Hygrophorus gliocyclus - created in Finland by Tapio Kekki

SLUZAVOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus ligatus Fr.

Etimologija: ligatus (lat.) = zavezano, opasano. Po prisutnosti upadljivog vjenčića.

Klobuk: 3-10 cm širok, konveksan, često je upadljivo ispupčen na sredini, mazav, sluzav, s vlaknastim je ostacima ovoja, bjelkasto-žućkast, sredina je u starosti žućkasto-oker, nikad nije potpuno slamnatožut do žuto-narančast, rub je jako podvijen.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.8-2.5 cm debeo, valjkast, sužen je na bazi, lagano je zakrivljen, jako je sluzav, gladak, bijel je ili blijedokremast, na vrhu su uočljivi prstenasto raspoređeni, sitni, ljuskavi ostaci ovoja.

Listići: Dosta su razmaknuti, spuštaju se po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bijeli su ili kremasti.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-11 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, prilično je čvrsto, mekano, vodenasto, bjelkasto je ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Na stručku su prisutni prstenasti ostaci ovoja, a raste u crnogoričnim šumama.

GRABOVA PUŽEVICA

Hygrophorus lindtneri M.M.Moser

Klobuk: 2.5-6 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je raširen i široko ispupčen na sredini, vlažan, dosta je sluzav, gladak, žućkasto-narančast, svijetlo narančasto-smeđ ili tamnoker na sredini, prema rubu je nešto svjetliji, bjelkast, rub je tanak, a kožica lagano prelazi preko ruba.

Stručak: 2-11 cm visok i 0.4-1 cm debeo, prilično je dug, malo je zakrivljen, valjkast, jasno se sužava prema bazi, slabo je mazav, na vrhu je bijelo ljuskav, bijel do svijetlo narančasto-smeđ.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli su ili kremasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9.5 x 5-6.5 µm (cromushrooms: (7.5) 7.54 - 8.7 (9.8) × (3.9) 4.1 - 5.1 (5.6) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 70, Me = 8 × 4.6 µm, Qe = 1.8); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen po parkovima, grmlju i u bjelogoričnim šumama, tipično u simbiozi s lijeskom, na vapnenastom tlu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 11.11.2021.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je jednobojna puževica (Hygrophorus unicolor), koja raste ispod bukve.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 900. Grabova puževica (Hygrophorus carpini Gröger), Sinonim: Hygrophorus lindtneri Moser

ARIŠEVA PUŽEVICA

Hygrophorus lucorum Kalchbr.

Etimologija: lucos (gr.) = šuma. Po staništu po šumama.

Engleski naziv: Larch Woodwax

Klobuk: 1.5-6 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi ili malo ulegne, s malom je grbicom na sredini, blago je lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, limunastožut, na sredini je nešto tamnije žuto-narančaste boje, rub je u mladosti podvrnut i malo pahuljičast, a kasnije ravan i valovit, u mladosti je sluzavim ovojem spojen sa stručkom.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.4-1 cm debeo, vitak, visok, valjkast, malo je zakrivljen, na bazi je lagano zadebljan, u mladosti je pun pa zatim šupalj, ljepljiv, u mladosti je sluzav, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, na gornjem su dijelu ljepljivi ostaci koprenastog, prolaznog i sluzavog zastorka, bjelkast je ili žućkast.

Listići: Rijetki, malo su razmaknuti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, s limunastožutom su nijansom, osobito uz rub klobuka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, vlaknasto, mekano, vlažno, bjelkasto, ispod kožice klobuka je žućkasto; miriše na voće ili gljive, a okus je malo ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso sa sulfovanilinom postane ljubičasto.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, s bezbroj raštrkanih plodnih tijela, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, gotovo isključivo s arišem, rjeđe s borom. Često raste zajedno s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei). Prvu sliku snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice, a drugu Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Raste kasno u jesen isključivo uz ariše. Slična je crvenkasta bresadolova puževica (Hygrophorus speciosus), koja raste po livadama, ima narančasto dekorirani stručak koji se zadebljava prema donjem dijelu, a klobuk je mnogo tamnije boje na sredini. Zlatnožuti varijetet kasne puževice, Hygrophorus hypothejus var. aureus je intenzivnije narančaste boje i raste ispod bora. Raste u velikim količinama u vrijeme kad nema mnogo drugih gljiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 922. Ariševa puževica (Hygrophorus lucorum Kalchbr.)

OŽUJKA

Hygrophorus marzuolus (Fr.) Bres.

Etimologija: marzuolus (lat.) = mjeseca ožujka. Po razdoblju kada se prvo pojavljuje.

Engleski naziv: March Woodwax

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, gladak, nije ljepljiv i nema vodenastih tragova, promjenljive je boje, u mladosti može biti potpuno bijel, zatim je svijetlosiv do tamnosiv, crno-smeđ ili sivo-crn, ponekad je s plavičastom nijansom, površina je prošarana brojnim crnkastim mrljama, rub je dugo vremena podvijen pa poslije valovit.

Stručak: 3-12 cm visok i 1.2-2 cm debeo, mesnat, pun, valjkast, malo je proširen na dnu, ravan je ili zakrivljen, prvo je bijel, kasnije je bjelkast, a na vrhu je sivkast i malo ljuskav.

Listići: Osrednje su gusti, debeli, dosta su razmaknuti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, međusobno su povezani žiličastim naborima, najprije su bijeli pa sivkasti, oštrica je uvijek svjetlija.

Spore: Eliptične, glatke, nisu amiloidne, 6-9.5 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, vlaknasto, bijelo, ispod klobuka je sivkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste vrlo rano u proljeće kao prva interesantna vrsta, u miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, voli bor, jelu, smreku, rijetko bukvu i drugo bjelogorično drveće, najviše voli kiselo tlo, na pronađenom staništu je dosta plodnih tijela u raštrkanim skupinama ili u gnijezdima. Dosta je rijetka vrsta, a kod nas je zabilježena na 20-ak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, središnjoj Slavoniji, Gorskom kotaru i Primorju.

Doba rasta: 3, 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i često se nalazi ispod otpalog lišća. Neke gljive iz ovog roda mogu biti slične, ali ih vrijeme rasta nedvojbeno odvaja. Početkom proljeća je jedna od prvih kvalitetnijih gljiva. Nešto kasnije se pojavljuje na višim planinskim predjelima. Slična je sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus) koja se smatra jesenskom formom ove vrste. Čitava je smećkaste boje. Nekad je crnobijela puževica (Hygrophorus atramentosus) ista, ali je jasne i slične sivo-srebrnaste boje i vitkijeg rasta. Nekoliko vrsta iz roda Tricholoma imaju sivu boju klobuka, poput sivke (Tricholoma portentosum) koja je dosta mesnate konzistencije, ali se razlikuje po vremenu rasta (raste u jesen, a ne u proljeće), nema silazeće listiće kao i svi predstavnici roda Tricholoma, te po prisutnoj žutoj, a ne sivoj boji stručka ispod listića. inače su gotovo sve vrste iz roda Hygrophorus jestive osim vrste koja ima neugodan miris po klorovodičnoj kiselini, a to je dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata).

SMEĐE-BIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus mesotephrus Berk. & Broome

Engleski naziv: Ashen Woodwax

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna, površina je mazava i ljepljiva, obično je dvobojan tamnosmeđ, sivo-smeđ do maslinasto-siv na sredini, a svjetliji na rubu.

Stručak: 3-6 cm visok i 3.5-7 mm debeo, valjkast, uglavnom je zakrivljen, površina je ljepljiva i sluzava, bijel do sivkast, prema bazi je ponekad svijetlo maslinasto-siv.

Listići: Rijetki, kratko se spuštaju po stručku, elastični, voštani, bijeli.

Spore: Eliptične, 8.5-12 x 5.5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom ili hrastom, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je nađena u šumi bukve, na samo dva lokaliteta, na Žumberačkom gorju i Hrvatskom zagorju. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ako se pronađe s odgovarajućim mikoriznim partnerom, malo je vjerojatno da će biti pogrešno determinirana.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 928. Poluslinava puževica (Hygrophorus mesotephrus Berk. & Br.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Smeđe-bijela puževica (Hygrophorus mesotephrus Berk. et Broome)

TUPOGLAVA PUŽEVICA

Hygrophorus nemoreus (Pers.) Fr.

Etimologija: nemus (lat.) = šuma. Jer raste u šumi.

Engleski naziv: Oak Woodwax

Klobuk: 4-7 cm širok, najprije je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini, jako je valovit, površina je potpuno suha, s finom je srebrnastom glazurom, sitno je dlakava i radijalno vlaknasta, žuto-smeđ, narančast, oker-narančast ili narančasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je najprije podvijen, a u starosti je izvrnut.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, prema bazi se sužava i završava šiljasto, pun, zatim je šupalj, uzdužno je vlaknast, na vrhu je pahuljast, kremast, žućkast ili žućkasto-narančast na bijeloj osnovi.

Listići: Razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, nisu jako široki, bjelkasti, zatim su krem ili žućkasti s ružičastom ili žućkasto-narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, u obliku kapi, glatke, prozirne, 6-8 x 3.5-5.5 µm (cromushrooms: (5) 5.3 - 6.7 (7.6) × (3.2) 3.6 - 4.2 (4.6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.9 µm, Qav = 1.6); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto-narančasto; miris je ugodan na brašno, sličan kao kod bijele đurđevače (Calocybe gambosa), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka s KOH izblijedi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Prvih devet slika snimio je Neven Ferenčak, 15.9.2019., 5.12.2020., 5.10.2023., 7.11.2023. i 28.11.2024, a posljednje dvije snimljene su 14.10.2024., na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po narančasto-smeđem stručku i klobuku, te svjetlijim ili kremastim listićima. Slična je livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis), koja ima uglavnom golu i mazavu površinu klobuka, ne miriše na brašno i ima drugačiju strukturu hifa u trami listića, vlaknastoj puževici (Hygrophorus arbustivus), koja je krhkija, s bijelim rubom klobuka, crvenkastom nijansom i raste ispod hrasta, jelovoj puževici (Hygrophorus pudorinus), koja uglavnom raste ispod jele i ima neugodan miris na smolu ili terpentin, smeđekoturnoj puževici (Hygrophorus discoideus), koja je nekad slična i po drugim karakteristikama, te pjesničkoj puževici (Hygrophorus poetarum), koja ima jako uvijen rub klobuka i svjetlije je boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 911. Tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus (Lasch) Fries)

Hygrophorus odoratus - created on October 2018 in Alajärvi, Palovaara, Finland by Seppo Huhmarniemi

BADEMOVA PUŽEVICA

Hygrophorus odoratus A.H.Sm. & Hesler

Etimologija: odoratus (lat.) = mirisan, začinjen, aromatičan. Po mirisu mesa.

