SLIČNA VITEZOVKA

Tricholoma ustaloides Romagn.

Etimologija: Po sličnosti sa sličnom opaljenom vitezovkom (Tricholoma ustale).

Engleski naziv: Charred Knight

Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je zvonolik, zatim je poluloptast ili nepravilno konveksan, kasnije se otvori i spljošti, nije uvijek pravilan, površina je po vlažnom vremenu vlažna, mazava i ljepljiva; crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, često je s mrljama po površini, rub je svjetliji, tanak, gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je manje ili više narebran.

Stručak: Valjkast, dosta je pravilan, vretenast; svijetlosmeđ, na vrhu je bjelkast, smeđe vlaknast, prema vrhu je postepeno jasno drugačije boje i malo čehast, s jasno je izraženom prstenastom zonom.

Listići: Nisu široki, prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli; bijeli, ubrzo su s hrđastosmeđim mrljama, na oštećenim mjestima posmeđe.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 5.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, kompaktno, vlaknasto, bijelo, bjelkasto, sa laganom je tamnocrvenom nijansom; miriše karakteristično jako na brašno ili krastavac, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkastog okusa mesa, koji je prisutan i nakon kuhanja. Također je lagano otrovna vrsta i samo u većim količinama uzrokuje gastrointestinalne probleme. U nekim se zemljama smatra jestivom vrstom ako se konzumira u manjim količinama. Ipak, smeđe vitezovke ne treba sakupljati za konzumaciju, jer neke vrste izazivaju alergijske reakcije.

Napomena: Od promjenjive se vitezovke razlikuje po jakom mirisu i okusu na brašno. Slična vrsta također raste u bjelogoričnim šumama, ali nema izražen miris, a okus joj je lagano gorkast. Gotovo je ista kao batschijeva vitezovka (Tricholoma fracticum).

ČUPAVA KRUŽOLISKA

Tricholoma vaccinum (Schaeff.) P.Kumm.

Engleski naziv: Scaly Knight

Klobuk: 4-8 (13) cm širok, prvo je stožast, zatim je izrazito konveksan, kasnije je raširen, ispupčen pa ulegnut s ispupčenjem na sredini, suh; smećkast, crveno-smeđ, prema sredini je tamniji, kada se otvori postaje brazdast i napadno radijalno vlaknasto-ljuskav, rub je u mladosti jako podvijen te napadno čupav i maljav, a dekoracija prelazi preko ruba.

Stručak: 4-8 (10) cm visok i 0.8-2 (3) cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, prvo je pun, zatim je nepravilno šupalj, u mladosti je iznutra crvenkasto-smeđ; smeđ, crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, prema dolje je uzdužno smeđo-crvenkasto vlaknast.

Listići: Nisu osobito gusti, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, oštrica je malo nazubljena; najprije su bjelkasti, zatim su žućkasti.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, nisu amiloidne, 5-8 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo je samo u sredini klobuka, bijelo, kasnije je mjestimično crvenkasto do smeđe; lagano miriše na zemlju, a okus je oštar i gorak.

Kemijske reakcije: Ako dodamo fenol na listiće oni poprime oker boju, dok meso i kožica klobuka s kalijevom lužinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko s bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer dio autora navodi da je tek neznatno otrovna i da u većim količinama izaziva mučninu, dok drugi spominju alergijske reakcije pa je najbolje ne koristiti ovu vrstu za konzumaciju.

Napomena: Može se zamijeniti s cijelim nizom sličnih kružoliski. Ponajprije s jestivom ljuskavom vitezovkom (Tricholoma imbricatum) koja u mladosti nema zvonoliki klobuk i nikad nije tako čehava. Podvrnut i zamršeno-čupavi rub klobuka toliko je tipičan da je nemoguća zamjena s nekom drugom vrstom. Bijelosmeđa vitezovka (Tricholoma albobrunneum) ima kestenjastosmeđu boju klobuka koji je uvijek gladak, u skupini je vitezovki koje mirišu na brašno ili nešto slično, a u kojoj se nalaze promjenjiva vitezovka (Tricholoma ustale), topolova vitezovka (Tricholoma populinum), narančasta kružoliska (Tricholoma aurantium), kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum), sve navedene vrste se smatraju jestivim osim topolove vitezovke koji ima odvratan miris i gorak okus. Prepoznatljiva je po listićima koji su nekada rđasto zamrljani.

