REBRASTA GRLAŠICA

Clitocybe costata Kühner & Romagn.

Etimologija: costatus (lat.) = rebrasto. Po crtastom rubu klobuka.

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, najprije je konveksan i slabo ispupčen pa ubrzo ulegnut ili pupčast, tanak, slabo mesnat; jedva je uočljivo svilenasto-čehast, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, često je nešto tamniji na rubu; rub je skoro uvijek podvrnut, na samom kraju je rebrast, iscijepan i nepravilno valovit.

Stručak: 3-10 (13) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, zadebljan na osnovi, ponekad je naboran, u mladosti je ravan, a kasnije obično neravan, pun je pa šupalj; oker-smećkast, tamniji od listića, na bazi bijelo paučinast, vlaknasto-korast.

Listići: Veoma su gusti, nejednako su dugi, dugo se spuštaju po stručku, oštrica je nazubljena; najprije su bjelkasti pa kasnije kremasti do oker-smeđi.

Spore: U obliku kapi, glatke, prozirne, (4.00) 4.85 - 6.15 (7.65) µm, Q = 1.35 - 1.70, Me = 6.85 x 4.55 µm, Qav = 1.50; otrusina je blijedo-žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, malo žilavo, bijelo sa svijetlosmeđim vlaknima, vodenasto; miris na gljive i na voće, kiselkast, manje-više malo opor, na gorke bademe, poput cijanovodične kiseline, a okus je blag, lagan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rjeđe i u proljeće, od svibnja, skupno, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, te po parkovima i vrtovima. Primjerci na slici pronađeni su početkom prosinca na Pelješcu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, ovisno o pripremi jer je meso malo žilavo pa ga je potrebno sitnije nasjeckati.

Napomena: U osnovi je slična mala martinčica (Infundibulicybe gibba) od koje se razlikuje po stručku koji je boje klobuka i po lagano crtastom i pojasastom rubu klobuka. Slična je i smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja raste u proljeće, a klobuk joj vuče na crvenkasto i jako miriše po brašnu, čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) je svijetlosmeđe boje i pokrivena je finim čehicama. Slična je i ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis). Nema opasnosti od trovanja, jer su sve navedene vrste jestive.

RUŽIČASTA GRLAŠICA

Clitocybe diatreta (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: diatretos (gr.) = probijeno, probušeno. Po upadljivo ulegnutom klobuku.

Engleski naziv: Perced Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, ubrzo je spljošten, jako se ulegne na samoj sredini, lijevkastog oblika, površina je bez sjaja, malo je mazav; promjenljive je boje, crvenkasto-smeđ do okerasto-smeđ; rub je najprije podvijen, a u starosti uzdignut i vijugav, često je valovito-režnjast, rijetko je malo narebran.

Stručak: 2-5 (6) cm visok, teži ka valjkastom obliku, često je nepravilan, stisnut, zadebljan je u ovratnik na vrhu ili se sužava prema osnovi gdje je zakrivljen i maljav; kremast do smećkast, boje je klobuka.

Listići: Osrednje su gusti, s prisutnim su lamelulama različite dužine, prasli ili se malo spuštaju po stručku; najprije su bjelkasti ili sivkasti, kasnije žućkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, 4.5-5.1 x 2.7-3.2 µm, Me = 4.8 x 2.9 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Tanko, svijetlosmećkasto, malo je žilave konzistencije; miris je ugodan na voće i na gljive, nije na brašno, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen i zimu kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama. Prvu je sliku snimio Anton Gračanin, 26.10.2025., a ostale Darko Dermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 29.9.2022.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži toksični muskarin, dok je dio autora smatra samo nejestivom.

Napomena: Dio je veće skupine vrsta slične boje i izgleda. Neke od njih upadljivo mirišu na brašno, kao primjerice smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus), a neke kao ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) su bez navedenog mirisa. Često se malo razlikuju po izgledu.

SLATKOMIRISNA GRLAŠICA

Clitocybe diosma Einhell.

Engleski naziv: Whitelaced Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije konveksan, ubrzo ulegnut na sredini i lijevkast, vodenast, gladak; smećkast, okerasto-smećkast do sivo-smećkast, sredina je često tamnija, po suhom vremenu i u starosti jako izbijedi, žućkasto-bijel, rub oker-siv, podvijen i kod starih plodišta.

Stručak: 2-3.5 cm visok, valjkast, nepravilan, pun pa šupalj, često stisnut; uzdužno vlaknast, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, na vrhu je svjetlije žućkaste boje, na osnovi je čupav s dugim ostacima bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo gusti, uski, spuštaju se po stručku, bjelkaste do krem boje.

Spore: Eliptične, prozirne, (4.1) 4.6 - 6.1 (7.3) × (2.5) 3.1 - 4.2 (4.7) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 5.4 × 3.7 µm, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-žuto, vlaknasto; miriše na užeglo brašno, slatko-kiselkast, a okus je gorak, neugodan na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, na trulom lišću i trulim ostacima drva u bjelogoričnim i miješanim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Veoma je rijetka vrsta i u literaturi se malo opisuje. Prepoznatljiva je prije svega po neugodnom slatkastom mirisu i dugim ostacima bjelkasto-smećkastih rizomorfa (korijenčića) na bazi stručka.

Clitocybe ditopa - created in Finland by Tapio Kekki

BRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe ditopa (Fr.) Gillet

Etimologija: dito (lat.) = obogatiti + pus (gr.) = noga? Po relativno krupnom stručku?

Engleski naziv: Mealy Frosted Funnel

Klobuk: 2-5 (8) cm širok, najprije je konveksno-pupčast pa spljošten i ulegnut, rub je dugo vremena podvijen ili lagano obješen, vodenast, sjajan, gladak; tamnosiv, sivo-oker ili sivo-smeđ, osušen bjelkast, površina je bez sjaja i karakteristično pahuljasta.

Stručak: 2-3 (4) cm visok i 4-7 (9) mm debeo, valjkast, šupalj, osnova malo zadebljana, tamnosiv, sivo-smeđ, maslinasto-siv, bjelkast kada se osuši  smeđo-sivo-krem, brazdast, uzdužno crtast, osnova maljava od ostataka bijelog micelija.

Listići: Gusti, sivi do tamnosivi, u starosti sivo-smeđi, osrednje su široki, spuštaju se po stručku, izmiješani s brojnim lamelulama.

Spore: Kratko eliptične i skoro kuglaste, karakteristično sitne, prozirne, 3-4.7 x 2.6-3.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, svijetlosmeđe do sivo-smeđe, s maslinastim tonom; jasno miriše na užeglo brašno, a okus je blag na užeglo brašno ili opor.

Stanište: Raste u jesen, a ponekad i u zimu, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, najčešće kiselim šumama smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine grlašica s vodenastim, golim i tankim klobukom, te malo debljim stručkom, listići su sivo-smeđi i miriše na brašno.

Lepista caespitosa - created on October 2007 in Huesca, Spain by Luis Ballester

BUSENASTA KOTURNICA

Clitocybe fasciculata H.E.Bigelow & A.H.Sm.

Klobuk: 3-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa zatim otvoren i na kraju izvrnutog ruba, te je prilično valovit, ponekad je i ulegnut; bjelkast, bjelkasto-kremast, žućkasto-kremast, sivkast ili svijetlosmećkast, nešto je tamniji na sredini, često s malim okruglastim pjegama, slabo mesnat, rub dosta nepravilan i iskrivljen.

Stručak: 2-8 (9) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, na bazi je srašteno po nekoliko stručaka u jedan zajednički busen; bjelkast, kremast do žućkast, uzdužno vlaknast, baza obrasla bijelim micelijem.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su krem boje, zatim žućkasti, smećkasto-ružičasti do crvenkasto-smeđi, lako se odvajaju od podnice klobuka, prirasli i ponekad se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične, 3-5.5 x 2-3.5 µm; otrusina je blijedo-ružičasta i ponekad gotovo bijela.

Meso: Bijelo, kremasto do kremasto-žuto, u starosti kremasto-smeđe, mekano, dosta je tanko, prilično lomljivo, na prerezu ne mijenja boju; miris je blago slatkast, aromatičan, u starosti može biti neugodan na užeglo brašno, a okus je bljutav, pljesniv i malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili u krugovima, kao saprofit tla po parkovima i u miješanim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slične su jestiva rickenova kuturnica (Lepista rickenii) koja ima pepeljastosivu boju klobuka, te maglovita koturnica (Lepista luscina) koja raste u krugovima uz rubove šuma, meso joj u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi.

Clitocybe foetens - created in Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA GRLAŠICA

Clitocybe foetens Melot

Etimologija: foetens (lat.) = smrdljiv, loš zadah. Po neugodnom mirisu.

Engleski naziv: Foetid Funnel

Klobuk: 1-5 (6) cm širok, lagano je konveksan i spljošten, ulegnut na sredini, pupčast, rub je dugo podvijen i crtast zbog prozirnosti kožice, jasno je vodenast, sjajan; krem, krem-oker, tamnosiv, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: 3.5-6 cm visok i oko 5-6 mm debeo, zakrivljen, teži ka hrskavičastoj konzistenciji, skoro uvijek je malo stisnut, pun pa šupalj; iste boje kao i klobuk, vlaknast, osnova je obrasla bijelim micelijem.