Klobuk: 2-4 cm širok, prvo je široko konveksan, zatim se izravna i blago ulegne na sredini, površina je ljepljiva, vlaknasta do blago baršunasta, ispod ljepljivog sloja je vlaknasta, siv, tamnosiv na sredini, kasnije je oker, rub je podvijen.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, suh, lagano je pahuljast na vrhu, gol, u početku je bijel, vremenom ili na ozlijeđenom mjestu požuti.

Listići: Razmaknuti, široki, spuštaju se po stručku, bjelkasti pa kremasti, nepromjenjivi.

Spore: Jajolike do široko eliptične, glatke, tankih stijenki, prozirne, neamiloidne, 11-14 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, 40-62 x 8-10 µm, cistide su odsutne, trama listića je formirana od hifa širokih 5-8 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, radijalno raspoređenih, želatiniziranih hifa, širokih 2.5-4 µm, kopče su prisutne u trami listića; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bjelkasto do sivkasto, miris je jak na gorke bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s borovima, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog lošeg mirisa i okusa mesa.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, ljepljivom, sivom klobuku, listićima koji se dugo spuštaju po stručku, mirisu na gorke bademe i rastu ispod crnogoričnog drveća. Lažna mirisna puževica (Hygrophorus agathosmoides) razlikuje se po tipično narančasto-smeđem klobuku u svim fazama razvoja i tamnijoj sredini zbog prisutnosti uraštenih smeđih vlakanaca, manjim sporama i rastu ispod bora.

Hygrophorus olivaceoalbus - created in Estonia by Urmas Kaja

MASLINASTOBIJELA PUŽEVICA

Hygrophorus olivaceoalbus (Fr.) Fr.

Etimologija: olivaceus (lat.) = maslinaste boje + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Olive Wax Cap

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je zvonolik i oštro ispupčen, zatim se izravna i ponekad ulegne na sredini, mazav, vrlo je ljepljiv, maslinasto-smeđ je ili tamnosmeđ, rub je dogo vremena podvijen.

Stručak: 2-12 cm visok i 0.4-1 cm debeo, duguljast, valjkast, često je zakrivljen, na vrhu je nešto uži, na dnu završava šiljato, pun, po vlažnom vremenu je neobično mazav i ljepljiv, vlaknast, prošaran je smeđim, sivo-smeđim do maslinasto-smeđim ljuskicama na bijeloj osnovi poput zmijske kožice, na vrhu je bijel u dužini oko 1 cm, baza je s bijelim micelijem, često je sa sluzavim vjenčićem.

Listići: Razmaknuti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 10-16 x 7-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, tanko, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso sa sumpornom kiselinom postane crvena, a površina stručka s kalijevom lužinom ubrzo svijetložuta.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, isključivo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito sa smrekom ili borovicom, na kiselom tlu ili tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Možda je malo sluzava pa nije svima privlačna.

Napomena: Slične su Korhonenova puževica (Hygrophorus korhonenii), koja je nešto većih dimenzija, s tamnijim klobukom i nešto manjim sporama, 10-14 x 5-7.5 µm, ljepljiva puževica (Hygrophorus glutinifer), koja je obično većih dimenzija i raste ispod hrasta, puževa vlažnica (Hygrophorus limacinus), koja je mnogo manjih dimenzijama i sa slabije sluzavim klobukom i stručkom, te smeđe-bijela puževica (Hygrophorus mesotephrus), koja raste u bjelogoričnim šumama, a listići se kratko spuštaju po bjelkastom stručku, koji je s jedva uočljivom smećkastom nijansom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 927. Maslinastobijela puževica (Hygrophorus olivaceoalbus (Fr.) Fries)

VELIKA PUŽEVICA

Hygrophorus penarioides Jacobsson & E.Larss.

Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje + -oides (lat.) = sličan, nalik na. Po sličnosti sa suhom puževicom (Hygrophorus penarius).

Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo uzdignut na sredini, gladak, suh, nikada nije sluzav, lagano je pahuljast, bijel, bjelkast, s manje ili više izraženom ružičastom nijansom.

Stručak: 1.5-3.5 cm debeo, valjkast, izdužen, zadebljan je na sredini, trbušast, na bazi je zašiljen, bjelkast.

Listići: Mekani, voštani, spuštaju se po stručku, račvasti, bijeli do žućkasti, kasnije su s ružičastim odsjajem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-7 x 4-4.5 µm, Q = 1-1.7, Qav = 1.35, bazidije su 50-60 x 6-8 µm (cromushrooms: (6) 6.1 - 7.3 (7.9) × (4) 4.4 - 5.1 (6.2) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 6.6 × 4.7 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, čvrsto, debelo, vlaknasto, bijelo; miris nije izražen ili je malo neugodan po užeglom ulju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u parkovima i bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s hrastom, voli vapnenasto tlo i toplinu, na mediteranskom području. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, krajem studenoga na lokalitetu na otoku Krku, drugu i treću Danijel Balaško, a četvrtu Tihana Prcić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Vrlo se teško razlikuje od suhe puževice, kojoj je klobuk najviše 12 cm širok, stručak se sužava prema dnu, nikad nije trbušast, raste u mikorizi s raznim bjelogoričnim drvećem, a najčešće s bukvom, a širina bazidija je 4-6 µm.

SUHA PUŽEVICA

Hygrophorus penarius Fr.

Etimologija: penarius (lat.) = zalihe hrane, skladištenje. Po jestivosti.

Engleski naziv: Matt Woodwax

Klobuk: 4-12 cm širok, kompaktan i tvrd, mesnat, najprije je konveksan pa raširen i malo ispupčen na sredini, sjajan, gladak, samo je prema rubu sitno ljuskav, suh, nikada nije sluzav, bijel je ili žućkast, sredina je uvijek malo tamnija, mjestimično sa smeđim pjegicama, rub je dugo vremena podvijen i tanak.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.8-2 cm debeo, zdepast, tvrd, valjkast, pun, često je zakrivljen, sužava se prema bazi, nije zadebljan na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav pa suh i pahuljast, osobito na donjem dijelu, bjelkast je i s crvenkastom nijansom.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, dosta su debeli, mekani, voštani, račvasti, pravilno se izmjenjuju, nisu lomljivi, spuštaju se po stručku, bijeli su do žućkasti, također su s ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične do široko eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 4-5 µm, Q = 1-1.8, Qav = 1.4, bazidije su 40-50 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je čvrsto za puževice, debelo, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je ružičasto; miriše na voće ili kuhano mlijeko, a okus je slatkast, orašast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, ali i drugim bjelogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, 23.10.2024. i 1.11.2025., u šumi bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog malo neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, raste samo ispod bjelogoričnog drveća, na vapnenastom tlu. Najsličnija je velika puževica (Hygrophorus penarioides), koja raste ispod hrasta, još je većih dimenzija, širina bazidija je 6-8 µm, a stručak je trbušasto zadebljan na sredini, prstenasto raspoređene, sitne, ljuskave ostatke ovoja, što je karakteristično za sluzavobijelu puževicu (Hygrophorus ligatus). Nekad se može zamijeniti s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum), koja je dosta slična, ali ima ružičasti ton klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 898. Suha puževica (Hygrophorus penarius Fries), Sinonim: Limacium penarium (Fr.) Wünsche

KARMINCRVENKASTA PUŽEVICA

Hygrophorus persicolor Ricek

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen, površina je malo vijugava, nježne je ružičaste boje, nešto je tamniji prema sredini i s mjestimičnim žutim mrljama, rub je tanak i gotovo uvijek nepravilan i zakrivljen.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-1.5 cm, valjkast ili lagano vretenast, zakrivljen, na gornjem je dijelu sa sitnim, prvo bijelim, a kasnije ružičastim granulama i sitnim prozirnim gutacijskim kapljicama, na donjem je dijelu ružičasto do crvenkasto vlaknast, bjelkast, trljanjem pocrveni.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, račvasti su na rubu, jasno su prirasli i skoro silazeći niz stručak, bijeli, kasnije su s ružičastim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, 7-9 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, bijelo, u starosti s ružičastom ili crvenkastom nijansom; miris je ugodan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi s borom i smrekom, na vapnenastom tlu. Slike je snimila Helena Petrić, 3.10.2025., u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog okusa mesa.

Napomena: Ima dosta neslaganja oko ove vrste, dio je skupine puževica u kojoj se nalazi medena puževica (Hygrophorus russula). Od sličnih vrsta najviše se razlikuje po dimenzijama, stručak i klobuk su skoro uvijek maleni, a klobuk oblikom i ispupčenim rubom podsjeća na neke vrste iz roda Clitocybe. Najčešće raste po jelovim šumama u kojima je prisutna i crna mirta, često raste gotovo busenasto.

Hygrophorus piceae - created in Finland by Tapio Kekki

SMREKOVA PUŽEVICA

Hygrophorus piceae Kühner

Etimologija: picea = smreka. Jer raste ispod smreke (Picea excelsa).

Klobuk: 2-11 cm širok, najprije je zvonolik do konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, vlažan je i mazav, sjajan, gol, bijel, s kremasto-ružičastom nijansom, rub je iskrivljen i rijetko izvrnut.

Stručak: 3-7 cm visok i 6-10 mm debeo, valjkast, malo je sužen na bazi, najprije je pun, u starosti je šupalj, mazav je samo na vrhu, vlaknast, na vrhu je pahuljast, bijel.

Listići: Razmaknuti, jasno se spuštaju po stručku, bijelo-kremasti do sivkasto-kremasti, često su s laganom ružičastom nijansom.

Spore: Eliptične, sa zrnatim sadržajem, 8-10 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nježno, mekano, bijelo; miris nije izražen ili je slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u simbiozi samo sa smrekom, na zemlji i u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ova puževica bijele boje raste ispod smreke. Od brojnih drugih puževica bijele boje iz skupine Limacium razlikuje se prvenstveno po stručku koji nije mazav, osim malo na samom vrhu. Kada je mikorizni partner nejasan teško se sa sigurnošću identificira. U tom je slučaju važna značajka krem boja listića

Hygrophorus pinophilus - created on November 2008 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

BOROVA PUŽEVICA

Hygrophorus pinophilus E.Larss., Sesli & Loizides

Etimologija: pino (lat.) = bor + -philus (lat.) = ljubitelj. Po staništu.

