BLISTAVOBIJELA ŠLJEMOVKA

Hemimycena candida (Bres.) Singer

Klobuk: 0.5-2 cm širok i oko 1 mm debeo, opnast, tanak, najprije konveksan, kasnije je raširen, u starosti je ulegnut, sjajan, prozirno crtast, gol, bijel, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok, tanak, često je zakrivljen, cijelom je dužinom valjkast, bijel, sitno je zrnast, na bazi je bjelkasto dlakav od micelija.

Listići: Rijetki, dobro su razvijeni, na bazi su spojeni poprečno spojeni žilicama, spuštaju se po stručku, bijeli.

Spore: Vretenaste do limunaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, 8-11 x 3-5 µm, Q = 1.8-2.6, Qav = 2.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku zašiljene boce, 19-31 x 3-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često skupno, u bjelogoričnim šumama kao parazit i saprofit isključivo na izdancima i korijenju živog gaveza (Symphytum officinale). Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Apatovec kod Novog Marofa, na gavezu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu i boji slična je staklasta šljemovka (Delicatula integrella), koja nema tako dug i gladak stručak, već je valjkast, grbav i vrlo lomljiv.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 584. Blistavobijela šljemovka (Hemimycena candida (Bres.) Singer)

Hemimycena cephalotricha - created on September 2016 in Vindeholme Skov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

GLAVATA ŠLJEMOVKA

Hemimycena cephalotricha (Quél.) Singer

Etimologija: kephale (gr.) = glava + trichos (gr.) = dlaka, vlakno. Po dlakavom klobuku.

Klobuk: 3-7 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan ili stožast, kasnije se izravna ili blago ulegne na sredini, bijel ili krem, vodenast, dlakav do pahuljast (uočljivo samo s povećalom), kod svježih primjeraka je sa prozirnim kapljicama po površini.

Stručak: Valjkast, bijel.

Listići: Rijetki, razmaknuti, bijeli, spuštaju se po stručku.

Spore: Limunaste, glatke, prozirne, 6.5-8.5 x 4.5-5.5 μm, cheilocistide su glavičasto zaobljene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je rosna šljemovka (Hemimycena tortuosa), koja ima duže dlačice na klobuku, te široko prirasle listiće i sužene cheilocistidije.

Hemimycena crispata - created on September 2024 in Saloinen, Rytilammen ls-alue, Finland by Stefan Jakobsson

ŠIROKOLISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena crispata (Kühner) Singer

Etimologija: crispatus (lat.) = naboran, kovrdžav, valovit. Po zakrivljenim dlačicama na klobuku.

Klobuk: 0.5-1.1 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten, bijel, u starosti je žuto-smeđ, pahuljasto-dlakav, rub je valovit.

Stručak: Valjkast, uglavnom je pun, bijel, pahuljast, dlakav, donja je strana tamnija, žuto-smeđa, baza je baršunasta od micelija.

Listići: Rijetki, široko razmaknuti, prirasli, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5.5-7.5 × 3.8-5 µm, Q = 1.3-1.7; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u bazo stručka je lagano žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima i livadama, na lišću, rjeđe na stabljikama biljaka.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima veće spore i gomoljasto zadebljanu bazu stručka.

KUKULJASTA ŠLJEMOVKA

Hemimycena cucullata (Pers.) Singer

Etimologija: cucullus (lat.) = kapuljača. Po obliku klobuka.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, opnast, konveksno-stožast pa se spljošti, tupo je ispupčen na sredini, površina je bez sjaja, bijel, kremast ili kremasto-žućkast, sredina s tendencijom da postane žućkasta ili žućkasto-smeđa, rub je uzdignut, nepravilan i prozirno narebran.

Stručak: 1-6 cm visok i 0.5-2.1 mm debeo, tanak, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen, bjelkast, proziran, baza je sa bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, spojeni su s poprečnim žilicama na dnu, bijeli.

Spore: Vretenaste, glatke, prozirne, 6-9.1 x 2.5-4.3 µm, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su kratke i zašiljene, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, po parkovima, u grmlju, na sloju lišća ili iglica obraslih mahovinom, te na prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vapnenasto tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova šljemovka pripada skupini sitnih gljiva, snježnobijeli klobuk je opnaste konzistencije. Slične su delikatna šljemovka (Hemimycena lactea), koja obično raste na debelom sloju iglica, ima razmaknutije listiće i male glavičaste vrhove cheilocistida, lažnomliječna šljemovka (Hemimycena pseudolactea), koja ima velike pleurocistide i razmaknutije listiće, te žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ima razmaknutije listiće i kuglaste elemente na hifama kore stručka.

Hemimycena epichloe - created on October 2020 in Røssåne, Øystre Slidre, In, Norway by Rob van Kruining

LIVADNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena epichloe (Kühner) Singer

Etimologija: epi- (gr.) = na, iznad + chloe (gr.) = mlada trava, zelenilo. Po načinu rasta.

Klobuk: 2-8 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i pupčast u sredini, gotovo je u obliku trube, bijel, površina nije prozirno crtasta.

Stručak: 4-20 mm visok i 0.1-0.5 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, malo je proširen na vrhu, proziran, bijel, fino je pahuljast, baza je prekrivena sa sitnim vlakancima.

Listići: Rijetki, 0-10 ih dopire do stručka, široko razmaknuti, slabo su razvijeni ili skoro nepostojeći, ljevkasto se spuštaju po stručku, bijeli.

Spore: Eliptične do gotovo vretenaste, glatke, prozirne, 8-12 × 2.5-4.5 µm, Q = 2.7-3.4, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit na trulom lišću i travama, na lisnim ovojnicama sita (Juncus), šašine (Scirpus), šaša (Carex) i drugih jednosupnica na otvorenim travnjacima i po močvarama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su staklasta šljemovka (Delicatula integrella), koja ima prirasle listiće i izraženo nazubljeni rub klobuka, te neugledna šljemovka (Hemimycena ignobilis), koja raste izravno na tlu, ima glatku kožicu klobuka i jače izražene listiće. Druge slične vrste imaju ili šiljaste cheilocistide i/ili caulocistide ili pileocistide debelih stijenki.

Hemimycena gracilis - created on June 2021 in Halkjärvi E, Finland by Stefan Jakobsson

TANKA ŠLJEMOVKA

Hemimycena gracilis (Quél.) Singer

Etimologija: gracilis (lat.) = tanak, vitak, nježan. Po izgledu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, najprije je stožast do zvonolik, kasnije se izravna i više ili manje oštro ispupči na sredini, prozirno crtast, bijel, prljavo bijel, sivkast, oker do smećkast, rub je često valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, tanak, končast, valjkast, bijel, sivkast, oker do smećkast, na bazi je s bijelim čekinjastim micelijskim nitima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, bijeli, oštrica je tupa.

Spore: Valjkaste, uske, ponekad su više ili manje zakrivljene, glatke, prozirne, neamiloidne, 6.5-11 x 1.5-3.2 µm, Qav = 5, cheilocistide su gusto raspoređene, valjkaste, valovite, sa sluzavim naslagama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u stručku je blago žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, kao saprofit na iglicama ili češerima, na mahovini, kao i biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je igličasta šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima šire spore, Q = 1.3-1.7 i obično raste na lišću raznog bjelogoričnog drveća.

Hemimycena gypsella - created on June 2011 in Daugbjerg Kalkgrube, Denmark by David Boertmann

BLIJEDA ŠLJEMOVKA

Hemimycena gypsella (Kühner) Elborne & Læssøe

Etimologija: gyps (lat.) = blijeda, gotovo bijela boja. Po boji rasta.

Klobuk: 2-5 mm širok, prvo je zvonolik do polukuglast, kasnije se raširi, suh, bijel, vrlo je slabo zrnasto-ljuskav (vidljivo sam uz pomoć povećala), nije dlakav, lagano je prozirno crtast.

Stručak: 4-8 mm dug i 0.2-0.5 mm debeo, često je malo ekscentričan, valjkast, tanak, šupalj, lomljiv, proziran, bijel, gusto je pahuljast, nije dlakav, baza je gola, ponekad je s micelijskim nitima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, slabo su razvijeni, široko su prirasli, bijeli, često ispuštaju sitne bezbojne kapljice.

Spore: Duguljasto vretenaste, jedan kraj je zaobljen, tankih stijenki, glatke, prozirne, 8.5-13 × 2.5-4.5 µm, Q = 3, cheilocistide su mjehuraste sa širokim vratom, 20-28 × 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, na mahovini ili humusu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je livadna šljemovka (Hemimycena epichloe) kod koje se listići ljevkasto spuštaju po stručku.

Hemimycena hirsuta - created on October 2022 in Bovbjerg Fyr, Denmark by David Boertmann

KOVRČAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena hirsuta (Tode) Singer

Etimologija: hirsutus (lat.) = dlakav, čupav, grub. Po dlačicama na klobuku.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut u sredini, skoro pupčast, bijel, čitava je površina gusto dlakava, ispod kožice je sa želatinoznim slojem, rub je dlakav.

Stručak: 5-8 cm dug i 1-4 mm debeo, valjkast, jako je zadebljan na vrhu, pun, kasnije je šupalj, proziran, bijel, dlakav.

Listići: Rijetki, široko razmaknuti, spuštaju se po stručku, rijetko dosegnu rub klobuka, bijeli.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-11 × 3.5-5.5 µm, Q = 1.6-1.8, bazidije su 2-sporne, nema cheilocistide i pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u bjelogoričnim ili zaobalnim šumama bogatim biljem, najčešće na trulom lišću, rjeđe na iglicama ili biljnim ostacima, voli vlažna mjesta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), koja raste na tlu i ima nešto gušće listiće, koji dosežu do ruba klobuka.