Listići: Rijetki, bijelo-sivkasti do sivo-smeđi, kratko se spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične do bademaste, 6-8 x 3.5-4.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, svijetlosmeđe, po vlažnom vremenu kremasto-smeđe, a po suhom vremenu bjelkasto, sušenjem postane crvenkasto do crno; dok je gljiva svježa miriše intenzivno na užeglo brašno, a sušenjem je sve neugodnijeg mirisa na plijesnivi sir, a okus je također na užeglo brašno.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, kao saprofit tla u crnogoričnim šumama, uglavnom šumama bora i smreke, na vlažnim terenima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a neki izvori čak navode da je sumnjiva kao otrovna vrsta, međutim nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste.

Napomena: Po izgledu je najprepoznatljivija po narebranom rubu klobuka, maslinastom tonu plodnog tijela, te u mladosti mirisu na brašno, a koji poslije postane neugodan i tipičan na plijesnivi sir. Ispod smreke i na kiselom zemljištu raste dosta vrsta koje su dosta slične, kao što su primjerice prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) i brašnjavonoga grlašica (Clitocybe ditopa) koje svježe mirišu na brašno.

MIRISNA GRLAŠICA

Clitocybe fragrans (With.) P.Kumm.

Etimologija: fragrans (lat.) = miomirisan, mirišljav, mirisan. Po jakom mirisu.

Engleski naziv: Fragrant Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, slabo je mesnat, konveksan i skoro pupčast pa raširen i ulegnut, vodenast, rub je crtast i često valovit; oker-smeđ, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili narančasto-smeđ, poslije izblijedi, po suhom je vremenu svilenast.

Stručak: 3-4 (6) cm visok i 2-4 (6) mm debeo, valjkast, šupalj, bijelo-smećkast, proziran, na vrhu je pahuljast, a bjelkasto maljav na osnovi.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli su pa se lagano spuštaju po stručku, izmiješani s dosta lamelula; bijeli, sivkasti do žućkasti.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 6-9.5 x 3-4.4 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo do svijetlosmeđe, tanko, lomljivo, vodenasto; jako miriše na anis, slatkast ili na gorke bademe, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a rijetko i u proljeće, kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na lišću ili mahovini, na vlažnim mjestima. Primjerke na posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dio je autora smatra nejestivom ili uvjetno jestivom vrstom, međutim otrovna je vrsta jer sadrži toksin muskarin.

Napomena: Sliči aromatičnoj grlašici (Clitocybe suaveolens) koja se razlikuje po listićima koji se više spuštaju po stručku, miris je nešto slabiji, a klobuk je narebran i lomljiv.

 PJEŠČANA GRLAŠICA

Clitocybe glareosa Röllin & Monthoux

Etimologija: glaerosa (lat.) = šljunkovita, koja raste na šljunku. Po staništu.

Engleski naziv: Gravel Funnel

Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i pupčasto udubljen na sredini, lijevkast, po vlažnom je vremenu mazav i sjajan, smeđ, crveno-smeđ do narančasto-smeđ, vodenast, kasnije izblijedi, gladak, fino je vlaknast i pustenast, sa slabom je bjelkastom glazurom, u starosti se crvena komponenta gubi, kožica je sa nataloženim pigmentom, u starosti je kao urezan s jedne strane, blago je pojasast, rub je nešto svjetliji, žuto-narančast, više je ili manje narebran i valovit.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast ili se malo širi prema dolje, pun, žilav, gladak ili vrlo slabo vlaknast, kestenjastosmeđ do crvenkasto-smeđ, nešto je svjetliji od klobuka i sa slabijom crvenom nijansom, blago je bjelkasto vlaknast, lagano je uzdužno brazdast, baza je baršunasta od micelija.

Listići: Gusti, krem, žućkasti do krem-smećkasti, kasnije su smećkasti, spuštaju se po stručku, u starosti su povezani sa poprečnim žilicama na bazi, izmiješani s brojnim lamelulama, oštrica je glatka.

Spore: U obliku sjemenke jabuke ili kapljice, sa široko zaobljenim vrhom, glatke, prozirne, 5-8.8 x 3-5 µm, Q = 1.3-2.1, (cromushrooms: (5) 5.1 - 6.4 (7.3) × (2.7) 3 - 3.7 (4.1) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.9 (2.1), N = 60, Me = 5.7 × 3.3 µm, Qav = 1.7), bazidije su 4-sporne i sa bazalnom kopčom; otrusina je svijetložuta, krem ili okerasta.

Meso: Vrlo je tanko, u stručku je pamučasto mekano, u kori stručka je vlaknasto, bjelkasto do krem, u kori i jezgri stručka je crvenkasto-smeđe nijanse; miris je aromatičan, slab na anis ili gljivlji, a okus je blag, slatkast, voćni ili malo neugodan.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa je u dodiru sa KOH negativna, ne postane tamnosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprofit tla travnjacima ili na rubovima crnogoričnih šuma, na suhom i pjeskovitom tlu, na višim planinskim predjelima. Slike su snimljene krajem svibnja, na lokalitetu u blizini Voštana kod Trilja, na planinskoj livadi na rubu nasada crnog bora (Pinus nigra), na nadmorskoj visini od 1160 m.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je zbog rijetkosti jestivost nepoznata. Vjerojatno je jestiva, jer nisu poznati slučajevi trovanja ovom vrstom. Međutim, biti na oprezu jer postoji nekoliko opasnih aromatičnih grlašica.

Napomena: Slične su udubljena grlašica (Clitocybe umbilicata), koja raste u bukovim šumama, te rebrasta grlašica (Clitocybe costata), koja je obično nešto većih dimenzija, svjetlija i sa izraženom tamnosmeđom reakcijom u dodiru sa KOH.

Clitocybe metachroa - created in Finland by Tapio Kekki

PROSINAČKA GRLAŠICA

Clitocybe metachroa (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Twotone Funnel

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, konveksan je pa ubrzo otvoren, izravnat, ulegnut na sredini ili je izraženo lagano ispupčen, bez sjaja, malo je mazav, vodenast; sivkast, krem-siv, sivo-smeđ ili malinasto-smeđ; rub je tanak, najprije je podvijen pa se rastegne, lagano je prozirno crtast po vlažnom vremenu.

Stručak: 3-5.5 (7) cm visok i 4-8 (10) mm debeo, valjkast, također je stisnut, šupalj do komorasto-šupalj, vodenast, prilično je lomljiv; kremasto-sivkast, svijetlosmećkast, maslinasto-sivkast, fino srebrnasto vlaknast, osnova maljava od bijelo-sivkastog micelija.

Listići: Vrlo gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli i malo se spuštaju po stručku; sivkasti, krem-sivkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Spore: Eliptične do kuglaste, (3.80) 4.20 x 6.30 (7.55) µm, Q = 1.55-1.80, Me = 6.85 x 4.05 µm, Qav = 1.70; otrusina je bijela.

Meso: Sivkasto-smećkasto, u klobuku bijelo, inače vodenasto sivo, tanko, vlaknasto, žilavo, tvrdo; miris na zemlju ili aromatičan na voće, a okus malo neugodan.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, čak i busenasto, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke ili bora, rjeđe u šumama bukve.

Dioba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a i sumnjiva je kao otrovna.

Napomena: Po nedostatku se mirisa razlikuje od sličnih vrsta koje mirišu na brašno.

SIVA MAGLENKA (MAGLENKA)

Clitocybe nebularis (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: nebula (lat.) = magla. Po sivoj boji.

Engleski naziv: Clouded Funnel

Klobuk: 4-20 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa raširen, sredina je ulegnuta i posut bjelkastim prahom (maglica) koji se dodirom lako briše, nije vodenast, rub je podvijen, a kasnije ravan i na kraju izvrnut i vijugav, kožica se lako guli; bjelkasto-siv, sivkast ili sivo-smeđ, po suhom vremenu blijedi.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-5 cm debeo, mesnat, pun, vlaknasto-spužvast, elastičan, pri vrhu je tanji, a na dnu je lukovičasto zadebljan s bjelkastim micelijem; sivo-smeđ, ponekad je lagano crvenkast, sa smećkastim točkicama ili vlaknast na bjelkastoj podlozi.

Listići: Vrlo su gusti, pomiješani su s kraćim, spuštaju se po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je valovita, bjelkasti su ili kremasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 6.5-8 x 3.5-4 µm (cromushrooms: (6) 6.4-7.3 (7.8) x (3.5) 3.8-4.3 (4.7) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (2.1), N = 38, Me = 6.9 x 4.1 µm, Qav = 1.7); otrusina je krem-žućkasta do žućkasta.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, debelo, manje ili više je vlaknasto; miris je vrlo jak i neodređen, neugodan na uljanu repicu ili na pljesnivi sir, a okus je neugodno kiselkast ili trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postane prolazno ljubičasto-crveno, s fenolom posmeđi, a s dušičnom kiselinom najprije pocrveni pa zatim postane grimizno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim skupinama, krugovima ili linijama, u svim tipovima šuma.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ova se gljiva po mnogim knjigama o gljivama smatra jestivom. Također je još uvijek popularna jestiva gljiva u zemljama sjeverne i južne Europe. Ipak, prema posljednjim saznanjima, ova gljiva se više ne smije konzumirati, jer može uzrokovati gastrointestinalne poremećaje zbog citotoksične tvari nebularina. U pokusima na životinjama, sastojci ove gljive potaknuli su razvoj raka i plućnog edema. Zbog svega navedenog gljiva se smatra otrovnom i ni u kojem slučaju se ne smije konzumirati.