Tricholoma virgatum - created in Finland by Martti Moisander

ŽAREĆA VITEZOVKA

Tricholoma virgatum (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: virga (lat.) = pruga, prut, šipka. Po vlakancima po površini klobuka.

Engleski naziv: Ashen Knight

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, najprije tipično stožast, kasnije se raširi i jasno oštro ispupči na sredini, blistav, skoro je mazav; siv je ili sivo-smeđ, prekriven je tamnijim radijalno postavljenim vlaknima, često se radijalno rascijepljuje kao kod cjepača (Inocybe), rub je dugo vremena podvijen i tanak.

Stručak: 6-9 (10) cm visok i 0.5-1.5 (2) cm debeo, valjkast, dosta je vitak, često je skoro bulbozno zadebljan na bazi, gol, pun; bjelkast, na vrhu je lagano pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli su na stručak sa zupcem; bjelkasti, zatim su malo žućkasti, oštrica je crnkasta i nazubljena.

Spore: Široko su eliptične, 6-7 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u stručku je vlaknasto, bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo sivkasto, a u bazi stručka blago okerasto; miriše na zemlju, rotkvice ili zapaljenu travu, a okus je gorak i izuzetno ljut, papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, najčešće u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, vrlo rijetko se pronađe u bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom. Vitezovke ljutog okusa nikad nisu jestive. Ne preporučuje se konzumacija ove gljive, jer su poznati slučajevi u kojima je uzrokovala teške gastrointestinalne tegobe. U svakom slučaju, potreban je oprez pri sakupljanju bilo koje vitezovke sivkaste boje jer se lako zamijene s drugim blago otrovnim sivo-smeđim vrstama vitezovkama.

Napomena: Kako se pronađe na istom staništu sa sivkom (Tricholoma portentosum), potreban je oprez jer se mogu međusobno zamijeniti. Slična je nejestiva sjenovita vitezovka (Tricholoma sciodes) zajedno s kojom se smatra sinonimom čehave vitezovke (Tricholoma squarrulosum) koja nema zvonasti, već ulegnuti klobuk, a stručak je čehast. Kružoliske iz skupine s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) su jestive, a imaju tanki i šuplji stručak. Sjenovita vitezovka nema zvonoliki klobuk i ima čehasti stručak, dok je stručak kod žareće vitezovke gladak. Žareća vitezovka je srebrnasto-sive boje, sjajna od vlakanaca. Navedene slične vrste uglavnom nisu otrovne, već su samo nejestive zbog okusa, za razliku od tigraste vitezovke (Tricholoma pardinum) koja je teška otrovnica, ima čehav klobuk i puni debeli stručak.

Tricholoma viridilutescens - created in Finland by Tapio Kekki

LIMUNASTA VITEZOVKA

Tricholoma viridilutescens M.M.Moser

Klobuk: 3-13 (18) cm širok, najprije je konveksan, poslije raširen i tupo ispupčen na sredini, često je raspucan, po vlažnom je vremenu mazav; može biti gotovo zelen, žuto-zelen, maslinasto-smeđ do sivo-smeđ, ponekad je i s gotovo crnom sredinom, s siivo-crnim je uraslim vlaknima, rub je svjetlije žućkaste ili zelene boje, u mladosti je podvijen, u starosti se izravna i uzdigne.

Stručak: 6-9 (13) cm visok i 1-2 (2.5) cm debeo, valjkast, često je sužen na bazi, pun, gladak; najprije je bjelkast, kasnije je žućkast, žućkasto-zelenkast, na sredini je žut, a na vrhu i bazi je više bjelkast.

Listići: Gusti, uski, prirasli, oštrica je uglavnom istaknuto pilasta i valovita, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti, kasnije su sve žućkastiji, osobito na rubu klobuka.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, u stručku je uz rub žućkasto; lagano miriše na brašno ili plijesan, a okus blag do gorkast, te također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u parkovima, miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom i smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa i velike mogućnosti zamjene s vrlo sličnim otrovnim vrstama. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne. Općenito se sve zelenkaste gljive ne smiju koristiti u prehrambene svrhe, prvenstveno zbog moguće zamjene sa zelenom pupavkom (Amanita phalloides), dok su u nekim vitezovkama pronađene određene tvari koje mogu oštetiti organe.