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je kuglast do zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan do izravnat, s ili bez slabo široke grbice, često je s ostacima bijelog vlaknastog ovoja na rubu ili ponekad s opsežnim bijelim mrljama, ponekad je malo hrapav do ljuskav na sredini, suh, po vlažnom je vremenu mazav, ali nikada ljepljiv, sivkasto-smeđ, samo je malo tamniji na sredini, osušen je ujednačenije smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, blago se sužava prema bazi, suh, malo je ljepljiv po vlažnom vremenu, isprva je prljavo bijel sa sitnim ljuskicama na vrhu, kasnije je sa svijetlim sivkasto-smeđim tonom.

Listići: Razmaknuti, 36-50 ih dopire do stručka, prirasli, debeli, voštani, izmiješani su s lamelulama, bijeli, ponekad su sa svijetlom mesnatocrvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 8.5-11.3 x 4.8-6.6 μm, Qav = 1.63-1.75, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, 35-60 x 5-10 μm, sterigme su duge 6–8 μm, bazidiole su slične bazidijama ili manje, 32.8-48.5 x 6.2-7.2 μm, cistide nisu prisutne, trama listića je bilateralna do divergentna, sastoji se od isprepletenih valjkastih hifa širokih 4-8 μm i zadebljanih hifa s tankim stijenkama, s terminalnim segmentima širokim do 18-20 μm, pileipelis je iksotrihoderm debljine do 400 μm, sastoji se od isprepletenih, razgranatih hifa širokih 1.5-5 μm, u želatinoznom sloju su glatke, prozirne ili pigmentirane hife, gornji sloj je s inkrustiranim pigmentiranim hifama, trama klobuka se sastoji od gusto raspoređenih, gotovo paralelnih, isprepletenih hifa širokih do 15 μm, stipitipelis se sastoji od 4-5 μm širokih isprepletenih, razgranatih hifa, terminalni segmenti su glatki, prozirni ili pigmentirani; kopče su u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris je ponekad nejasan, ali obično jak, podsjeća na gorke bademe, kao kod mirisne puževice (Hygrophorus agathosmus), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Rekacija površine klobuka, stručka i listića s KOH je negativna.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, pojedinačno ili u skupinama, ponekad busenasto, u crnogoričnim šumama, u simbiozi prvenstveno s borovima (Pinus sylvestris, Pinus nigra i Pinus pinaster), na neutralnom ili vapnenastom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Podsjeća na mirisnu puževicu, od koje se razlikuje po nešto ujednačenije i tamnije obojenom sivkasto-smeđom klobuku. Uglavnom je rasprostranjen u južnoj Europi i povezan s borovima, dok je mirisna puževica ograničenija na sjevernu Europu i povezana sa smrekama. Morfološki je slična mirisnoj puževici, koja je sa sivljim klobukom, obično tamnijom sivo-smeđom sredinom, bijelim listićima bez ružičastog odsjaja i raste ispod smreke, lažnoj mirisnoj puževici (Hygrophorus agathosmoides), koja je većih dimenzija, s bjelkastim listićima obično s ružičastim odsjajem kod mladih i svježih primjeraka, a vjerojatno je isključivo povezana sa smrekom ili jelom, zumbulovoj puževici (Hygrophorus hyacinthinus), koja izraženo miriše na zumbule, s nešto je duljim sporama, a povezana je sa smrekom, te pustenastoj puževici (Hygrophorus pustulatus), koja je bez mirisa i ima sivo-smeđi do crno-smeđi, vlaknasto-ljuskavi klobuk, suhi, svilenkasti i tipično točkasto ljuskavi stručak, nešto dulje spore, 9-11 μm i povezana je sa smrekom.

PJESNIČKA PUŽEVICA

Hygrophorus poetarum R.Heim

Etimologija: poetarum (lat.) = pjesnika. Po estetskoj privlačnosti gljive.

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, zatim se nepravilno otvori i lagano tupo ispupči na sredini, kožica je tanka, lako se guli, površina je sluzava i ljepljiva, ponekad je bijel, češće je krem, žućkast, žućkasto-ružičast do svijetlo marelično narančast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, proširen je na vrhu, a prema bazi se sužava, pun, malo je mazav pa zatim suh, u starosti je prekriven srebrnastim vlakancima, bijel do žućkast.

Listići: Gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti.

Spore: Eliptične, neamiloidne, 6-8 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlonarančasto; miriše na voće, balzam ili cvijeće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Baza stručka s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od rujna do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, rijetko ispod drugog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s 24 lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Slavoniji, Istri, Baniji i na sjevernom Velebitu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 20.10.2019., na lokalitetu Trakošćan, a ostale Danijel Mulc, 19.10.2024., na lokalitetu Brod Moravice, u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su jelova puževica (Hygrophorus pudorinus), koja raste u crnogoričnim šumama, ima crvenkasto meso ispod kožice klobuka, smolast miris, te dosta neugodan okus, te suha puževica (Hygrophorus penarius), kod koje je klobuk manji i svjetliji, nije s ružičastom nijansom, već je bijel ili žut. Paziti da se ne zamijeni vitezovkama (Tricholoma), kod kojih su listići obično zaokruženi uz stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 896. Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum Heim); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum R.Heim)

Hygrophorus ponderatus - created on September 2006 in Mirabel, Québec, Canada by Cercle des mycologues de Montréal Fungarium (CMMF), McNeil, Raymond

ZAMAŠNA PUŽEVICA

Hygrophorus ponderatus Britzelm.

Etimologija: ponderatus (lat.) = rešeto, prorešetano. Po velikim dimenzijama.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, površina je glatka i prilično ljepljiva, bijel, nekad je krem do okerast na sredini, rub je gladak, zakrivljen i lagano pahuljast, a u starosti je izvrnut.

Stručak: 3-10 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, relativno kratak, valjkast ili trbušasto zadebljan na sredini, rjeđe je malo izdužen, često je izraženo gomoljast na bazi, ljepljiv, bijel do bjelkast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s kratkim lamelulama, dosta su široki, skoro su trokutastog oblika, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli do krem.

Spore: Eliptične, glatke, 8-10.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Vrlo su slične bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus) koja je mnogo veća rastom, kao i suha puževica (Hygrophorus penarius) koja je drugačije boje, odnosno nije snježnobijela.

Hygrophorus purpurascens - created on August 2017 in Simaklubben, Hemnes, Norway by Martin Gotink

LJUBIČASTA PUŽEVICA

Hygrophorus purpurascens (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: purpura (lat.) = ljubičasto (ova boja u antičko doba nije bila današnja ljubičasta, nego više crvenkasto-ljubičasta nijansa dobivena od morskih puževa) + -scens, -scensis (lat.) = postajati ili imati tendenciju prema. Po boji.

Engleski naziv: Veiled Purple Waxcap

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, zatim se otvori i izravna na sredini, ostali dio je savijen prema dolje, površina je sluzava, ružičast, sredina je dekoriran crvenkasto-smeđim ljuskicama koje prelaze u mrlje na svijetloružičastoj osnovi, rub je gladak, podvijen i tanak, svijetli bijeli do svijetloljubičasti ovoj dugo prekriva listiće.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, relativno je dug, valjkast, skoro uvijek se sužava od vrha prema bazi, površina je prilično nepravilna, sluzava i mazava, crvenkasto vlaknasta, bijel je ili lagano ružičast, ostaci prolaznog ovoja zaostaju na vrhu stručka u obliku prstenaste zone, često se razloži na bjelkaste ljuskice.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, suženi su na oba kraja, kratko se spuštaju po stručku, bijeli do svijetloružičasti, kasnije su s ružičastim mrljama, osobito na oštrici.

Spore: Eliptične, glatke, 7.5-9.5 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris je ugodan na lješnjake, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu obraslom mahovinom. Pojavljuje se vrlo rano, može se pronaći već nakon topljenja snijega.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a najprepoznatljivija je po mrljama na površini, kao i dosta drugih vrsta kao što su primjerice medena puževica (Hygrophorus russula), crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens), karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor) i vinskicrvena puževica (Hygrophorus capreolarius), ova vrsta je nešto tamnija od navedenih sličnih vrsta.

PUSTENASTA PUŽEVICA

Hygrophorus pustulatus (Pers.) Fr.

Etimologija: pustulatus (lat.) = prišt, bubuljica. Po stručku osutom sitnim crnim bradavicama.

Engleski naziv: Blistered Woodwax

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i često naglašeno ispupči na ulegnutoj sredini, slabo je sluzav, površina je sa sitnim crnkasto-smeđim ljuskicama koje su naglašenije prema sredini, siv do sivo-smećkast, nešto je tamniji na sredini, rub je tanak, valovit, ponekad malo narebran i nazubljen.

Stručak: 3-7 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, zakrivljen, površina je s izraženim smeđim ljuskavim točkicama, bjelkast.

Listići: Razmaknuti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, voštani, bijeli ili sivkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 7-10 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, vlažno, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od rujna do siječnja, skupno, u crnogoričnim šumama obično u simbiozi sa smrekom, na tlu bogatim hranjivim tvarima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Javorovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine puževica sivkaste boje u kojoj se nalazi mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus) koja ima bijelo ljuskavi stručak, sluzaviju površinu klobuka i jak miris na gorke bademe.

PLANINSKA PUŽEVICA

Hygrophorus queletii Bres.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i lagano ispupči na sredini, suh, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv, sredina je sa crvenkasto-smeđim vlaknastim ljuskicama, kremast, osnova i rub su bjelkasti, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-11 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, tvrd, valjkast, na bazi je sužen i završava šiljato, pun, gladak, suh, ljepljiv, uzdužno je vlaknast, bijel ili žućkast.

Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, poslije su s crvenkastom ili narančastom nijansom.

Spore: Eliptične, prozirne, 8-14.4 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, tvrdo, bijelo, uz rub je lagano žućkasto; miriše slabo na gorke bademe, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso s KOH požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela u simbiozi samo s arišem, na travnatim površinama. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u nasadima ariša, prvi je u okolici Velike Gorice, dok je primjerke na slikama snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Veliki Poganac kod Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus), koja je s karakterističnim ružičastim mrljama na sredini klobuka. Kada se natopi vodom, na bazi stručka pojavi se kao odrezan bijeli dio, što je odlika mnogih vrsta iz roda Hygrophorus. Kada se plodno tijelo osuši, oštro razgraničenje bijele i narančasto-oker boje nestane.

MEDENA PUŽEVICA (MEDENKA)

Hygrophorus russula (Schaeff. ex Fr.) Kauffman

Etimologija: russus (lat.) = crveno. Po ružičastoj boji.