Hemimycena ignobilis - created on September 2013 in Borgenmoen, Hole, Bu, Norway by Per Marstad

NEUGLEDNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena ignobilis Joss. ex Bon

Etimologija: ignobilis (lat.) = neplemenit, beznačajan, skroman. Po izgledu.

Klobuk: 3-6 mm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten, gladak, bijel, vodenast.

Stručak: 4-8 mm dug i 1-2 mm debeo, valjkast, proziran, bijel.

Listići: Rijetki, široko razmaknuti, spuštaju se po stručku, donekle su anastomozirajuće, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 9-11 × 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit u šumama i na otvorenim područjima, na tlu, u mahovini.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i nedostatku dlačica.

DELIKATNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena lactea (Pers.) Singer

Engleski naziv: Milky Bonnet

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i nepravilno raširi, lagano je ispupčen na sredini, gol, bijel, sitno je pahuljast, rub je lagano narebran.

Stručak: Tanak, valjkast, neravan, prilično je dug, ukorijenjen, ubrzo postane šupalj, bijel, gotovo je proziran, sitno je pahuljast.

Listići: Dosta su široki i gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula, bijeli.

Spore: Vretenaste, 7-10 x 2.5-3.5 µm, bazidije su uglavnom 2-sporne, sve vrste cistida su glavičaste na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, u crnogoričnim šumama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bora, na vlažnim mjestima, na sloju iglica prekrivenih mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica, ispod smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih sitnih vrsta iz roda Hemimycena koje su bijele boje, a od kojih se sa sigurnošću može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Slične su lažnomliječna šljemovka (Hemimycena pseudolactea), koja ima izraženije, velike pleurocistide, kukuljasta šljemovka (Hemimycena cucullata), koja ima gušće listiće i sužene, šiljaste cheilocistide, te tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), koja nema glavičaste cistide i ima gušće listiće.

MAIREIJEVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena mairei (E.-J.Gilbert) Singer

Engleski naziv: Fanvault Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i nepravilno raširi, lagano je ispupčen na sredini, gol, bijel, kasnije je oker-smeđ, crvenkasto-smeđ do sivkasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini.

Stručak: Tanak, valjkast, prilično je dug, bijel, gotovo je proziran, lagano je pahuljast.

Listići: Dosta su razmaknuti, rijetki, malo se spuštaju po stručku, bijeli.

Spore: Vretenaste do eliptične, limunaste, 6-8 x 3-5 µm, cheilocistide i caulocistide su batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće ljeto i jesen kao saprofit tla po travnjacima, parkovima i livadama, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih sitnih vrsta iz rodova Mycena i Hemimycena koje su bijele boje, a od kojih se sa sigurnošću može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Slična je prljava šljemovka (Hemimycena sordida), koja ima cheilocistide u obliku boce s kratkim vratom i manji stručak.

Hemimycena mauretanica var. mauretanica - created on September 2017 in Holløse, Denmark by Michael Sonniks

SITNODLAKAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena mauretanica var. mauretanica (Maire) Singer

Klobuk: 0.5-1.1 cm širok, najprije je stožast do zvonolik, kasnije je spljošten i manje ili više tupo ispupčen na sredini, u starosti može biti lagano pupčast i prozirno crtast, sitno je dlakav, bijel do bijelo-sivkast, rub je često valovit.

Stručak: 1-6 cm visok i 0.5-1.2 mm debeo, tanak, končast, valjkast, baza je gomoljasto zadebljana, šupalj, bijel, dlakav.

Listići: Bijeli, rijetki, uski, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, oštrica je tupa.

Spore: Valjkaste, glatke, 6.5-10 x 2-4 µm, Q = 3.2, bazidije su 4-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama kao saprofit na krupnijim i vlažnim drvnim ili biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), koja obično raste na drvnim ostacima ili iglicama crnogoričnog drveća, najčešće smreke.

Hemimycena nitriolens - created on September 2013 in Borgenmoen, Hole, Bu, Norway by Per Marstad

DUŠIČNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena nitriolens (Valla) Antonín & Noordel.

Etimologija: nitri (lat.) = odnosi se na nitratne spojeve + olens (lat.) = mirisati, emitirati miris. Po mirisu mesa.

Klobuk: 2-4 mm širok, opnast, prvo je polukuglast, zatim je široko stožast do konveksan, kasnije je spljošten i s relativno velikim šiljastim ispupčenjem na sredini, bijel, brazdast, po vlažnom je vremenu prozirno crtast, ponekad izlučuje sitne bezbojne kapljice.

Stručak: 4-15 mm visok i 0.2-0.5 mm debeo, valjkast, proširen na bazi, bijel, proziran, na vrhu je fino pahuljast, pri dnu je s bijelim do smećkastim rizomorfima.

Listići: Rijetki, široko su razmaknuti, široko prirasli do silazeći, ponekad ne postoje, već su izraženi u obliku žilica, ne dopiru do ruba klobuka, rijetko su čitave, rijetko su račvasti, bijeli.

Spore: Usko su eliptične do valjkaste, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 6-10 x 1.5-4 µm, Q = 3.4, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miriše na dušik, ne uvijek jasno, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u bjelogoričnim šumama na lišću, najčešće bukve ili hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i nedostatku dlačica.

Hemimycena persimilis - created on November 2011 in Ørekulen, Denmark by Thomas Læssøe

UDVOJENA ŠLJEMOVKA

Hemimycena persimilis (Redhead) Antonín & Noordel.

Etimologija: persimilis (lat.) = veoma sličan, skoro identičan. Po sličnosti s drugim vrstama.

Klobuk: 3-10 mm širok, polukuglast, zatim je konveksan i tupo ispupčen sredini, prozirno crtast, bijel, vodenast, radijalno brazdast, gol ili fino baršunast, rub je prvo podvijen, zatim se izravna, sitno je trepavičast.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-0.75 mm debeo, končast, valjkast, bijel, prema dnu je blago žućkast, potpuno je dlakav, pri dnu je s bijelim rizomorfima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, cjeloviti, dosežu rub klobuka, prozirno bjelkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Valjkaste usko batinaste ili vretenaste. zaobljene na jednom kraju, uske, prozirne, neamiloidne, nedekstrinoidne, 10-12.5 x 2.7-3.5 µm, Q = 3.1-4.4, Qav = 3.7, cheilocistide su slične bazidijama, 12-25 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na biljnim ostacima, u bjelogoričnim šumama, najčešće graba, hrasta, jasena, breze, vrbe, lipe i topole.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta unutar roda može razlikovati samo po određenim mikroskopskim karakteristikama.

Hemimycena pseudocrispula - created on May 2021 in Brümmersal bei Rehna, Germany by Chris Engelhardt

LAŽNA KOVRČAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena pseudocrispula (Kühner) Singer

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, sličan + crispula (lat.) = kovrčav, naboran, valovit. Po sličnosti sa kovrčavom šljemovkom (Hemimycena hirsuta).

Klobuk: 2-10 mm širok, polukuglast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi i pupčasto ulegne na sredini, lijevkast, bijel do lagano sivkast, po suhom je vremenu žućkast, kasnije je okerast na sredini, sitno ljuskav (vidljivo samo pomoću povećala), rub je valovit i narebran.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 0.25-0.5 mm debeo, tanak, končast, pun, valjkast, zadebljan prema vrhu, zakrivljen, bijel, proziran, dlakav, osobito prema bazi, na bazi je bez bazalnog micelija.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, sa žilicama, bijeli.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-11.5 x 3.5-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit po livadama, pašnjacima i šumama, na lišću, grančicama ili biljnim ostacima, u vlažnim i močvarnim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vitka šljemovka (Atheniella delectabilis), koja ima nešto gušće listiće i izraženije narebran klobuk.

Hemimycena pseudogibba - created on October 2008 in Risby, Denmark by Thomas Læssøe

LAŽNOISPUPČENA ŠLJEMOVKA

Hemimycena pseudogibba (Valla) Antonín & Noordel.

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, sličan + gibba (lat.) = grbav, izbočen. Po sličnosti s drugim vrstama.

Klobuk: 0.4-1.4 mm, isprva je konveksan, kasnije je spljošten i blago tupo ispupčen na sredini, gol, bez sjaja, bijel, rub je gladak, kasnije je malo valovit.

Stručak: 2-10 cm visok i 0.1-0.2 mm debeo, valjkast, krhak, bijel, gladak, u gornjem je dijelu suh, a prema dnu malo dlakav.

Listići: Gotovo ne postoje ili su izraženi u obliku vena, najviše četiri po plodnom tijelu, spuštaju se po stručku, bijeli.

Spore: Usko eliptične, glatke, prozirne, 10-13 x 3-3.5 µm, Q = 3.3-4.3 µm, Qav = 3.8 µm, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprofit na lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili lijeske, u vlažnim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda postoje neke vrste koje izgledaju slično, ali se razlikuju samo po svojim mikroskopskim karakteristikama. Slična dušična šljemovka (Hemimycena nitriolens) ima dušični miris mesa.

Hemimycena pseudolactea - created in Finland by Tapio Kekki

LAŽNOMLIJEČNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena pseudolactea (Kühner) Singer

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Po sličnosti s mliječnom šljemovkom (Hemimycena lactea).

Klobuk: 0.5-1 cm širok, skoro je opnast, stožast do konveksan, zatim se manje ili više otvori, bijel, prozirno crtast.

Stručak: Valjkast; bijel, pahuljast.

Listići: Dosta su razmaknuti, niski, bijeli.

Spore: U obliku su kapi, 6-9 x 2-4 µm, s velikim je pleurocistidama, dužine 30-50 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u svim tipovima šuma, po parkovima i u grmlju, kao saprofit na sloju lišća ili iglica obraslih mahovinom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je šljemovka snježnobijele boje i s karakterističnim mikroskopskim osobinama po kojima se razlikuje od sličnih vrsta.