Napomena: Raste na istom staništu kao i modra koturnica (Lepista nuda). Postoji i potpuno bijela forma sive maglenke, a može se pronaći u Maksimirskoj šumi u Zagrebu. Dosta je slična otrovna olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) koja ima prvo blijede pa na kraju crvenkaste listiće, te sivo-svilenkasti klobuk. Ponekad se može naći zajedno s parazitskom tobolčarkom (Volvariella surrecta) koja parazitira maglenku i raste na njenom plodnom tijelu. Izbjegavati konzumiranje starijih gljiva.

MIRISNA ULEKNJAČA

Clitocybe odora (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: odorus (lat.) = mirisati. Po jakoj aromi.

Engleski naziv: Aniseed Funnel

Klobuk: 2-9 (12) cm širok, mesnat, najprije zvonolik pa raširen ili ulegnut; radijalno vlaknast, krem-siv, sivo-zelen ili modro-zelen, u starosti izblijedi; rub je podvijen pa valovit.

Stručak: 3-11 (14) cm visok i 3-7 (9) mm debeo, valjkast, žilav, u donjem je dijelu šupalj, malo je zakrivljen, gladak, osnova je malo zadebljana; prljavobjelkast, laganog plavkasto-zelenkastog tona, osnova je bjelkasta s ostacima hifa, a ponekad posmeđi ili požuti.

Listići: Dosta su rijetki i široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; nešto su bljeđi od klobuka, najprije krem, a kasnije oker-zelenkasti s plavkasto-zelenim tonom.

Spore: Eliptične, prozirne, (5.8) 6.1 - 7.7 (8.4) × (3.4) 3.8 - 4.8 (5.2) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 6.8 × 4.3 µm, Qav = 1.6; otrusina je bjelkasta do krem-ružičasta.

Meso: Blijedo-zelenkasto, sivo-zelenkasto ili kremasto-sivo, kasnije plavo-zeleno ili smeđo-zeleno, čvrsto, elastično, vodenasto; jako miriše na anis, okus je blag do lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane lagano zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, na sloju trulog lišća, rijetko na iglicama, rijetko se pronađe iznad 800 m nadmorske visine. Prvu sliku snimio je Danijel Mulc, u listopadu na lokalitetu brod Moravice u Gorskom kotaru, duga je snimljena u rujnu na lokalitetu Vojnić kod Sinja, treću je sliku snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom listopada na lokalitetu Brezovac na Dinari, a četvrta i peta slika snimljene su u listopadu na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva vrlo loše kvalitete zbog izrazito jakog mirisa na anis koji u miješanim jelima preuzme cijelo jelo. Sirova je otrovna pa je prije uporabe potrebna temeljita termička obrada.

Napomena: U starosti izgubi temeljnu zelenkasto-modru boju i sliči bijelim otrovnim uleknjačama koje su drugačijeg mirisa, manjeg rasta i imaju manje ili više crtasti rub klobuka. Slična vrsta Clitocybe odora f. odora ima zelene listiće. Otrovna mirisna grlašica (Clitocybe fragrans) ima narebran rub klobuka, a slabije poznata aromatična grlašica (Clitocybe suaveolens) ima listiće koji se dugo spuštaju niz stručak, lomljiva je i miris joj je manje izražen.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 696. Mirisna uleknjača (Clitocybe odora (Bull. ex Fr.) Kummer)

GORKA GRLAŠICA

Clitocybe phaeophthalma (Pers.) Kuyper

Engleski naziv: Chicken Run Funnel

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije konveksan, zatim raširen pa jako udubljen, gladak, radijalno vlaknast, nešto vodenast; bjelkast, krem, svijetložut, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, rub je jedva prozirno narebran.

Stručak: 2-4 (5) cm visok i 5-6 (7) mm debeo, valjkast, gladak, poslije uzdužno vlaknast, osnova je maljava; bjelkast, svijetložut do svijetlosmeđ.

Listići: Bjelkasti, kremasti do žućkasti, osrednje su gusti, pravilni, dugo se spuštaju po stručku, oštrica glatka.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.9-7 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto do kremasto, vlaknasto; karakterističan neugodan miris na užeglu zemlju; a okus je također užegli i pomalo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, u otpalom lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ova se grlašica može sigurno utvrditi mikroskopiranjem kožice klobuka i površine stručka. Stanice su pretežno štapićaste s kopčom i pomiješane mjehurastim stanicama. Bazidije su poput toljage s 4 sterigme, odnosno 4 spore.

LISNATA GRLAŠICA

Clitocybe phyllophila (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: phyllon (gr.) = list + phileo (gr.) = voli, ljubi. Po najomiljenijem mjestu rasta.

Engleski naziv: Frosty Funnel

Klobuk: 5-9 (14) cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen pa raširen, poslije se ispupčenje izgubi i postane nepravilno pupčast, samo je na sredini mesnat, nikada nije vodenast; bijel (osobito na rubu) i bjelkast, prekriven je finim i sjajnim injem poput bijele plijesni pa poprimi okerasti ton, ponekad je pjegav.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 3-9 (13) mm debeo, redovito je zakrivljen, najprije je pun pa spužvasto-šupalj i na kraju šupalj, lagano je uzdužno brazdast, na osnovi je zadebljan i s isprepleten micelijem, na gornjem dijelu je pahuljast, bijele, krem ili okeraste boje.

Listići: Najprije su bijeli pa kremasto-žućkasti, po vlažnom vremenu i na kraju su više-manje ružičasto-smeđi, gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, glatke, 3.2-5 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela, rijetko s kremastim ili kremasto-ružičastim tonom.

Meso: Tanko, bijelo, kremasto, do krem-žuto, u klobuku lagano sivo-smeđe, žilavo; miris na gljive, aromatičan, voćni, u starosti na plijesan, okus je lagano užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u krugovima, kao saprofit tla uglavnom u crnogoričnim šumama, rijetko se pronađe u bjelogoričnim šumama. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jako je toksična pa se smatra smrtno otrovnom vrstom, koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Dosta je teška za determinaciju kao i sve bijele vrste iz roda grlašica, jer su dosta promjenljive, a od njih se razlikuje po ispupčenom klobuku u mladosti koji nikada nije vodenast i po staništu na iglicama i lišću. Jedini siguran način za determinaciju ovih vrsta je mikroskopska analiza spora. Slična je krhka brašnjača (Clitopilus prunulus).

OTROVNA BRAŠNJAČA

Clitocybe rivulosa (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: rivus (lat.) = potok, rječica, strujanje. Po staništu.

Engleski naziv: Fool's Funnel

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, najprije je konveksan pa raširen i ulegnut; najprije je s bijelom glazurom, ponekad s oker-smeđim mrljama; rub je nepravilan, valovit i dugo vremena podvrnut.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 0.5-1 (1.5) cm debeo, valjkast, nije dug, pun pa u starosti šupalj, elastičan, često je proširen na vrhu, malo je stisnut; najprije je bjelkast pa kasnije oker-ružičast, u starost ružičasto-smeđ, vlaknast.

Listići: Bijeli, krem do crvenkasto-oker, nisu gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, oštrica je valovita.

Spore: Eliptične, 3-6 x 2-6 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Bijelo, kasnije smećkasto do oker, elastično, tanko; miris je karakteristično prilično neugodan po spermi, nekad jedva primjetno na brašno, okus je slab na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, dok listići sa sumpornom kiselinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla po livadama, parkovima, poljima, putevima, šumskim stazama, na biljnom otpadu, na kiselom tlu; dosta je česta vrsta. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži velike količine muskarina.

Napomena: Jedna je od velikog broja bijelih Clitocyba, a to su lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), vodenasta grlašica (Clitocybe hydrogramma), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i brojne druge vrste koje se teško međusobno razlikuju jer su veoma slične, a najveći dio je sigurno otrovan. Slična je jestiva krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) s lomljivim mesom, mirisom na brašno, a blijedo-ružičasti listići se spuštaju po stručku.

Clitocybe squamulosa - created in Spain by Rafael Sanchez

ČEHAVA GRLAŠICA

Clitocybe squamulosa Pers.

Etimologija: squamula (lat.) = mala čeha, čehica, ljuskica. Po sitnim čehicama po klobuku.

Engleski naziv: Scaly Funnel

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, tankomesnat, pupčast ili lijevkast; svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, prekriven je sitnim smeđim čehicama, rub je najprije podvijen i tanak.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 4-8 (11) mm debeo, elastičan, valjkast, spužvasto-šupljikav, na bazi su uočljive guste bijele micelijske hife; malo je svjetlije boje od klobuka, svijetlosmeđ, vlaknast.

Listići: Uski, tanki, često su račvasti, dugo se spuštaju po stručku, izmiješani s lamelulama, povezani poprečnim žilicama na dnu; bijeli do krem, također su svijetlo maslinasto-žućkasti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-8.2 x 3-4.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, vlaknasto, mekano, bjelkaste do krem boje, svjetlije je u klobuku; miris i okus ugodni na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla u planinskim crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i bora.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Iste je smeđe boje klobuka i stručka, ima lagano zrnasto dekorirani klobuk, slična je mala martinčica (Infundibulicybe gibba) koja je nešto svjetlije boje.

ČESTA GRLAŠICA

Clitocybe subspadicea (J.E.Lange) Bon & Chevassut

Etimologija: sub (lat.) = skoro + spadiceus (lat.) = boje datulje (Phoenix dactylifera). Po boji.

Engleski naziv: Pale date Funnel

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, osrednje je mesnat, konveksno-pupčast i skoro lijevkast, rub je lagano crtast, površina je glatka i malo mazava; kremast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, udubljena sredina  je uglavnom tamnosmeđa.