Engleski naziv: Pinkmottle Woodwax

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, a kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, površina je slabo sluzava po vlažnom vremenu, uglavnom je potpuno suha, radijalno vlaknasta, ružičasto-crven ili vinskicrvenkast, mjestimično je s vinskicrvenkastim mrljama, prema rubu je svjetlije žućkaste ili zelenkaste boje, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2 cm debeo, pun, sužen je na vrhu i dnu, na vrhu je sitno pahuljast, bijel, svjetliji je od klobuka, mjestimično je s crvenkastim mrljama.

Listići: Gusti, prirasli, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kremasti, ubrzo su jako prošarani s crvenkastim mrljama.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-9 x 4-6 µm (cromushrooms: (5.7) 6.4 - 8.3 (8.9) × (4) 4.6 - 5.5 (6) µm, Q = (1.3) 1.34 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.3 × 5 µm, Qav = 1.5); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu polako pocrveni; miriše na voće ili kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, a rjeđe bukvom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Nije prikladna za sušenje.

Napomena: Slične su crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens), koja je tamnije vinskicrvene boje, raste u crnogoričnim šumama i ima gorko meso, ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens), koja je tipične crvene boje i ima zastorak koji kasnije ostavlja ostatke vjenčića na bijelom stručku, te karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor), koja je vitkija, intenzivnije obojena i dosta ružičasta.

Hygrophorus secretanii - created on August 2025 in ved Botshaugtjernet, Mesnali, Ringsaker, Norway by Rob van Kruining

SECRETANOVA PUŽEVICA

Hygrophorus secretanii Henning

Etimologija: U čast Louisu Secretanu (1758.-1839.), švicarskom botaničaru i mikologu, koji je dao značajan doprinos opisu europskih gljiva u 19. stoljeću. Po imenu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je široko konveksan, zatim se izravna i blago ulegne na sredini, ljepljiv, brzo se suši, gladak, kasnije vlaknasto crtast, ponekad je fino raspucan, krem, žućkast, smećkast do narančasto-smeđ, ponekad je s ružičastom nijansom, kasnije je ružičast do vinskicrven, osobito na sredini, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, nepravilan.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, suh, sitno je ljuskav do uzdužno vlaknast, bjelkast, zatim je boje klobuka.

Listići: Razmaknuti, široki, debeli, prirasli, često su račvasti, isprva su bjelkasti, zatim su krem-ružičasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 10-14 x 5.5-7.5 µm, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 70-97 x 10-12 μm, ciside su odsutne, trama listića je formirana od hifa širokih 4-14 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto do žućkasto, nepromjenjivo; miriše izraženo na gorke bademe ili trešnje, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, uglavnom u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji se brzo suši, mijenja boju od žućkaste do smećkaste, a zatim postane ružičast do vinskicrvenom i kasnije uzdužno vlaknast, širokim, razmaknutim, bjelkastim listićima, kasnije su boje klobuka, suhom stručku koji je kasnije boje klobuka, jakom mirisu mesa na gorke bademe ili trešnje, velikim sporama i bazidijama, te rastu ispod crnogoričnog drveća.

Hygrophorus speciosus - created on October 2017 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

BRESADOLOVA PUŽEVICA

Hygrophorus speciosus Peck

Etimologija: U čast talijanskog mikologa Giacomo Bresadole (1847.-1929.). Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Splendid Woodwax

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori, kasnije je blago lijevkast, dosta je ljepljiv, žućkasto-narančast s tamnijom narančastom sredinom, rub je najprije podvijen pa kasnije izvrnut.

Stručak: 6-10 cm visok i 0.5-2 cm debeo, vitak, valjkast, sužen je na vrhu, u mladosti je mazav i ljepljiv, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, ispod klobuka je dekoriran žućkasto-narančastim ostacima koprene, bijel ili žut.

Listići: Razmaknuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli pa žućkasti, u starosti su žuti.

Spore: Eliptične, glatke, neamiloidne, 8-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto ili svijetložuto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo po planinskim livadama u simbiozi s arišem ili borom. Često raste u društvu s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su vrste kasna puževica (Hygrophorus hypothejus) koja je ujednačeno obojena i tamnija, a češća je na području srednje i sjeverne Europe, te ariševa puževica (Hygrophorus lucorum) koja ima žuti klobuk i glatki i žućkasto-bijeli stručak. Raste u jesen samo ispod ariša u velikoj množini, izvrsne je kvalitete.

Hygrophorus suaveolens - created on October 2021 in Herstedvester, Denmark by Thomas Kehlet

UGODNA PUŽEVICA

Hygrophorus suaveolens Kleine & E.Larss.

Etimologija: suavis (lat.) = sladak, ugodan + -olens (lat) = koji miriše. Po ugodnom mirisu.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik do stožast, kasnije je otvoren i s grbicom ili blago ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, sivo-smećkast do lagano maslinasto-smeđ na sredini, izraženo je svjetliji prema rubu, sušenjem postaje ujednačeno siv, rub je podvijen u mladosti, uskoro se izravna, ponekad je nazubljen.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-1.8 cm debeo, lomljiv, valjkast, blago je batinast ili se sužava prema bazi, u mladosti je ljepljiv, ostaje izraženo ljepljiv i u starosti, prvo je bijel i bjelkasto ljuskav, osobito na vrhu, kasnije je svijetlo sivkasto-smeđ do smećkast i manje izraženo ljuskav.

Listići: Razmaknuti, 18-44 ih dopire do stručka, debeli, voštani, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, bijeli, u mladosti su ponekad sa sivkastim odsjajem.

Spore: Eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 8.5-11 x 4-5 μm, Qav = 1.6-1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, 45-60 x 8-10 μm , sterigme su duge 6-8 μm, trama listića sastoji se od isprepletenih, valjkastih hifa širokih 4-8 μm i zadebljanih hifa s terminalnim segmentima do 20 μm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, razgranatih hifa širokih 1.5-5 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris podsjeća na gorke bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s borovima (Pinus sylvestris, Pinus nigra).

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po mirisu na gorke bademe su slične mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus), zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthinus) i bademova puževica (Hygrophorus odoratus).

Hygrophorus unicolor - created on October 2017 in Bad Gleichenberg, Austria by bernardwieser

JEDNOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus unicolor Gröger

Engleski naziv: Twotone Woodwax

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast, ubrzo je izravnat i sa sitnim ispupčenjem na sredini, površina je glatka, po vlažnom je vremenu jako sluzava, bjelkast, od polovice prema sredini sve više oker-smeđ do narančasto-smećkast, rub je dugo vremena podvijen, tanak, valovit.

Stručak: 3-8 cm visok i 4-9 mm debeo, valjkast, zakrivljen, duži je od širine klobuka, cijelom je dužinom bijelo vlaknasto ljuskav, bjelkast, krem do sivkasto-okerast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, kremasti ili su s narančasto-smeđim odsjajem, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, glatke, 6.5-9 x 4-5 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, u sredini je obično crvenkasto gotovo do stručka; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s KOH je negativna.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su dvobojna puževica (Hygrophorus leucophaeus), koja je sa širokim tupim ispupčenjem na sredini klobuka, a stručak završava šiljato, te grabova puževica (Hygrophorus lindtneri), koja raste ispod lijeske.

KIJAČASTA GRLAŠICA

Ampulloclitocybe clavipes (Pers.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: clavipes (lat.) = noga i u obliku batine. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Club Foot

Klobuk: 2-12 cm širok, prvo je konveksno-ispupčen pa raširen i gotovo plosnato ispupčen, na kraju je malo ulegnut, mekan, mesnat, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv i gladak, a po suhom gotovo svilenasto-baršunast, krem-smećkast, sivo-smećkast, smeđo-okerast do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, a na rubu blijeđi.

Stručak: 4-7 visok i 0.5-0.7 cm debeo, pod klobukom je tanji, a prema dolje je sve deblji poput batine, pun, mekan, gotovo je spužvast, uzdužno vlaknast, na bazi je paučinasto-bijelo opleten, nešto je svjetliji od klobuka, bjelkasto-smećkast do svijetlosmećkast.

Listići: Bjelkasti, žućkasti do žuto-smeđi; osrednje su gusti, dugo se spuštaju niz stručak.

Spore: Eliptične, u obliku kapi, 6.5-9 x 4-5 µm (cromushrooms: spore su (6.1) 6.5 - 8.1 (9.7) × (3.4) 3.6 - 4.4 (5.1) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2 (2.2), N = 120, Me = 7.2 × 4 µm, Qe = 1.8, bazidije su 22-25 × 5.5-6 µm, N = 2); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, po vlažnom vremenu je vodenasto spužvasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše na voće, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprofit tla, osobito ispod ariša i peteroigličastih borova, najviše voli vapnenasto tlo. Prve tri slike snimljene su 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, četvrtu je snimio Neven Ferenčak, 21.10.2023., a petu Danijel Balaško, u listopadu 2019., na lokalitetu Varaždin Breg kod Varaždina.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Loše je kvalitete, a konzumacija u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati ozbiljno trovanje, jer sadrži derivate masnih kiselina (aldehid dehidrogenaze) koji sprječavaju razgradnju alkohola i imaju sličan učinak kao koprin.

Napomena: Plodna tijela ispod ariša su tamnije boje i pravilnijeg oblika. Lako se prepoznaje po batinastom stručku i jakom ugodnom mirisu. Slična je mala martinčica (Infundibulicybe gibba) kojoj je stručak zadebljan samo na bazi s bijelim dlačicma pomiješanim s iglicama crnogoričnog drveća, malo je svjetlije boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 694. Kijačasta grlašica (Clitocybe clavipes (Pers. ex Fr.) Kummer)

MAHOVINSKA LJEVČICA

Arrhenia acerosa (Fr.) Kühner

Etimologija: acerosus (lat.) = igličast, šiljasta. Po rastu na zvjezdastoj mahovini (Sagina subulata).

Engleski naziv: Moss Navel

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, bubrežast, školjkast, smećkast, oker, siv do sivosmeđ, vodenast, prema rubu je svjetliji, bjelkast, u mladosti je bijelo čehast na sredini, rub je narebran i vlaknast.

Stručak: 0.5-1 (2) cm visok, 5-8 (11) mm debeo, smećkast, lagano je dlakav i vunast, baza je bijelo baršunasta od micelija.

