RESASTA DLAKAVICA

Ripartites tricholoma (Alb. & Schwein.) P.Karst.

Etimologija: trichos (gr.) = dlaka, kosa + loma (gr.) = obod, rub. Po dekoriranom rubu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Seamine

Klobuk: 3-6 (8) cm širok, raširen je i ulegnut na sredini, teži da postane lijevkast, najprije je mazav, zatim je suh, blistav; bjelkast je ili krem-oker, malo je vodenast, površina je prirašteno vlaknasto-maljava, rub je karakteristično trepavičast ili resast od dlačica.

Stručak: Valjkast, često se sužava prema bazi; bijel, žućkasto-oker, svijetlosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, na vrhu je sužen i bijelo čehast, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka; svijetložuti do krem, kasnije su blijedo hrđastosmeđi.

Spore: Gotovo su kuglaste, 4-5 x 3.5-4 µm; otrusina je glinenastosmeđa.

Meso: Teži da postane bjelkasto ili malo tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprofit na sloju lišća ili iglica, najčešće ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer se lako zamijeni s otrovnim grlašicama bijele boje. Francusko je mikološko društvo smatra jestivom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po trepavičastom rubu klobuka, ali to ipak treba uzeti s rezervom, jer dlačice na rubu nisu uvijek uočljive. Eventualno se može zamijeniti s nekim opasnim grlašicama bijele boje.

Tricholosporum goniospermum - created on June 2014 in Carciato, Dimaro, Italy by Marco Floriani

UGLATOSPORNA KRUŽOLISKA

Tricholosporum goniospermum (Bres.) Guzmán ex T.J.Baroni

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i nešto ulegne na sredini, gol, suh, kožica se lako guli; prljavo žućkast do žuto-smeđ, kasnije je kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, suh je više oker, u mladosti s blago ljuskavim i podvijenim rubom.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, valjkast, pun; bijel, vrh je manje ili više lagano ljubičast, malo je čehast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, izmiješani su s lamelama, lako se odvajaju od podnice klobuka; bijeli, žućkasto-smeđi, sivo-smeđi do sivo-ljubičasti, manje su ili više s primjesom ružičasto-ljubičaste boje, na pritisak požute.

Spore: Višekutne, grbave, prozirne, 6-10 x 4.1-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, bjelkasto, u starosti ili na pritisak polako žuti; miriše na brašno ili užeglo brašno, u mladosti je ugodan s voćnom komponentom, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na svjetlijim staništima, kao što su rijetke šume, rubovi šuma, parkovi, travnjaci i grmlje s drvećem, na pjeskovitom tlu, voli toplija područja, obično se nalazi samu u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u Lici, okolici Rijeke i na otoku Krku.

Doba rasta: 5, 6, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je brojne skupine u kojoj je bijelosmeđa vitezovka (Tricholoma albobrunneum), kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum) i riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) kojima meso i listići na pritisak ne požute.

Tricholoma acerbum - created on October 2022 in Switzerland by Nicolas Schwab

GORKA VITEZOVKA

Tricholoma acerbum (Bull.) Quél.

Etimologija: acerbum (lat.) = resko, gorko. Po okusu mesa.

Engleski naziv: Bitter Knight

Klobuk: 5-11 (14) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, gladak, bez sjaja, suh; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, također je više ili manje ružičasto-smeđe pjegav ili čehast, na sredini je tamniji, rub je dugo vremena jako podvijen, zatim se izravna, narebran i vunast.

Stručak: 4-6 (8) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, u pravilu je kratak i tvrd, robustan, debeo, na bazi je zašiljen; bjelkast, kremast, uzdužno je vlaknast, na gornjoj je polovici žućkasto čehast.

Listići: Vrlo su gusti, nisu široki, izrezani su uz stručak, prirasli, lako se uklanjaju; bijeli, kremasti, u starosti su sa smeđim pjegama, na oštećenim su mjestima crvenkasto pjegavi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 4.4-5.5 x 2.5-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bjelkasto; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je oštar i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane krem-žuto, s fenolanilinom lagano žućkasto, a sa sumpornom kiselinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rjeđe u bjelogoričnim šumama ispod bukve ili hrasta, voli vapnenasto tlo, češća je u sredozemnim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog lagane otrovnosti i gorkog okusa mesa, a često izaziva mučninu. Neki je autori čak opisuju kao jestivu vrstu, a u pojedinim je zemljama veoma cijenjena. Samo je nekoliko vitezovki jestivo.

Napomena: Najprepoznatljivija je po narebranom rubu klobuka i po tendenciji da se na listićima stvaraju rđaste pjegice. Na istom staništu raste i slična jestiva trobojna podvijenka (Leucopaxillus tricolor) čiji klobuk može narasti i do 30 cm širine, listići su prvo sumporastožuti pa postanu prljavo ljubičasto-smeđi, a na osušenim primjercima čokoladnosmeđi, meso je slatkastog okusa.

Tricholoma albobrunneum - created in Finland by Tapio Kekki

BIJELOSMEĐA VITEZOVKA

Tricholoma albobrunneum (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + brunneus (lat.) = smeđe. Po boji.

Klobuk: 4-11 (13) cm širok, prvo je polukuglast ili stožast, zatim je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav i ljepljiv, kožica se lako guli; žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, tamnosmeđ ili je crvenkasto-smeđ, na sredini je tamniji, s uraštenim je radijalno postavljenim vlaknima, tanki rub je u mladosti jako podvijen, narebran i valovit.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i 1-2.5 (3) cm debeo, valjkast, tvrd, na dnu je malo zadebljan ili je ponekad korjenasto izdužen; na vrhu je bijel, dok su donje 2/3 prljavo krem do smećkast, na bazi je crveno-smeđ, granica između bijele i smeđe boje je uglavnom jasno uočljiva, vlaknast, s više je ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Čvrsti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nepravilno nazubljena; bijeli, kasnije su oker i s hrđastosmeđim pjegama.

Spore: Eliptične do gotovo valjkaste, 4.2-6.5 x 2.9-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je tvrdo, bijelo, na pritisak polako pocrveni; miris nije izražen, a okus je slab na brašno, nakon dužeg žvakanja je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen, u krasnim krugovima ili linijama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog lagane otrovnosti i gorkog okusa mesa. Uzrokuje bolove u trbuhu koji nestaju nakon jednog dana. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po krasnoj smeđoj boji klobuka i tipičnim razgraničenjem između bijele i smeđe boje. Jestiva riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) razlikuje se po žutoj boji listića, stručka i mesa, a najčešće raste u šumi hrasta i miješanim šumama.

BIJELA VITEZOVKA

Tricholoma album (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: White Knight

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, tvrd, gladak, kasnije je suh i gol; najprije je bijel ili bjelkast, kasnije je žućkast, oker do svijetlosmeđ, obično je sve tamniji od sredine prema rubu, rub je dugo vremena podvijen, rascijepa se na režnjeve, nije narebran.

Stručak: 3-9 (11) cm visok i 0.6-1.5 (2.5) cm debeo, valjkast, dosta je tanak, pun, čvrst, lagano je zašiljen i često malo zakrivljen na bazi; bjelkast, u starosti je s oker ili hrđastosmeđim mrljama, fino je vlaknast, na pritisak posmeđi.

Listići: Gotovo su rijetki, nejednako su dugi, prilično su tanki, suženi uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i sitno nazubljena, bjelkasti.

Spore: Eliptične, glatke, bezbojne, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bjelkasto do krem, ne mijenja boju; miriše neugodno na brašno, sapun ili zemlju, sličan kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), a okus je gorak, kasnije postane ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima, najčešće u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, jasikom, hrastom, brezom ili lijeskom. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog i ljutog okusa mesa. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: U skupini je vitezovki bijele ili bjelkaste boje, a to su Tricholoma inamoenum, postojana vitezovka (Tricholoma lascivum) i bijelkasta vitezovka (Tricholoma stiparophyllum). Bijela vitezovka ima prilično debele i razmaknute listiće, jasno miriše poput sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum), neugodno, a raste po crnogoričnim šumama, lažna bijela vitezovka je robusna i mesnata, ispupčena, miris joj je odmah neugodan, a postojana vitezovka je od samog početka s okerastom nijansom i ima listiće koji se malo spuštaju po stručku. Svilenasta vitezovka (Tricholoma columbetta) je potpuno bijela i razlikuje se po blagom i ugodnom okusu.

Tricholoma apium - created in Finland by Tapio Kekki

CELERSKA VITEZOVKA

Tricholoma apium Jul.Schäff.

Etimologija: apium (lat.) = celer. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Scented Knight

Klobuk: 2-9 (11) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, u starosti se malo ulegne, gladak, suh, bez sjaja ili je lagano maljav, zrnasto-čehav, često je ispucan; bijel, vremenom je sve više žuto-maslinast do smeđ, rub je najprije jako podvijen, ponekad je narebran.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, prilično je kratak, valjkast, na bazi je obično malo zadebljan i ispod zašiljen, pun; bijel, kasnije je žućkast ili žuto-smećkast, fino je bijelo do sivkasto vlaknasto-čehast, često je prošaran poput zmijske kože, ponekad je sa žućkastim pjegicama.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; prljavobijeli, u starosti su žućkasti ili sa žućkasto-smeđom nijansom.

Spore: Kuglaste, 3.5-5.3 x 3-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, bijelo, bjelkasto, u starosti je žućkasto do smeđe; karakteristično miriše na celer, ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu što je jedinstveno u svijetu gljiva, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog određene gorkosti mesa.

Napomena: Ova je vitezovka dosta rijetka i često je s maslinastim tonom klobuka. Rub klobuka je karakteristično dugo podvijen i uglavnom miriše na celer, možda je jedina gljiva s takvim mirisom. Slična mirodijska mliječnica (Lactarius helvus) ne miriše na celer, već na prženu cikoriju. Treba također pripaziti da se ne zamijeni s limunastom vitezovkom (Tricholoma fucatum).

SREBRNASTA VITEZOVKA

Tricholoma argyraceum (Bull.) Gillet

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, najprije je konično-konveksan, kasnije je raširen i s malom šiljastom grbicom na sredini, rijetko je malo zakrivljen i izravnat, suh; srebrnastosivkast ili sivo-smećkast, katkad je gotovo bjelkasto-sivkast, maljav, čehast, rub je malo podvijen, neravan i bez ostataka ovoja.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 0.8-1.5 (1.8) cm debeo, valjkast, tanak, u starosti je šupljikav, gladak; bijel, bijelo-sivkast do sivo-smeđ, često je dosta bjelkasto vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; najprije su bijeli ili bjelkasti, a zatim su žućkasto pjegavi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-7 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto je do žuto-smeđe; slabo miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima i po livadama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće borom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom, jer se lako zamijeni s otrovnim vrstama.

Napomena: Najsličnija je žućkasta vitezovka (Tricholoma scalpturatum) i gotovo sve što je rečeno pod upozorenjem za nju vrijedi i za opisanu srebrnastu vitezovku. Osim toga opisana vrsta raste samo ispod borova i ne miriše na brašno kao žućkasta vitezovka. Opasne ili nevaljale vrste s kojima se može zamijeniti su robusnije, tvrđeg mesa, nisu krhke, te su gorkog ili ljutog okusa.

Tricholoma arvernense - created in Finland by Petri Roponen

OVERNJANSKA VITEZOVKA

Tricholoma arvernense Bon

Engleski naziv: Sovereign Knight

Klobuk: 3-13 (18) cm širok, najprije polukuglast, zatim je zvonoliko-konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; žuto-narančast je ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, radijalno je vlakast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-9 (13) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, baza je zadebljana i na samom dnu zašiljena, pun, gladak; bijel, kasnije je sivkasto-žućkast, baza je bijelo maljava.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica uglavnom nazubljena; bjelkasti, bijelo-sivkasti, kasnije su sve žućkastiji.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke; 4.5-6.3 x 3-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo žućkasto do maslinasto-žućkasto; miriše na brašno ili plijesan, a okus je na brašno i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, jelom i smrekom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Vitezovke zelenkaste i smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne, jer su u nekim vrstama pronađene određene tvari koje oštećuju organe.