Hemimycena sordida - created on July 2018 in Plot 1, Shapsha village, Russian Federation by Filippova, Nina

PRLJAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena sordida Noordel. & Antonín

Etimologija: sordidus (lat.) = prljav, neugledan, zapušten. Po boji.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožast, kasnije je spljošten i često lagano ulegnut na sredini, sivkast ili blago sivo-smeđ, gol, lagano je brazdast, prozirno crtast, rub je narebran.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.8-3 mm debeo, valjkast, često je blago zakrivljen, siv do sivo-smeđ, u početku je malo pahuljast, ubrzo je gol, baza može biti prekrivena finim micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do sivkasti.

Spore: Eliptične, 5.5-8.5 x 3-4.5 µm, cheilocistide 30-55 x 6-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, na travnjacima kao saprofit trulih drvnih ili biljnih ostataka, obično na otpalom lišću ili stabljikama trava, rjeđe na drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za determinaciju ove vrste su ključne mikroskopske karakteristike.

Hemimycena subglobispora - created on October 1988 in Korten, Tønsberg, Vf, Norway by Per Marstad

KUGLASTOSPORNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena subglobispora Aronsen

Etimologija: sub (lat.) = skoro, donekle + globis (lat.) = lopta, kugla + spora (gr.) = sjeme, spora. Po obliku spora.

Klobuk: 1-5 mm širok, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, obično je s malom grbicom na sredini, ponekad je ulegnut oko grbice, rub je dugo vremena podvijen, prozirno crtast, pahuljast, bijel.

Stručak: 8-15 mm visok, tanak, končast, valjkast, obično je malo zakrivljen, na donjem je dijelu dlakav, bijel, proziran, kasnije postaje od baze prema gore postaje žućkast, baza nije dlakava.

Listići: Rijetki, dosta su razmaknuti, 4-7 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, ponekad su na bazi poprečno povezani žilicama, nekad nisu potpuno razvijeni, ponekad je poneki račvast, bijeli.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, prozirne, neamiloidne, 5-8 x 4.5-7 µm, Q = 1.1-1.2, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili mjehuraste, tankih stijenki, 21-40 x 6-11 µm, često su s dugim, tankim, tupim do gotovo zašiljenim, ponekad razgranatim do 25 x 1-2 µm velikim vratom; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po močvarama i vlažnim terenima kao saprofit na potopljenim stabljikama trske (Phragmites australis).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malom ispupčenom klobuku i malim kuglastim sporama.

Hemimycena subimmaculata - created on December 2016 in Santa Cruz, CA, USA by Ruzica and Sava Krstic

MUTNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena subimmaculata (Murrill) Elborne & Laessøe

Etimologija: sub (lat.) = skoro, djelomično + imaculata (lat.) = bez mrlja, čista, negacija od mrljav, pjegav. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 2-8 mm širok, isprva je široko stožast i šiljasto ispupčen na sredini, kasnije je konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, bijel do sivkast, u starosti požuti, prozirno crtast, na sredini je gladak.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.3-0.5 mm debeo, valjkast, malo je proširen na vrhu i/ili dnu, šupalj, bijel, djeluje golo ili sitno bjelkasto pahuljasto, bez bazalnih rizomorfa.

Listići: Rijetki, dobro su razvijeni, 10-12 ih dopire do stručka, prilično su uski, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, oštrica je iste boje.

Spore: Usko eliptične do vretenaste, prozirne, neamiloidne, nedekstrinoidne, 9-15 x 3.5-5.5 µm, Q = 3.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, rijetko su valjkaste, tankih stijenki, 21-35 x 5-7 um; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u bjelogoričnim šumama na otpalom lišću johe, vrbe ili lijeske, te na trulim listovima i stabljikama lopuha (Petasites) ili paprati.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i nedostatku dlačica.

Hemimycena substellata - created on September 2014 in Biowide 024 Regan Vest, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ČEKINJASTA ŠLJEMOVKA

Hemimycena substellata (Kühner) Antonín & Noordel.

Etimologija: sub (lat.) = skoro, djelomično  + stellatus (lat.) = zvjezdast. Po nazubljenom rubu klobuka.

Klobuk: 2-5 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i blago ulegnut na sredini, bijel, proziran, lagano je brazdast, često je prozirno crtast, gusto je sitno dlakav, s dužim dlačicama prema dnu, rub je malo nazubljen.

Stručak: 2-14 mm visok i 0.2-0.6 mm debeo, valjkast, malo je proširen na bazi, zakrivljen, bijel ili blago crvenkast na dnu, cijelom je dužinom gusto maljav.

Listići: Rijetki, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične do valjkaste, neamiloidne, nedekstrinoidne, 5-7.5 x 2.7-4 µm, Q = 1.9-2, cheilocistide su vretenaste s nabreklom bazom, rijetko su valjkaste, tankih stijenki, 20-45 x 10-12 um; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus su blagi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (bez kore) raznog crnogoričnog drveća i na sloju iglica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dlakavom klobuku i stručku, nazubljenom rubu klobuka i relativno malim sporama.

Hemimycena subtilis - created on August 2019 in Tirstrup, Nøruplundvej 2, Denmark by Jens H. Petersen

SUPTILNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena subtilis (Velen.) Antonín

Etimologija: subtilis (lat.) = tanak, nježan, suptilan. Po izgledu.

Klobuk: 2-5 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i blago ulegnut na sredini, bijel, gol do dlakav, vodenast, rub je cjelovit i narebran.

Stručak: 0.5-3 cm visok i 0.1-0.3 mm debeo, valjkast, končast, bijel, gladak ili blago dlakav.

Listići: Rijetki, nedostaju ili su izraženi kao vene koje ne dopiru do ruba klobuka, prilično su uski, spuštaju se po stručku, bijeli.

Spore: Valjkaste do vretenaste, tankih stijenki, prozirne, 10-16 x 3.5-5 µm, Q = 2.8-3.2, bazidije su 2-sporne, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u otvorenim područjima bez drveća, na travnjacima i livadama, na biljnim ostacima ili rizomima trava.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i rastu u otvorenim područjima.

Hemimycena tortuosa - created on October 2024 in Vindeholme Skov, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by ionafraser-Clausen

ROSNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena tortuosa (P.D.Orton) Redhead

Etimologija: tortuosus (lat.) = uvijen, savijen, izuvijan. Po zakrivljenim dlačicama na klobuku.

Engleski naziv: Dewdrop Bonnet

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i često lagano udubljen, sitno je dlakav, dlačice su po vlažnom vremenu često s kapljicama vode, bijel, kasnije je bjelkast, krem ​​do sivkast.

Stručak: 1-2.7 cm visok i 0.1-1 mm debeo, često je vrlo kratak, ponekad je ekscentričan, valjkast ili lagano zadebljan na dnu ili vrhu, sitno je dlakav, dlačice su često sa kapljicama vode, bijel, baza je ponekad s kratkim vlakancima.

Listići: Dobro su razvijeni, uski, razmaknuti do prilično gusti, 12-20 ih dopire do stručka, prirasli, ponekad su kratko zupčasti ili gotovo slobodni, bijeli, oštrica je sitno resasta.

Spore: Usko vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 9-11 x 3-4.5 μm, cheilocistide su u obliku boce, vretenaste ili batinaste, 22-30 x 4-8 µm, manje ili više zašiljene; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo, u starosti je krem-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom, najčešće hrasta ili bukve, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Obično zadržava mnogo kapljica vode, koje zadržavaju spiralne cistide na klobuku i stručku. Slična je glavata šljemovka (Hemimycena cephalotricha), koja ima kraće dlačice na klobuku, te listiće koji se spuštaju po stručku i proširene cheilocistide.

Hydropus atramentosus - created on July 2023 in Тогульский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Dmitry Kuzmenckin

CRNEĆA VODONOŠKA

Hydropus atramentosus (Kalchbr.) Kotl. & Pouzar

Klobuk: 1-3 cm širok, tupo stožast do zvonolik, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, vodenast, pahuljast, žuto-smeđ, sivo-maslinast, ubrzo je crn, površina je crtasta.

Stručak: 2-5 cm visok i 2.5-5.5 mm debeo, valjkast, nešto je proširen na bazi, na vrhu je pahuljast, duboko je ukorijenjen, žuto-smeđ, ubrzo pocrni, baza je vlaknasta.

Listići: Gusti, široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, kasnije su crnkasti, oštrica je crna.

Spore: Široko eliptične, kuglaste do gotovo kuglaste, glatke, amiloidne, 5-6.5 x 3.5-4.7 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.4, cheilocistide su brojne, vretenaste, 25-40 x 6.7-14 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivo do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (često obraštenih mahovinom) jele i smreke, ponekad prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na samo dva lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Risnjak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnom klobuku, ukorijenjenom stručku i crnoj oštrici listića.

Hydropus marginellus - created on September 2024 in Bevaix, Switzerland by Nicolas Schwab

OBRUBLJENA VODONOŠKA

Hydropus marginellus (Pers.) Singer

Etimologija: margo, marginis (lat.) = ivica, rub. Po svjetlijem rubu klobuka.

Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, prvo je zvonolik do konveksan, kasnije je raširen i često tupo ispupčen na sredini, ponekad je lagano ulegnut oko sredine, površina je glatka, brazdasta, prozirno crtasta, u mladosti je sitno pahuljast i tamno sivo-smeđ do crno-smeđ, kasnije je svijetlosmeđ do sivo-smeđ.

Stručak: 1-2.6 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, šupalj, često je zakrivljen, gladak, oker-smeđ, smeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, sitno pahuljast.

Listići: Osrednje gusti, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do žućkasti, oštrica je smeđa do crno-siva.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 5.7-7.5 x 4.2-5.2 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.4, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, prozirne, tankih stijenki, duge su 36-76 x 10.3-19.1 µm, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanom sa drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Slična je Moserova vodonoška (Hydropus moserianus), koja je manja rastom i nema obojenu oštricu listića.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 421. Vodenasta listićarka (Hydropus marginellus (Pers. ex Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe umbrinomarginata Britz.