Listići: Oker, sivi do sivo-smeđi, rijetki, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Kuglaste, u obliku su kapljice, prozirne, 5.6-6.8 x 3.5-5.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo do sivo-smeđe, tanko, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po putevima, livadama, šumama, parkovima i uz rubove šuma, uglavnom na zemlji, ali i na drvnim ostacima, uvijek s vlažnom mahovinom, na vlažnim mjestima. Primjerke na svim slikama snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i obli plodnog tijela teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Arrhenia baeospora - created on October 2013 in Волгоградская обл, Russian Federation by Eugene Popov

SITNOSPORNA LJEVČICA

Arrhenia baeospora (Singer) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Engleski naziv: Mealy Navel

Klobuk: 1-1.5 (2) cm širok, uglavnom izravnato-konveksan, u obliku dugmeta, u sredini pupčast; žuto-smeđ, svijetlosiv, poslije sivo-smeđ, brzo blijedi; više ili manje fino baršunast, prema rubu blago crtast, ponekad valovit, rub ubrzo izvrnut prema gore.

Stručak: 1-2 (2.5) cm visok, 1-1.5 (2) mm debeo, sivo-smeđ, baza tamnija, crnkasta, potpuno pamučasto bijela.

Listići: Sivo-smeđi, silazeći, debeli, ravni do blago zakrivljeni, nisu račvasti, razmaknuti, povezani poprečnim žilicama, izmiješani s lamelulama.

Spore: Eliptične do oblika kapljice, glatkih stijenki, prozirne, 3.5-10.4 x 1.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosivo, tanko; miris brašnast ili malo po krastavcima, okus blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na različitim tipovima travnjaka, po vrištinama, vrtovima, parkovima i u grmlju, voli sunčana područja. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i veličinu teško se može zamijeniti s drugim vrtama.

RUŽIČASTA LJEVČICA

Arrhenia discorosea (Pilát) Zvyagina, A.V.Alexandrova & Bulyonk.

Etimologija: diskos (gr.) = disk + roseus (lat.) = ružičast. Po obliku i boji klobuka.

Klobuk: 0.5-2 (3.5) cm širok, lagano pupčast, ružičast, kestenjastosmeđ, ružičasto-ljubičast, vodenast, izbljeđuje do smećkaste boje, maljav, čehast, rub je izravnat ili podvijen, čak i u starosti.

Stručak: 0.5-1.5 (2) cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, ružičast, kestenjastosmeđ do ružičasto-ljubičast, kasnije je ljubičasto-smeđ i ružičast od poispadalih spora, na bazi je bjelkast ili s bjelkasto-ružičasto baršunast od micelija.

Listići: Rijetki, dosta su razmaknuti, prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, ružičasti, kestenjastosmeđi do ružičasto-ljubičasti.

Spore: Široko su eliptične ili u obliku kapljice, prozirne, 6-9 x 3-6.6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, oker-smeđe do smećkasto, vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnojih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, krajem ožujka, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, na crnoj topoli (Populus nigra).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i oblik plodnog tijela teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

BLIJEDOSIVA LJEVČICA

Arrhenia griseopallida (Desm.) Watling

Etimologija: griseus (lat.) = sivo + pallidus (lat.) = blijedo. Po boji.

Engleski naziv: Pelargonium Navel

Klobuk: 1-3 (4) cm širok, prilično je sitan, izravnat ili je izravnato-konveksan, na kraju je ulegnut, nepravilno je lijevkast; površina je radijalno vlaknasta, sredina je čehasta, siv do sivo-smećkast, po suhom vremenu je svjetlijeg tona; rub je tanak, nazubljen i također vijugavo-valovit.

Stručak: 1-2 cm visok, relativno je kratak, valjkast, malo je zadebljan na bazi koja je bijelo-vunasta; tamnosiv je i sivo-smećkast; nije uvijek centralno postavljen u odnosu na klobuk.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine; oštrica je vijugava; priraslo-silazeći; sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične, glatke, 8-15 x 4.5-7 µm; bazidiji nose 2-4 spore; otrusina je bijela.

Meso: Sivo-smećkasto, tanko, vodenasto; miris nije izražen ili slab na pelargonije, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeća, ljeto i jesen kao saprofit tla u vrtovima, po livadama bogatim mahovinom, uz puteve ili po šumskim čistinama, na kiselom pjeskovitom tlu, kao i na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrstama iz roda Omphalina u koji je neki autori i svrstavaju. Međutim, ovaj rod se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

Arrhenia obatra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

MRKA LJEVČICA

Arrhenia obatra (J.Favre) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: ob (lat.) = prema + ater (lat.) = crno, mrko, tamno. Po boji.

Engleski naziv: Montane Navel

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, konveksan je i napadno pupčast ili je ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, gusto zrnast; sivo-crnkast, po suhom vremenu teži prema tamno smeđo-crvenkastom, rub je tanak, jasno je i lagano crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 1-2 cm visok, valjkast, najčešće je pravilan; čađavosivo-crnkast, nešto je svjetliji na osnovi.

Listići: Razmaknuti, s kratkim su lamelulama, silazeći; sivi su i sivo-smećkasti.

Spore: Eliptične, 7-9 x 5-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od travnja do lipnja i od rujna do studenog kao saprofit tla na različitim tipovima travnjaka, na višim planinskim predjelima te uz rubove puteva. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu, narebranom rubu klobuka i dimenzijama.

RICKENOVA LJEVČICA

Arrhenia rickenii (Hora) Watling

Etimologija: U čast njemačkog rimokatoličkog svećenika i mikologa Adalberta Rickena (1851-1921). Dao je doprinos u sistematizaciji gljiva i bio autor popularnog udžbenika o gljivama Vademecum für Pilzfreunde. Drugo zapaženo Rickenovo djelo bilo je Die Blätterpilze (Agaricaceae) Deutschlands und der angrenzenden Länder, besonders Oesterreichs und der Schweiz (1915), publikacija o gljivama iz porodice Agaricaceae. Rod Rickenella i porodica Rickenellaceae nazvani su u njegovu čast. Njemačko društvo za mikologiju od 1987. godine mladim mikolozima za njihova istraživanja iz područka mikologije dodjeljuje nagradu Adalberta Rickena. Po određenom imenu. 

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je konveksno-pupčast, kasnije se raširi, lijevkast, smeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, vodenast, radijalno crtast, kvrgav, izbrazdan, rub je blago nazubljen i valovit.

Stručak: 7-15 mm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, na vrhu je deblji, šupalj, gladak, gol, oker do smećkast, vodenasto proziran.

Listići: Nalik su pločama, spuštaju se po stručku, često se račvasti, rijetki, široko razmaknuti, povremeno su prekinuti, oker, smećkasti do blijedo sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Spore: Eliptične do gotovo okrugle, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na kamenitom i pjeskovitom tlu u simbiozi sa mahovinama i lišajevima, na vapnenastom tlu. Sve slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je lopatasta ljevčica (Arrhenia spathulata), koja ima slabije izražene listiće koji su više poput nabora.

ID artikla nije pronađen.

SEOSKA POŠTAROVKA

Arrhenia rustica (Fr.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: rusticus (lat.) = seljački, seoski, poljski.

Engleski naziv: Rural Navel

Klobuk: 1-1.5 (2.5) cm širok, prilično je sitan, konveksno-pupčast, teži da poprimi lijevkasti oblik, bez sjaja; žuto-smeđ, tamnosmeđ ili čađavo-siv, površina je malo naborana, rub je lagano ili krupno narebran i valovit.

Stručak: 1-3 cm visok, tanak, sužava se prema osnovi; boje je klobuka.

Listići: Razmaknuti, krivi, jasno su silazeći; tamnosivi, kod razvijenih gljiva uvijek teže da potamnu do skoro smeđo-crnkaste boje.

Spore: Eliptične, glatke, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na kamenitom i pjeskovitom tlu, u simbiozi s mahovinama i lišajevima, te na opožarenim terenima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima karakteristične 6-sporne bazidije.

LOPATASTA LJEVČICA

Arrhenia spathulata (Fr.) Redhead

Etimologija: spathula (lat.) = lopatica, oštrica. Po obliku.

Engleski naziv: Spatulate Oysterling

Klobuk: 0.3-1.5 (2) cm širok, skoro je opnast, lopatastog oblika; žućkast, žuto-smeđ, oker-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, po suhom vremenu izbljeđuje; bez dekoracije.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 1-2 mm debeo, lateralno je spojen s klobukom; žućkast do sivo-smeđ, na bazi su uočljivi vunasti ostaci micelija.

Letvice: Žilaste, dosta su anastomozirajuće, natečene, račvaste; žućkaste, sivo-smeđe ili maslinasto-smeđe.

Spore: Eliptično izdužene, glatke, 6-10 x 3-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, opnasto, prozirno, bjelkasto, svijetložuto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen (u razdoblju bez mraza) kao saprofit krupnih drvnih ostataka i parazit na mahovini po krovovima, kamenolomima, nasipima, putevima, zidovima, na stabljikama biljaka. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom i prosincu, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom studenog, na lokalitetu u blizini Šestanovca kod Omiša.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kuriozitet je po zajednici s mahovinom u kojoj se nalazi zaronjen skoro čitavi stručak.

Chromosera citrinopallida - created on August 2022 in Qeqertalik, 1248 m N Lyngmark Bugt (bay), Greenland by Hanne Petra Katballe

SVIJETLOŽUTA VLAŽNICA

Chromosera citrinopallida (A.H.Sm. & Hesler) Vizzini & Ercole

Etimologija: citrinus (lat.) = limunastožut + pallidus (lat.) = blijed, svijetle boje, izblijeđen. Po boji.

Engleski naziv: Arched Waxcap

Klobuk: 0.3-3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim se spljošti i obično ulegne na sredini, ljepljiv u mladosti, ubrzo postane suh i bez sjaja, žut, vodenast, izblijedi do svijetložute ili bjelkaste boje, rub je ponekad valovit ili nazubljen, nekad je kratko prozirno narebran.

Stručak: 0.5-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, ponekad je stisnut s uzdužnim žlijebom, šupalj, gladak, ljepljiv u mladosti, kasnije je suh i bez sjaja, svjetliji je od klobuka, svijetložut do prozirno bjelkast.

Listići: Rijetki, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti, isprva su žuti, u starosti su bjelkasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, jajolike ili bademaste, neke su s konkavnom stranom ili blago sužene sprijeda, 7-13 x 4-7 µm, Q = 1.2-2.1, Qav = 1.6-1.9, obično je prisutno nekoliko izduženih spora do 12 x 4 µm, bazidije su usko batinaste, uglavnom su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-45 x 6-9 µm, trama listića sastoji se od isprepletenih, prilično kratkih, valjkastih ili crvolikih elemenata, više ili manje razgranatih i napuhanih, 30-150 x 6-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta tipična za arktičku zonu i uobičajena u skandinavskim zemljama i Grenlandu, ali pronađena je i južnije, u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, švicarskoj i Austriji. Slične su žumanjčana vlažnica (Gloioxanthomyces vitellinus), koja je sluzavija i ima sluzavu oštricu listića, te alpski pupak (Lichenomphalia alpina), koja nema ljepljivu površinu klobuka, hife su bez kopči i povezana je sa zelenim algama roda Botrydina, u obliku zelenih granula smještenih u podnožju stručka.