Napomena: Ime je dobila po francuskoj pokrajini Auvergne. U Hrvatskoj je vrlo rijetka, a pronađena je na samo jednom lokalitetu, ispod bora u krugu instituta "Ruđer Bošković" u Zagrebu. Pojedini autori upućuju na sličnost sa žutozelenom vitezovkom (Tricholoma sejunctum), koja ima boju klobuka gotovo istu kao i zelena pupavka (Amanita phalloides).

TAMNOČEHAVA VITEZOVKA

Tricholoma atrosquamosum Sacc.

Etimologija: atro (lat.) = tamno, crno + squamosus (lat.) = čehavo. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Dark Scaled Knight

Klobuk: 3-8 (10) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini, sivo-crn do crno-smeđ, prekriven je vunastim i rijetkim crno-smeđim čehicama koje se razlažu po površini, rub je svjetliji i bez ostataka ovoja.

Stručak: 3-7 (8.5) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, uglavnom je valjkast, malo je vretenasto zadebljan na bazi, bjelkast, sivkast, nešto je svjetliji od klobuka, površina je prekrivena sa crno-smeđim ili crnkastim sitnim čehicama, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, prirasli, bjelkasto-sivkasti do žućkasti, u starosti s hrđastosmeđim pjegama, oštrica je glatka i crnkasto prošarana.

Spore: Široko eliptične do skoro kuglaste, glatke, 5.5-8.2 x 3.5-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, kremasto, sivkasto, na vrhu stručka je mramorirano sivo, često je nešto tamnije u klobuku, na prerezu ne požuti; miris nije izražen ili je slab na brašno, u starosti je na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, nešto se češće pronađe u crnogoričnim šumama. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer postoji velika mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama, osobito s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) kod koje je pronađen toksin koji izaziva razgradnju mišića (rabdomiolizu).

Napomena: Paziti samo da se ne zamijeni s mišjom vitezuvkom, čehavom vitezovkom (Tricholoma squarrulosum) i tigrastom vitezovkom (Tricholoma pardinum), koje imaju bijelo meso i u klobuku i u stručku, dok opisana vrsta ima nešto tamnije, sivkasto meso u klobuku, te žućkastom vitezovkom (Tricholoma scalpturatum), koja miriše na užeglo brašno, a na prerezu nakon određenog vremena požuti.

NARANČASTA KRUŽOLISKA

Tricholoma aurantium (Schaeff.) Ricken

Etimologija: aurantius (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Engleski naziv: Orange Knight

Klobuk: 3-9 (12) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ponekad ulegnut na sredini, mazav, ljepljiv, sluzav; lijepe je žuto-narančaste, narančaste do narančasto-crvene boje, malo je smeđ na sredini, sitno je čehast, mazava, rub je najprije podvijen, kasnije je valovit.

Stručak: 4-8 (9) cm visok i 1.5-2 (2.5) cm debeo, pun, valjkast, često je zakrivljen; narančasto-crveno prošaran poput zmijske kože, na vrhu je jasno bjelkast, sitno je čehast, s izraženom je točkasto-zrnatom prstenastom zonom.

Listići: Dosta su široki, gusti, prirasli, oštrica je nazubljena; bijeli, kasnije su krem, na kraju su sa crveno-smeđim mrljama.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, u bazi stručka je blago narančasto-crvenkasto; miriše na krastavac i brašno, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa), a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće smrekom, borom ili jelom. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera, okolici Mrkoplja, okolici Otočca te na otoku Krku. Sve slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je upadljiva vrsta po karakterističnoj narančasto-crvenoj boji i čehastoj dekoraciji iste boje po stručku.

CRVENOBAZNA VITEZOVKA

Tricholoma basirubens (Bon) A.Riva & Bon

Etimologija: Jer baza stručka teži da pocrveni.

Klobuk: 3-9 (11) cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini; smećkasto-crn, dekoriran je smeđim vlakancima ili sitnim čehicama koje su nešto gušće na sredini, osnova je žuto-smeđa, rub je dugo vremena podvijen, zatim se izravna.

Stručak: Valjkast, malo je bulbozan ili se zadebljava od vrha do baze; bjelkast, prekriven je ne jako gustim smeđim vlakancima koji teže da pocrvene ili poružičaste na bazi, na bazi je s ružičastim, a ne žutim ostacima micelija.

Listići: Nisu gusti, prilično su stisnuti, prirasli; bijeli, u starosti su sa smeđim pjegama.

Spore: Eliptične, 4.5-7.5 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je čvrsto, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je s crvenom nijansom; neugodno i jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom ili bukvom, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog velike mogućnosti zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Ovu je varijaciju kreirao je francuski mikolog Bon, a razlikuje se od tipične ružičastolistićave vitezovke (Tricholoma orirubens) po minimalnoj tendenciji listića da pocrvene, te po ružičastom, a ne žutom miceliju i po tome što ne miriše na brašno. Spore su sličnog oblika, ali su samo nešto veće.

Tricholoma bresadolanum - created on November 2013 in Stazzo Sambucheddu, Tempio Pausania, Italy by Marco Floriani

BRESADOLOVA VITEZOVKA

Tricholoma bresadolanum Clémençon

Klobuk: 5-10 (13) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini; sivkast, siv ili smećkast, na sredini je tamniji, prošaran je oker-smeđom bojom, tamno je čehast, rub je malo podvijen, kasnije se raspucava na režnjeve.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, debeo, prema bazi je uži; sivkast, po cijeloj je dužini optočen tamnosivim čehicama.

Listići: Široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama; sivkasti, sivi, oštrica je točkasto crna i nazubljena.

Spore: Kuglaste do eliptične, 8-9.3 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, u stručku je vlaknasto, sivkasto je ili sivo; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Romano Božac navodi da je otrovna vrsta, međutim većina autora je smatra samo nejestivom.

Napomena: Bresadolova vitezovka nije osobito česta, ali je vrlo lako prepoznatljiva po boji klobuka i stručku, robusnom rastu i povrh svega po gorkom okusu.

ŽABLJA VITEZOVKA

Tricholoma bufonium (Pers.) Gillet

Etimologija: bufo (lat.) = žaba. Odnosi se na žabu?

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, najprije je malo svilenast, zatim je gol, bez sjaja; crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, na sredini je čehast i ponekad tamnije crvenkaste boje.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, najprije je pun, zatim je šupljikav; žućkast, sumporastožut, nekad je s laganom ružičastom nijansom, sitno je smećkasto vlaknast, uzdužno je naboran.

Listići: Rijetki, debeli, zaokruženi su uz stručak kao i kod svih vitezovki, prirasli su sa zupcem, račvasti, oštrica je valovita i nazubljena, izmiješani su s lamelulama; žućkasti su do sumporastožuti.

Spore: Eliptične, limunaste, 4-6 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, prilično je debelo, vlaknasto, svijetložuto do sumporastožuto; miris je vrlo neugodan, podsjeća na plin kao i kod sumporaste kružoliske (Tricholoma sulphureum), a okus je također neugodan, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno i nakon kušanja uzrokuje mučninu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim, bjelogoričnim i planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po oštrom mirisu i ružičasto-ljubičastim čehicama. Slična je sumporasta vitezovka čija je varijacija i od koje se razlikuje samo po boji klobuka, naša vrsta je crvenkasta na sredini klobuka, a listići se malo spuštaju po stručku.

KROKODILASTA KRUŽOLISKA

Tricholoma caligatum (Viv.) Ricken

Etimologija: caliga (lat.) = obuti. Po stručku koji je obuhvaćen ovojem.

Engleski naziv: True Booted Knight

Klobuk: 6-15 (19) cm širok, prvo je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, suh; sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, s velikim je nepravilno raspoređenim priraštenim vlaknastim čehama na bijeloj osnovi, rub je u mladosti podvijen i spojen ovojem za stručak, ovoj se poslije rastrga i u obliku resica zaostane na rubu.

Stručak: 10-14 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, pun; dio iznad vjenčića je bjelkast i pahuljast, ispod vjenčića je prošaran sa smeđim do crvenkasto-smeđim čehama, izgleda mramorirano ili poput zmijske kože; vjenčić je bjelkast, velik, opnast, uzdignut, prolazan, s donje je strane s crvenkasto-smeđim čehama.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bijeli, kasnije su lagano žućkasti.

Spore: Široko eliptične, glatke, 5-8.7 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nekad je malo žućkasto na proširenom dijelu stručka; karakteristično i intenzivno miriše na voće, kruške ili cimet, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom ili smrekom, pretežno u sredozemnom području, u blizini vrijeska i borovice, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, na jadranskim otocima (Lošinju, Braču, Mljetu) i u Istri.

Doba rasta: 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Dosta je cijenjena ljekovita gljiva u Japanu, gdje joj je službeni naziv Armillaria matsutake, iz koje su izolirani brojne bioaktivne tvari, među kojima je novi heteropolisaharid, koji je pokazao značajno antitumorsko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Structure elucidation and antitumor activity of a new polysaccharide from Maerkang Tricholoma matsutake). Također je utvrđeno da polisaharidi posjeduju antibakterijsko, antifungalno i antitumorsko djelovanje te jačaju imunitet (National Library of Medicine. 2024. Anti-microorganism, anti-tumor, and immune activities of a novel polysaccharide isolated from Tricholoma matsutake; Ultrasound extraction optimization, structural features, and antioxidant activity of polysaccharides from Tricholoma matsutake). Znanstvene su studije otkrile da krokodilska kružoliska može poslužiti kao učinkovito sredstvo protiv bolesti povezanih s umorom (National Library of Medicine. 2024. Antifatigue Activity of Liquid Cultured Tricholoma matsutake Mycelium Partially via Regulation of Antioxidant Pathway in Mouse). Dokazano je da peptidi izolirani iz ove gljive smanjuju upale kod različitih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Tricholoma matsutake-Derived Peptides Ameliorate Inflammation and Mitochondrial Dysfunction in RAW264.7 Macrophages by Modulating the NF-κB/COX-2 Pathway).

Napomena: Ovu je gljivu teško pronaći zbog njezinih specifičnih uvjeta za rast, kao divljih životinja, kao što su vjeverice, zečevi i jeleni, koji je koriste za ishranu. Proizvodnja ove gljive u Japanu također je jako smanjena tijekom posljednjih pedeset godina zbog nematode Bursaphelenchus xylophilus koja uništava borove, a godišnja proizvodnja ove gljive u Japanu je trenutno manja od 1000 tona, jer se japanska opskrba uglavnom nadoknađuje uvozom iz Kine, Koreje, sjeverozapadnog Pacifika, Britanske Kolumbije i sjeverne Europe. To utječe na cijene na japanskom tržištu koje uvelike ovise o kvaliteti, dostupnosti i podrijetlu i koje variraju od čak 920 € po kilogramu za domaće uzgojene gljive na početku sezone do niskih 4 € po kilogramu, iako je prosječna vrijednost za uvezene gljive oko 90 dolara po kilogramu.

Tricholoma cingulatum - created in Norway by Roger Andersen

VRBINA VITEZOVKA

Tricholoma cingulatum (Almfelt ex Fr.) Jacobashch

Etimologija: cingulum (lat.) = pojas, remen. Po prisutnosti vjenčića.