Hydropus moserianus - created on September 2015 in Biowide 090 Eskebjerg Enghave, Denmark by Tom Smidth

MOSEROVA VODONOŠKA

Hydropus moserianus Bas

Etimologija: U čast austrijskog mikologa Menharda Mosera + -ianus (lat.) = koji pripada, koji je vezan uz. Po imenu.

Klobuk: 0.4-1.8 cm širok, prvo je stožast ili polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i pupčast na sredini, suh, u mladosti je tamnosmeđ, po vlažnom je vremenu tamnosiv, vodenast, kasnije je svjetliji, rub klobuka je narebran.

Stručak: 1.5-2.5 cm visok i 0.3-1.5 mm debeo, valjkast, često se širi prema vrhu, čvrst, u početku je bijel do bjelkast, kasnije je sivkasto-smeđ na bazi, gladak do lagano sitno dlakav.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli do sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-11 x 4-6 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, batinaste, vretenaste ili u obliku boce, 20-50 x 6-18 µm, sa kratkim ili vrlo dugim vratom dugim do 45 x 1-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit na otvorenim livadama i pješčanim nanosima uz morsku obalu, te na opožarenim terenima, u mediteranskom području, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je obrubljena vodonoška (Hydropus marginellus), koja je veća rastom i ima obojenu oštricu listića.

Hydropus trichoderma - created on December 2020 in San Martín de Valdeiglesias, Spain by Angel Mario Moreno

DLAKAVA VODONOŠKA

Hydropus trichoderma (Joss.) Singer

Etimologija: thrix, trichos (gr.) = dlaka + derma (gr.) = koža. Po dekoraciji na klobuku.

Klobuk: 0.5-4 cm širok, prvo je zvonoliko-stožast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i s tupom ili često s prilično zašiljenom grbicom na sredini, nikad nije ulegnut, na sredini je tamniji, tamnosmeđa do gotovo crno-smeđ, nešto je svjetliji prema rubu, smeđ, vodenast, površina je dlakava, naborana, rub je svjetliji i narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, obično je šupalj, sivo-smeđ, siv, žuto-siv, na vrhu je sa finim tamnosmeđim točkicama, pjegav, prema dnu je više gol i ponekad uzdužno crtast, na dnu je bjelkasto ljuskav.

Listići: 20-26 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, bjelkasti do krem-sivkasti, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, glatke, prozirne, amiloidne, 7.2-10.7 x 4.4-6.4 µm, Q = 1.3-2, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, batineste, 25-41 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom vretenaste, u obliku boce ili nepravilno deformirane, prozirne, 55-117 x 9-21 µm, pleurocistide su sličnog oblika kao cheilocistide, 60-140 x 10-20 µm, caulocistide su uglavnom valjkaste do blago batinaste, 20-85 x 4-9 µm, sa žuto-smeđim sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do sivkasto, u stručku je nešto tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit u crnogoričnim šumama, rubovima šuma, šumskim putevima i parkovima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Karakteristična je po tamnom do crno-smeđom, grbavom klobuku, i svijetlo žuto-smeđim, tamno ljuskavim stručkom. Slična je hrapavonoga vodonoška (Mycopan scabripes), koja je slabije dlakava, a ljuskavonoga vodonoška (Pseudohydropus floccipes) je vitkija, raste na drvu, ima tamne točkice na stručku i kuglaste spore.

ABRAMSOVA ŠLJEMOVKA

Mycena abramsii (Murrill) Murrill

Etimologija: Po dr. Donaldu Abramsu, američkom doktoru medicine, koji se dosta bavio istraživanjem ljekovitih gljiva.

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglast do stožast, kasnije je spljošten, sa ili bez malog, tupog ispupčenja na sredini, siv, sivo-smeđ do tamnosmeđ, sredina je uglavnom tamnija, vodenast, površina je prozirno narebrana do 2/3 širine, malo je pahuljast, zatim je gol.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, lomljiv, šupalj, gladak, na vrhu je pahuljast, donji je dio gol, po suhom je vremenu sjajan, sivkast do tamno sivo-smeđ, obično nešto tamniji na donjem dijelu, a sivkast na vrhu, kasnije izblijedi, baza je gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 15-27 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do sivkasti sa svjetlijom oštricom.

Spore: Valjkaste ili u obliku sjemenke jabuke, duguljaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-13 x 4-6.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.85, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, batinaste, valjkaste, rjeđe su u obliku boce, 25-55 x 10-14 μm, na vrhu se obično sužavaju u tanki vrat ili su ponekad s dva ili više vratova, nema caulocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, bjelkasto je ili sivkasto, stručak na prerezu kod vrlo svježih primjeraka izlučuje vodenastu tekućinu; miriše slabo na klor, ponekad nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, od travnja do siječnja, u malim skupinama ili busenasto, u svim tipovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili na mahovinom obraslom živom drveću, ponekad se nađe i na crnogoričnom drveću, najčešće jeli, a nekad i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po cheilocistidama koje su na vrhu obično sa tankim vratom i po donekle izduženim sporama. Miris je promjenjiv i obično prilično slab. Curenje vodenaste tekućine koja nastaje prerezivanjem stručka posebna je značajka ove vrste, ali se to rijetko događa kod primjeraka nekoliko sati nakon sakupljanja, kao i kod svježih primjeraka ako su djelomično suhi. Postoje brojne slične sive šljemovke, ali sve imaju caulocistide, Slične su sivolistićava šljemovka (Mycena aetites), koja se razlikuje po kraćim i širim sporama, kao i po staništu, raste na travnjacima, livadama i pašnjacima, naherena šljemovka (Mycena galericulata), kod koje su cheilocistide na vrhu gusto prekrivene jednostrukim ili račvastim, prstastim izraslinama, snježnonoga šljemovka (Mycena niveipes), koja ima sličan miris, ali je većih dimenzija, srebrnastija i raste ranije, te smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja ima jači miris.

NARANČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena acicula (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: acicula (lat.) = mala igla, iglica. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Orange Bonnet

Klobuk: 2-8 mm širok, polukuglast, široko je stožast do konveksan, plitko brazdast, prozirno crtast, malo je ljepljiv, tamno narančasto-crven, blijedi u narančastu ili žućkastu boju.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 0.3-1 mm debeo, valjkast, ponekad je malo ukorijenjen, potpuno je suh, žut do žuto-narančast, svjetliji na vrhu, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Nisu gusti, 9-16 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bjelkasti do žuto-narančasti.

Spore: Usko su eliptične, glatke, neamiloidne, 8.5-11 x 3.5-5 µm, Q = 2.4-3.3, Qav = 2.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, vretenaste, u obliku boce ili valjkaste, 15-25 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, narančasto, u stručku je žuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Spore i listići pozitivno reagiraju u dodiru s Melzerovim reagensom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, te po livadama i grmlju kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, rjeđe crnogoričnog, te u smjesi drvnih i biljnih ostataka u sloju otpalog suhog lišća, prividno na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, na vlažnim mjestima. Prvih šest slika snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem svibnja na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na drvnim ostacima lijeske, a posljednje dvije slike Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Odlikuje se malom veličinom, narančasto-crvenim dlačicama, bijelim do žutim listićima i žućkastim stručkom. Sitna je rastom, klobuk je slične boje kao kod grimizne šljemovke (Atheniella adonis) od koje se razlikuje po bijelom stručku. Također su slične marelična šljemovka (Atheniella leptophylla), koja ima bijeli stručak koji od baze prema gore postaje smeđ, te narančasta pribadača (Rickenella fibula), kojoj se listići duže spuštaju po stručku i ima manji kontrast između klobuka i stručka.

Mycena aciculata - created on February 2021 in Jenner, CA, USA by Warren Cardimona

DUGODLAKA ŠLJEMOVKA

Mycena aciculata (A.H.Sm.) Desjardin & E.Horak

Etimologija: acicula (lat.) = mala igla, šiljak. Po dekoraciji.

Engleski jezik: Hairy Bonnet

Klobuk: 3-8 mm širok, najprije je polukuglast, zatim je široko stožast, ponekad je lagano ulegnut na sredini, bjelkast, sivkast do sivo-smeđ, čitava površina prekrivena je stršećim dlačicama debelih stijenki, prozirno je crtast gotovo do sredine promjera.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, ravan, potpuno siv, potpuno je dlakav, izrasta iz oko 1 mm širokog, sivog, sivo-smeđeg do bjelkasto-sivog, dlakavog bazalnog diska.

Listići: Razmaknuti, usko prirasli, gotovo slobodni, bijeli do svijetlosivi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7.5-10.5 x 3.8-4.7 µm, Q = 1.7-2.3, Qav = 2, cheliocistide su batinaste do vretenaste, 11.5-30 x 5.5-13.5 μm, na vrhu su široko zaobljene ili postupno uvučene u 1-3 vitka vrata ili sa 1-3 prstaste, obično nerazgranate, ali ponekad razgranate, izrasline 4.5-33 x 1 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno ili u manjim skupina, kao saprofit na drvnim ostacima (trupci, granama, grančicama) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na češerima, sloju iglica ili lišća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po bazalnom disku na dnu stručka, dlakavoj dekoraciji klobuka i stručka, te po staništu. Mali bazalni disk nije uvijek lako uočiti. Eventualno bi se mogla zamijeniti sa donekle sličnom sitnošiljastom šljemovkom (Mycena tenuispinosa), koja je također s malim bazalnim diskom i oštrim dlačicama na klobuku, ali ona ima amiloidne spore.

SIVOLISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Mycena aetites (Fr.) Quél.

Etimologija: aetos (gr.) = orao. Po boji listića.