Chromosera cyanophylla - created on June 2019 in Заринский р-н, Алтайский край, Russian Federation by Lola Smirnova

LJUBIČASTOLISNA VLAŽNICA

Chromosera cyanophylla (Fr.) Redhead, Ammirati & Norvell

Etimologija: cyano (gr.) = tamnoplavo, modroplavo, plavo-ljubičasto + phylla (gr.) = list, listić. Po boji listića.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast sa spljoštenom ili blago udubljenom sredinom, zatim je široko stožast i pupčast na sredini, ljepljiv, gladak, ponekad je vodenast u starosti, žućkast, žućkasto-narančast, žućkasto-zelenkast do smećkast, u starosti izblijedi do sivkaste boje, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat, režnjast do rastrgan, prozirno je narebran do 3/4 promjera.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast s blago proširenom bazom, uglavnom je zakrivljen, ljepljiv i sjajno-staklast po vlažnom vremenu, voštano-hrskavičav po suhom vremenu, gladak, ljubičasto-smeđ, žućkasto-ljubičast ili žuto-zelen, u mladosti ili starosti je također sivkast, baza je često žive plavo-ljubičaste boje.

Listići: Rijetki, debeli, više se ili manje spuštaju po stručku, 24-28 ih dopire do stručka, isprva su svijetlo ružičasto-ljubičasti, zatim su ljubičasti, svjetliji prema oštrici, na kraju su s ljubičasto-sivim odsjajem.

Spore: Uglavnom su eliptične ili u obliku kapi, jajoliko-valjkaste, tankih stijenki, prozirne, glatke, neamiloidne, necijanofilne, 6.8-8.8 x 3.2-4.4 µm, Me = 7.7 x 3.9 µm, Q = 1.64-2.5, Qav = 1.97, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, s bazalnim kopčama, 24-28 x 5.5-6.5 µm, sterigme su duge 3-4 µm, bazidole su usko batinaste, 17-18 x 5 µm; otrusina bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, elastično, bjelkasto do žućkasto, u bazi je izraženije žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u malim skupinama, od svibnja do listopada, u planinskim crnogoričnim ili miješanim šumama bukve, smreke i jele, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, uglavnom jele ili smreke, rijetko limba bora (Pinus cembra), na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ljubičasta boja na svim dijelovima brzo blijedi, ponekad potpuno, što otežava determinaciju. Važne karakteristike, osobito kada boja izblijedi, su sluzavi klobuk, listići koji se kratko spuštaju po stručku i rast na drvu crnogoričnog drveća. Slična je zimska sitnosporka (Baeospora myriadophylla), koja također raste na krupnijim drvnim ostatacima crnogoričnog drveća, ali se razlikuje po gustim, priraslim, sivkasto-ljubičastim listićima.

Chromosera lilacina - created on October 2020 in Flyhaugen N, Lesja, In, Norway by Mathilde Norby Lorentzen

LJUBIČASTA VLAŽNICA

Chromosera lilacina (P.Karst.) Vizzini & Ercole

Etimologija: lilacinus (lat.) = boje ljiljana, ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Waxcap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je konveksan, zatim se izravna i malo pupčasto ulegne na sredini, sjajan i sluzav u mladosti, zatim je suh i bez sjaja, isprva je ljubičast, žućkast ili narančasto-smeđ, kasnije je ljubičast, ljubičasto-smeđ, sivkasto-ljubičast, svijetložut, žućkasto-smeđ ili takvih izmiješanih boja, rub je žućkast i često narebran, krem ​​do sivkasto-ljubičast kada izblijedi, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast do blago stisnut, u mladosti je ljepljiv, ubrzo je suh i bez sjaja, na dnu je bjelkasto ili ljubičasto pahuljast, ružičasto-ljubičast do ljubičast, osobito na vrhu, ostali je dio žućkast, sivkast ili smeđ.

Listići: Rijetki, više se ili manje spuštaju po stručku, žuti, oker do narančasti, često su sa svijetloljubičastom nijansom, oštrica je suha.

Spore: Eliptične do jajolike, ponekad su bademaste s jednom konkavnom stranom ili blago sužene s frontalne strane, 8-12 x 5-7 μm, Q = 1.1-2.7, Qav = 1.4-1.8, često su prisutne i neke izdužene spore do 12 x 4.5 μm, bazidije su usko batinaste, uglavnom su 4-sporne, 30-50 x 6-11 μm, oštrica listića je je s kratkim, često anastomozirajućim, valjkastim elementima, 30-200 x 6-11 µm; otrusina bijela.

Meso: Tanko, žućkasto do narančasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po tresetištima ili vlažnom kamenitom tlu, čak i na većim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po bojama plodnog tijela i staništu na kojem raste. Slična je ametistna vlažnica (Chromosera viola), koja je suha, s izraženije plavim klobukom i stručkom, a raste u bjelogoričnim šumama.

Chromosera viola - created on April 2010 in Polaveno, Lombardia, Italy by Federico Calledda

AMETISTNA VLAŽNICA

Chromosera viola (J.Geesink & Bas) Vizzini & Ercole

Etimologija: viola (lat.) = ljubičast, ljubičica. Po boji.

Engleski naziv: Amethist Waxcap

Klobuk: 3-6 mm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i blago pupčast na sredini, gladak, ružičasto-ljubičast, ljubičast, ljubičasto-plav, nešto je tamniji na sredini, vodenast, blijeđenjem sredina ostaje tamnija, rub je blago podvijen u mladosti, kasnije je prozirno narebran do 2/3 promjera.

Stručak: 1-1.6 cm visok, valjkast, gladak, suh, tamnije je boje od klobuka.

Listići: Rijetki, vrlo su široko razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, ružičasto-ljubičasti, svjetliji su od površine klobuka, sa slabim su poprečnim žilicama na bazi, koje su vidljive kod zrelih primjeraka.

Spore: Eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, 6.5-10.5 x 4.5-7 µm, Qav = 1.5, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, oko 50 x 7.5-11 µm, također mogu biti 1-2-sporne (sterigme su tada često izrazito robusne i duge), s bazalnim su kopčama, cistide nisu prisutne, trama listića sastoji se od varijabilnih elemenata, često napuhanih i rijetko razgranatih, dimenzija 24-70 x 9-20 µm, ponekad su dulje prema vanjskim rubovima, do 120 µm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, širokih 2-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe, sa slabom je ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po nasipima, uz rubove šuma, u otvorenim područjima, kao i u bjelogoričnim šumama, osobito bukve i kestena, izravno na mahovinom prekrivenom tlu i u otpalom lišću, voli blago kisela ili vapnenasta i glinenasta tla.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta raste samo u Europi, a prepoznatljiva je po upadljivo obojenim plodnim tijelima, koja su uglavnom pupčasta i karakterističnom staništu. Netipična struktura trame listića sugerira da vrsta ne može biti vlažnica u strogom smislu. S druge strane, dugi bazidiji do 60 µm ponovno ukazuju na bliži odnos s ovim rodom. Filogenetske studije su konačno pokazale da je opisana vrsta blisko povezana s ljubičastolisnom vlažnicom (Chromosera cyanophylla), zbog čega je ta vrsta, zajedno s vrstama koje su prethodno klasificirane u Hygrocybe, Chromosera citrinopallida, ljubičasta vlažnica (Chromosera lilacina) i kromirana vlažnica (Chromosera xanthochroa), pripojena u rod Chromosera. Slična je ljubičasta vlažnica barem u mladosti izraženo sluzava i raste na otvorenim, vlažnim staništima.

Chromosera xanthochroa - created on August 2013 in Abisko, Noulja, Sweden by Vauras, Jukka

KROMIRANA VLAŽNICA

Chromosera xanthochroa (P.D.Orton) Vizzini & Ercole

Engleski naziv: Alpine Waxcap

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, vrlo je mazav, žut, ubrzo izblijedi u oker boju, uz rub je blago ljubičast i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, gladak, mazav, svijetlo ružičasto-ljubičast, na bazi je bjelkast do žućkast.

Listići: Rijetki, malo se spuštaju po stručku, najprije sivkasti, poslije svijetloljubičasti i s oker nijansom.

Spore: Eliptične, glatke, 5-8 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.2-2.2; otrusina bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto do sivkasto, vodenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u niskim grmljacima i na negnojenim travnjacima, u blizini vrijeska (Calluna vulgaris).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od drugih se sličnih vlažnica razlikuje po boji plodnog tijela koje je čitavo ljubičaste nijanse. Plodno tijelo je jako mazavo, a stručak je na bazi bjelkast do žućkast.

Chrysomphalina chrysophylla - created in Norway by Edel Humstad

ZLATOLISNA LJEVČICA

Chrysomphalina chrysophylla (Fr.) Clémençon

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + phyllon (gr.) = list. Po zlatnožutim listićima.

Engleski naziv: Golden Navel

Klobuk: 2-6 cm širok, tanak, skoro opnast, ulegnut i pupčast na sredini, dlakav, vodenast; najprije žućkast, zatim žuto-smeđ, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, urašteno čehast, rub je valovit, sjajan i više-manje prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, s izraslinama je po površini, valjkast; bez dekoracije žućkast, limunastožut do žućkasto-smeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Dugo se spuštaju po stručku, razmaknuti, izniješani s lamelulama; limunastožuti ili zlatnožuti.

Spore: Eliptične, prozirne, 10-12 x 4.5-5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprofit krupnih drvnih ostataka (prvenstveno trupaca) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, rijetko se pronađe na piljevini. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u Gorskom kotaru, Lici i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Chrysomphalina dosta lako prepoznatljiva po izgledu i po prelijepoj zlatnožutoj boji listića koji su u kontrastu sa smeđom bojom površine klobuka. Raste isključivo na trulim ostacima drva.

Cuphophyllus atlanticus - created on September 2012 in Malgaròi, Cles, Italy by Marco Floriani

ATLANTSKA VLAŽNICA

Cuphophyllus atlanticus J.B.Jordal & E.Larss.