Engleski naziv: Girdled Knight

Klobuk: 4-7 (10) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, suh; sivkast, sivo-smeđ, čehasto-vlaknast.

Stručak: 2-9 (13) cm visok i 1-1.5 (2) cm debeo, valjkast, šupljikast; bijel, bjelkast, na vrhu je gladak, najčešće je sivo-smećkasto čehasto-vlaknast ispod vjenčića; vjenčić je bjelkast, opnasto-vunast, u starosti teži da požuti.

Listići: Nisu jako gusti, malo su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, malo su razmaknuti; bjelkasti, sivkasti, u starosti požute kao kod žućkaste vitezovke (Tricholoma scalpturatum).

Spore: Eliptične, prozirne, 4-5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, ne mijenja boju, eventualno malo posivi; miris nije izražen, a okus je blag na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima te po livadama i pašnjacima, u simbiozi s različitim drvećem, često vrbom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali postoji velika je mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama pa se nikako ne prepuručuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Smatra se prstenastom formom žućkaste vitezovke kojoj meso teži da požuti. Neki autori svrstavaju ovu vrstu u rod Armillaria, ali ona po svojim karakteristikama pripada rodu Tricholoma i skupini s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum).

Tricholoma colossus - created on October 2021 in Laghestèl, Baselga di Piné, Italy by Marco Floriani

GOLEMA KRUŽOLISKA

Tricholoma colossus (Fr.) Quél.

Etimologija: colossus (lat.) = velikan, div. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Giant Knight

Klobuk: 5-18 (25) cm širok i 2-5 cm debeo, najprije je konveksan, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, gladak, gol, sjajan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se lako guli; crvenkasto-smeđ, s mjestimičnim je mrljama po površini, po suhom je vremenu ispucan, rub je bjelkast, u mladosti je jako podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 5-7 cm visok i 3-4 cm debeo, kratak, pun, na sredini je zadebljan, skoro je korjenast, često je do klobuka ukopan u zemlji, na vrhu je tanji; pod klobukom je bijel, ispod prstenaste je zone sa sitnim je smeđim do crveno-smeđim čehicama ili vlakancima te sa kvržicama; u mladosti se na sredini stručka nalazi ostatak zastorka kao kod vrsta iz roda Armillaria, koji je pozlije izražen u obliku prstenaste zone.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama; bijeli, krem, u starosti su sa smeđim mrljama.

Spore: Eliptične do kruškolike, 8-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, veoma je tvrdo, vlaknasto, bijelo, u dodiru sa zrakom lagano pocrveni ili poružičasti; miriše lagano na gljive, a okus je blag, u starosti je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u skupinama i pojedinačno, u miješanim i crnogoričnim šumama u raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom, voli pjeskovito i vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je pronađena u šumama crnog bora i bukve samo na dva lokaliteta, oba u okolici Rijeke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Izrazito je debela i krupna. Sliči golemoj dvoprstenki (Catathelasma imperiale) koja ima dvostruki vjenčić na stručku, meso joj u dodiru sa zrakom ne poružičasti ili pocrveni kao kod opisane divovske vitezovke.

SVILENASTA VITEZOVKA

Tricholoma columbetta (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: coumbette (fr.) = antička francuska riječ za ovu gljivu.

Engleski naziv: Blue Spot Knight

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim je raširen i tupo ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu vlažan, mazav i malo ljepljiv, valovito je zakrivljen; bijel, bjelkast, po vlažnom vremenu može biti lagano žućkast ili sivkasto-kremast, fino je vlaknasto-svilenast, u starosti je s crvenkasto-smeđim mrljama, rub je tanak, u mladosti je podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, pun, baza je najčešće sužena, rjeđe je zadebljana; bijel do bijelo-kremast, na donjem je donjem dijelu često s plavkasto-zelenim mrljama, uzdužno je vlaknast, crtast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oko 80-100 listića doseže stručak, oštrica nepravilno nazubljena i valovita, bijeli, kasnije su nešto žućkasti do žuto-smeđi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5-7.5 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, nije jako čvrsto, bijelo, vodenasto kremasto, nikada ne požuti ili pocrveni; miriše pomalo neugodno na brašno, a okus je blag, također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u raštrkanim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili hrastom, na tlu s malo vapnenca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Sličan je niz vitezovki, sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) i bjelkasta vitezovka (Tricholoma stiparophyllum) imaju neugodan miris. Nejestiva bijela vitezovka (Tricholoma album) ima baršunasti klobuk i neugodno miriše po sumporu. Vrsta Tricholoma inamoenum raste u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, ima vrlo tanke listiće, te veoma neugodan miris na plin i najvjerojatnije je otrovna. Svatko tko ne može sa sigurnošću identificirati bijele vitezove nikada ih ne bi trebao sakupljati u prehrambene svrhe iz sigurnosnih razloga, bilo bi preopasno zamijeniti ih sa smrtno otrovnom lisnatom grlašicom (Clitocybe phyllophila). Paziti da se ne zamijeni sa smrtno otrovnim pupavkama.

ZELENKASTA VITEZOVKA

Tricholoma equestre (L.) P.Kumm.

Etimologija: equestris (lat.) = boja dekoracije kao kod reda polarnih zvjezdača.

Engleski naziv: Yellow Knight

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je poluloptast, kasnije je otvoren i tupo ispupčen ili čak malo ulegnut, po vlažnom je vremenu mazav, kožica se lako guli; žut, žuto-zelenkast, zelenkast, žuto-smeđ, smeđ ili crvenkasto-zelenkast, površina je s vrlo tipičnim zelenkasto-smeđim ili crvenkasto-smeđim čehicama, rub je valovit.

Stručak: 3-8 (9) cm visok i 1-2 (2.8) cm debeo, pun, valjkast, nešto je zadebljan ili često bulbozan na bazi; svijetložut, žuto-zelenkast, do zelenkast, u starosti je lagano smećkast, na vrhu je gotovo bjelkast, gol ili je sitno dlakav do skoro čehast.

Listići: Prilično su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je glatka i valovita; sumporastožuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5-9.5 x 3-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag na brašno.

Kemijske reakcije: Kožica (kora) stručka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim raštrkanim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom, ali i drugim crnogoričnog drvećem, na pješčanom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Donedavno se smatrala jestivom gljivom, međutim danas se smatra smrtno otrovnom vrstom jer sadrži toksin koji izaziva razgradnju mišića (rabdomiolizu). To je dovelo do nekoliko smrtnih ishoda u Francuskoj i Poljskoj, zbog čega se konzumacija ove vrste ne preporučuje.

Napomena: Nevaljala sumporasta vitezovka (Tricholoma sulphureum) ima mnogo rjeđe i deblje listiće, a meso joj miriše po sumporu. Nevaljala riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) ima mnogo gušće listiće i raste ispod breza na vlažnom tlu.

Tricholoma focale - created in Finland by Jukka Vauras

POJASASTA VITEZOVKA

Tricholoma focale (Fr.) Ricken

Etimologija: focale (lat.) = podviti, iskriviti vrat. Po prisutnosti vjenčića.

Engleski naziv: Booted Knight

Klobuk: 4-10 (14) cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, u mladosti je mazav, kasnije je suh; narančasto-smeđ do crveno-smeđ, na sredini je tamniji, površina je s mjestimičnim mrljama i s uraštenim radijalnim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 6-8 cm visok i 1.5-2 cm debeo, zadebljan je na sredini, a produžen i zašiljen na bazi; osnova je bijela, čitava je površina ispod vjenčića prošarana rijetkim narančasto-crvenkastim čehicama, iznad vjenčića je bijelo pahuljast; vjenčić je vunast do opnast, uzdignut, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Tanki, uski, gusti, prirasli; bijeli, u starosti su žućkasti, kasnije su s hrđastosmeđim točkicama i mrljicama, na pritisak postanu crvenkasto-smeđi.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4.5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, bjelkasto je do svijetložuto; miriše na brašno i krastavac, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer uzrokuje bolove u trbuhu, povraćanje i proljev.

Napomena: Od vitezovki je najsličnija narančasta kružoliska (Tricholoma aurantium) koja je jače dekorirana i ima malo drugačiji miris, miriše na stjenice. Vrlo je slična, ali masivnija i više smeđa vrsta Tricholoma robustum.

BATSCHIJEVA VITEZOVKA

Tricholoma fracticum (Britzelm.) Kreisel

Etimologija: frango (lat.) = lomiti, razbijati. Po raspucanosti klobuka.

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je otvoren, mazav; svijetlosmeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, površina je s uraštenim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen i često valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, širi se prema bazi, pun; neposredno ispod klobuka je bjelkast, ispod prstenaste zone je smećkast, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ poput klobuka, vlaknast i lagano sitno čehast, prstenasta zona je često izražena u vidu tanke smeđe linije.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno; najprije su bijeli, a u starosti su lagano crvenkasto-smeđe pjegavi.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 4-6 x 3.4-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, u starosti je sa crvenkasto-smeđim mrljama; miriše na brašno ili krastavac, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa) (neki autori navode da miriše na stjenice), a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, na vapnenačkom tlu. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Mulc, primjerke pod snijegom krajem listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednje dvije slike snimila je Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Također, dio autora smatra da je jestiva gljiva, a drugi da je malo otrovna. Savjetuje se da se ne konzumira jer ima boljih vrsta gljiva za tu svrhu.

Napomena: Slična je promjenjiva vitezovka (Tricholoma ustale) koja je u starosti potpuno crna i raste po bjelogoričnim šumama. Slična vitezovka (Tricholoma ustaloides) raste po bjelogoričnim šumama i ima dugo podvrnut rub klobuka. Nisu jestive. Kada je nešto svjetlija teško se razlikuje od bijelosmeđe vitezovke (Tricholoma albobrunneum) koja je svjetlije boje, riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) je crnkasta na sredini, Tubaria praestans ima obojen čitav stručak, kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum) jako miriše po varikini, ariševa vitezovka (Tricholoma psammopus) je svjetlija i čitav stručak joj je pustenast, boje klobuka, te topolova vitezovka (Tricholoma populinum) koja raste ispod topola.

Tricholoma fulvum - created on October 2014 in Falkenau, Germany by Jörg Hempel

RIĐA VITEZOVKA

Tricholoma fulvum (DC.) Bigeard & H.Guill.

Engleski naziv: Birch Knight

Klobuk: 5-8 (10) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se raširi i ulegne s manjim ili većim ispupčenjem na sredini, ponekad mazav, gladak, kožica se može guliti; žuto-smeđ, smećkast, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, malo tamniji na sredini, mjestimično je s mrljama, radijalno je vlaknast, mrežasti vlaknasti crtež je vidljiv uz pomoć povećala, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je uglavnom narebran i valovit.

Stručak: 4-10 (14) cm visok i 0.6-2 (2.2) cm debeo, valjkast, ponekad je vretenasto zadebljan i korjenast na bazi, u starosti je šupalj, više je ili manje mazav; žućkast, smećkast, u starosti posmeđi, uzdužno je crvenkasto-smeđe vlaknast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka i ubrzo crvena, lako se odvajaju od podnice klobuka; bjelkasto-žućkasti, kasnije su svijetlosmeđi i sa hrđastosmeđim pjegama.

Spore: Široko eliptične, 5-6 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, u klobuku je blijedožućkasto, u stručku je malo intenzivnije žute boje; miris nije izražen, a okus je na brašno i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Tek je neznatno otrovna kada se konzumira u većim količinama. Neki je autori opisuju kao jestivu vrstu, ali se ne preporučuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Spada u skupinu bijelosmeđe vitezovke (Tricholoma albobrunneum), odnosno vitezovki sa žutim listićima. Slična je blistava žutoliska (Tricholomopsis rutilans) koja također ima slične žute listiće, ali ne miriše na brašno i raste na drugačijem staništu, isključivo na suhim drvnim ostacima.