Stručak: 4-6 cm visok, valjkast, ravan, s bijelim je čupercima na osnovi; bijel, krem-sivkast, oker-smeđ ili sivo-smeđ, s bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku; bjelkasti, sivo-kremasti do sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Boje je vanjske površine, sivkasto, prilično je vodenasto, vlaknasto; miris je slabo izražen do ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu; vrlo je rijetka vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Oko ove vrste postoji dosta neslaganja u svezi taksonomije.

Clitocybe umbilicata - created on September 2007 in Baden, Germany by User:Strobilomyces

UDUBLJENA GRLAŠICA

Clitocybe umbilicata P.Kumm.

Etimologija: umbilicatus (lat.) = pupčast. Po obliku klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, već je u mladosti izravnato-konveksan s ulegnutom sredinom pa ubrzo postane pupčast; najprije je smeđ pa sivo-maslinast do sivo-smeđ, vodenast, jako je crtast po vlažnom vremenu, površina je glatka, rub je čak i kod starijih primjeraka jako podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok i oko 1 cm debeo; sivo-krem ili sivo-smećkast; često je s bijelim čekinjicama na vrhu.

Listići: Lagano se spuštaju po stručku, gusti, uski; najprije su smećkasto-sivi, zatim sivo-smeđi.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 6-7 x 3-4 µm.

Meso: Sivkasto-krem, vlaknasto; miris slabo izražen do ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, najčešće bukovim, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po lijevkastom obliku klobuka, te po neizraženom mirisu i okusu. Određeni autori često je miješaju sa čestom grlašicom (Clitocybe subspadicea).

PRAŠNJAVONOGA GRLAŠICA

Clitocybe vibecina (Fr.) Quél.

Etimologija: vibix (lat.) = modrica na oku. Vjerojatno po boji klobuka.

Engleski naziv: Mealy Funnel

Klobuk: 1-5 (7) cm širok, skoro je opnast, konveksno-pupčast pa lijevkast, blago vodenast, gol, rub je crtast i valovit; sivkast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ do tamnosiv.

Stručak: 2.5-5 (7) cm visok i 2-6 (8) cm debeo, uglavnom šupalj, valjkast; iste boje kao i klobuk, urašteno uzdužno vlaknast, osnova je malo proširena i obrasla s bijelim micelijem.

Listići: Prilično su gusti; bjelkasti, sivkasti ili kremasto-sivi; kukasto su prirasli pa se kratko spuštaju po stručku.

Spore: Skoro eliptične do oblika kapljice, prozirne, 4.5-7.5 x 3.4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, do svijetlosmećkasto; miris i okus karakteristično na užeglo brašno.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u miješanim i crnogoričnim šuma, poput šume smreke ili bora, vrlo rijetko u bjelogoričnoj šumi johe, hrasta, vrbe, javora i bukve. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Dio je skupine grlašica u kojoj se nalaze vrste tamnih sivih i smeđih boja.

SIĆUŠNA PLOSNATICA

Collybia cirrhata (Schumach.) Quél.

Etimologija: cirrus (lat.) = pramenast, kovrčast. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Piggyback Shanklet

Klobuk: 0.4-0.9 (1.6) cm širok, veoma je malen i bez mesa, samo je opnast, konveksan pa se nešto otvori, uglavnom je pupčast ili ulegnut na sredini; prljavobijele do smećkaste boje, nešto je tamniji na sredini, oker do svijetlocrvenkast, radijalno vlaknast; rub je malo narebran.

Stručak: 2-5 (7.5) cm visok i 0.5-2 (3) mm debeo, veoma je tanak, skoro je cjevast; tamnije je boje od klobuka, bijel, krem, sivkast do žuto-smeđ, korjenast, pahuljasto-vlaknast je na vrhu, a osnova je bijela, maljava i bez sklerocija.

Listići: Rijetki, bjelkasti, prilično su uski, prirasli su na stručak.

Spore: Eliptične do oklika kapljice, glatke, prozirne, 4-6.4 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, vlaknasto, vrlo tanko; miris je slab na gljive do aromatičan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na trulom lišću i na zemlji izmiješanoj s trulim ostacima drugih gljiva iz reda listićavki (Agaricales). Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jedinstvena je patuljasta gljiva s tankim končastim stručkom, raste u kolonijama sa zbijenim paralelno postavljenim različito visokim stručcima na supstratu od raspadnutih ostataka drugih vrsta gljiva. Smatra se formom lagano sklerotične gomoljaste plosnatice (Collybia tuberosa). Veoma je slična razgranata plosnatica (Dendrocollybia racemosa) koja u brojnim skupinama raste na grančicama, sastoji se od lateralno postavljenih glavičastih plodnih tijela.

COOKEOVA PLOSNATICA

Collybia cookei (Bres.) J.D.Arnold

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast Mordecai Cubitt Cookea (1825.–1914) je u raznim razdobljima života bio londonski učitelj, mikolog iz Kewa, kustos u Indijskom muzeju, novinar i autor.

Engleski naziv: Splitpea Shanklet

Klobuk: 1-1.7 cm širok, vrlo je malen, raširen, kružan, tanak, gladak, bijel, sredina je nešto tamnija.

Stručak: Slabašan, skoro je končast, ravan je ili zakrivljen, na samoj osnovi završava s okruglastim sklerocijem, žuto-oker.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak, bjelkasti.

Spore: Eliptične ili u obliku kapi, 3.9-6 x 2.6-3.5 µm; otrusina je bijala.

Meso: Bijelo, vlaknasto, gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, na trulom lišću ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, ponekad se pronađe na trulim plodnim tijelima drugih vrsta gljiva, a plodna tijela na kraju istrunu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva veoma sitnih dimenzija koje su prepoznatljive po sklerociju (ovapnjenje) na osnovi stručka. Gomoljasta plosnatica (Collybia tuberosa) ima nešto duži sklerocij tamnosmeđe boje. Sićušna plosnatica (Collybia cirrhata) je forma cjevaste plosnatice koja nema ovapnjenje. Vrsta Dendrocollybia racemosa osrednja je rastom, ima dugi stručak koji je pokriven kratkim kvržicama poput kratkih grančica.

GOMOLJASTA PLOSNATICA

Collybia tuberosa (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Jer je na dnu mali sklerocij u obliku cijevi.

Engleski naziv: Lentil Shanklet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je konveksan pa raširen, pupčast ili ulegnut na sredini, gladak i gol, bjelkast, na sredini je žuto-smeđ.

Stručak: 1-7 cm visok i 0.8-2 mm debeo, bjelkast do svijetlosmeđ, tanak, cjevast, dlakav po površini; na osnovi je sa šupljim sklerocijem smeđo-crvenkaste do crno-smeđe boje i veličine 3-12 x 2-5 mm, često je sužen na oba kraja i eliptičnog oblika kapi.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-6.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, u sklerociju malo crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na istrunulim vrstama iz porodice listićavki (Agaricaeae), najčešće na baršunastoj mliječnici (Lactifluus vellereus) i crnoj krasnici (Russula adusta).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta ima uočljivi sklerocij na osnovi stručka u obliku suze ili elipse, crvenkasto-smeđe do crno-smeđe boje, veličine 3-12 x 2-5 mm, a podsjeća na sjemenku jabuke ili leću po čemu je gljiva i dobila engleski naziv Lentil Shanklet (krak leće). Smatra se da je sićušna plosnatica (Collybia cirrhata) potpuno ista kao opisana vrsta, ali bez sklerocija na bazi stručka, dok se Cookova plosnatica (Collybia cookei) razlikuje se po sklerociju, koji je manjih dimenzija i žute, a ne smeđe boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 517. Gomoljasta plosnatica (Collybia tuberosa Bull ex Fr.), Sinonim: Microcollybia tuberosa (Bull.: Fr.) Lennox

POJASASTA PLOSNATICA

Collybia zonata (Peck) Sacc.

Etimologija: zonatus (lat.) = pojasast, s trakom. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Zoned Hairy Parachute

Klobuk: 1-2.5 cm širok, konveksan, kasnije se izravna, karakteristično je lagano ulegnut na sredini, suh; krem ili smeđ, gusto je žutosmeđe dlakav, dlačice su postavljene u linije, s koncentričnim pojasevima.

Stručak: 2.5 i 5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gusto je prekriven žućkasto-smeđim dlačicama.

Listići: Gusti, slobodni ili skoro slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka ili korijenju bjelogoričnog drveća, često prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Vrsta je najviše rasprostranjena u Sjevernoj Americi, međutim pronađena je i u Europi, u Portugalu. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem lipnja, na biljnim ostacima na nasipu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestivost je nepoznata, neki je autori navode kao otrovnu ili sumnjivu vrstu, a drugi navode da nije otrovna pa je smatramo nejestivom vrstom.

Napomena: Iako je izgledom slična nekim vrstama iz roda Crinipellis, opisana vrsta ima malo veći klobuk. Američki mikolog Charles Horton Peck je 1872. godine vrstu prvi put nazvao Agaricus zonatus, a 1896. godine ju je prebacio u rod Collybia. Današnji naziv dao joj je talijanski botaničar Pier Andrea Saccardo.