Engleski naziv: Drab Bonnet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, stožast s oštro zašiljenom sredinom, zvonolik sa ili bez ispupčenja, konveksan do više spljošten s izraženim, širokim ispupčenjem, pahuljast, po vlažnom je vremenu prozirno crtast i malo mazav, siv do sivo-smeđ, sredina je tamnija, tamnosmeđa do crna, na rubu je bjelkast, vodenast, blijedi u sivu do tamnosivu.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je pahuljast, ispod je gol, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili sivkast, na donjem je dijelu tamniji, ponekad crno-smeđ, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 17-25 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, tamno do svijetlosivi sa svjetlijom oštricom.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su velike, vretenaste, valjkaste, u obliku boce ili nepravilne, 25-75 x 6,5-22,5 µm, na vrhu su s jednostrukim ili račvastim vratom, ponekad s nekoliko, vrlo grubih izraslina; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku je bijelo, kasnije je smećkasto, u stručku je sivo-smeđe; miris je slab na rotkvice ili aromatičan na cimet, nije na klor, a okus je blag ili gorak.

Stanište: Raste u jesen, od srpnja do prosinca, ponekad u velikoj množini, kao saprofit tla po livadama, pašnjacima i parkovima, na travnatim površinama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji dosta velikih šljemovki slične boje, a teško se mogu međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. Ova se vrsta razlikuje od sličnih vrsta prvenstveno po periodu rasta, te dosta tamnim listićima i karakterističnom mirisu. Slične su smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala), koja jako miriše na klor i širokolisna šljemovka (Mycena latifolia), koja ima rjeđe listiće, nema izražen miris i ima cheilocistide koje su na dnu bradavičave, te abramsova šljemovka (Mycena abramsii), koja obično raste na drvu, a cheilocistide obično imaju upadljivo zašiljen vrat.

Mycena agrestis - created on October 2009 in Hanko, Finland by Petri Roponen

POLJSKA ŠLJEMOVKA

Mycena agrestis Aronsen & Maas Geest.

Etimologija: agrestis (lat.) = poljski, ruralni. Po jednobojnom klobuku.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je oštro stožast, zatim je nepravilno zvonolik do konveksan, kasnije se izravna i ulegne ili tupo ispupči na sredini, prozirno crtast, pahuljast, ljepljiv, prekriven je sa odvojivom želatinoznom ovojnicom, sivo-crn, crno-smeđ do sivo-smeđa, po suhom je vremenu bljeđi, često je tamniji na sredini i rubu.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1.5-3.5 mm debeo, valjkast, šupalj, na donjem je dijelu zakrivljen, gladak, na vrhu je pahuljast, sivkast, obično je tamniji na donjem dijelu, baza je prekrivena s rijetkim vlakancima.

Listići: Gusti, 20-32 ih dopire do stručka, oko 1 mm široki, spuštaju se po stručku sa zupcem, sivkasti do tamnosivi, oštrica je svjetlija i sa odvojivom želatinoznom niti.

Spore: Eliptične, glatke, slabo su amiloidne, 9.2-10.3 x 4.7-5.4 µm, Q = 1.8-1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 18-32 x 5.5-7 µm, na vrhu su prekrivene s relativno malo, neravnomjerno raspoređenih, ponekad zakrivljenih, valjkkastih do batinastih izraslina 2.5-14.5 x 1.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus su neodređeni, podsjećaju na brašno.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit u travi u otvorenim područjima, po livadama, travnjacima i poljima, te u mahovini ispod smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog mazavog klobuka i stručka bi se mogla zamijeniti sa staklastopresvučenom šljemovkom (Mycena epipterygia var. epipterygia), koja ima karakteristično žuti stručak.

Mycena albidolilacea - created on September 2023 in Lyngby Åmose, Denmark by Thomas Kehlet

BIJELOLJUBIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena albidolilacea Kühner & Maire

Etimologija: albidus (lat.) = blijed, bjelkast + lilacea (lat.) = ljubičast. Po boji.

Klobuk: 0.6-2 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije se spljošti, gol, bjelkast s ružičasto-ljubičastom ili mesnoružičastom nijansom, nešto je izraženije ružičasto-ljubičast na sredini, vodenast, prema rubu je bjelkast, plitko brazdast, prozirno crtast.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, na gornjem je dijelu zrnast, bijel ili lagano crvenkast s ružičastom nijansom, prema bazi je gol ili ponekad s dugim, bijelim dlačicama, a baza je gusto prekrivena dugim, grubim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-21 ih dopire do stručka, prirasli, ne spuštaju se po stručku sa zupcem, bijeli, oštrica je lagano ružičasta do nejasno svijetloljubičasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 7.8-12 x 4.2-6 µm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8-2, bazidije su 4-sporne, sa sterigmama dugim 5 µm, cheilocistide su batinaste, vretenaste, gotovo valjkaste do donekle nepravilnog oblika, 17-45 x 5-17 µm, glatke ili su na vrhu prekrivene s jednom ili nekoliko neravnomjerno raspoređenih izraslina do 20 x 2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miriše na klor ili na rotkvice, a okus je slab do izražen na rotkvice.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, u travi ili na drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikuje se od sličnih vrsta iz sekcije Rubromarginatae po uglavnom bjelkastom klobuku s ružičasto-ljubičastom nijansom i nježno ružičastoj oštrici listića, osobito u blizini ruba klobuka. Osušeni primjerci rubnomaslinaste šljemovke (Mycena olivaceomarginata) mogu biti slični opisanoj vrsti jer mogu postati svijetle, s ružičastom bojom, pa čak i sa ružičasto-crvenom oštricom listića, međutim razlikuje se po mikroskopskim karakteristikama, ima drugačiji oblik cheilocistida.

PLAVKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena amicta (Fr.) Quél.

Etimologija: amicta (lat.) = pokrivena, odjevena. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Bluefoot Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, stožast do zvonolik, ulegnut, prozirno crtast, fino je maljav, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, svijetlo sivo-smeđ, ponekad je sa maslinastom, zelenkastom ili plavkasto-zelenom nijansom, rub je isprva malo podvijen, kasnije se izravna, često je plavkasto-zelen ili rjeđe žućkast do žuto-oker.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo ukorijenjen, čitav je gusto i prilično grubo bijelo dlakav, sivkasto-smeđ, na vrhu je obično nešto svjetliji, ponekad je sa lagano ružičastom ili ljubičastom nijansom, baza je s nešto modro-zelenih mrlja ili potpuno plava.

Listići: Gusti, 17-25 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta do sivkasta, ponekad je žućkasta, zelenkasta ili plavkasta.

Spore: Eliptične, u obliku kapi ili sjemenke jabuke, glatke amiloidne, 7.5-10.7 x 4.5-6 µm, bazidije su 4-sporne, batineste, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili češće valjkaste, 16-45 x 3,5-7 µm, nema pleurocistide (cromushrooms: spore su (7) 7.2 - 9 (10.6) × (3.4) 4 - 4.9 (5.5) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2 (2.2), N = 100, Me = 8.1 × 4.4 µm, Qe = 1.8, bazidije su 17-21.5 × 4.7-5.5 µm, N = 3, cheilocistide su valjkaste, nekad su stisnute pri vrhu ili s produžetkom dugim oko 2 µm, 21.6-41.6 × 4.8-7.1 µm, N = 10); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, rjeđe bjelogoričnog, te na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Slike su snimljene 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, uz oboreni trupac crnog bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po maljavom stručku, kao i po obliku cheilocistida. Treba uočiti želatinoznu i odvojivu ovojnicu na pileusu. Slična je plavonoga šljemovka (Mycena cyanorhiza), kod koje je oštrica listića sa žilavom niti, 9-12 listića dopire do stručka, spore su uže, a cheilocistide su batinaste ili u obliku boce, s nekoliko izraslina na vrhu.

ANĐEOSKA ŠLJEMOVKA

Mycena arcangeliana Bres.

Etimologija: archangelos (gr.) = anđeo. Po boji.

Engleski naziv: Angel's Bonnet

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je gotovo valjkast, zatim je stožast do polukuglast, kasnije se spljošti i gotovo izravna, sa ili bez ispupčenja na sredini, prozirno crtast, vodenast, pojavljuje se u dvije forme s različitim bojama, prva je svjetlija, sivkasta do žućkasta forma sa više ili manje tamnijom sredinom i sa maslinastom do sivo-smeđom nijansom, na kraju postaje sivkast do svijetlo sivo-smeđ, tamnija forma sivo-smeđa do tamno sivo-smeđa, sredina je tamnija i često s laganom maslinastom nijansom, rub je svjetliji i često sa žućkastom nijansom.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, gladak do vrlo fino naborano-vlaknast, gol, na vrhu je pahuljast, isprva je ljubičasto-sivkast ili plavkasto-siv, kasnije postaje sivkast, siv do sivkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, baza je dugo s ljubičastim nijansama, baza je prekrivena dugim, bjelkastim do žućkastim vlakancima.

Listići: Nisu gusti, 16-30 ih dopire do stručka, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, usko su prirasli, svijetložuti do sumporastožuti ili sivkasto-krem do bjelkasti, često su s ružičastom nijansom.

Spore: Široko eliptične, amiloidne, 7-9 x 4.5-5 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1,7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste ili u obliku boce, rjeđe su gotovo kuglaste ili donekle nepravilnog oblika, 17-65 x 7-24 µm, prekrivene s bradavicama ili općenito kratkim, valjkastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto je ili sivkasto, u stručku je smeđe; miriše lagano na jod, osobito kada se suši, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, vrlo rijetko crnogoričnog drveća, rjeđe na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Sliku je snimila Helena Petrić, u rujnu u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po mirisu na jod, ježastim cheilocistidama i tamnom stručku. Slične šljemovke koje mirišu na jod i imaju ježaste cheilocistide su drugih boja i rastu na drugačijem staništu.

RUBNONARANČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena aurantiomarginata (Fr.) Quél.