Tricholoma gausapatum - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

VALOVITA VITEZOVKA

Tricholoma gausapatum (Fr.) Quél.

Etimologija: gausapes (gr.) = dlakavo lice, bradato. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 4-8 (13) cm širok, prvo je nepravilno je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, mjestimično je kao napuhan i režnjevit; sivo je do sivo-smećkast, nešto je tamniji na sredini, površina je tipično zrnasto-vlaknasta, osobito prema rubu gdje je siv zbog nešto bljeđih vlakanaca, u mladosti je s bijelo vunastim podvijenim rubom, ubrzo zatim se izravna.

Stručak: Valjkast, skoro je pravilan, često je lagano zadebljan i sužen na bazi, pun; bijel je ili sivkast, skoro je gladak ili je s ostacima bijele koprene.

Listići: Tipično su jako široki ili skoro trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani su s lamelulama; bijeli, sivkasti, sivi, također su s crvenkastom nijansom.

Spore: Eliptične, 6-7.5 x 5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo je ili lagano sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u svim tipovima šuma te po livadama u simbiozi s crnogoričnim, ali i bjelogoričnim drvećem, na travnatim mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je vrlo lošeg okusa i lako se zamijeni sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Dio je brojne skupine u kojoj je tipična vrsta mišja vitezovka (Tricholoma terreum) kojoj najviše sliči po izgledu i po izostanku mirisa na brašno. Razlikuje se po velikoj površini listića, te po nešto upadljivije dekoriranom klobuku.

Tricholoma imbricatum - created in Finland by Esa Borén

LJUSKAVA VITEZOVKA

Tricholoma imbricatum (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: imbricatus (lat.) = razmještene ljuskice. Po čehama po površini klobuka koje su postavljene poput crijepova.

Engleski naziv: Matt Knight

Klobuk: 3-11 (14) cm širok, prvo je konveksan ili široko zvonolik, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, suh; svijetlosmeđcrvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, maljava, lagano je vlaknasto-čehast i raspucan rub je svjetliji, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 3-8 (10) cm visok i 1-2.3 (3.5) cm, valjkast, malo je zadebljan prema dnu, najčešće je trbušast, pun; svijetlosmeđ, s tamnosmeđim je ili crvenkasto-smeđim vlakancima, na vrhu je svjetliji, na pritisak se stvaraju smeđe mrlje.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, često su malo izrezani uz stručak, oštrica je valovita; bjelkasto-krem, kasnije su blijedosmeđi i s hrđastosmeđim pjegicama, na pritisak posmeđe.

Spore: Široko eliptične do ponekad kuglaste, nisu amiloidne, 4-8 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je smećkasto, ispod kožice klobuka je malo obojeno, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je blag ili je naknadno gorkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnosmeđa, dok meso s istim reagentom postane žućkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na suhim terenima u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Biti na opretu jer postoji velika mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Iako ime ukazuje da je čehasta, klobuk je skoro gladak, nije čehast, samo je lagano vlaknast kada se gljiva razvije. Najsličnija je čupava kružoliska (Tricholoma vaccinum) koja je mnogo jače dekorirana, također raste po crnogoričnim šumama i osrednje je kvalitete. Eventualno se može zamijeniti sa skupinom vitezovki koje imaju skoro glatki klobuk, to je slična kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum), ali se razlikuje po izostanku mirisa na krastavce ili brašno.

Tricholoma lascivum - created on October 2021 in Württemberg, Germany by Sigrid Jakob

POSTOJANA VITEZOVKA

Tricholoma lascivum (Fr.) Gillet

Etimologija: lascivus (lat.) = pohotan, koji se ne srami. Po boji koja se ne mijenja.

Engleski naziv: Aromatic Knight

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, nepravilno je konveksan, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, bez sjaja, nije blistav; bijel, bjelkast, kasnije je krem-smećkast do oker, u starosti je manje ili više s crvenkastim pjegama i često raspucan, rub je najprije podvijen, tanak, ponekad je malo narebran.

Stručak: 3-7 (8) cm visok i 6-15 (18) mm debeo, valjkast, nije uvijek pravilan, zašiljen je na bazi, često je i zadebljan; bijel, krem-smećkast, na vrhu je bjelkast ili žućkast, u starosti je hrđastosmeđe pjegav.

Listići: Prilično su razmaknuti, dosta su široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je iskrzana; bjelkasti su do krem, sušenjem poprime smećkastu boju.

Spore: Eliptične, 6-8.5 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; karakteristično neugodno miriše na javni WC, plin, staju ili brašno, a okus je trpak i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom u miješanim i bjelogoričnim u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljen i jedan slučaj trovanja.

Napomena: Dio je skupine vitezovki bijele boje koje su manje ili više neugodnog mirisa. Prepoznatljiva je po staništu (ne raste u blizini breze kao bijela vitezovka (Tricholoma album)) i po dosta razmaknutim listićima.

Tricholoma orirubens - created on October 2019 in Provincia di Piacenza, Italy by Federico Calledda

RUŽIČASTOLISTIĆAVA VITEZOVKA

Tricholoma orirubens Quél.

Etimologija: oros (gr.) = brdo, planina + rubens (lat.) = pocrvenjeno. Po boji koju poprime listići i meso.

Engleski naziv: Blushing Tricholoma

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen i tupo ispupčen na sredini, malo je neravan; vrlo je promjenjive boje, može biti smeđ do tamno sivo-smeđ, svijetla osnova je prekrivena sa sitnim sivim do crnkastim čehicama, na sredini je tamniji, rub je svjetliji, sa žutom nijansom i često rascijepljen.

Stručak: 3-7 (9) cm visok i x 3-8 (12) mm debeo, pun, valjkast, malo je zadebljan na bazi; bjelkast, površina je tamno vlaknasta, baza je plavo-zelenkasta, crvena ili ružičasto-crvena, pri vrhu je pahuljast, na bazi je uočljiv bijeli micelij.

Listići: Prilično su rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama; u mladosti su bjelkasto-sivkasti, kasnije su s karakterističnim crvenkastim odsjajem, na ozlijeđenim mjestima pocrvene.

Spore: Široko eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 4-6.5 x 3-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, meso u klobuku i u stručku je donekle razdvojeno, bjelkasto, blijedožuto do kremasto-žuto, ispod kožice klobuka je sivkasto, kasnije postane crvenkasto, na ozlijeđenim mjestima kasnije povrveni; miriše na brašno, a okus je blag, također na brašno.

Kemijske reakcije: Meso i baza stručka u dodiru s formolom pocrvene, meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane lagano zeleno-plavo, dok listići sa željeznim sulfatom trenutno pocrvene.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog velike vjerojatnosti zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Lako se može zamijeniti sličnom otrovnom čehavom vitezovkom (Tricholoma squarrulosum) kojoj je meso nepromjenjive boje i listići ne teže da postanu tamnocrveni, a po bazi stručka nema zeleno-plavkaste mrlje. Paziti da se ne zamijeni s otrovnom tigrastom vitezovkom (Tricholoma pardinum) čiji listići, meso i baza stručka nikad ne pocrvene. Svilenasta vitezovka (Tricholoma columbetta) je s bijelim čupercima. Ponekad tamnočehasta vitezovka ima crvenkasto meso. Najznačajnija karakteristika po kojoj se razlikuje od navedenih vrsta je miris na brašno i crvenkasta boja mesa na prerezu, ali imajte na umu da može proći i nekoliko sati dok se ne pojavi crvenilo pa stoga za točno određivanje pričekajte sljedeći dan i provjerite je li meso pocrvenilo na mjestu prereza. Samo ružičastolistićava vitezovka miriše na brašno, dok miris tamnočehaste vitezovke najviše podsjeća na papar.

TIGRASTA VITEZOVKA

Tricholoma pardinum (Pers.) Quél.

Engleski naziv: Leopard Knight

Klobuk: 4-11 (16) cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini; bijela je osnova prekrivena širokim sivim, sivkastim, sivo-smeđim ili crno-smeđim čehicama koje se prema rubu gube, rub je dugo vremena podvijen, često je istrgan i nepravilno valovit.

Stručak: 5-8 (9) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, robustan, tvrd, često je zadebljan na bazi, može biti trbušast, pun; bijel, bjelkast, žućkast, kremast ili je lagano oker, često je mjestimice s crvenkasto-smeđim mrljicama, u mladosti je pri vrhu često orošen gutacijskim kapljicama i brašnjav, vlakanca na dodir postaju crvenkasto-smeđa.

Listići: Osrednje su gusti, izrezani su uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilno pilasta; bjelkasti, kasnije su žućkasti, ponekad su s maslinastom nijansom, u starosti posmeđe, u mladosti s listića vrlo karakteristično padaju bistre gutacijske kapljice.

Spore: Eliptične, prozirne, glatke, nisu amiloidne, (7) 7.1 - 8.3 (9.8) × (4.8) 5.1 - 6.1 (6.8) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 7.6 × 5.5 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, tvrdo, debelo, bijelo, bjelkasto, mjestimice je crvenkasto, osobito u dnu stručka; miris nije izražen, a okus je blag na brašno, ne smije se kušati je je otrovno i izaziva bolove u želucu.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u razbacanim skupinama, u svim tipovima šumama, uglavnom u bjelogoričnim šuma, rijetko u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom i bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Uzrokuje teška trovanja, a čak i mala proba okusa uzrokuje tegobe. Ne može se isključiti čak i smrtni ishod kod oslabljenih osoba. Razdoblje latencije kod trovanja obično je vrlo brzo i iznosi oko 15 minuta do najviše 4 sata nakon konzumacije.

Napomena: otrovnom čehavom vitezovkom (Tricholoma squarrulosum) koja je tamnije boje, s gotovo crnkastim čehicama, oštrica listića je često crnkasto prošarana, a stručak je čehast.

SIVKA

Tricholoma portentosum (Fr.) Quél.

Etimologija: portentosum (lat.) = vanredno. Po izgledu.

Engleski naziv: Coalman

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, prvo je poluloptast ili zvonolik, kasnije je spljošten i malo ispupčen na sredini, mazav, vlažan, po suhom je vremenu sjajan, kožica se lako guli; tamnosiv do sivo-smeđ, sa žutom je ili ljubičastom nijansom, na sredini je tamniji, skoro crn, često je radijalno raspucan, s crnim radijalno postavljenim vlakancima, rub je u starosti izvrnut, tanak i valovit.

Stručak: 6-9 (11) cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, robustan, gladak, na dnu je zadebljan, najprije je pun, kasnije je šupalj, gol; bijel, kasnije je žućkast do žućkasto-zelenkast, vlaknast, uzdužno je brazdast, u gornjem je dijelu pahuljast.

Listići: Gusti, mekani, prirasli, široki, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti do žućkasto-zelenkasti, u starosti su sa žućkastim pjegama.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, prozirne, 5-7 x 3-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, vlaknasto, bijelo, ispod kožice klobuka je sivo; miriše svježe poput dinje, krastavca ili na brašno, a okus je također na brašno, nakon duljeg žvakanja poput dinje ili kamenica.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom za 10-tak minuta poplavi, dok s kalijevom lužinom poprimi boju pijeska.

Stanište: Raste u jesen i zimu (čak i nakon prvih mrazeva), pojedinačno ili skupno, uglavnom u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, borom ili jelom, a rijetko s hrastom, brezom, divljom trešnjom ili jasikom. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna je od najukusnijih vitezovki. Kod većih je primjeraka potrebno odstraniti kožicu s klobuka.