STAKLASTA ŠLJEMOVKA

Delicatula integrella (Pers.) Fayod

Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je zvonolik, stožast do konveksan, kasnije se otvori, ulegnut i pupčast na sredini, dosta je nepravilan i skoro uvijek ekscentrično spojen sa stručkom, opnast, gladak, prozirno crtast, bijel, rub je uzdignut po vlažnom vremenu, s ručnim se povećalom mogu uočiti fini ostaci svilenkastog ovoja u vidu sitnih trokutastih izbočina na rubu, kao nazubljen ili resast.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1.1 mm debeo, tanak, nešto je duži od širine klobuka, ravan je ili zakrivljen, malo je bulbozan na bazi, gladak, bjelkast, staklasto proziran, sitno vlaknast, baza je malo pahuljasta od micelija.

Listići: Razmaknuti, debeli, niski, često se račvaju već u blizini stručka, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli.

Spore: Široko vretenaste ili limunaste, glatke, amiloidne, 6.5-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, mekano, vrlo lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u velikim skupinama, po parkovima, livadama i travnjacima, te po obalnim šikarama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično johe, ali također i prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vlažna mjesta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po dimenzijama, obliku i boji je veoma slična bijelim vrstama iz roda Hemimycena i Mycena, koje obično imaju uže spore i nemaju ovoj na klobuku.

VELIKA BESJAJNICA

Dermoloma cuneifolium (Fr.) Singer ex Bon

Etimologija: cuneus (lat.) = klin + folium (lat.) = list, listić. Po trokutastom obliku listića.

Engleski naziv: Crazed Cap

Klobuk: 1-6 cm širok, malih je dimenzija, tup, konveksno-valovit, nepravilno ispupčen na sredini, krhak, tanak, gol, bez sjaja, obično je nepravilno raspucan na sredini kada je osušen, sivo-smećkast, smeđ ili tamnosmeđ po vlažnom vremenu, na sredini je tamnije crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje, vodenast, nešto je svjetliji po suhom vremenu, žućkast ili okerast, rub je malo zaokružen, slabo je narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 3-9 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, pun pa šupalj; bjelkast, kasnije svijetlosmećkast, vlaknasto-ćehast, na vrhu je čehast.

Listići: Nisu gusti, široki, jako su trbušasti, uglavnom su trokutastog oblika, izmiješani s lamelulama, zaokruženi i suženi uz stručak, prirasli, bijeli, kasnije su sivkasti pa tamne čađavosive boje.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, žilavo, sivkasto-smeđe do smeđe boje; miris i okus na užeglo brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla po parkovima i na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rijetko u svijetlim šumama i grmljacima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na otoku Krku, u Gorskom kotaru. Sliku je snimila Mirna Katičić, 19.10.2024., na lokalitetu kod Labina u Istri i 15.11.2025, na lokalitetu Vukomeričke gorice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini Dermoloma, sitnih vitezovki s karakterističnim trokutastim listićima, imaju veoma blistavu površinu klobuka poput vrsta iz skupine Hygrophorus od kojih se razlikuje po mikroskopskim osobinama. Po obliku i boji postoji jedna slična vrsta, ali ona raste u središnjoj i sjevernoj Europi pa kod nas nema opasnosti od zamjene s tom vrstom.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Velika besjajnica (Dermoloma cuneifolium (Fr.: Fr.) Bon)

Dermoloma phaeopodium - created on October 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

SITNOSPORNA BESJAJNICA

Dermoloma josserandii Dennis & P.D.Orton

Klobuk: 2-4 (5) cm širok, raširen s blagom grbicom; smeđ, čokoladnosmeđ do kremasto-smeđ; valovit, rub je malo podvijen, nije narebran i nema tragova ovoja.

Stručak: 6-10 cm visok i oko 8 mm debeo, lomljiv, šupalj, zašiljen je na bazi; bjelkast do krem-siv, na vrhu bjelkast, malo je smeđe vlaknast.

Listići: Bijeli ili prljavo bijeli, poslije ružičasto-smeđi, izmiješani su s lamelulama, naopako račvasti, zaokruženi su uz stručak, oštrica je iste boje.

Spore: Eliptične, glatke, 5-7.6 x 3.3-4.6 µm; bazidiji su s 4 spore; nema cistide; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do sivo-smeđe, u sredini klobuka je oko 3 mm debelo, inače tanko, lomljivo; miris i okus jaki na brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u parkovima, svijetlim šumama i uz rubove šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u gradu Zagrebu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Dermoloma pseudocuneifolium - created in Finland by Tapio Kekki

MALA BESJAJNICA

Dermoloma pseudocuneifolium Herink ex Bon

Engleski naziv: Dark Crazed Cap

Klobuk: 0.7-2 (3) cm širok, svijetlooker, oker-smeđ ili tamnosmeđ, kožica sitnozrnasta, rub je manje-više crtast zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 3-5 (6) cm visok, 1-3 (4) mm debeo, svijetlosmeđ, tamnije je smeđe boje prema bazi, crvenkasto-smeđ, baza je bjelkasta od micelija, svilenkast, sjajan, vrh je bijel.

Listići: Svijetlosmeđi do sivo-smeđi, oštrica je iste boje, razmaknuti, široki, gotovo slobodni.

Spore: Eliptične, 6.6-9.3 x 3.9-5.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto, vlaknasto, tanko; miris i okus nisu izraženi ili su lagani na brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprofit tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari i po parkovima. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta: na području grada Zagreba i u okolici Crnog Luga.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

BLIJEDOLJUBIČASTA KOTURNICA

Lepista glaucocana (Bres.) Singer

Etimologija: glaukos (gr.) = modar, plav(kast). Po svijetloj plavičastoj boji.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi, na kraju se spljošti, dosta je mesnat, suh, gladak; sivkasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti i sušenjem postane svjetliji, rub je tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi, često je sinusoidalno zakrivljen, lomljiv, gol; blijedoljubičast, vlaknast, na gornjem je dijelu bijelo pahuljast, bulba je paučinasta od ostataka miceliskih hifa.

Listići: Vrlo su gusti i prilično uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sužavaju se prema rubu klobuka, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su sivkasto-ljubičasti, kasnije izblijede.

Spore: Gotovo eliptične, prozirne, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Mekano, lomljivo, u sredini je bjelkasto, vanjski je dio sivkasto-plavkast; miris je ugodno aromatičan, kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u krasnim krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima te po šumskim čistinama, a u okolici Zagreba po pašnjacima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, a zadnje dvije Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali nešto manjom nego modra koturnica.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

Lepista irina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PERUNIKINA KRUŽOLISKA

Lepista irina (Fr.) H.E.Bigelow

Etimologija: iris (lat.) = perunika. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Flowery Blewit

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, mesnat, najprije je polukuglasto-zvonolik, zatim je konveksan, na kraju se raširi, gladak, bez sjaja; kremasto-smećkast je ili svijetlosmeđ, serdina je uglavnom tamnija, žućkasto-smeđa ili smeđa, vodenast, površina je u mladosti pahuljasta, kasnije je gola, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, pun, na bazi je malo zadebljan ili batinast, prilično je lomljiv; na vrhu je bjelkast, prema dolje smećkast, kao da je vlaknast, na bazi je ružičasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, uski, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, lako se odvajaju od podnice klobuka; kremasti, krem-ružičasti do svijetlosmeđi.

Spore: Eliptične, s malim bodljama, 7-9 x 3.5-4 µm; otrusina je kremasta, krem-žuta, krem-narančasta do sivkasto-ružičasta.

Meso: Debelo, čvrsto, vodenasto, bijelo je ili s laganom svijetloružičastom nijansom; aromatičnog je mirisa na cvijet perunike ili korijen ljubičice, u starosti i osušeno je vrlo neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, čak i početkom zime, skupno, a često i u fantastičnim krugovima, kao saprofit tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima, pašnjacima i livadama, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Zahvalna je jer raste u velikim skupinama i fantastičnim krugovima gdje se u jednom krugu može sakupiti i po 30 kg gljiva, ima je po pašnjacima i livadama u okolici Zagreba. Karakterističnog je mirisa koji podsjeća na miris cvijeta perunike. Dosta sličan, ali manje intenzivan miris ima mirisava vitezovka (Rhodocybe truncata) koja je nešto tamnija, a listići joj se spuštaju po stručku. Sličnu boju kao naša vrsta pokekad ima vrsta Gerhardtia borealis, ali je ta boja prisutna samo na klobuku, jer su listići i stručak bijeli, upadljivo miriše na brašno. Što se tiče statusa jestivosti za ovu vrstu je uz brojne slučajeve potvrđene i nepotvrđene jestivosti i jedan slučaj trovanja pa stoga biti na oprezu s ovom vrstom.

MAGLOVITA KOTURNICA

Lepista luscina (Fr.) Singer

Etimologija: luscus (lat.) = slijepo oko, tmuran, mračan, mrk. Po tamnoj, garavoj, čađavoj boji?

Klobuk: 2-11 cm širok, najprije je nepravilno konveksan, zatim se otvori, gladak, sivkasto-smeđ, često je sa sitnim koncentrično postavljenim vodenastim pjegicama po površini, rub je tanak, najprije je podvijen, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, ravan je ili malo zakrivljen, uglavnom nije dug, pun, u starosti je šupalj, bjelkast je ili sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, suženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili kremasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, nisu amiloidne, 4.5-6.5 x 3.5-4 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, kasnije postaje svijetlosmeđe; miris i okus na užeglo brašno, nije mirišljava kao kod sive maglenke (Clitocybe nebularis).

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, često u velikoj množini ili u krugovima, kao saprofit tla po livadama, parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica (Lepista nuda) - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 662. Maglovita koturnica (Lepista luscina (Fr.) Sing.), Sinonim: Lepista panaeolus (Fr.) Karst.

