujna do studenog, kao saprofit tla u bjelogoričnim i vlažnim provodnjenim šumama, osobito šumama bukve, na zemlji ili na sitnim drvnim ostacima, voli humusno i vapnenačko tlo.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a miris i okus su joj toliko neugodni da se i ne može niti pomisliti na konzumiranje ove vrste.

Napomena: Izvanredno je lijepa i zanimljiva gljiva. Dosta je rijetka pa ju je bolje ne brati. Klobuk je karakteristično prošaran bijelim krpicama. Osnova klobuka je skoro crna i u kontrastu s bijelim krpicama po čemu se dosta teško zamijeni s nekom drugom vrstom. Slična, također pjegava, Stanglova gnojištarka (Coprinopsis stangliana) razlikuje po tome što nema neugodan miris mesa i obično raste na različitim staništima ili u skupinama, dok biskupska gnojištarka (Coprinopsis episcopalis) raste na sličnom staništu i slične je veličine, ali ima gotovo četvrtaste spore.