Napomena: Prepoznatljiva je po žuto-zelenkastom stručku po čemu se razlikuje od žutozelene vitezovke (Tricholoma sejunctum) koja ima bijeli stručak i nejestiva je zbog gorčine. Slična je limunasta vitezovka (Tricholoma viridilutescens), a žareća vitezovka (Tricholoma virgatum) je malo toksična, ima konusni klobuk i gorko meso. Mišja vitezovka (Tricholoma terreum) nema žućkasti stručak. Smatra se albino oblikom ili varijantom vitezovki s crnim vlakancima po klobuku.

SAPUNASTA VITEZOVKA

Tricholoma saponaceum (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: saponaceus (lat.) = sapunast. Po mirisu po sapunu za pranje.

Engleski naziv: Soapy Knight

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen, gol; vrlo je promjenjive boje, može biti sivkast, žut, žuto-narančast, maslinastozelen, tamnosiv, ponekad je sivo-smeđ i crnkasto pjegav, po suhom se vremenu raspucava na sitne čehice na svjetlijoj osnovi, rub je vrlo nepravilan, ubrzo je izvrnut, raspucan i valovit.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 0.8-1.5 (2) cm debeo, promjenljivog je oblika, valjkast je ili zadebljan na bazi, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, nekad je sa šiljatom bazom, često je uvijen; bijel, žućkast, kasnije je prljavo smeđ.

Listići: Gotovo su rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, debeli; bijeli, bjelkasti, kasnije su žućkasti do žućkasto-zelenkasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, 5-6 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bjelkasto je do žućkasto, na ozlijeđenim mjestima ili na presjeku postane crvenkasto što se osobito uočava u bazi stručka; miris nije izražen ili je na sapun, a okus je gorkast i na brašno.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, dok meso s laktofenolom polako postane ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Prvu i petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ova je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa, ali se može koristiti ako se prethodno termički obradi. Po nekim je autorima nejestiva vrsta, a po drugim lagano otrovna, jer sadrži toksine koji mogu uzrokovati teške želučane smetnje pa je smatramo otrovnom.

Napomena: Vrlo je promjenljivog izgleda. Jedina je pouzdana osobina crvenkasto meso na prerezu.

ŽUĆKASTA VITEZOVKA

Tricholoma scalpturatum (Fr.) Quél.

Etimologija: scalpturatus (lat.) = urezano, urezbareno, ugravirano. Po raspucanoj površini klobuku na polja.

Engleski naziv: Yellowing Knight

Klobuk: 3-8 (9) cm, mesnat, prvo je stožast, kasnije je izravnat i sa zaobljenom izbočinom na sredini, suh; sive je do sivo-smeđe boje, površina je dlakavo-čehava, osnova je krem-sivkasta, rub je u mladosti podvijen i povezan sa stručkom sa bjelkastim ostacima zastorka, kasnije je često raspucan.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 0.8-1.5 (1.8) cm debeo, valjkast, najčešće je zakrivljen, do starosti je pun, zatim je cjevasto-šupljikav, većinom je gladak; bijel, sivkast do sivo-smeđ, često je bjelkasto vlaknast od ostataka prolazne bijele koprene koja je nekad gusta, a nekad jedva uočljiva (u mladosti), ponekad podsjeća na vjenčić.

Listići: Dosta su gusti, tanki, široki su oko 4 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, uglavnom se račvaju odmah do stručka, oštrica je valovita; bijeli, bjelkasti, požute ako se protrljaju.

Spore: Eliptične, nisu amiloidne, (4) 4.2 - 5.4 (6.2) × (2.7) 3 - 3.7 (4.4) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.7), N = 70, Me = 4.8 × 3.4 µm, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, suho, veoma je lomljivo, bjelkasto, ispod vrha je sivkasto prožeto, na prerezu kasnije požuti, najkasnije slijedeći dan, ali ne uvijek pa se teško određuje; izrazito miriše na užeglo brašno, a okus je također na užeglo brašno i malo na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (skoro svake godine i u proljeće) u miješanim i bjelogoričnim šumama, parkovima i na rubu šumskih puteva u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće grabom, hrastom ili brezom, na travnatim terenima, voli sunčana i svijetla staništa.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali se smatra nejestivom jer postoji velika opasnost od zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta mišja vitezovka (Tricholoma terreum) od koje se razlikuje po nešto svjetlijoj osnovi klobuka, listićima koji požute, te mirisom na brašno. Mišja vitezovka je bez mirisa, meso joj je lomljivije i raste kasno u godini samo ispod crnogoričnog drveća, najčešće borova, a listići su joj razmaknuti i sivi.

SJENOVITA VITEZOVKA

Tricholoma sciodes (Pers.) C.Martín

Etimologija: skia (gr.) = sjena, hlad + eidos (gr.) = izgled, obličje. Po sivo-smećkastoj boji.

Engleski naziv: Beech Knight

Klobuk: 4-8 (10) cm širok, prvo je nepravilno stožast, kasnije je raširen i tupo ispupčen ili je s trajno izraženom šiljatom grbicom na sredini; najprije je tamnosiv s ljubičastim odsjajem koji se kasnije izgubi i tada postane sivo-smeđ, najprije je s uraštenim vlakancima izmiješanim sa sitnim čehicama, nekad je po suhom vremenu radijalno raspucan, rub je prilično tanak i često valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.9-1.8 cm debeo, valjkast, dosta je pravilan ili je malo zakrivljen, malo je zadebljan na bazi; bjelkast, sivkast, bez dekoracije, uvijek je gladak ili samo u starosti može biti malo vlaknasto-čehast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s brojnim lamelulama različite dužine, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku s kukicom, prilično su široki; bjelkasti, sivi, s manje ili više izraženim ružičastim ili mesnatocrvenkastim odsjajem, oštrica je ravna i u starosti je crnkasto-smeđa do crnkasta.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, 6.5-7.5 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; miris je na zemlju, a okus je najprije gorak, nakon kratkog vremena je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom poplavi, dok meso klobuka i listići s formolom postanu crvenkasto-oker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen tipično u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili grabom. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom i ne smije se konzumirati. Neke druge sive i sivo-smeđe vitezovke također su otrovne, zbog čega je opasno uključiti bilo koju od njih u jestive vrste osim najkarakterističnijih.

Napomena: Po izgledu su slične otrovne vrste žareća vitezovka (Tricholoma virgatum) i Tricholoma bresadolianum i čehava vitezovka (Tricholoma squarrulosum). U mladosti ima tipično stožasti oblik klobuka, površina je radijalno vlaknasta, nešto je svjetlije srebrnaste boje, a stručak gladak, dok su slične vrste veće rastom i imaju spljošteni klobuk, posebnu pozornost obratiti na čehastu dekoraciju površine i klobuka i stručka. Po izgledu su slične vitezovke iz skupine s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) koje imaju drugačiji okus mesa i sve su jestive osim tigraste vitezovke (Tricholoma pardinum) koja je sigurno otrovna vrsta. Može se pronaći u Zagrebu na području Mirogoja.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 599. Sjenovita vitezovka (Tricholoma sciodes (Secr.) Mart.)

ŽUTOZELENA VITEZOVKA

Tricholoma sejunctum (Sowerby) Quél.

Etimologija: sejunctus (lat.) = razmaknuto, odmaknuto. Po odmaknutosti od drugih sličnih vrsta, kao što je zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre).

Engleski naziv: Deceiving Knight

Klobuk: 5-12 (15) cm širok, prvo je stožast, kasnije se raširi i malo ispupči, često je asimetričan, po vlažnom je vremenu malo mazav, po suhom je vremenu sjajan; limunastožut, žuto-zelen, tamnomaslinast do crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija, od sredine prema rubu je s tamnosmeđim radijalnim i sitno mrežastim crticama, sitno je čehast, rub je tanak i najčešće podvijen.

Stručak: 6-12 (16) cm visok i 0.7-3.5 cm debeo, pun, čvrst, valjkast, na bazi je vretenasto zadebljan i više ili manje zašiljen, često je zakrivljen i uzdužno valovit; uglavnom je bijel, prema dnu je često žućkast, u starosti je kremast do kremasto-ružičast.

Listići: Prilično su široki, gusti, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni; bijeli, uz rub klobuka su često žućkasti.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, (4.6) 5.2 - 7.7 (8.2) × (4.2) 4.7 - 6.6 (7.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 6.4 × 5.7 µm, Qav = 1.1; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, u klobuku je debelo, bjelkasto, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto; miriše tek zamjetno na brašno, voće ili krastavce, a okus je najprije blag na brašno, naknadno je gorko.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u raštrkanim skupinama, u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, šumskim travnatim čistinama i uz rubove šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, poput bukve, breze ili johe, rjeđe se pronađe pored bora ili smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Dosta je gorka i uzrokuje povraćanje. Zelenkaste se vitezovke ne smiju konzumirati jer su u nekim vrstama pronađene tvari koje oštećuju organe, a ne može se isključiti ni zamjena sa smrtno otrovnom zelenom pupavkom (Amanita phalloides).

Napomena: Slična je sivka (Tricholoma portentosum) sa žućkastim stručkom i mnogo tamnijim klobukom. Od smrtno otrovne zelene pupavke se razlikuje po tome što nema volvu i vjenčić. Zelenkasta vitezovka je izvrsne kvalitete i ima žuće obojene listiće.

ČEHAVA VITEZOVKA

Tricholoma squarrulosum (Chev.) Sacc.

Etimologija: squamosus (lat.) = čehavo. Po dekoraciji.

Klobuk: 3-6 (9) cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini, nepravilno je zakrivljen; prvo je sivo-crn, crno-smeđ, osnova je krem-sivkasta, sredina je tamnija, prekriven je vunastim i rijetkim crno-smeđim čehicama koje se razlažu po površini, na pritisak ne mijenja boju, rub je u mladosti jako vunast i maljav, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 8-15 (18) mm debeo, uglavnom je valjkast, malo je vretenasto ili batinasto zadebljan na bazi koja je zašiljena, pun, čvrst; bjelkast, sivo-crn do crno-smeđ, nešto je svjetliji od klobuka, površina je prekrivena sa crno-smeđim rijetkim čehicama, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je glatka i crnkasto prošarana; bjelkasto-sivkasti do svijetložućkasti.

Spore: Eliptične, s glatkom stijenkom, s malim apikulumom, prozirne, neamiloidne, (6) 6.2 - 7.8 (8.5) × (3.1) 3.5 - 4.4 (4.8) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2 (2.1), N = 120, Me = 7 × 3.9 µm, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, kremasto-žućkasto, nepromjenjive je boje; miris nije izražen ili je slab na brašno, ponekad podsjeća na papar ili bosiljak, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Primjerak na trećoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vjerojatno nije otrovna, ali je smatramo otrovnom vrstom, jer postoji ogromna mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama, osobito s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) u kojoj je pronađen toksin koji izaziva razgradnju mišića (rabdomiolizu).

Napomena: Od sličnih vrsta iz svoje skupine razlikuje se po čehastom ili vunastom klobuku. Paziti samo da se ne zamijeni s otrovnom tigrastom vitezovkom (Tricholoma pardinum) koja ima zdepastiji stručak, drugačiji miris i pojedinačne i razdvojene čehice. Od vitezovki su slične vrste još i mišja vitezovka koji ima nešto glađi klobuk i nema mirisa, žućkasta vitezovka (Tricholoma scalpturatum) koja miriše na brašno i u starosti požuti.

BJELKASTA VITEZOVKA

Tricholoma stiparophyllum (N.Lund) P.Karst.

Engleski naziv: Chemical Knight

Klobuk: 4-8 (11) cm širok, najprije je stožast ili poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i istaknuto ispupčen na sredini, gladak, bez sjaja, suh; bijel, žućkasto-smeđ do oker, ispupčenje na sredini je tamnije, u starosti je oker-smeđe pjegav, rub je najprije podvijen, kasnije je često malo narebran i valovit.