Etimologija: aurantius (lat.) = narančasto + marginatus (lat.) = obrubljeno, odsječeno. Po žuto-narančastoj boji na rubu listića.

Engleski naziv: Golden Edge Bonnet

Klobuk: 1-2.5 cm širok, stožast do polukuglast, kasnije se spljošti, postaje konveksan do izravnat, sa ili bez ispupčenja na sredini, plitko je ulegnut, prozirno crtast, gol, vodenast, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ do tamnosmeđ s narančastim do narančasto-žutim rubom.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, čvrst, u mladosti čitav pahuljast, kasnije je gol, osim na vrhu, bjelkast, na vrhu je žućkast, na donjem je dijelu žuto-smeđ do tamnosmeđ ili žuto-narančast pri dnu, ponekad je sa žućkastim ili narančastim nijansama, baza je gusto prekrivena žutim do narančastim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 16-26 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasto-sivkasti do krem-sivkasti sa svijetlonarančastom do žuto-narančastom oštricom.

Spore: Eliptične, prozirne, 7.5-10.5 x 4-5.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su varijabilnog oblika, često batinaste do kruškolike, 18-42 x 7-17 µm, s dugom do kratkom peteljkom, s narančastim sadržajem, na vrhu su prekrivene prilično brojnim, ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, valjkastim izraslinama 1-3 x 0.5-1 µm; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žućkasto, s više je ili manje izraženom narančasto-crvenkastom nijansom; miris je izraženo slatkast, na voće, često podsjeća na brašno ili lagano na anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit u crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke, bora ili borovice, na sloju iglica ili zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se determinira po narančastoj oštrici listića i žutim do narančastim vlakancima na dnu stručka. Združena zvonca (Xeromphalina campanella) i kacigasta šljemovka (Mycena picta) također imaju narančaste micelijske niti na bazi stručka.

Mycena belliae - created on October 2018 in Brobæk Mose (Insulinmosen), Denmark by Tobias Bøllingtoft

BELLOVA ŠLJEMOVKA

Mycena belliae (Johnston) P.D.Orton

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini ili je pupčast do lijevkast, prozirno crtast, u mladosti je sitno dlakav, ljepljiv, prekriven je odvojivim, žilavim, želatinoznim ovojem, sivkasto-smeđ do žućkasto-smeđ, kasnije postaje crvenkasto-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je svjetliji, na kraju blijedi do bjelkaste boje, rub je prvo jako podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 1-6.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo zadebljan na donjem dijelu, gladak, isprva je čitava površina sitno i gusto bijelo ljuskava, malo je ljepljiv, u mladosti je bijel, zatim je bjelkast, kasnije od baze prema gore postaje žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, baza je u starosti tamno crveno-smeđa ili crnkasta, izrasta iz tankog, bjelkastog, snopa micelija, više je ili manje gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 18-26 ih dopire do stručka, do 3 mm široki, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti do blijedo smeđi, ponekad su s ružičastom nijansom, oštrica nije želatinozna, iste je boje.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 10.5-15.5 x 6-8.5 µm, Q = 1.7-2.4, Qav = 1.99, cheilocistide su vretenaste ili valjkaste, 21-55 x 8-14 µm, pomiješane su sa bazidijama, glatke ili s grubim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe; miris je dosta neodređen, ugodan, podsjeća na miris mahovine (Sphagnum), a okus nije izražen ili je blago gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, skupno, po močvarama i jezerima, kao saprofit na mrtvim, stojećim stabljikama trske (Phragmites australis) neposredno iznad razine vode stajaćice, na dubini vode od 10-50 cm i do 12 cm iznad razine vode.

Doba rasta: 1, 2, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mikroskopskim značajkama.

Mycena bulbosa - created on June 2024 in Venner, Denmark by David Boertmann

ROGOZOVA ŠLJEMOVKA

Mycena bulbosa (Cejp) Kühner

Etimologija: bulbosus (lat.) = lukovičast, sa zadebljanjem. Po dekoraciji.

Engleski jezik: Rush Bonnet

Klobuk: 3-8 mm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je raširen i tupo ispupčen na sredini, prekriven je teško uočljivom želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, isprva je sivo-smeđ, kasnije blijedi prema sivkastoj boji, prozirno crtast.

Stručak: 5-20 mm visok i 0.1-0.5 mm debeo, valjkast, bijel, potpuno je dlakav, izrasta iz dosta velikog, oko 1 mm širokog, bijelo dlakavog, više je ili manje crtastog bazalnog diska.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 10-12 ih dopire do stručka, prilično su široki, slobodni ili prirasli na ovratnik, bijeli ili sivkasti, oštrica se može odvojiti kao želatinozna nit.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 7.5-11 x 4-6 µm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.9, cheliocistide su nepravilnog oblika, valjkaste do batinaste, 18-55 x 2.7-9 μm, na vrhu su s jednim ili 2-3 vrata, ili s nekoliko grubih, različito oblikovanih izraslina 1-11.5 x 0.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u močvarnim područjima i na rubovima ribnjaka kao saprofit na stabljikama vodenih zeljastih jednosupnica, kao što su rogoz, sit (Juncus), šašina (Scirpus) ili Glyceria, voli vlagu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po rastu na stabljikama zeljastih vodenih biljaka u močvarnim područjima i stručku koji izrasta iz bazalnog diska. Slične su pijadestalna šljemovka (Mycena stylobates), koja obično raste na situ, također ima široki i izrazito crtasti bazalni disk, te pljesniva šljemovka (Mycena mucor), koja raste na lišću.

Mycena capillaripes - created on November 2014 in Marshall Fields, University of California Santa Cruz, Santa Cruz, California, USA by Christian Schwarz

DLAKAVONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena capillaripes Peck

Etimologija: capilla (lat.) = mala kosa, dlaka + pes (lat.) = stopalo. Po veličini stručka.

Engleski naziv: Pinkedge Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast, zvonolik ili polukuglast, kasnije je ponekad lagano ulegnut na sredini, pahuljast, ubrzo je gol, suh, plitko brazdast, prozirno crtast, vodenast, sivkast do sivkasto-smeđ, nešto tamniji i često crvenkast na sredini, rub često svjetliji.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-1.8 mm debeo, valjkast, šupalj, krhak, gol, na vrhu je pahuljast, postaje sjajan, siv, sivkasto-smeđ, na donjem je dijelu tamniji, na vrhu je bjelkast do sivkast, baza je prekrivena bijelim vlaknima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, 12-20 ih dopire do stručka, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju sa zupcem, kasnije su poprečno povezani na bazi sa žilicama, bjelkasti, krem ​​do sivi, oštrica je sa sitnim, tamno crveno-smeđim točkicama, koje su vidljive samo uz pomoć povećala, a i tada teško, oštrica je tamno crveno-smeđa.

Spore: Eliptične, amiloidne, 8-11.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, Qav =1.8, bazidije su 4-sporne, sterigme su duge 4-6 µm, cheilocistide su glatke, vretenaste ili batinaste, 35-77 x 10-16 µm, na gornjem se dijelu uglavnom produžavaju u jednostruki vrat sa zaobljenim vrhom, sa crvenkastim su sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, prozirno, bjelkasto je do sivo-smeđe; miriše dosta jako na klor ili amonijak, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od lipnja do studenog, u velikim skupinama, u crnogoričnim šumama kao saprofit na sloju otpalih iglica raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, ponekad i na lišću i ostacima bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnije su karakteristika dosta jak miris na klor i crveno-smeđa oštrica listića. Slične su crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata), koja ima tamniju i kontrastniju oštricu listića, eliptične spore i obično raste na trulom drvu, rubnomaslinasta šljemovka (Mycena olivaceomarginata), koja ponekad ima sivkasto-smeđi klobuk sa crvenkasto-smeđom sredinom, sivkasto-smeđi stručak sa bjelkastim vrhom i miris na klor, a razlikuje se po cheilocistidama, koje su često s dva ili tri vrata ili s nekoliko izraslina, te okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja nema miris na klor i obično raste na grančicama crnogoričnog drveća.

Mycena capillaris - created on September 2023 in Zollikon, Sorø, Switzerland by René Stalder

KONČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena capillaris (Schumach.) P.Kumm.

Etimologija: capillaris (lat.) = tanak, nitast, poput vlasi. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Beechleaf Bonnet

Klobuk: 1-3 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je stožast do konveksan, kasnije je često blago ulegnut na sredini, pahuljast, prozirno crtast, bijel do sivkast, sredina je ponekad tamnija.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.25-0.5 mm debeo, končast, valjkast, na bazi je manje ili više gomoljast, hrskavičav, pahuljast, gol, samo je na bazi dlakav, sjajan, u mladosti je čitav ili samo na vrhu uglavnom crnkast ili tamnosiv, zatim postaje siv do sivo-smeđ, na kraju je vodenasto bijel, pričvršćen je na supstrat snopom zrakastih, tamnosmeđih do crnkastih vlakanaca, koji se nekad mogu vidjeti samo uz pomoć povećala.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 6-10 dopire do stručka, vrlo su uski do prilično široki, usko su prirasli, ponekad se čini kao da su prirasli na ovratnik, bijeli do sivkasti, oštrica je bijela.

Spore: Valjkaste, izdužene, glatke, amiloidne, 8.5-13.5 x 2.8-4.5 μm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 14-26 x 7-15 µm, prekrivene su ravnomjerno raspoređenim, valjkastim, ravnim, jednostrukim izraslinama ili bradavicama 2-4.5 x 0.5-1 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, kao saprofit gotovo isključivo na trulom lišću bukve, ponekad i drugog bjelogoričnog drveća, kao što su hrast ili vrba. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, bijelom do sivkastom klobuku, razmaknutim listićima, tamnom stručku, cheilocistidama prekrivenim bradavicama ili kratkim valjkastim izraslinama i rastu na trulom lišću bukve. Slične su hrastova šljemovka (Mycena polyadelpha), koja se razlikuje po boji klobuka i stručka, širini spora i rastu na lišću hrasta, a vrlo rijetko na lišću bukve, te bukova sušičarka (Rhizomarasmius setosus), koja ima tamniju bazu stručka i duge dlačice po površini stručka. Slične vrste iz roda Hemimycena razlikuju se po neamiloidnim sporama, uglavnom po drugačijem obliku spora i karakterističnim dlačicama po površini klobuka.