TAMNA GRLAŠICA

Lepista metachroides (Harmaja) Harmaja

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po sličnosti s prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa).

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je konveksan, zatim je otvoren i izravnat, često je malo ulegnut na sredini, gol, nije proziran, vodenast, malo je mazav, po vlažnom je vremenu sluzav; oker-siv, često je kao lagano prošaran, rub je bljeđi i spušten.

Stručak: 3-5 visok i 4-7 mm debeo, valjkast, gotovo uvijek je zakrivljen, komorasto-šupalj; oker-smeđ do sivo-smeđ, bijelo pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku sa kukicom; krem-sivkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Eliptične do kuglaste, 6.2-8.5 x 3.4-4.1 µm, Q = 1.7 - 2.2; otrusina je bijela.

Meso: Osrednje čvrsto, elastično, vodenasto, sivkasto-oker; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u jesen kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, nešto se rjeđe nađe u crnogoričnim šumama, voli kisela tla.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Slična je srednje obojena prosinačka grlašica, od koje se razlikuje po pigmentu u kožici klobuka.

Lepista multiformis - created in Finland by Tapio Kekki

MNOGOLIKA KOTURNICA

Lepista multiformis (Romell) Gulden

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je okruglast, ubrzo se raširi i tupo ispupči na sredini, tanak, gladak, izrazito je nepravilno valovit; blijedoljubičast, uz rub je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-3 cm visok, znatno je kraći u odnosu na širinu klobuka, valjkast; blijedoljubičast, uzdužno je vlaknast, baza je opletena ljubičastim micelijem.

Listići: Gusti, prirasli, oštrica je glatka; bjelkasti, zatim su s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, slabo bradavičave, 6-7.5 x 3.5-5 µm; otrusina je blijedoružičasta do blijedosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto je ili s ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u travi uz rubove šuma, po parkovima i livadama na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i u većini literature se uopće ne spominje. Donekle sliči prljavoj koturnici (Lepista sordida) koja je robusnija, ima znatno duži stručak koji je izrazito vlaknast, a mnogolika koturnica ima bazu stručka opletenu ljubičastim micelijem.

MODRA KOTURNICA (MODRIKAČA)

Lepista nuda (Bull.) Cooke

Etimologija: nudus = gol. Po glatkoj kožici.

Engleski naziv: Wood Blewit

Klobuk: 4-18 (22) cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, gladak, vlažan, gol; u mladosti je čitav modro-ljubičast, kasnije je ružičasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen i vijugav.

Stručak: 4-13 (16) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, pun, valjkast, na bazi je zadebljan ili batinast, najprije je pun, kasnije je pamučast; ljubičast ili modro-ljubičast, sitno je pahuljasto-čehav, s uočljivim ostacima micelija na bazi.

Listići: Vrlo su gusti, jedva su prirasli na stručak, lako se odvajaju od podnice klobuka; ljubičasti su ili modro-ljubičasti, nikad nisu smećkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, slabo amiloidne, (6) 6.3 - 8 (8.8) × (3.9) 4.3 - 5.7 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.1 × 4.9 µm, Qav = 1.5; otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Blijedoljubičasto, u sredini je bijelo, a više ljubičasto u rubnom dijelu stručka, u starosti je žuto-smeđe, nježno, lomljivo; miris je ugodan na parfem ili voće, ako se meso protrlja prstima miriše na multivitaminski sok, a okus je blag na gljive ili lješnjake, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, a sa sulfovanilinom trenutno postane svijetloljubičasto.

Stanište: Raste uglavnom u jesen, a ponekad i zimi, veoma se rijetko pojavi i u proljeće, u skupinama, krugovima ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao sprofit trulog lišća. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 3, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da modra koturnica ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

ŠARENA KOTURNICA

Lepista panaeolus (Fr.) Singer

Etimologija: pan (gr.) = sve, potpuno, svestrano + aiolos (gr.) = šareno, pjegavo, promjenjivo, svjetlucavo (često se koristi za opisivanje nečeg što ima raznobojne pjege, poput zmajeve kože ili leoparda). Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Spotted Blewit

Klobuk: 2-11 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, sivo-smeđ, često je sa koncentrično postavljenim vodenastim pjegama po površini, rub je tanak, najprije je podvijen, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije postaje šupalj, bjelkast do sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, kratko se spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, slično kao kod sive maglenke (Clitocybe nebularis); najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili kremasto-ružičasti.

Spore: Eliptične, 5-6.5 x 3.5-5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, kasnije postaje svijetlosmeđe; miris je više ili manje mirišljav, kao kod sive maglenke, a okus je blag, na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, često u velikoj množini ili u krugovima, kao saprofit tla po livadama, parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima. Primjerke na slikama snimio je Anton Grašanin, 16.5.2025., na livadi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali se ne preporučuje njezina konzumacija zbog sličnosti sa sivom maglenkom.

Napomena: Slična je siva maglenka, koja raste u šumama, a ne po livadama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 662. Maglovita koturnica (Lepista luscina (Fr.) Sing.), Sinonim: Lepista panaeolus (Fr.) Karst.

DVOBOJNA KOTURNICA

Lepista personata (Fr.) Cooke

Etimologija: personatus (lat.) = maskirano, kamuflirano, mistično, skriveno.

Engleski naziv: Field Blewit

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se raširi i izravna, mesnat, gladak, sjajan, kožica se lako guli; blijede je krem-smećkaste, sivkasto-smeđe ili sivkasto-ljubičaste boje, nikada nije potpuno smeđa bez crvenkasto-ljubičastih tonova, rub je nešto svjetliji, površina je ponekad s mjestimičnim mrljmama, malo je pahuljast, vodenast, rub je dugo vremena podvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, robustan, valjkast, tvrd, pun, debeo, zadebljan je prema bazi; s lijepom je ružičasto-ljubičastom bojom, lagano je vlaknasto-čehav.

Listići: Prilično su gusti, do stručka su zaokruženi, slabo su prirasli; bjelkasti su ili blijedosivkasti i s ljubičastom nijansom.

Spore: Eliptične, hrapave, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Debelo, Bijelo je ili bjelkasto, nekad je s ljubičastom nijansom, ispod kožice klobuka i u stručku je sivo, u sredini dugo ostane bijelo, u starosti je sivkasto-smećkasto; miris je ugodan na voće ili parfem, ali ne toliko intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je lagano slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane purpurno-ljubičasto, a s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad i u ranu zimu, u skupinama i krasnim krugovima, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, te po pašnjacima, livadama i parkovima. Prvih pet slika snimio je Neven Ferenčak, 1.11.2025., 5.11.2024. i 11.11.2019., a šestu Tihana Prcić, 27.11.2024., na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

RICKENOVA KOTURNICA

Lepista rickenii Singer

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, suh, gol; smećkast je ili pepeljastosiv, redovito je s malim okruglim tamnim pjegama, rub podvijen, valovit i ponekad narebran.

Stručak: 4-10 cm visok, baza je ponekad zadebljana, suh, najprije pun, zatim je šupalj; sivkasto-smeđ, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su prirasli, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; najprije su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi ili ružičasto-smeđi.

Spore: Eliptične do skoro kuglaste, vrlo slabo bradavičave, (5.5)6.5-7.2(8.5) x (3.5)3.9-4.5(5) µm, N = 21, Q = (1.5)1.6-1.7(1.8); otrusina je crvenkasta.

Meso: Elastično, spužvasto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka i uz rub stručka postane lagano smećkasto; miriše na brašno, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, uz rubove šuma i na travnjacima, na brežuljkastom i planinskom terenu. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična maglovita koturnica (Lepista luscina) koja također na klobuku ima okrugle pjege tamnije boje od osnovne boje klobuka. Ima vrlo jak i ugodan miris na brašno ili malo podsjeća na peruniku, kao i meso perunikine kružoliske (Lepista irina).

PRLJAVA KOTURNICA

Lepista sordida (Schumach.) Singer

Etimologija: sordidus (lat.) = prljav, nečist, gadan, zamazan. Po boji i mrljama.

Engleski naziv: Sordid Blewit

Klobuk: 2-6 (7) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi, ulegne i blago ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, gladak, gol; najprije je ljubičast ili ružičasto-ljubičast, vodenast, po suhom vremenu i u starosti jako izblijedi, rub je tanak, dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, elastičan, slabašan, žilav, lagano je zakrivljen, nekad je ekscentričan, ujednačene je debljine ili je lagano zadebljan na bazi; prvo je blijedoljubičast, zatim je sivo-ružičast ili crvenkasto-ljubičast, površina je blago bjelkasto vlaknasta, baza je pamučasta od ostataka micelija.

Listići: Vrlo su gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je sitno nazubljena i iste boje; prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili blijedoljubičasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 6-8 x 3-4.5 µm; otrusina je blijedoružičasta.

Meso: Tanko, lomljivo, blijedoljubičasto, vodenasto; miris je malo aromatičan, na gljive ili lješnjake, ne tako intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), dobar, a okus je malo slatkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, pojedinačno ili busenasto, kao saprofit tla po livadama, te u miješanim i crnogoričnim šumama, često u šumama smreke. Prvu, šestu, sedmu, osmu i devetu sliku snimio je Neven Ferenčak, 12.11.2021., 30.10.2025. i 22.04.2023., drugu Tihana Prcić, a treću, četvrtu i petu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je prije uporabe uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

BIJELA DEBELJAČA

Leucopaxillus albissimus (Peck) Singer

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Large White Leucopax

Klobuk: 4-14 (18) cm širok, konveksno-izravnat, slabo je ispupčen na sredini; uglavnom je snježnobijel, kada se gljiva razvije čitava je sredina oker, malo je naboran na sredini, mjestimično je s mrljama, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-6 x 0.6-1.5 cm, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi; bjelkast je do blago žućkast, čitavom je dužinom lagano čehast, a na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, uski, djelomično su račvasti ili anostomozirajući, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli do blijedokrem.