Napomena: Lako se zamijeni s jestivom sivkom (Tricholoma portentosum), jer također može imati žućkasti stručak. Također se vrlo lako zamijeni i s nejestivom žutozelenom vitezovkom (Tricholoma sejunctum), koja samo iznimno može imati žućkasti stručak, a po boji klobuka neodoljivo podsjeća na smrtno opasnu zelenu pupavku.

Tricholomopsis decora - created in Finland by Tapio Kekki

ZLATNA VITEZOVKA

Tricholomopsis decora (Fr.) Singer

Etimologija: decor (lat.) = elegantno, otmjeno, dražesno. Po izgledu.

Engleski naziv: Prunes and Custard

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini; žuto-maslinast, žuto-narančast do narančasto-crven, osnova je žuta, površina je hrapava od sitnih crno-smeđih čehica.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, relativno je kratak, zakrivljen je i bez nekog standardnog oblika, često je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, često je već u mladosti šupalj; žućkast, često je bjelkasto zaprašen, uzdužno je vlaknast, čehast.

Listići: Prilično su gusti, lagano su prirasli za stručak, izmiješani su s lamelulama; zlatnožuti.

Spore: Eliptične, glatke, prozirna, 6-7.5 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je tanko, blijedožuto do žuto-oker; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast i gorkast.

Kemijske reakcije: Žućkasto meso u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete i na granici je jestivosti zbog gorkog okusa, a u većim količinama kod osjetljivih osoba može uzrokovati blage gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Zbog određenih sličnosti s rodom Tricholoma i Pleurotus, Singer je kreirao rod Tricholomopsis čije vrste po strukturi nalikuju vrstama iz roda Tricholoma, a po staništu na drvu vrstama iz roda Pleurotus. Vrste iz roda Tricholomopsis karakteriziraju žuta boja (klobuka, listića, stručka i mesa), čehavost, prozirne spore, bijela otrusina i rast na drvu. Slična je krvotočna šljemovka (Mycena haematopus). Nema opasnosti od zamjene s opasnim vrstama.

BLISTAVA ŽUTOLISKA

Tricholomopsis rutilans (Schaeff.) Singer

Etimologija: rutilans (lat.) = blistav (kao zlato), sjajnocrven. Po živoj boji.

Engleski naziv: Plums And Custard

Klobuk: 3-12 (15) cm širok, prvo je zvonolik, zatim je otvoren; blijedo-žut, žuto-crven, crvenkast ili je ljubičasto-crven; prekriven je mnoštvom sitnih ljuskica purpurnocrvene ili ružičasto-ljubičaste boje na žućkastoj osnovi, rub je zaokružen.

Stručak: 3-18 (25) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, elastičan, često je sinusoidalno zakrivljen; prekriven je mnoštvom purpurnocrvenih ljuskica na žućkastoj osnovi, na bazi je žut, vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, izrezani su uz stručak, slobodni, žućkasti, oštrica je tamnija.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s grlićem, prozirne, (6.5) 6.6 - 8.3 (8.6) × (4.3) 4.5 - 5.8 (6.1) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 60, Me = 7.5 × 5.2 µm, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, blijedožuto; miris je neutralan do kiselkast, na voće ili vlažno drvo, a okus je također kiselkast i manje ili više gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane maslinastozeleno, a s kalijevom lužinom prljavocrveno, kao i listići i kora stručka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često skupno, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drvaća; izaziva bijelu trulež drva. Prvu i drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. U većim količinama kod osjetljivih osoba može uzrokovati blage gastrointestinalne poremećaje.

Napomena: Dosta je promjenljive boje klobuka, što ovisi o staništu i količini primljene svjetlosti.