Mycena chlorantha - created on September 2023 in Nørre Klitsø, Denmark by Uffe Nygaard

ZELENKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena chlorantha (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: chloros (gr.) = zelenkast, blijedo zelen + anthos (gr.) = cvijet, cvjetajući. Po boji.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast, konveksan do zvonolik, nekad je tupo ispupčen na sredini, gladak do plitko brazdast, maslinastozelen, maslinasto-siv do maslinasto-smećkast, ponekad je više smećkast ili lagano crvenkast na sredini, a rub je sivkasto-zelenkast, vodenast, po suhom vremenu blijedi i postaje oker-zelenkast, žuto-zelenkast ili žuto-smeđ, rub je prozirno narebran do polovice promjera.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, više je ili manje ukorijenjen, šupalj, prilično je čvrst, nekad je malo zadebljan na bazi, gol, na gornjem je dijelu pahuljast ili sitno dlakav, sivkasto-smeđ, žućkasto-siv, sivo-zelen do prilično tamno sivo-maslinast, na vrhu je bjelkast, sivkast do sivkasto-smeđ, baza je prekrivena dugim, blijedo zelenkastim do bjelkastim vlakancima.

Listići: 14-22 dopiru do stručka, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti ili sivkasto-smeđi do žućkasto-sivo-zeleni, oštrica je svijetložuta, limunastožuta, žuto-zelenkasta do zelenkasta, na kraju je boje površine listića ili čak svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, dekstrinoidne, 8-11 x 5.2-7 µm, Q = 1.4-1.6, Qav = 1.56, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do kruškolike, ponekad su gotovo valjkaste, 15-50 x 8-22 µm, s blijedo zelenim do žućkastim sadržajem, prekrivene su s malobrojnim, ravnomjerno raspoređenim bradavicama ili valjkastim izraslinama 1-6 x 0.5-1.5 µm, rjeđe su potpuno glatke, a ponekad su izrasline mnogo duže, šire i razgranate; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, bjelkasto do sivo; miris je kod svježih primjeraka donekle kemijski, a izraženo na jod kada se suši, a okus je kiseo do donekle kemijski.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, u množini, kao saprofit među oskudnom i niskom vegetacijom trava iz roda milava (Ammophila), šaša (Carex) i mahovina na siromašnom pjeskovitom tlu na obalnim pješčanim nanosima i travnjacima, često opožarenim, češće u mediteranskom području.

Doba rasta:  1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kombinacija specifičnog staništa, mirisa i oblika cheilocistida bi trebala biti dovoljna za sigurnu determinaciju opisane vrste. Slična je anđeoska šljemovka (Mycena arcangeliana), koja raste na krupnijim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, a opisana vrsta raste isključivo na travama, osobito na milavi.

Mycena cinerella - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

SIVKASTA ŠLJEMOVKA

Mycena cinerella (P.Karst.) P.Karst.

Etimologija: cineris (lat.) = pepeo, lug. Po boji.

Engleski naziv: Mealy Bonnet

Klobuk: 0.4-2 cm širok, polukuglast, stožast, zvonolik, konveksan do gotovo izravnat, ponekad je blago ulegnut na sredini, prozirno crtast, vodenast, crno-smeđ do sivkasto-smeđ ili sivkast do tamnosiv, obično je nešto svjetliji na rubu.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je pahuljast i sivkast, ispod je siv, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 12-26 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se kraće ili duže spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, sivkasti do tamnosivi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 7-10.5 x 3.5-6 µm, Qav = 1.6-1.9, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste, 10.5-26 x 5.5-12 μm, tankih stijenki, na vrhu su često podijeljene na nekoliko glavica, prekrivene su s rijetkim do brojnim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, zakrivljenim izraslinama 3.5-13 x 1-2.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, bijelo, bjelkasto je ili sivkasto; miris i okus su karakteristično jaki na brašno, poput sirovog krumpira.

Stanište: Raste u kasnu jesen, od listopada do prosinca, u svim tipovima šuma kao saprofit na sloju iglica ili lišća, na kiselom tlu.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prvenstveno je prepoznatljiva po jako narebranom klobuku, listićima koji se spuštaju po stručku, te tipičnom mirisu na brašno. Slične su česta šljemovka (Mycena vulgaris) i diskolika šljemovka (Mycena clavularis), koje se mogu pojaviti na istom staništu, ali imaju ljepljiva plodna tijela, dok Maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei) raste na travnjacima, a miris mesa nije izražen.

Mycena citrinomarginata - created on September 2023 in Väyrylä, Surkea, Finland by Tapio Kekki

ŽUTORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena citrinomarginata Gillet

Etimologija: citrino (lat.) = limunasto, žuto + margo (lat.) = ivica, rub. Po boji oštrice listića.

Klobuk: Yellow Edged Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, stožast, polukuglast ili konveksan, prozirno crtast, ponekad je malo mazav, vrlo je promjenjive boje, žućkast, žut, žuto-zelenkast, žuto-smeđ, žuto-zelenkast, sivo-zelen ili sivkast sa žutom nijansom, na kraju je tamniji na sredini, vodenast, rub je svjetliji.

Stručak: 2.5-8.5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, na dnu je lagano proširen, čitav je sitno dlakav, žućkast, žuto-zelenkast, maslinastozelen, sivkast, na vrhu je svjetliji, a na bazi tamniji, žuto-smeđ do sivkasto-smeđ ili sivo-smeđ, baza je obično gusto prekrivena s dugim, bjelkastim vlakancima, često visoko uz stručak.

Listići: Usko su prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do sivkasto-smećkasti, oštrica je limunastožuta do tamnožuta, rjeđe je svjetlija do bjelkasta.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 8-14.5 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste, 30-65 x 5-18 µm, sa žutim do bezbojnim sadržajem, sa ili bez vrata ili s jednim ili više jednostrukih do brazdastih ili donekle račvastih izraslina na vrhu ili bočno; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetložuto do svijetlosmeđe; miriše na rotkvice ili lagano na klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili raštrkano, kao saprofit na različitim staništima, na travnjacima i otvorenim površinama, ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, ispod obične borovice (Juniperus communis), na mahovini, na trupcima obraslim mahovinom, otpalom lišću i grančicama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je dosta varijabilna vrsta, a najvažnije su karakteristike žute nijanse na klobuku i stručku, te obično jasno obojena oštrica listića. Još jedna tipična značajka je dno stručka koje je često dosta visoko prekriveno vunastim vlaknima. Slična je rubnomaslinasta šljemovka (Mycena olivaceomarginata), koja ima tamniju oštricu listića.

Mycena clavicularis - created on February 2014 in North Remote Lot, UCSC, Santa Cruz, CA, USA by Christian Schwarz

SLIČNA ŠLJEMOVKA

Mycena clavicularis (Fr.) Gillet

Etimologija: clavicula (lat.) = mala ključna kost, mali ključ + -aris (lat.) = označavanje pripadnosti ili sličnosti nečemu. Po obliku.

Engleski naziv: Needle Bonnet

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se spljošti, često je malo ulegnut na sredini ili s niskim ispupčenjem, gol, prozirno crtast, mazav, svijetlosmeđ do smeđ, često je tamno sivo-smeđ na sredini i sivo-smeđ prema rubu.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičast, gol, na gornjem je dijelu fino pahuljast, suh, po vlažnom je vremenu ljepljiv, ponekad je prekriven sa sluzavom prevlakom, siv do smeđ ili žućkasto-smeđ, na gornjem je dijelu svjetliji do bjelkast, prema dnu je tamniji, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 16-20 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli, sivkasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, amiloidne, 7-9 x 3.5-5 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, sa kratkim ili dugim stalkom, 13-33 x 6-12 µm, prekrivene su tankim, kratkim ili dugim, ravnim do zakrivljenim, jednostrukim ili račvastim, valjkastim izraslinama 0.5-10 x 0.5-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, svijetlosmeđe je ili sivkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen, od srpnja do prosinca, u crnogoričnim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, te na sloju sitnih grančica i iglica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po boji i listićima koji se kratko spuštaju po stručku. Jednako sluzav i ljepljiv stručak ima česta šljemovka (Mycena vulgaris), kojoj su i klobuk i stručak prekriveni želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, a oštrica listića je sa odvojivom želatinoznom niti.

Mycena clavularis - created on September 2017 in Kærgård Klitplantage, Denmark by Jens H. Petersen

DISKOLIKA ŠLJEMOVKA

Mycena clavularis (Batsch) Sacc.

Etimologija: clavula (lat.) = umanjenica od mala palica, bat. Po izgledu stručka.

Klobuk: 3-7 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se izravna i lagano ulegne na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, sjajan, prozirno brazdast, fino dlakav, bijel do sivkast, sredina je tamnija, siva, u starosti je prljavo bjelkast sa sivkastom nijansom.