Etimologija: Po geografskoj rasprostranjenosti.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, prvo je konveksan, ponekad je sa širokom i tupom grbicom na sredini, ponekad je blago ulegnut, suh ili slabo mazav, bez sjaja, blago je bjelkasto baršunast, nije vodenast, prvo je sivkast, plavkasto-sivkast sa svjetlijim sivkasto-bijelim područjima, vremenom postaje svijetlosiv, rub je dugo vremena podvijen, kasnije postaje ravniji, režnjast ili nepravilno zakrivljen, gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu, često je zakrivljen i često se sužava prema bazi, pun, kasnije je šupalj, suh, bez sjaja, prema vrhu je bjelkasto baršunast na bjelkastoj do sivkastoj osnovi i često bjelkast prema bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 30-50 ih dopire do stručka, prirasli ili se kraće ili duže spuštaju po stručku, debeli, izmiješani su s lamelulama, nekoliko je račvastih, svijetlosivi do plavkasto-sivi, kasnije su svijetlo sivkasti.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, neamiloidne, 4.7-6.8 x 3.3-5.4 µm, Me = 5.6 x 4.5 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 40-55 x 5-7 µm, sterigme su duge 6-8 µm, hife trame listića su isprepletene, valjkaste, široke su 3-7 µm i duge 30-60 µm, pileipells je s isprepletenim hifama širokim 3.5-6 µm, dugim 30-50 µm, a donji sloj je s isprepletenim hifama širokim 4-7 µm, hife trame stručka je s paralelnim i fino isprepletenim hifama širokim 3.5-5.5 µm i dugim 30-70 µm, uočene su inkrustirane, fino granulirane pigmentirane hife, kopče su česte u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, u mahovini, bilju i travama, na tlu koje varira od prilično kiselog do umjereno vapnenastog.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od ostalih se vlažnica iz rodu Cuphophyllus razlikuje po baršunastom klobuku, koji nije ni ljepljiv ni sluzav.

Cuphophyllus aurantius - created on June 2011 in Waterville, USA by University of Tennessee Fungal Herbarium

NARANČASTA VLAŽNICA

Cuphophyllus aurantius (Murrill) Lodge, K.W.Hughes & Lickey

Etimologija: aurantius (lat.) = narančast. Po boji.

Engleski naziv: Tufted Waxcap

Klobuk: 4-7 mm širok, prvo je konveksan, kasnije se spljošti, suh, gol, žuto-narančast do narančast, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2.2 mm debeo, valjkast ili je sužen na bazi, suh, boje je klobuka, žuto-narančast do narančast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, žuto-narančasti do narančasti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, neamiloidne, 4-5.5 x 3.5-5 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto; miris je izrazito neugodan, kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, često ispod javora ili bukve, te na negnojenim travnjacima, na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično je jednobojan, klobuk i stručak su suhi, a listići se spuštaju po stručku. U znanstvenoj literaturi.

Cuphophyllus cinerellus - created on August 2012 in Oppland, Norway by Federico Calledda

SIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus cinerellus (Kühner) Bon

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeo, sivkast + -ellus (lat.) = umanjeno značenje ili označava manju veličinu. Po boji i veličini.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, rijetko je blago ispupčen, površina je u mladosti prozirno crtasta do 1/2 promjera, suha, isprva je glatka, kasnije često postaje sitno ljuskava, osobito na sredini, vodenasta, žućkasto-smeđ do sivo-smeđ, vremenom postane svijetlo sivkasto-smeđ, osušen je svijetlo sivkasto-žućkast, često je s ljubičastom nijansom, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, često je nazubljen.

Stručak: 1-4.5 cm visok i 2-6 mm debeo, uglavnom je valjkast ili se sužava prema bazi, suh, slabo je vlaknast, svijetlosiv do sivkasto-žućkast, često je žutog tona na donjoj trećini, ponekad je s bjelkastim premazom koji se lako uklanja.

Listići: Rijetki, kratko se do dugo spuštaju po stručku, račvasti, svijetlosivi do sivkasto-smeđi, ponekad su s blagom ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, ponekad su u obliku sjemenke jabuke, tankih stijenki, prozirne, glatke, 6.5-9.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, prozirne, 32-54 x 6.5-13.5 µm, bazidiole su brojne, valjkaste do usko batinaste, 25-40 x 3-5 µm, cistide su odsutne, hihe trame listića su gotovo pravilne do blago isprepletene, 40-75 x 7-20 µm, pileipelis se sastoji od usko valjkastih hifa širokih 3-7 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na suhim negnojenim travnjacima i pašnjacima, na tlu siromašnom hranjivim tvarima, u područjima s lišajevima, zimzelenim grmovima crne mahunice (Empetrum nigrum), borovnicama (Vaccinium) i brezama, također u vlažnim močvarnim područjima u tresetnoj mahovini (Sphagnum), lisnatoj mahovini vlasak (Polytrichum) i šašu (Carex).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po malim plodnim tijelima, često sitno ljuskavom klobuku i staništu se razlikuje od smećkastijih i svjetlijih vrsta, kao što su ljubičastosiva vlažnica (Cuphophyllus lacmus), livadne sočnice (Cuphophyllus pratensis) i žutonoge vlažnice (Cuphophyllus flavipes).

Cuphophyllus colemannianus - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus colemannianus (A.Bloxam) Bon

Etimologija: U čast američke znastvenice dr. Coleman McCleneghan, koja je zaposlena na Odsjeku za biologiju državnog sveučilišta Appalachian. Po imenu.

Engleski naziv: Toasted Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, površina je malo sjajna i mazava, vodenasta, po vlažnom je vremenu tamnije sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a svijetlosmeđ do smeđ po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, rub je tanak, valovit, iskrzan, kasnije je izvrnut prema gore i prozirno narebran.

Stručak: 6-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, prvo je šupljikav, zatim je šupalj, ubrzo je gol, suh, bijel ili sivkasto-smeđ.

Listići: Široki, razmaknuti, rijetki, debeli, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani s lamelulama, spuštaju se po stručku, prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasti, sivkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste, glatke, prozirne, 6-10 x 4-7 µm, Q = 1.1-1,4, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: U stručku je bijelo, a u klobuku smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, uz rubove šuma i u grmljacima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru te na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tipične osobine opisane vrste su suha površina i dosta upadljiva nervatura koja poprečno povezuje listiće na bazi. Slične su neke podvrste djevičanske sočnice sa smeđom sredinom klobuka, kao što su Cuphophyllus fuscescens i Hygrocybe fuscescens.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 932. Colemannianova sočnica (Camarophyllus colemannianus (Bloxam ex Fries) Ricken), Sinonim: Cuphophyllus colemannianus (Blox.) Bon; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Smeđa vlažnica (Hygrocybe colemanniana (A.Bloxam) P.D.Orton et Watling)

Cuphophyllus flavipes - created on August 2019 in Sachsen, Germany by Enrico Tomschke

ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipes (Britzelm.) Bon

Engleski naziv: Yellow Foot Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je ulegnut i ponekad blago ispupčen, površina je mazava, malo ljepljiva, bijelo vlaknasta, sivo-ljubičast, tamnosivo-smeđ, ružičasto-siv, ružičasto-smeđ, rub je proziran, narebran.

Stručak: 2-5.5 cm visok i 1-3 mm debeo, šupalj, sužen na bazi, s uzdužnim žljebovima, vlaknast, bijel, kasnije sivo-ljubičast, na bazi je žućkast do oker-smeđ.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, sivkasti, kasnije su ružičasto-sivi do sivo-ljubičasti, oštrica je nešto svjetlija.

Spore: Gotovo su kuglaste, 6-7.5 x 5-6 µm, Q = 1.1-1.3, Qav = 1.2, bazidije su uglavnom 4-sporne, oko 55 x 7 µm, s dugim su sterigmama, prisutne su kopče; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, udglavnom od srpnja do studenog kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, a vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je ljubičastosiva vlažnica (Cuphophyllus lacmus), koja ima glatki stručak koji ne požuti na bazi.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Žutonoga vlažnica (Hygrocybe flavipes (Britzelm.) Arnolds)

Cuphophyllus flavipesoides - created on September 2017 in Høgdal, Rodelund, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LAŽNA ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipesoides J.B.Jordal & E.Larss.

Etimologija: flavus (lat.) = žut, žute boje + pes (lat.) = noga drška + -oides (lat.) = koji sliči, sličan.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, u mladosti je stožast, zatim je konveksan sa širokom i tupom grbicom na sredini, kasnije se izravna i ponekad blago ulegne na sredini, mazav do gotovo ljepljiv, vodenast, u mladosti je sivo-ljubičast ili siv do sivkasto-smeđ, s ljubičastom je nijansom barem na sredini, svjetliji je prema rubu i vremenom postaje izblijeđeno sivkast do sivkasto-ljubičast, rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, često je je valovit i režnjast, ponekad je prozirno narebran do 2/3 promjera

Stručak: 3-6.5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu ili na gornjoj polovici, sužava se i često zakrivljuje prema bazi, suh, bez sjaja, uzdužno je vlaknast, bjelkasto-sivkast, prema bazi je obično svijetložut, do 1/3 dužine.

Listići: Rijetki, razmaknuti, kratko se ili dugo spuštaju po stručku, 30-50 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, isprva su bjelkasti do sivkasti, sivkasti su sa svjetlijom oštricom, vremenom postanu svijetlo sivkasti.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, prozirne, 5.5-8.8 x 4.2-6.1 µm, Me = 7.2 x 5.3 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 2-4-sporne, 35-54 x 7-5-9 µm, sterigme su duge 5-6.5 µm, hife trame listića su nepravilno isprepletene, široke 5.5-7 µm i duge 30-60 µm, neke su razgranate i napuhane, pileipelis je s radijalno isprepletenim hifama širokim 3-6 µm i dugim 30-60 µm, prekrivenih fino granuliranim pigmentima, subpelis je s isprepletenim hifama, širokim 7-10 µm i dugim 40-55 µm, s napuhanim terminalnim segmentima širokim do 20 µm, kopče su česte u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do studenog, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima siromašnim hranjivim tvarima, u mahovinama i travi, na prilično kiselom tlu, a rjeđe umjereno vapnenastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama vrlo je slična žutonoga vlažnica (Cuphophyllus flavipes), kod koje su spore uglavnom gotovo kuglaste, prosječno velike 6.75 x 5.5 µm i Q = 1.2, dok su kod opisane vrste Me = 7.2 x 5.3 µm, Q = 1.3. Na temelju dostupnih podataka, dvije vrste se donekle razlikuju po geografskoj rasprostranjenosti, gdje se čini da je žutonoga vlažnica češća u južnoj i srednjoj Europi, dok opisana vrsta ima sjeverniji raspon rasprostranjenosti, u skandinavskim zemljama.

SVIJETLOSMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus fornicatus (Fr.) Lodge, Padamsee & Vizzini

Etimologija: fornicatus (lat.) = kriv (savijen) u obliku luka. Po izvrnutom obliku klobuka.

Engleski naziv: Earthy Waxcap

Klobuk: 2-7 cm širok, zvonolik pa raširen, lagano je vijugavo-ispupčen, površina je vlažna ili malo mazava, sitno vlaknasta do vlaknasto ljuskava prema sredini, vodenasta, krem-žućkast, sivkasto-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, rub svjetliji, bjelkast, tanak i raspucan.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.6-1 cm debeo, sužen je na bazi, šupljikav je pa šupalj, ponekad je uvijen, uzdužno je vlaknast i crtast, po suhom vremenu je sjajan, bjelkast, prema bazi tamniji, svijetlosmeđ.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, stisnuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, zašiljene, glatke, prozirne, 6-9.5 x 4-6 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, krhko, bijelo; miris je neugodan na plin, kao kod bjelkaste vitezovke (Tricholoma stiparophyllum), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe na pješčarskim staništima, u svijetlim šumama, travnatim šumama i grmljacima, po parkovima, rubovima šuma, šumskim putovima, uglavnom na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Zagrebu, na otocima Krku i Braču, u Istri te na sjevernom Velebitu. Sliku je snimio Neven Ferenčak, početkom studenog, na lokalitetu Možđenec - Sudovec kod Novog Marofa.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Sive vrste vitezovki (Tricholoma) i kozja vitezovka (Pseudoporpoloma pes-caprae) uglavnom mirišu na brašno, imaju ostatke ovoja po klobuku i amiloidne spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 984. Blijedosiva vlažnica (Hygrocybe fornicatus (Fr.) Singer); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Svijetlosmeđa vlažnica (Hygrocybe fornicata (Fr.) Singer)

Cuphophyllus lacmus - created in Norway by Rob van Kruining

LJUBIČASTOSIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus lacmus (Schumach.) Bon

Engleski naziv: Grey Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je spljošten ili lagano izvrnut, mazav, sjajan, vodenast, sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđ, nešto je svjetliji na sredini, mjestimično s mrljama po površini, rub je prozirno narebran.

Stručak: 2-12 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, širi se prema bazi, šupalj, bjelkast, u starosti je sivo-ljubičast, prema bazi je žućkast.

Listići: Razmaknuti, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani s lamelulama, sivkasti su ili sivo-ljubičasti.

Spore: Eliptične, duguljaste, 6-8.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4; bazidije su 2-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, a rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, travnjaka u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini vlažnica od kojih se najviše razlikuje po lijepoj ljubičasto-smeđoj boji i po tome što ne raste u zajednici s puževicama. Sličnu boju ima ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis) koja ima stožasti oblik klobuka i mnogo ljepljiviju površinu.

LIVADNA SOČNICA

Cuphophyllus pratensis (Fr.) Bon

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Waxcap

Klobuk: 2-9 cm širok, zvonolik, kasnije raširen i s jakim ispupčenjem na sredini pa se iskrivi, gol, gladak, suh, uglavnom bez sjaja, žuto-narančast, svijetlosmeđ do svijetlo narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često svjetliji, blago podvijen u mladosti, gladak ili je vrlo slabo prozirno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, na donjem je dijelu sužen, na gornjem je dijelu vlaknast, suh, najprije je gotovo bijel do kremast, zatim žuto-narančast ili krem-smećkast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Prilično su rijetki, široki, debeli, spuštaju se po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, najprije su bjelkasti do kremasti, zatim su žuto-narančasti, krem-smećkasti ili okerasti.

Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, 5-7 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, mekano, vrlo je krhko, malo je vlaknasto, bjelkasto, kasnije je okerasto ili svijetlonarančasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, u velikim skupinama, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, rubovima šuma i grmljacima, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Lako je uočljiva po lijepoj žuto-narančastoj boji. Ne bi trebalo biti opasnosti od zamjene s nevaljalim vrstama. U Istri raste u velikim skupinama. Prepoznatljiva je po poprečnoj nervaturi koja povezuje listiće i po narančasto-žutoj boji kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius). Slična je tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus), koja ima sitno dlakavu i radijalno vlaknastu površinu klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 934. Livadna sočnica (Camarophyllus pratensis (Pers. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus pratensis Pers. ex Fr.; 937. Oštro ispupčena sočnica (Camarophyllus pratensis var. acutoumbonata (Pers. ex Fr.) Karst.); 942. Berkeleyijeva sočnica (Camarophyllus berkeleyanus Clmc.), Sinonim: Cuphophyllus berkeleyi (Orton & Watl.) Bon

Cuphophyllus roseascens - created on August 2024 in Skelhøje Plantage, Denmark by Uffe Nygaard

RUŽIČASTA SOČNICA

Cuphophyllus roseascens (E.Ludw. & J.G.Svenss.) Lebeuf

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + ascendere (lat.) = postajati, koji postaje. Po promjeni boje prema ružičastoj.

Klobuk: 0.7-2.2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se izravna, ponekad je s malom grbicom na sredini, u starosti je ponekad ulegnut, sitno je vlaknasto ljuskav na sredini, smeđ, tamnosmeđ ili ružičasto-smeđ, na kraju postane ružičast s bjelkastim rubom, rub je valovit, vremenom se izvrne, nije narebran.

Stručak: 1.8-2.5 cm visok i 2-3 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, bjelkast do sivkast ili je sa slabom ružičastom nijansom.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, bjelkasti do sivkasti.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, 5-8.5 x 4-7.5 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, cheilocistide su odsutne, pileipelis na sredini klobuka je trihodermalan, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopda, kao saprofit tla na rubovima šuma, u grmlju i na vlažnim nepognojenim travnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po klobuku koji na kraju postaje ružičast i trihodermalanom pileipelisu.

MIRISNA VLAŽNICA

Cuphophyllus russocoriaceus (Berk. & T.K.Mill.) Bon

Etimologija: russus (lat.) = crveno + coriaceus (lat.) = kožast, kao koža. Po mirisu sličnom ruskoj koži.

Engleski naziv: Cedarwood Waxcap

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, u mladosti je konveksan pa se ubrzo raširi i malo ispupči, na kraju je ulegnut, prilično je tvrd, površina je mazava, voštana, krem-bijel do žućkasto-bijel, ponekad je sivkasto-okerast, krem-oker ili žućkasto-smećkast, sredina je nešto tamnija, rub je zbog prozirnosti kožice tipično narebran.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 3-5 mm debeo, tanak, vitak, valjkast, često je zakrivljen, malo se širi prema bazi, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel.

Listići: Rijetki, debeli, široki, jako su razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli, svijetlokrem ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, na jednom su kraju šiljate, glatke, prozirne, 7.5-10 x 4.5-6 µm (cromushrooms: (7.5) 7.54 - 8.3 (9.6) × (4.4) 4.5 - 5.3 (5.9) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 75, Me = 7.9 × 4.9 µm, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 31-45 × 5.5-7.3 µm, N = 15, hife trame listića su su 3.5-6.8 µm); otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, mekano, bijelo; tipično i vrlo jako miriše na cedrovinu ili kožu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do prosinca, kao saprofit tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, rijetko na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata s nekoliko lokaliteta od kojih su tri precizno navedena, jedan na Žumberačkom gorju i dva u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru. Ostali lokaliteti su mediteransko i submediteransko područje te otok Korčula. Slika je snimljena 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na travnjaku uz rub šume bukve. 

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Opisna vrsta se teško determinira, osobito manja skupina ljudi koji ne mogu raspoznati miris na cedrovinu. Slična je podvrsta djevičanske sočnice Cuphophyllus ochraceopallidus, koja raste na vapnenastom tlu, a miris mesa nije izražen. Češća je vrsta u mediteranskom i submediteranskom pojasu gdje raste u velikim skupinama, u sjevernijim krajevima je rjeđa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 940. Tvrda mirisna sočnica (Camarophyllus russocoriaceus Berkeley et Broome), Sinonim: Hygrophorus russocoriaceus Berk. et Miller; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Mirisna vlažnica (Hygrocybe russocoriacea (Berk. et T.K.Mill.) P.D.Orton et Watling)

DJEVIČANSKA SOČNICA

Cuphophyllus virgineus (Wulfen) Kovalenko

Etimologija: virgineus (lat.) = djevičansko, djevojačko. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Snowy Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i na kraju malo ulegnut na sredini, mazav, bijel, s tipičnim ružičasto-smećkastim mrljama na bijeloj osnovi, prema sredini je sivkasto-krem, kasnije blago smećkast, rub je po vlažnom vremenu podvijen i prozirno narebran.

Stručak: 2-7 cm visok i 3-8 mm debeo, od klobuka prema dnu se ravnomjerno sužava, šiljast na bazi, najprije je pun, kasnije je šupljikav, malo je pahuljast, bijel, uglavnom je ružičasto-smećkast na bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su debeli, na bazi su poprečno spojeni žilicama, izmiješani s lamelulama, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, bijeli ili kremasto-bijeli, osušeni ili u starosti su žuto-smećkasti, oštrica je glatka.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 6-9 x 4-6 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u raštrkanim skupinama, kao saprofit tla na negnojenim travnjacima, po šumskim čistinama, parkovima i travnatim mjestima, rijetko po grmljacima. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca, a posljednja je snimljena na lokalitetu eko-centar Budinjak, u području Parka prirode Žumberak - Samoborskog gorja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Oko opisane vrste se nalazi kompleks vrsta koje je vrlo teško međusobno razlikovati. Podvrsta Cuphophyllus fuscescens se prepoznaje po smeđoj sredini klobuka, a Cuphophyllus ochraceopallidus po žućkastijim bojama. Mirisna vlažnica (Cuphophyllus russocoriaceus) je također žućkastija, a meso joj miriše na cedrovinu. Postoji određena sličnost i s bijelim vrstama iz roda Clitocybe, koje su najčešće otrovne.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 933. Zrakasta sočnica (Camarophyllus subradiatus (Schumacher) Fries); 935. Snježna sočnica (Camarophyllus niveus (Scop. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus niveus (Scop.) Fr.; 938. Djevičanska sočnica (Camarophyllus virgineus (Wulf. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus virgineus Kummer; 939. Djevičanskopjegava sočnica (Camarophyllus virgineus var. fuscescens Bres.)