Stručak: 3-9 (12) cm visok i 0.8-2 (3) cm debeo, pun, krut, lomljiv, proširen je na bazi, na samom dnu je zašiljen, bez sjaja; bjelkast, krem, u starosti je sa žućkastim mrljama, na ozlijeđenim mjestima ili na pritisak posmeđi, fino je vlaknast, na bazi je s micelijskim nitima.

Listići: Vrlo su gusti, kruti, pravilno su izmiješani s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem; bijeli, bijelo-kremasti, kasnije su prošarani hrđastosmeđim mrljama.

Spore: Eliptične, prozirne, 4.8-7 x 3.3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, kruto, lomljivo, vlaknasto, bijelo je do kremasto-žuto, nepromjenjive je boje; neugodno miriše na plin, zemlju ili staro smeće, poput sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum), a okus je gorak i vrlo trpak, vrlo rijetko je blag.

Kemijske reakcije: Spore u dodiru s amonijakom postanu žućkaste.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u bjelogoričnim šumama, na rubu šuma i u grmlju u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, hrastom ili bukvom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je zbog neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Napomena: Uz bijelu vitezovku (Tricholoma album) slična je i sumporasta kružoliska koja ima razmaknute listiće i dekorirani klobuk, meso je slično po tendenciji da požuti. Dio je skupine vitezovki neugodnog mirisa.

Tricholoma sulphurescens - created on October

ŽUTOPJEGAVA VITEZOVKA

Tricholoma sulphurescens Bres.

Etimologija: sulphuresco (lat.) = boje sumpora, sumporasto. Po boji koju poprimi.

Engleski naziv: Yellow Staining Knight

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, gladak, mazav; bijel, kasnije je kremast, često je šafranastožuto prošaran, na sredini je žućkast, mjestimično je sa žuto-narančastim mrljama, fino je šafranastožuto svilenast.

Stručak: 6-9 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, pun, nepravilan, skoro je gladak; bijel, u starosti ili na pritisak požuti, donji je dio više ili manje prošaran tamnijim sitnim čehicama.

Listići: Krupni, gusti, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su erodirani; bijeli su do kremasti, oštrica je žućkasta i nepravilno nazubljena.

Spore: Skoro kuglaste, prozirne, 4-6.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo do blago žućkasto, u starosti je sumporastožuto, na dodir ili u starosti se stvaraju žute mrlje; miriše na gljive ili neugodno na sapun ili zemlju poput bijele vitezovke (Tricholoma album), okus je malo papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Meso joj karakteristično teži da postane žuto. Na istom staništu rastu neke slične vrste, ali su one mnogo većih dimenzija. Slične su postojana vitezovka (Tricholoma lascivum), bjelkasta vitezovka (Tricholoma stiparophyllum) i bijela vitezovka koje su bijele boje, imaju gladak stručak, a meso im u dodiru sa zrakom ne požuti.

SUMPORASTA VITEZOVKA

Tricholoma sulphureum (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: sulphureus (lat.) = sumpor, boje sumpora, sumporasto. Po boji.

Engleski naziv: Stinky Knight

Klobuk: 3-8 (11) cm širok, u mladosti poluloptast, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini; sumporastožut je do svijetlo crvenkasto-smeđ, sredina je djelomično tamnocrvenkasto čehasta, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-2 cm debeo, dosta je debeo, najprije je pun, kasnije je šupalj, zadebljan je prema dnu; žućkast, prema dnu je svjetliji, vlaknast je i slabo čehast.

Listići: Prilično su rijetki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem; žućkasti, sumporastožuti.

Spore: Eliptične, prozirne, 9-10.8 x 5.6-6.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, vlaknasto, blijedožuto; tipičnog je neogodnog mirisa na plin, a okus je također neugodan, nakon kušanja može uzrokovati mučninu.

Kemijske reakcije: Ako meso natrljamo kristalima željeznog sulfata ono pozeleni, dok kožica stručka s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na drugoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta jer konzumacija izaziva vrtoglavicu i probleme s koordinacijom, uglavnom s blagim simptomima.

Napomena: Nepogrešivo se prepoznaje po oštrom mirisu. Slična je nejestiva riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) koja ima guste listiće. Najsličnija je žablja vitezovka (Tricholoma bufonium) koja ima jednu crvenkastu mrlju na sredini klobuka i raste u crnogoričnim šumama. Po boji listića je slična zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre) koja je izvrsne kvalitete, a razlikuje se po jakom mirisu na plin i po mnogo širim i razmaknutijim listićima. Po izgledu i mirisu slična je vrsta Tricholoma inamoenum koja je prljavobijele boje, mnogo većih dimenzija, ima žute mrlje i žuti stručak, te je užeglog mirisa i gorkog okusa.

MIŠJA VITEZOVKA (MIŠEK)

Tricholoma terreum (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: terreus (lat.) = zemlja, boja zemlje, sivo. Po boji.

Engleski naziv: Grey Knight

Klobuk: 4-7 (9) cm širok, prvo je široko zvonolik ili konveksan, zatim se otvori i manje ili više ispupči na sredini, suh; sivo-crnkast ili je mišje sive boje, na rubu je svijetlosiv do sivo-smeđ, maljav, sitno čehast, često je radijalno raspucan, rub je u mladosti fino vunast.

Stručak: 3-9 (12) cm visok i 1-2 (2.2) cm debeo, najprije je pun, kasnije je skoro šupalj, mekan, gol, suh; bijel, bjelkast, na vrhu je svjetliji, ponekad je lagano bjelkasto čehast, na dodir postane hrđastosmeđ, prekriven je manje ili više uočljivom i dosta postojanom sivkastom koprenom.

Listići: Rijetki, široki, prilično su lomljivi, prirasli su uz stručak sa zupcem; najprije su bijeli, zatim su karakteristično pepeljastosivi, oštrica je ponekad crnkasta i više ili manje nazubljena.

Spore: Eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 5-8 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, najviše je lagano sivkasto, nepromjenjive je boje; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je blag, također nije na brašno.

Kemijske reakcije: Baza stručka i meso u dodiru s formolom pocrvene, a meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad čak i zimi, u velikim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama, po livadama, parkovima i vrtovima u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, smrekom, jelom i duglazijom, na hranjivim i često vapnenastim tlima. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, treću Danijel Mulc, a posljednje tri Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Dugo je vremena smatrana kao dobra jestiva vrsta blagog okusa kada se pravilno termički obradi, međutim, potreban je oprez iz najmanje dva razloga. Prvi je taj što se lako pomiješa s drugim otrovnim sivim ili sivo-smeđim vitezovkama, što je čini opasnom za uključivanje u jestive gljive i zato što su vitezovke poznate po promjenjivom izgledu pa niti jednu od njih ne uključujemo u jestive vrste. Drugi je razlog što su znanstvenici nedavno u ovoj vrsti identificirali toksine koji uzrokuju rabdomiolizu, bolest koja može uzrokovati nepopravljiva i ponekad smrtonosna oštećenja bubrega. Stoga se preporučuje da se ni ova vrsta niti njezina bliska srodnica zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre), koja sadrži iste toksine, nikada ne skupljaju za konzumaciju (Chemistry. 2014. Fatal Toxins Found in "Edible" Wild Mushrooms).

Napomena: Ima vrlo mnogo sličnih vrsta s kojima je moguća zamjena. Sivkasta vitezovka (Tricholoma triste) je istog oblika, ali su joj ostaci ovoja priljubljeniji na klobuku, vrbina vitezovka (Tricholoma cingulatum) ima mali vjenčić, žućkastoj vitezovki (Tricholoma scalpturatum) meso i listići teže da požute i da se zamrljavaju, srebrnasta vitezovka (Tricholoma argyraceum) je vrlo slična, ali je mnogo rjeđa vrsta, ružičastolistićava vitezovka (Tricholoma orirubens) ima tamniji klobuk, baza stručka je zelenkasta ili modrikasta i malo pocrveni na svim djelovima, a klobuk je prekriven tamnijim čehicama, skoro crnkastim, čehava vitezovka (Tricholoma squarrulosum) karakteristično miriše na papar, velika besjajnica (Dermoloma cuneifolium) ima vodenaste listiće, sjajne je sivkaste boje i sivka (Tricholoma portentosum) ima žuti stručak i smeđo-maslinasti klobuk i krupnija je rastom. Sve navedene vitezovke su jestive. Žareća vitezovka (Tricholoma virgatum) je zvonolika i srebrnasto-sjajna od pahuljastih vlakanaca po kožici, sjenovita vitezovka (Tricholoma sciodes) je paprenog i gorkog okusa, smatraju se otrovnim vrstama. Tigrasta vitezovka (Tricholoma pardinum) je otrovna vrsta, mnogo je većih dimenzija i nema šuplji stručak koji je dosta zadebljan na bazi. Također i sitnosporna besjajnica (Tricholoma josserandii) ima određenu dozu toksičnosti.

Tricholoma triste - created in Estonia by Vello Liiv

SIVKASTA VITEZOVKA

Tricholoma triste (Scop.) Quél.

Etimologija: triste (lat.) = tužan, sjetan, žalostan. Po sivkastom izgledu.

Klobuk: 1.5-2.8 (3) cm širok, prvo je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ispupči na sredini, suh; svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ, u mladosti je vunasto-dlakav, čitav je radijalno vlaknast do sitno čehast, površina se često radijalno raspucava i otkriva bjelkasto meso, rub je bljeđi, podvijen i u mladosti jako dlakav.

Stručak: 2-2.9 cm visok i 0.7-1 cm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, lagano je zadebljan na bazi, suh; bijel je do sivkast, svilenkasto je vlaknast, na vrhu je bijelo pahuljast, na bazi je maljav od micelija.

Listići: Gusti, 2-5 mm široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nazubljena; sivkasti su do sivi.

Spore: Eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 7-8.5 x 3.8-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo je do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen u miješanim šumama na terenima bogatim mahovinom ili u travi, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti i lako se zamijeni sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Po izgledu se eventualno može zamijeniti s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum). Razlikuje se po vlaknasto-čehastom stručku koji je na vrhu bijel i gladak.

Tricholoma umbonatum - created on September 2020 in Fodra, Roncegno Terme, Italy by Marco Floriani

ISPUPČENA VITEZOVKA

Tricholoma umbonatum Clémençon & Bon

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je poluloptast ili donekle stožast, kasnije se izravna i uvijek jasno oštro ispupči na sredini, kožica se lako guli; sivkasto-smeđ do žuto-smeđ, sa zeleno-smeđim do žuto-maslinastim vlaknima na svijetloj osnovi, na sredini je tamniji, rub je u starosti svjetlije bjelkaste do sivkaste boje i nepravilno valovit.

Stručak: 6-8 cm visok, valjkast, uvijek je zakrivljen, na bazi je nešto zadebljan s izraženom više ili manje obrubljenom bulbom, pun; bjelkast, malo je smećkasto vlaknast, kasnije posmeđuje, na pritisak lagano požuti, osnova bjelkasto-krem.

Listići: Gusti, prirasli su na stručak sa zupcem, poneki se račvaju, oštrica nepravilno valovita; bjelkasti, kasnije su kremasti.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, sa širokom uljnom kapljom u sredini, prozirne, 5.4-8 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Malo je vlaknasto, bjelkasto, u ispupčenju na klobuku je sivkasto-krem; miriše slabo na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom i hrastom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su i otrovne.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po oštro ispupčenom klobuku, kožici koja se guli, listićima koji su prirasli sa zupcem i malo gorkastom mesu.