Typhula contorta - created on October 2023 in Ленинский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Maxim Sharapov

UVIJENA KIJAČARKA

Typhula contorta (Holmsk.) Olariaga

Engleski naziv: Contorted Pipe Club

Plodno tijelo: 0.5-4 cm visoko i 2-5 mm široko, raste uvis poput trske, prema vrhu je sve deblje i deblje, u obliku je tanke batine, unutrašnjost je cjevasto šuplja, površina je glatka, gornji je zadebljani dio crtast i plosnat, u starosti i kada se osuši je uzdužno naborano, malo je pahuljasto, na bazi je blago baršunasto, donji je dio sterilan; žuto-smeđe, oker do smeđe, ponekad je s narančastom nijansom, pri vrhu je svjetlije, unutrašnjost je cjevasto šuplja.

Spore: Eliptične, glatke ili malo zrnaste, prozirne, 11.5-18.5 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, čvrsto, vlaknasto, žilavo, žućkasto-smeđe, vlakna se mogu guliti poput trave; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) i plodova raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom johe ili hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Uvijena je kijačarka vrlo karakteristična i bitno se razlikuje od cjevaste kijačarke (Typhula fistulosa) po tamnosmeđoj boji plodnog tijela koje je na gornjem dijelu prošireno i plosnato. Općenito predstavlja, zakržljalu, iskrivljenu i manju verziju cjevaste kijačarke.

CJEVASTA KIJAČARKA

Typhula fistulosa (Holmsk.) Olariaga

Etimologija: fistulatus (lat.) = šuplje, udubljeno. Po šupljoj batini.

Engleski naziv: Pipe Club

Plodno tijelo: Do 15 cm visoko i 3-5 (8) mm široko, raste uvis poput trske, prema vrhu je sve deblje i deblje, u obliku je tanke batine, unutrašnjost je cjevasto šuplja, površina je glatka, gornji je zadebljani dio crtast i plosnat, na bazi je blago baršunasto, donji je dio sterilan; žuto-smeđe, smeđe ili crveno-smeđe, pri vrhu je svjetlije, unutrašnjost je cjevasto šuplja.

Spore: Eliptične, glatke ili malo zrnaste, prozirne, 11.5-18.5 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, čvrsto, vlaknasto, žilavo, žućkasto-smeđe, vlakna se mogu guliti poput trave; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane) i plodova raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom johe ili hrasta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Naraste i do 20 cm visoko, prepoznatljiva je po smećkastoj boji i po šupljoj unutrašnjosti cijelog plodnog tijela.

ŠAŠAVA KIJAČARKA

Typhula juncea (Alb. & Schwein.) P.Karst.

Etimologija: junceus (lat.) = sita, rogoz, šaš. Po izgledu.

Engleski naziv: Slender Club

Plodno tijelo: 2-15 cm visoko i 1-2 (3) mm široko, izgleda poput tankog štapića, na presjeku je okruglasto, veoma je tanko, valjkasto, u mladosti je puno, kasnije je šuplje, na vrhu je malo tupo i često zakrivljeno, nije račvasto, prema bazi se nalazi suženi dio koji skoro podsjeća na stručak, donji je sterilni dio stručka dug 1-2.5 cm, gornji je fertilni dio bjelkast, žućkast, oker do narančasto-smeđ i gladak, na bazi je s bijelim dlakavim rizomorfnim hifama.

Spore: Eliptične, bademaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-4 µm.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, čvrsto, žilavo, elastično, bjelkasto je do žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprofit na otpalom suhom lišću i drugim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili johe; prilično je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je raspoznatljiva po končastom izgledu i karakterističnom staništu na otpalom lišću raznog bjelogoričnog drveća. Nikada ili veoma rijetko raste na grančicama.

ČEKINJASTONOGA KIJAČARKA

Typhula setipes (Grev.) Berthier

Etimologija: seta (lat.) = dlaka, čekinja + pes (lat.) = stopalo. Po dlakavom stalku.

Plodno tijelo: 2-5 mm visoko, samo plodna glavica je 0.5-2 mm visoka i 0.2-0.8 mm široka, batinasto ili malo glavičasto, nerazgranato, stručkoliki produžetak je spojen sa podlogom bez sklerocija, bjelkasto, kremasto do smećkasto.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tvrdo, voštano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit lišća raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, johe i topole, kao i na trulim biljnim stabljikama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice, na peteljci lista od johe.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste samo na lišću raznog bjelogoričnog drveća i ne izrasta iz sklerocija.