Spore: Eliptične, s malim izoliranim bradavicama, prozirne, amiloidne, 5.5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je ugodan, oštar, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u miješanim šumama hrasta, bukve i smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog oštrog miris mesa. U vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do alergijskih reakcija i gastrointestinalnih poremećaja. U slučaju da se osjete takvi simptomi, izbjegavati konzumaciju svih debeljača.

Napomena: Ovoj je gljivi slična samo vrsta Leucopaxillus lentus za koju se smatra da je samo jedna od varijacija iste vrste. Nešto je svjetlije boje, ima listiće koji se spuštaju po stručku i naboranu površinu klobuka.

GORKA DEBELJAČA

Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

Engleski naziv: Bitter Funnel

Klobuk: 4-18 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi, zdepast, mesnat, suh, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, najprije je čehasto-maljav, na kraju je gol, rub je svjetliji, najprije je podvijen i pahuljast, kasnije je malo narebran i nepravilno valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, žilav, baza je bulbozno zadebljana, često je malo korjenast, bjelkast, kasnije je žuto-smeđ, na dodir ili u starosti posmeđi, na vrhu je sitno crtast, u mladosti se malo ljušti, kasnije je gol.

Listići: Vrlo su uski, gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su bjelkasti, kasnije su kremasti ili često hrđasto pjegavi.

Spore: Eliptične, sitno zrnaste, bezbojne, amiloidne, 4.5-6 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, elastično. bijelo; miris nije izražen, a okus je karakteristično jako gorak poput pelina.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit tla najčešće u miješanim i crnogoričnim šumama, češće u šumama bora gdje je masovnija i gdje joj je boja klobuka tamnosmeđa, te po parkovima, a rjeđe se pronađe ispod hrasta. Prve dvije slike snimljene su 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi crnog bora, a treću je snimila Mirna Katičić, 20.10.2024., na lokalitetu kod Labina u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo gorkog okusa mesa.

Napomena: Može se zamijeniti s bijelosmeđom vitezovkom (Tricholoma albobrunneum) kojoj je gornji dio stručka bijele boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 586. Gorka debeljača (Leucopaxillus amarus (A. et S. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

TROBOJNA PODVIJENKA

Leucopaxillus tricolor (Peck) Kühner

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno. Po boji.

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se izravna, suh; olovnosiv, oker-žućkast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, baršunast, malo je grbav, rub dugo vremena podvijen, narebran.

Stručak: 5-9 (15) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, debeo, gladak, gol, kratak, sužen je na vrhu; bijel, kasnije je smećkast prema bazi.

Listići: Gusti, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka; u mladosti su svijetložuti, kasnije su kremasto-žuti do žuto-smeđi, nikad nisu s mrljama.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.7-9.6 x 4.7-6.1 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris je ugodan do blago kiselkast, na gljive, a okus je blag do malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprofit tla u bjelogoričnim šumama, grmlju i po parkovima. U Hrvatskoj je pronađena u kontinentalnom području, u šumama s bukvom, hrastovima i šumskim kestenom te u submediteranskom području uz bijeli grab, na tri lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju i na otoku Krku. Primjerci na slici snimljeni su u blizini Japetića, najvišeg vrha Samoborskog gorja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Klobuk je ponekad vrlo velik, širine do 20 cm ili čak i više. Slična je gorka vitezovka (Tricholoma acerbum) koja ima žućkaste listiće, a nije jestiva zbog gorkog okusa mesa. Gorka je vitezovka većih dimenzija i rasprostranjenija je vrsta, u određenim područjima se dosta konzumira, bez obzira na gorki okus mesa.

KRATKONOGA GUSTOLISKA

Melanoleuca brevipes (Bull.) Pat.

Engleski naziv: Stunted Cavalier

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, ulegne i tupo ispupči na sredini; po vlažnom je vremenu sivo-smeđ do crno-smeđ, po suhom je vremenu je oker-smeđ, s vodenastim je pjegama, rub je tanak i valovit.

Stručak: 3-5 cm visok, mnogo je kraći od širine klobuka, valjkast, ponekad je torziono uvijen, pun, zadebljan je na bazi; smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli; najprije su svijetlokrem, kremasto-smećkasti ili su sivkasto-smećkasti, kasnije su bjelkasti, sivkasti ili svijetložuti.

Spore: Eliptične, nepravilno bradavičave, 6.5-9.5 x 5-6.5 µm; otrusina je blijedožučkasta do svijetlokrem.

Meso: Bjelkasto je do kremasto, osobito u bazi stručka, kasnije je smeđe, debelo; miriše ugodno na gljive, a okus blag, rijetko je blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, livadama i pašnjacima, te uz staze. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se zamijeni sa sličnim gustoliskama. Kada se ubere odmah se uočavaju vrlo kratki stručak u odnosu na širinu klobuka, a klobuk je u mladosti konveksan i tamnije vodenasto pjegav. Pronađe se po pašnjacima uz rijeku Savu.

Melanoleuca cognata - created on April 2022 in Leoben, Austria by AHP-Steiermark

RANA GUSTOLISKA

Melanoleuca cognata (Fr.) Konrad & Maubl.

Engleski naziv: Spring Cavalier

Klobuk: 3-10 (14) cm širok; prvo je konveksan, zatim se raširi i izravna, s niskom je širokom grbicom na sredini, gladak, vlažan; u mladosti je tamnosmeđ, kasnije je svijetlosmeđ, vodenast, na sredini je nešto tamniji, rub je uglavnom dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-12 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, isprva je čvrst, kasnije je mekan, pun, uvijen, zadebljan je na bazi; blijedosmeđe je boje klobuka, vrh je svjetliji, vlaknast, bijelo je pahuljast, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Gusti, široki, različito su dugački, prirasli su na stručak sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita; u mladosti su bjelkasti, kasnije su krem do žućkasti, gotovo žuto-narančasti.

Spore: Eliptične, šiljate, zrnaste, s grlićem, prozirne, 7.8-10 x 4.1-6.2 µm; otrusina je bijela, krem do svijetložuta.

Meso: Debelo, nježno, mekano, nešto je čvršće u klobuku, u stručku je vlaknasto, bijelo je do kremasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste prvenstveno u rano proljeće dok se još topi snijeg, ali se može pronaći i ljeti, a vrlo rijetko u jesen, skupno, kao saprofit tla po rubovima šuma, parkovima i na čistinama u travi.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najranija je gustoliska, ima tamniji klobuk, stručak i listiće od tankonoge gustoliske (Melanoleuca strictipes) koja počinje rasti u lipnju, gotovo je bijela i ima bijelo meso. Po dimenzijama su slične sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) i prugasta gustoliska (Melanoleuca grammopodia), klobuk im je tamniji, a listići su tipične slamnatožute boje. Pojavljuje se početkom proljeća među prvim gljivama i može se pronaći sve do pojave snijega, ali je najčešća u ljeto i jesen.

PEPELJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca exscissa (Fr.) Singer

Etimologija: exissus (lat.) = razbijen, slomljen, izlomljen, poderan, rastrgan, razderan. Po površini klobuka (ne tipično) kakva se najčešće nađe.

Engleski naziv: Smoky Cavalier

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, zatim je izravnat, ulegnut i blago ispupčen na sredini; po vlažnom je vremenu je sivo-smećkast do crvenkasto-smeđ, ubrzo je svijetlosiv ili pepeljastosiv, sredina je tamnije smećkaste boje, nije vodenast, koncentrično je pjegav, površina je vlaknasta, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-5 (6) cm visok i 3-5 (7) mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi; najprije je bijel, kasnije je krem-smećkast, smećkast ili crvenkasto-smećkast, baza je bjelkasta, na dodir posmeđi, malo je uzdužno crtast, vlaknasto-čehast, na vrhu je brašnast.

Listići: Lagano su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, pilično su gusti, uski, izmiješani su s lamelulama; bijeli, bjelkasti, kremasti ili su kremasto-žuti, također su s ružičastom nijansom, oštrica je neravna i iste boje.

Spore: Eliptične do kuglaste, s često slabo združenim bradavicama, prozirne, amiloidne, 7.5-10.5 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto, blago je mramorirano, ubrzo postane vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, rijetkim travnatim šumskim površinama, rubovima šuma i šumskim stazama, na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: U literaturi ima dosta neslaganja autora oko ove vrste. Neke se vrste mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

PRUGASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca grammopodia (Bull.) Murrill

Etimologija: gramma (lat.) = crtež, slika, skica, gravura + pus, podos (gr.) = noga. Po crtastom stručku.

Engleski naziv: Grooved Cavalier

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, zatim je otvoren i ulegnut s jako izraženim ispupčenjem na sredini, gladak; sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili je tamnosmeđ, sredina je uglavnom tamnija, rub je svjetliji, kasnije je vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, vitak, na dnu je zadebljan; smeđ je ili sivo-smeđ, osnova je bjelkasta, kasnije je cijelom dužinom s crtastim tamnosmeđim vlakancima i malo izbrazdan.