Stručak: 5-10 mm visok i 0.2-0.5 mm širok, valjkast, nekad je malo zadebljan prema dnu, končast, šupalj, proziran, bjelkast do sivkast, obično je na donjem dijelu tamniji, gol, na dnu je dlakav, spojen je na vrlo mali, bjelkasti, dlakavi bazalni disk promjera 1-2 mm.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su široki, više su ili manje usko prirasli, izgledaju skoro slobodno, 7-12 dopire do stručka, bijeli do sivkasti, oštrica je bijela.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, ponekad su gotovo trokutaste, glatke, amiloidne, 8-11.5 x 6.5-11 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, cheilocistide su batinaste, 10-22 x 5-13 µm, s nekoliko su dugih, tankih i zakrivljenih izraslina, 10-33 x 0.5-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, pojedinačno ili u malim skupinama, u vlažnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, ali se pronađe i na jeli ili smreki, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Gotovo je ista pijedestalna šljemovka (Mycena stylobates), koja je obično s manje spljoštenim klobukom i kraćim cheilocistidama, te nježna šljemovka (Mycena tenerrima), koja ima zrnastu, a ne paperjastu površinu klobuka, miris mesa nije izražen, spore su uske, a cheilocistide sa dugačkim kljunastim produžetkom.

Mycena concolor - created on November 2014 in Gribskov, Enghavehus, Denmark by Thomas Kehlet

JEDNOBOJNA ŠLJEMOVKA

Mycena concolor (J.E.Lange) Kühner

Etimologija: con- (lat.) = zajedno + color (lat.) = boja. Po jednobojnom klobuku.

Engleski naziv: Bog Bonnet

Klobuk: 0.7-1.2 cm širok, široko je stožast do konveksan, kasnije se izravna i ponekad tupo ispupči na sredini, prozirno crtast, pahuljast, tamno sivo-smeđ, sredina je po vlažnom vremenu često sivo-crna, vodenast, po suhom vremenu blijedi do sivkaste boje, rub je bjelkast.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na gornjem je dijelu fino pahuljast, donji je dio gol, bjelkasto-sivkast do sivo-smeđ, baza je prekrivena s brojnim, dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-20 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, prilično su debeli, tamno sivo-smeđi, kasnije izblijede, oštrica je sivkasta do bjelkasta.

Spore: Izduženo eliptične, gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 8-10.7 x 4-5.2 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do valjkaste, 15-45 x 8-17 µm, na vrhu su prekrivene s manje ili više neravnomjerno raspoređenih, zakrivljenih izraslina, 2-10.5 x 1-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vodenasto, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit po močvarama i tresetištima, obično raste na tresetnoj mahovini (Sphagnum), ali se ponekad pronađe i na drugim staništima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sivkasta šljemovka (Mycena cinerella), koja raste u šumama, ima svjetliji klobuk, meso joj karakteristično miriše na brašno i ima nešto drugačije cheilocistide, te oslikana šljemovka (Mycena pseudopicta), koja raste na potpuno drugačijem, vrlo suhom, često kamenitom staništu, bazidije su uglavnom 2-sporne, a cheilocistidije na vrhu uglavnom imaju vrlo grube izrasline.

PAHULJASTA ŠLJEMOVKA

Mycena corynephora Maas Geest.

Etimologija: coryne (gr.) = batina, palica + phoros (gr.) = nositelj, onaj koji nosi. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 mm širok, polukuglast, stožast, zvonolik do više ili manje konveksan, brazdast, prozirno crtast, bijelo dlakav do brašnast, rub je dlakav.

Stručak: 0.5-1.8 cm visok i 0.1-1 mm debeo, valjkast, zakrivljen, pri dnu je malo proširen, ne izrasta iz bazalnog diska, na gornjem je dijelu bijelo pahuljast, gusto je bijelo dlakav, osobito na donjem dijelu, vodenasto bijelo-sivkast.

Listići: 7-14 ih doseže do stručka, široko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, oštrica je iste boje.

Spore: Kuglaste ili gotovo kuglaste, amiloidne, 6-10 x 6-8 µm, Qav = 1.1-1.2, cheilocistide su batinaste, 15-40 x 7-25 µm, sa gustim, malim, valjkastim izraslinama na vrhu dugim do 1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na kori obrasloj mahovinom, rijetko na crnogoričnom drveću. Primjerke na prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, krajem studenog, na lokalitetu Domaji kod Koprivnice, a treću Mladen Matišić, krajem rujna, na kori bagrema.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su male bijele vrste, bijela šljemovka (Phloeomana alba) i maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), kojima se listići malo spuštaju po stručku. Slična je i nježna šljemovka (Mycena tenerrima), koja ima tanji stručak s raspršenim, glatkim dlačicama, mali bazalni disk i potpuno različite cheilocistide i spore.

Mycena cretata - created on September 2015 in Biowide 057 Helligkilde, Denmark by Thomas Læssøe

KREDASTA ŠLJEMOVKA

Mycena cretata Aronsen

Etimologija: cretatus (lat.) = prekriven kredom, kredast. Po izgledu površine klobuka.

Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, stožast do konveksan, sa ili bez malog ispupčenja na sredini, ulegnut, prozirno crtast, izraženo je bijelo pahuljast, sivo-smeđ ili tamnosiv, zatim postaje sivkast, na sredini je uglavnom sivkasto-smeđ.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gusto dlakav, smećkast ili sivo-smeđ, na vrhu je bjelkast ili sivkast, baza je tamnosmeđa, kasnije postaje sivo-smeđa do sivkasta, gusto je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-17 ih dopire do stručka, usko su prirasli, nekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na kraju su na bazi povezani poprečnim žilicama i anastomozirajući, sivi do tamnosivi, ponekad su sivo-crni.

Spore: Eliptične, amiloidne, 7-11 x 4-5.5 µm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8, cheilocistide su široko batinaste, vretenaste ili u obliku boce, 28-47 x 8-18 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, hrskavičavo i žilavo, smećkasto do sivo-smeđe; miris je na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit u mahovini ispod obične borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po mikroskopskim značajkama.

ŠAFRANASTA ŠLJEMOVKA

Mycena crocata (Schrad.) P.Kumm.

Etimologija: crocus (lat.) = šafran (Crocus sativus). Po boji tekućine koju ispušta.

Engleski naziv: Saffrondrop Bonnet

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, najprije je stožast ili zvonolik, zatim se manje ili više otvori, na sredini je s malom okruglastom grbicom, suh, najprije je sitno pahuljast, zatim je gol, na sredini je tamno crveno-smeđ, prema rubu je narančasto-smeđ do sivo-smeđ, a sami rub je svjetliji, sivkast ili bjelkast, sa žuto-crvenim do narančasto-crvenim mrljama, rub je prozirno narebran.

Stručak: 5-9.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, ukorijenjen, sjajan, suh, čitav je sitno dlakav, na gornjem je dijelu žućkast do žuto-narančast, prema dolje je tamnije narančast, pri dnu je svijetlonarančast do crvenkast, baza gusto prekrivena dugim, bjelkastim do žuto-narančastim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 15-25 dopiru do stručka, usko su prirasli, bijeli, sa žuto-crvenim do narančasto-crvenim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, amiloidne, 8.2-11.5 x 5-7 µm, Q = 1.4-1.8, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 13-32 x 7-14 µm, na gornjem su dijelu prekrivene rijetkim, ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, valjkastim, ravnim do pomalo zakrivljenim prstastim izraslinama 1-8 x 0.9-2 µm; otrusina je blijedokremasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, žuto, na prerezu klobuka, stručka i listića karakteristično luči žuto-narančastu, žuto-crvenu do narančasto-crvenu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka gotovo isključivo bukve i među opalim lišćem, na vapnenastom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovoj su šljemovki dosta slične okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja na prerezu stručka ispušta obilniju crvenkastu ili ponekad bezbojnu tekućinu, te krvotočna šljemovka (Mycena haematopus), koja ima praškastu površinu klobuka i koja na prerezu stručka ispušta obilniju tamnu crveno-smeđu tekućinu. Razlikuje se po svjetlijoj boji klobuka, koji nije crveno-smeđ i po tekućini koja nije tako tamna, purpurnocrvena, već je svjetlije žuto-narančaste boje.

Mycena cyanorhiza - created on May 2005 in Campelles, Spain by Miquel Àngel Pérez-De-Gregorio Capella

PLAVONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena cyanorhiza Quél.

Etimologija: kyanos (gr.) = plava, modra + rhiza (gr.) = korijen, baza. Po modroj bazi stručka.

Klobuk: 2-10 mm širok, prekriven je odvojivom želatinoznom ovojnicom, isprva kuglast, zatim polukuglast do konveksan, ponekad je malo ulegnut na sredini, ali također s malim ispupčenjem, malo je mazav, u početku je svijetlosmeđ, zatim je sivkast s tamnijom sredinom, pahuljast, prozirno crtast, u starosti postaje bijel, kožica može biti jedva uočljivo plavkasta zbog sadržaja psilocibina.

Stručak: 0.5-7 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, baza je obično zadebljana ili slabo gomoljasta, sivkast do prozirno bijel, potpuno je dlakav, u sredini je gol, baza je dlakava i izražene plave boje neba, sa snopom sitnih, zrakastih, bijelih vlakanaca.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 9-14 ih dopire do stručka, ponekad su prilično široki, a ponekad uži, usko do prilično široko prirasli ili gotovo slobodni, bjelkasti ili sivkasti s bjelkastom oštricom koja se može odvojiti kao elastična, žilava nit.

Spore: U obliku su kapi, izdužene, glatke, amiloidne, 6.5-9 x 4-5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 9-20 x 5.5-7 µm, uronjene su u želatinozni sloj, s nekoliko su jednostrukih ili račvastih, tankih izraslina, 3-14 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je plavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprofit na kori i drvnim ostacima crnogoričnog drveća, obično bora, smreke ili ariša, često na malim komadićima kore duboko u travi, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži neodređene količine psilocibina.

Napomena: Plava baza stručka je karakteristična za opisanu vrstu, ali plavu bazu stručka također ima i plavkasta šljemovka (Mycena amicta), koja je obično većih dimenzija, tamnije boje, s upadljivim bijelo dlakavim stručkom, baza stručka obično je donekle plavo-zelena, ali ponekad može biti i potpuno plava, oštrica listića nema želatinoznu nit, 17-25 listića dopire do stručka, spore su šire, a cheilocistide potpuno drugačije.