Tricholoma ustale - created in Norway by Bjørn Eidhammer

PROMJENJIVA VITEZOVKA

Tricholoma ustale (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: ustus (lat.) = opaljeno. Po tendenciji da pocrni.

Engleski naziv: Burnt Knight

Klobuk: 2-10 (13) cm širok, najprije je poluloptast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, gladak, bez dekoracije, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, po suhom je vremenu sjajan, kožica se može guliti; smeđ, crveno-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamnosmeđ do crno-smeđ, s hrđastosmeđim je pjegama, fino je radijalno vlaknast, rub je nešto blijeđi i dugo vremena podvijen, nije narebran.

Stručak: 3-8 (11) cm visok i 1-1.7 (2.2) cm debeo, valjkast, nepravilan, prema bazi je često zadebljan i zakrivljen, zašiljen je na dnu, nije mazav, pun, u starosti je šupalj; svijetlosmeđ, prema dolje je tamnosmeđe zrnast ili vlaknast, na vrhu je bijel, nema vjenčića, eventualno je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Relativno su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s brojnim lamelulama; bijeli, kremasti, kasnije su hrđastosmeđe pjegavi i teže da pocrnu, osobito na rubu.

Spore: Eliptične, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je kremasta do žućkasta.

Meso: Debelo, bijelo, u dodiru sa zrakom postane smećkasto, kod razvijenih gljiva teži da pocrni, pri dnu stručka je tamne crvenkasto-smeđe boje; miris nije izražen ili je slab na brašno, a okus je gorak, na zemlju i također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili busenasto, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Lagano je otrovna vrsta i u većim količinama uzrokuje gastrointestinalne probleme.

Napomena: Ista je batschijeva vitezovka (Tricholoma fracticum). Opisana je vrsta prepoznatljiva po mesu koje pocrni, osobito uz listiće, a po toj karakteristici je i dobila ime.

SLIČNA VITEZOVKA

Tricholoma ustaloides Romagn.

Etimologija: Po sličnosti sa sličnom opaljenom vitezovkom (Tricholoma ustale).

Engleski naziv: Charred Knight

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je poluloptast ili nepravilno konveksan, kasnije se otvori i spljošti, nije uvijek pravilan, površina je po vlažnom vremenu vlažna, mazava i ljepljiva; crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, često je s mrljama po površini, rub je svjetliji, tanak, gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je manje ili više narebran.

Stručak: Valjkast, dosta je pravilan, vretenast; svijetlosmeđ, na vrhu je bjelkast, smeđe vlaknast, prema vrhu je postepeno jasno drugačije boje i malo čehast, s jasno je izraženom prstenastom zonom.

Listići: Nisu široki, prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli; bijeli, ubrzo su s hrđastosmeđim mrljama, na oštećenim mjestima posmeđe.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 5.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, kompaktno, vlaknasto, bijelo, bjelkasto, sa laganom je tamnocrvenom nijansom; miriše karakteristično jako na brašno ili krastavac, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkastog okusa mesa, koji je prisutan i nakon kuhanja. Također je lagano otrovna vrsta i samo u većim količinama uzrokuje gastrointestinalne probleme. U nekim se zemljama smatra jestivom vrstom ako se konzumira u manjim količinama. Ipak, smeđe vitezovke ne treba sakupljati za konzumaciju, jer neke vrste izazivaju alergijske reakcije.

Napomena: Od promjenjive se vitezovke razlikuje po jakom mirisu i okusu na brašno. Slična vrsta također raste u bjelogoričnim šumama, ali nema izražen miris, a okus joj je lagano gorkast. Gotovo je ista kao batschijeva vitezovka (Tricholoma fracticum).

ČUPAVA KRUŽOLISKA

Tricholoma vaccinum (Schaeff.) P.Kumm.

Engleski naziv: Scaly Knight

Klobuk: 4-8 (13) cm širok, prvo je stožast, zatim je izrazito konveksan, kasnije je raširen, ispupčen pa ulegnut s ispupčenjem na sredini, suh; smećkast, crveno-smeđ, prema sredini je tamniji, kada se otvori postaje brazdast i napadno radijalno vlaknasto-ljuskav, rub je u mladosti jako podvijen te napadno čupav i maljav, a dekoracija prelazi preko ruba.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 0.8-2 (3) cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, prvo je pun, zatim je nepravilno šupalj, u mladosti je iznutra crvenkasto-smeđ; smeđ, crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, prema dolje je uzdužno smeđo-crvenkasto vlaknast.

Listići: Nisu osobito gusti, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je malo nazubljena; najprije su bjelkasti, zatim su žućkasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, nisu amiloidne, 5-8 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo je samo u sredini klobuka, bijelo, kasnije je mjestimično crvenkasto do smeđe; lagano miriše na zemlju, a okus je oštar i gorak.

Kemijske reakcije: Ako dodamo fenol na listiće oni poprime oker boju, dok meso i kožica klobuka s kalijevom lužinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko s bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer dio autora navodi da je tek neznatno otrovna i da u većim količinama izaziva mučninu, dok drugi spominju alergijske reakcije pa je najbolje ne koristiti ovu vrstu za konzumaciju.

Napomena: Može se zamijeniti s cijelim nizom sličnih kružoliski. Ponajprije s jestivom ljuskavom vitezovkom (Tricholoma imbricatum) koja u mladosti nema zvonoliki klobuk i nikad nije tako čehava. Podvrnut i zamršeno-čupavi rub klobuka toliko je tipičan da je nemoguća zamjena s nekom drugom vrstom. Bijelosmeđa vitezovka (Tricholoma albobrunneum) ima kestenjastosmeđu boju klobuka koji je uvijek gladak, u skupini je vitezovki koje mirišu na brašno ili nešto slično, a u kojoj se nalaze promjenjiva vitezovka (Tricholoma ustale), topolova vitezovka (Tricholoma populinum), narančasta kružoliska (Tricholoma aurantium), kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum), sve navedene vrste se smatraju jestivim osim topolove vitezovke koji ima odvratan miris i gorak okus. Prepoznatljiva je po listićima koji su nekada rđasto zamrljani.

Tricholoma virgatum - created in Finland by Martti Moisander

ŽAREĆA VITEZOVKA

Tricholoma virgatum (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: virga (lat.) = pruga, prut, šipka. Po vlakancima po površini klobuka.

Engleski naziv: Ashen Knight

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije tipično stožast, kasnije se raširi i jasno oštro ispupči na sredini, blistav, skoro je mazav; siv je ili sivo-smeđ, prekriven je tamnijim radijalno postavljenim vlaknima, često se radijalno rascijepljuje kao kod cjepača (Inocybe), rub je dugo vremena podvijen i tanak.

Stručak: 6-9 (10) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, valjkast, dosta je vitak, često je skoro bulbozno zadebljan na bazi, gol, pun; bjelkast, na vrhu je lagano pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli su na stručak sa zupcem; bjelkasti, zatim su malo žućkasti, oštrica je crnkasta i nazubljena.

Spore: Široko su eliptične, 6-7 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u stručku je vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo sivkasto, a u bazi stručka blago okerasto; miriše na zemlju, rotkvice ili zapaljenu travu, a okus je gorak i izuzetno ljut, papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, vrlo rijetko se pronađe u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom. Vitezovke ljutog okusa nikad nisu jestive. Ne preporučuje se konzumacija ove gljive, jer su poznati slučajevi u kojima je uzrokovala teške gastrointestinalne tegobe. U svakom slučaju, potreban je oprez pri sakupljanju bilo koje vitezovke sivkaste boje jer se lako zamijene s drugim blago otrovnim sivo-smeđim vrstama vitezovkama.

Napomena: Kako se pronađe na istom staništu sa sivkom (Tricholoma portentosum), potreban je oprez jer se mogu međusobno zamijeniti. Slična je nejestiva sjenovita vitezovka (Tricholoma sciodes) zajedno s kojom se smatra sinonimom čehave vitezovke (Tricholoma squarrulosum) koja nema zvonasti, već ulegnuti klobuk, a stručak je čehast. Kružoliske iz skupine s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) su jestive, a imaju tanki i šuplji stručak. Sjenovita vitezovka nema zvonoliki klobuk i ima čehasti stručak, dok je stručak kod žareće vitezovke gladak. Žareća vitezovka je srebrnasto-sive boje, sjajna od vlakanaca. Navedene slične vrste uglavnom nisu otrovne, već su samo nejestive zbog okusa, za razliku od tigraste vitezovke (Tricholoma pardinum) koja je teška otrovnica, ima čehav klobuk i puni debeli stručak.

Tricholoma viridilutescens - created in Finland by Tapio Kekki

LIMUNASTA VITEZOVKA

Tricholoma viridilutescens M.M.Moser

Klobuk: 3-13 (18) cm širok, najprije je konveksan, poslije raširen i tupo ispupčen na sredini, često je raspucan, po vlažnom je vremenu mazav; može biti gotovo zelen, žuto-zelen, maslinasto-smeđ do sivo-smeđ, ponekad je i s gotovo crnom sredinom, s siivo-crnim je uraslim vlaknima, rub je svjetlije žućkaste ili zelene boje, u mladosti je podvijen, u starosti se izravna i uzdigne.

Stručak: 6-9 (13) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, često je sužen na bazi, pun, gladak; najprije je bjelkast, kasnije je žućkast, žućkasto-zelenkast, na sredini je žut, a na vrhu i bazi je više bjelkast.

Listići: Gusti, uski, prirasli, oštrica je uglavnom istaknuto pilasta i valovita, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti, kasnije su sve žućkastiji, osobito na rubu klobuka.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, u stručku je uz rub žućkasto; lagano miriše na brašno ili plijesan, a okus blag do gorkast, te također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u parkovima, miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom i smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa i velike mogućnosti zamjene s vrlo sličnim otrovnim vrstama. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne. Općenito se sve zelenkaste gljive ne smiju koristiti u prehrambene svrhe, prvenstveno zbog moguće zamjene sa zelenom pupavkom (Amanita phalloides), dok su u nekim vitezovkama pronađene određene tvari koje mogu oštetiti organe.

Napomena: Lako se zamijeni s jestivom sivkom (Tricholoma portentosum), jer također može imati žućkasti stručak. Također se vrlo lako zamijeni i s nejestivom žutozelenom vitezovkom (Tricholoma sejunctum), koja samo iznimno može imati žućkasti stručak, a po boji klobuka neodoljivo podsjeća na smrtno opasnu zelenu pupavku.

Tricholomopsis decora - created in Finland by Tapio Kekki

ZLATNA VITEZOVKA

Tricholomopsis decora (Fr.) Singer

Etimologija: decor (lat.) = elegantno, otmjeno, dražesno. Po izgledu.

Engleski naziv: Prunes and Custard

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini; žuto-maslinast, žuto-narančast do narančasto-crven, osnova je žuta, površina je hrapava od sitnih crno-smeđih čehica.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, relativno je kratak, zakrivljen je i bez nekog standardnog oblika, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, često je već u mladosti šupalj; žućkast, često je bjelkasto zaprašen, uzdužno je vlaknast, čehast.

Listići: Prilično su gusti, lagano su prirasli za stručak, izmiješani su s lamelulama; zlatnožuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirna, 6-7.5 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je tanko, blijedožuto do žuto-oker; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast i gorkast.

Kemijske reakcije: Žućkasto meso u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete i na granici je jestivosti zbog gorkog okusa, a u većim količinama kod osjetljivih osoba može uzrokovati blage gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Zbog određenih sličnosti s rodom Tricholoma i Pleurotus, Singer je kreirao rod Tricholomopsis čije vrste po strukturi nalikuju vrstama iz roda Tricholoma, a po staništu na drvu vrstama iz roda Pleurotus. Vrste iz roda Tricholomopsis karakteriziraju žuta boja (klobuka, listića, stručka i mesa), čehavost, prozirne spore, bijela otrusina i rast na drvu. Slična je krvotočna šljemovka (Mycena haematopus). Nema opasnosti od zamjene s opasnim vrstama.