Listići: Jako su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bijeli, kremasti, žućkasti, oker-smeđi do smeđi.

Spore: Eliptične, bradavičave, prozirne, 8-10.1 x 4.6-6 µm; otrusina je bjelkasta, kremasta do žućkasta.

Meso: Debelo, bijelo je do svijetložućkasto, malo je spužvasto, u stručku je tvrdo i vlaknasto; miris i okus su više ili manje na brašno, također su ugodni na gljive, u starosti su neugodni na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i u krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, travnatim površinama, šumskim stazama i rubovima šuma, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimio je Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednje dvije Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak tvrd i vlaknast.

Napomena: Slična je sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) koja je također jestiva.

Melanoleuca humilis - created in Finland by Aune Pisilä

MALENA GUSTOLISKA

Melanoleuca humilis (Pers.) Pat.

Etimologija: humilis (lat.) = ponizno, skromno, čedno. Po izgledu.

Klobuk: 3-10 (13) cm širok, prvo je stožasto-konveksan, zatim se raširi i manje ili više izraženo ispupči na sredini, gladak; okerasto-smeđ, sivo-smeđ ili je tamnocrvenkasto-smeđ, sredina je nešto tamnija, vodenast, jedva je uočljivo pahuljasto-baršunast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Valjkast, lagano je zadebljan na bazi, nije uvijek pravilan; sivkast je do tamnosmeđ, na vrhu je bjelkasto dlakav, prema dnu je sve izraženije smeđe vlaknast i grubo zrnast.

Listići: Gusti, prilično su široki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku; bijeli, kasnije su krem boje.

Spore: Eliptične, sitno bradavičave, amiloidne, 7-8 x 4-5 µm; otrusina je žućkasta do žuto-oker.

Meso: U klobuku i u gornjem dijelu stručka je bijelo, a u bazi stručka je kremasto ili smećkasto; miris je kiselkast na gljive ili brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, uz ceste, šumske staze i na drvnom otpadu; slabo je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Dio je skupine gljiva koje nije uvijek lako prepoznati na temelju izgleda zbog dosta neupadljivih boja. Prepoznatljiva je po ujednačeno obojenom stručku i mesu koje je smećkasto samo u donjem dijelu stručka. Po navedenim se osobinama razlikuje od drugih vrsta.

OBIČNA GUSTOLISKA

Melanoleuca melaleuca (Pers.) Murrill

Etimologija: melas (gr.) = crno + leukos (gr.) = bijelo. Po kontrastu između boje listića i klobuka.

Engleski naziv: Bald Knight

Klobuk: 3- 8 (10) cm širok, mesnat, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, tanak, gladak, po vlažnom je vremenu vlažan; sivo-smeđ, crno-smeđ ili je sivo-crn, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 0.5-1 (1.2) cm debeo, valjkast, pun, elastičan, na bazi je malo zadebljan, više je ili manje crtast i uvijen; tamnosmeđ, uzdužno je vlaknast i malo čehast, na bazi je bijelo vunasto-vlaknast.

Listići: Gusti, ali su rjeđi nego kod prugaste gustoliske (Melanoleuca grammopodia), prirasli; bijeli, kasnije su žućkasti.

Spore: Eliptične, gusto bradavičave, prozirne, 6-8.5 x 4.8-6.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, tanko, bijelo je ili bjelkasto, nešto je tamnije u kožici stučka; miris nije izražen, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po vrtovima, pašnjacima, parkovima, u travnatim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po vitkom izgledu (kao i cijeli rod Melanoleuca) i po kontrastu između snježnobijelih listića i smeđe boje klobuka. Sliči prugastoj gustoliski koja ima mnogo svjetliji stručak i klobuk. Sliči i crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) koja ima crno-smeđi ili skoro crni klobuk i stručak, jedino je rub klobuka nešto svjetliji. Nema opasnosti, jer su sve navedene vrste jestive.

Melanoleuca strictipes - created on September 2022 in Obertilliach, Austria by rainerburkard

TANKONOGA GUSTOLISKA

Melanoleuca strictipes (P.Karst.) Jul.Schäff.

Etimologija: strictus (lat.) = usko, stisnuto + pes (lat.) = noga.

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, mesnat, brzo se raširi, ulegne i lagano ispupči na sredini, gladak, suh i sjajan; bijel, prljavobijel ili je kremast s okerastom nijansom, na sredini je tamniji, smećkast, s ispucalom  je pokožicom.

Stručak: 8-12 cm visok i 1-2 cm debeo, vitak je i visok, uvijek je viši od širine klobuka, čvrst, pun, lomljiv, ravan, zadebljan je na bazi, uvijen; bijel, krem ili je sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, široki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Spore: Eliptične, gusto bradavičave, amiloidne, 7.8-8.2 x 4.3-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je bjelkasto, nježno i sočno, a u stručku je vlaknasto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma i šumskim stazama, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Slična je planinska gustoliska (Melanoleuca subalpina) koja je snažnija i ima tamniji klobuk. Raste u kružnim lukovima po livadama i pašnjacima na nadmorskim visinama iznad 800 m.

Melanoleuca stridula - created in Estonia by Vello Liiv

ŠKRIPAJUĆA GUSTOLISKA

Melanoleuca stridula (Fr.) Singer

Etimologija: stridulus (lat.) = kriješteće, kriještav, piskav, oštar, prodorno u slikovitom smislu.

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, lijevkast, vlažan, gladak; tamne je sivo-smeđe, crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje, vodenast, obično počinje blijediti od ruba, rub je u starosti uzdignut i raspucan.

Stručak: 5-8 (10) cm visok i 5-8 (10) cm debeo, cjevast, šupalj, valjkast, malo je zadebljan na bazi; sivkasto-smeđ je ili svijetlosmeđ, s tamnijim je tamnosmeđim vlakancima, na vrhu je bjelkasto pahuljast i crtast.

Listići: Gusti, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama; bijeli, kasnije su krem boje, nepromjenljive su boje.

Spore: Eliptične, prozirne, 7-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, gusto, bjelkasto do kremasto; miris je slatkast na voće ili cvijeće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim stazama i uz ceste, na travnatim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slična je crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) od koje se razlikuje po nešto tamnijoj boji. U rodu Melanoleuca ima dosta vrsta koje je teško međusobno razlikovati.

Melanoleuca subalpina - created in Norway by Rob van Kruining

PLANINSKA GUSTOLISKA

Melanoleuca subalpina (Britzelm.) Bresinsky & Stangl

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, najprije je konveksan, poslije se otvori i tupo ispupči na sredini, gladak; bjelkast, zatim je krem-oker, sredina je tamnija, po suhom vremenu nepravilno ispucan.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan, pun; bjelkast, krem ili je sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, račvasti, bijeli do blijedokremasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 6.5-10 x 4.2-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo je ili bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, redovima ili krugovima, u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, planinskim pašnjacima, rubovima šuma i šumskim putevima, na travnatim površinama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Vrlo je slična bijela Melanoleuca substrictipes koja također raste na planinskim pašnjacima, a po vlažnom vremenu na klobuku ima smećkaste pjege i nešto veće i okruglastije spore, 8.1-10 x 5-6.3 µm.

Melanoleuca turrita - created in Netherlands by Wim Rubers

TORNJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca turrita (Fr.) Singer

Klobuk: 5-8 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, poslije se raširi i tupo ispupči na sredini, nepravilan, gladak; tamne je sivo-smeđe boje, gotovo je crn, sitno maljav, rub je valovit.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, pun, tvrd, žilav; bjelkast je ili sivkast, uzdužno je vlaknast, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Gusti, prirasli, prilično su široki, oštrica je nepravilno valovito nazubljena; bijeli, kasnije su sivkasto-smećkasti.

Spore: Eliptične, 8-9 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, zatim je sivkasto-smećkasto; miris i okus blagi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprofit tla na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Uočljiva je zbog gotovo crne boje klobuka i bijelog stručka. Po boji je plodnog tijela slična crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca), koja ima zrakasto narebran klobuk, posve bijele listiće i tanji stručak. Raste u jesen na travnatim mjestima uz rubove šuma.

Melanoleuca verrucipes - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BRADAVIČASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca verrucipes (Fr.) Singer

Engleski naziv: Warty Cavalier

Klobuk: 2-9 (13) cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, ubrzo se raširi i opštro ispupči na sredini kao kod velike martinčice (Infundibulicybe geotropa), gladak; bjelkast je do krem, ispupčenje je krem boje, rub je dugo vremena podvijen, poslije se izravna.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, pun, zadebljan je na bazi; bijelkast je ili žućkast, osnova je bijela, cijelom je dužinom karakteristično crno-smeđe čehav, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Gusti, kratko se spuštaju po stručku; bijeli, poslije su krem ili žućkasti.

Spore: Eliptične, bradavičave, 7-10 x 3-4.5 µm; otrusina skoro bijela do krem.

Meso: Bijelo, mekano; miris je ugodan na anis, gorke bademe ili malo podsjeća na pokvareni sir, a okus je na lješnjake.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprofit tla po šumskim putevima, rubovima šuma, vrtovima, pašnjacima, na odlagalištima drvnog otpada (kora, piljevina, itd.) koji je humificiran, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Mladi primjerci su dosta ukusni, dok su stariji mokri i bljutavi.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i nema dvojnicu, jer je vrlo karakteristična po izgledu stručka koji je po cijeloj dužini ujednačeno crno-smeđe čehav.