BLISTAVA ŽUTOLISKA

Tricholomopsis rutilans (Schaeff.) Singer

Etimologija: rutilans (lat.) = blistav (kao zlato), sjajnocrven. Po živoj boji.

Engleski naziv: Plums And Custard

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, prvo je zvonolik, zatim je otvoren; blijedo-žut, žuto-crven, crvenkast ili je ljubičasto-crven; prekriven je mnoštvom sitnih ljuskica purpurnocrvene ili ružičasto-ljubičaste boje na žućkastoj osnovi, rub je zaokružen.

Stručak: 3-18 (25) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, elastičan, često je sinusoidalno zakrivljen; prekriven je mnoštvom purpurnocrvenih ljuskica na žućkastoj osnovi, na bazi je žut, vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, izrezani su uz stručak, slobodni, žućkasti, oštrica je tamnija.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s grlićem, prozirne, (6.5) 6.6 - 8.3 (8.6) × (4.3) 4.5 - 5.8 (6.1) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 60, Me = 7.5 × 5.2 µm, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, blijedožuto; miris je neutralan do kiselkast, na voće ili vlažno drvo, a okus je također kiselkast i manje ili više gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane maslinastozeleno, a s kalijevom lužinom prljavocrveno, kao i listići i kora stručka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drvaća; izaziva bijelu trulež drva. Prvu i drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. U većim količinama kod osjetljivih osoba može uzrokovati blage gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Dosta je promjenljive boje klobuka, što ovisi o staništu i količini primljene svjetlosti.

Typhula contorta - created on October 2023 in Ленинский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Maxim Sharapov

UVIJENA KIJAČARKA

Typhula contorta (Holmsk.) Olariaga

Engleski naziv: Contorted Pipe Club

Plodno tijelo: 0.5-4 cm visoko i 2-5 mm široko, raste uvis poput trske, prema vrhu je sve deblje i deblje, u obliku je tanke batine, unutrašnjost je cjevasto šuplja, površina je glatka, gornji je zadebljani dio crtast i plosnat, u starosti i kada se osuši je uzdužno naborano, malo je pahuljasto, na bazi je blago baršunasto, donji je dio sterilan; žuto-smeđe, oker do smeđe, ponekad je s narančastom nijansom, pri vrhu je svjetlije, unutrašnjost je cjevasto šuplja.

Spore: Eliptične, glatke ili malo zrnaste, prozirne, 11.5-18.5 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, čvrsto, vlaknasto, žilavo, žućkasto-smeđe, vlakna se mogu guliti poput trave; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) i plodova raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom johe ili hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Uvijena je kijačarka vrlo karakteristična i bitno se razlikuje od cjevaste kijačarke (Typhula fistulosa) po tamnosmeđoj boji plodnog tijela koje je na gornjem dijelu prošireno i plosnato. Općenito predstavlja, zakržljalu, iskrivljenu i manju verziju cjevaste kijačarke.

CJEVASTA KIJAČARKA

Typhula fistulosa (Holmsk.) Olariaga

Etimologija: fistulatus (lat.) = šuplje, udubljeno. Po šupljoj batini.

Engleski naziv: Pipe Club

Plodno tijelo: Do 15 cm visoko i 3-5 (8) mm široko, raste uvis poput trske, prema vrhu je sve deblje i deblje, u obliku je tanke batine, unutrašnjost je cjevasto šuplja, površina je glatka, gornji je zadebljani dio crtast i plosnat, na bazi je blago baršunasto, donji je dio sterilan; žuto-smeđe, smeđe ili crveno-smeđe, pri vrhu je svjetlije, unutrašnjost je cjevasto šuplja.

Spore: Eliptične, glatke ili malo zrnaste, prozirne, 11.5-18.5 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, čvrsto, vlaknasto, žilavo, žućkasto-smeđe, vlakna se mogu guliti poput trave; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) i plodova raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom johe ili hrasta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Naraste i do 20 cm visoko, prepoznatljiva je po smećkastoj boji i po šupljoj unutrašnjosti cijelog plodnog tijela.

ŠAŠAVA KIJAČARKA

Typhula juncea (Alb. & Schwein.) P.Karst.

Etimologija: junceus (lat.) = sita, rogoz, šaš. Po izgledu.

Engleski naziv: Slender Club

Plodno tijelo: 2-15 cm visoko i 1-2 (3) mm široko, izgleda poput tankog štapića, na presjeku je okruglasto, veoma je tanko, valjkasto, u mladosti je puno, kasnije je šuplje, na vrhu je malo tupo i često zakrivljeno, nije račvasto, prema bazi se nalazi suženi dio koji skoro podsjeća na stručak, donji je sterilni dio stručka dug 1-2.5 cm, gornji je fertilni dio bjelkast, žućkast, oker do narančasto-smeđ i gladak, na bazi je s bijelim dlakavim rizomorfnim hifama.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-4 µm.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, čvrsto, žilavo, elastično, bjelkasto je do žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit na otpalom suhom lišću i drugim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili johe; prilično je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je raspoznatljiva po končastom izgledu i karakterističnom staništu na otpalom lišću raznog bjelogoričnog drveća. Nikada ili veoma rijetko raste na grančicama.

ČEKINJASTONOGA KIJAČARKA

Typhula setipes (Grev.) Berthier

Etimologija: seta (lat.) = dlaka, čekinja + pes (lat.) = stopalo. Po dlakavom stalku.

Plodno tijelo: 2-5 mm visoko, samo plodna glavica je 0.5-2 mm visoka i 0.2-0.8 mm široka, batinasto ili malo glavičasto, nerazgranato, stručkoliki produžetak je spojen sa podlogom bez sklerocija, bjelkasto, kremasto do smećkasto.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tvrdo, voštano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit lišća raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, johe i topole, kao i na trulim biljnim stabljikama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice, na peteljci lista od johe.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste samo na lišću raznog bjelogoričnog drveća i ne izrasta iz sklerocija.

JUDINO UHO

Auricularia auricula-judae (Bull.) Quél.

Etimologija: auricula (lat.) = uho. Po obliku.

Engleski naziv: Jelly Ear

Plodno tijelo: 1-13 (16) cm široko, glatko, najčešće je nepravilno u obliku uha ili kapice, s obje je strane nepravilno žilasto naborano, vrlo je slabo baršunasto, smeđe, maslinasto-smeđe, žuto-smeđe ili ljubičasto-sive boje.

Stručak: Vrlo je sitan, gljiva se pomoću kratke peteljke bočno drži za stanište, smeđ.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 11-23 x 4-8 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Smećkasto, prozirno, tanko, u mladosti je elastično i želatinozno, a kasnije se isuši i postane lomljivo, malo je žilavo i tvrdo, ako se namoči, ponovno postane želatinozno; miris nije izražen ili slab na plijesan ili na zemlju, a okus je blag, kada se žvače podsjeća na gumene bombone.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće od kolovoza do ožujka, često u brojnim skupinama, s jednim plodnim tijelom pokraj drugoga, kao parazit ili saprofit na starom bjelogoričnom drveću, međutim najčešće se pronađe na granama bazge, bukve, javora ili breze, vrlo rijetko na crnogoričnom drveću poput smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva. Prva, treća i četvrta slika snimljene su u srpnju na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na bazgi i bukvi, a druga na lokalitetu Sutina kod Sinja, na bazgi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva gljiva izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Može se i dehidrirati nakon čega postaje tvrda, pa ju je prije željene pripreme potrebno nakratko potopiti u vodi kako bi omekšala. U istočnim je zemljama specijalitet već više od 1000 godina. Kada se gljiva dehidrira moguće ju je samljeti u prah, a u Kini se najčešće koristi kao dodatak jelima ili juhi. Njezin je osvježavajući okus prikladan u varivima i umacima u kojima dobro reagira na pirjanje. Vrlo je popularna u azijskoj kuhinji pa je u Europi dosta kineskih restorana poslužuje kao salatu. Ako se pomiješa s nekim slatkim likerom poput orahovca te doda šećer u prahu, predstavlja pravi gljivarski specijalitet. Ne preporuča se konzumacija djeci do pete godine života, trudnicama i dojiljama, jer je moguće da negativno utječe na plodnost žena.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da se judino uho sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antikancerogeno (National Library of Medicine. 2024. Compounds originating from the edible mushroom Auricularia auricula-judae inhibit tropomyosin receptor kinase B activity; Comparative Antitumor Activity of Different Solvent Fractions from an Auricularia auricula-judae Ethanol Extract in P388D1 and Sarcoma 180 Cells), protuupalno (National Library of Medicine. 2024. Anti-inflammatory Activity of Dichloromethane Extract of Auricularia auricula-judae in RAW264.7 Cells), antibakterijski (National Library of Medicine. 2024. Evaluation of the phytoconstituents of Auricularia auricula-judae mushroom and antimicrobial activity of its protein extract; Mushroom Polysaccharides: Chemistry and Antiobesity, Antidiabetes, Anticancer, and Antibiotic Properties in Cells, Rodents, and Humans), antikoagulantno (protiv zgrušavanja krvi) (National Library of Medicine. 2024. Extraction Optimization, Structural Characterization, and Anticoagulant Activity of Acidic Polysaccharides from Auricularia auricula-judae). Judino se uho može učinkovito koristiti kod poremećaja metabolizma lipida i pretilosti uzrokovane visokokaloričnom prehranom (National Library of Medicine. 2024. Dietary Supplementation of Auricularia auricula-judae Polysaccharides Alleviate Nutritional Obesity in Mice via Regulating Inflammatory Response and Lipid Metabolism; Hypolipidemic Effects of Biopolymers Extracted from Culture Broth, Mycelia, and Fruiting Bodies of Auricularia auricula-judae in Dietary-induced Hyperlipidemic Rats; Auricularia auricula-judae Attenuates the Progression of Metabolic Syndrome in High-Fat Diet-Induced Obese Rats: Enzymatic Pre-Digestion Technology Is Superior to Superfine Grinding Method). Polisaharidi iz gljive također pomažu kod zacjeljivanja rana na koži (National Library of Medicine. 2024. Skin Wound-Healing Potential of Polysaccharides from Medicinal Mushroom Auricularia auricula-judae (Bull.)). Za dobar je učinak često dovoljan prstohvat ili pola žličice gljiva u prahu dnevno. Također se navodi da je Judino uho sposobno rastvoriti kamence u žučnom mjehuru i bubrezima.

Napomena: Kada zimi nestane gljiva i malo zatopli, može se naći na mjestima gdje raste bazga. Zbog karakterističnog izgleda, staništa, skoro uvijek ljubičastog tona te želatinoznog mesa, gotovo da ne postoji mogućnost zamjene s nekim drugim gljivama. Neka od vjerovanja kako je ova gljiva dobila ime jest to da se Juda objesio o bazgino drvo. 2010. godine je objavljeno da je proizvodnja Judinog uha četvrta vrsta gljive u svijetu po godišnjoj proizvodnji medicinskih i industrijski kultiviranih gljiva. Eventualno je slična vrbina drhtalica (Exidia recisa) koja obično raste na vrbi, a himenijalna površina nije žilasto naborana, već je više saćastog izgleda.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno, u obliku uha ili kapice sa sitnim stručkom; 2. površina je najčešće smeđa do ljubičasto-smeđa; 3. himenijalna površina je žilasto naborana; 4. meso je želatinozno, elastično i prozirno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bazge, a vrlo rijetko bukve