JUDINO UHO

Auricularia auricula-judae (Bull.) Quél.

Etimologija: auricula (lat.) = uho. Po obliku.

Engleski naziv: Jelly Ear

Plodno tijelo: 1-13 (16) cm široko, glatko, najčešće je nepravilno u obliku uha ili kapice, s obje je strane nepravilno žilasto naborano, vrlo je slabo baršunasto, smeđe, maslinasto-smeđe, žuto-smeđe ili ljubičasto-sive boje.

Stručak: Vrlo je sitan, gljiva se pomoću kratke peteljke bočno drži za stanište, smeđ.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 11-23 x 4-8 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Smećkasto, prozirno, tanko, u mladosti je elastično i želatinozno, a kasnije se isuši i postane lomljivo, malo je žilavo i tvrdo, ako se namoči, ponovno postane želatinozno; miris nije izražen ili slab na plijesan ili na zemlju, a okus je blag, kada se žvače podsjeća na gumene bombone.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće od kolovoza do ožujka, često u brojnim skupinama, s jednim plodnim tijelom pokraj drugoga, kao parazit ili saprofit na starom bjelogoričnom drveću, međutim najčešće se pronađe na granama bazge, bukve, javora ili breze, vrlo rijetko na crnogoričnom drveću poput smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva. Prva, treća i četvrta slika snimljene su u srpnju na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na bazgi i bukvi, a druga na lokalitetu Sutina kod Sinja, na bazgi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva gljiva izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Može se i dehidrirati nakon čega postaje tvrda, pa ju je prije željene pripreme potrebno nakratko potopiti u vodi kako bi omekšala. U istočnim je zemljama specijalitet već više od 1000 godina. Kada se gljiva dehidrira moguće ju je samljeti u prah, a u Kini se najčešće koristi kao dodatak jelima ili juhi. Njezin je osvježavajući okus prikladan u varivima i umacima u kojima dobro reagira na pirjanje. Vrlo je popularna u azijskoj kuhinji pa je u Europi dosta kineskih restorana poslužuje kao salatu. Ako se pomiješa s nekim slatkim likerom poput orahovca te doda šećer u prahu, predstavlja pravi gljivarski specijalitet. Ne preporuča se konzumacija djeci do pete godine života, trudnicama i dojiljama, jer je moguće da negativno utječe na plodnost žena.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da se judino uho sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antikancerogeno (National Library of Medicine. 2024. Compounds originating from the edible mushroom Auricularia auricula-judae inhibit tropomyosin receptor kinase B activity; Comparative Antitumor Activity of Different Solvent Fractions from an Auricularia auricula-judae Ethanol Extract in P388D1 and Sarcoma 180 Cells), protuupalno (National Library of Medicine. 2024. Anti-inflammatory Activity of Dichloromethane Extract of Auricularia auricula-judae in RAW264.7 Cells), antibakterijski (National Library of Medicine. 2024. Evaluation of the phytoconstituents of Auricularia auricula-judae mushroom and antimicrobial activity of its protein extract; Mushroom Polysaccharides: Chemistry and Antiobesity, Antidiabetes, Anticancer, and Antibiotic Properties in Cells, Rodents, and Humans), antikoagulantno (protiv zgrušavanja krvi) (National Library of Medicine. 2024. Extraction Optimization, Structural Characterization, and Anticoagulant Activity of Acidic Polysaccharides from Auricularia auricula-judae). Judino se uho može učinkovito koristiti kod poremećaja metabolizma lipida i pretilosti uzrokovane visokokaloričnom prehranom (National Library of Medicine. 2024. Dietary Supplementation of Auricularia auricula-judae Polysaccharides Alleviate Nutritional Obesity in Mice via Regulating Inflammatory Response and Lipid Metabolism; Hypolipidemic Effects of Biopolymers Extracted from Culture Broth, Mycelia, and Fruiting Bodies of Auricularia auricula-judae in Dietary-induced Hyperlipidemic Rats; Auricularia auricula-judae Attenuates the Progression of Metabolic Syndrome in High-Fat Diet-Induced Obese Rats: Enzymatic Pre-Digestion Technology Is Superior to Superfine Grinding Method). Polisaharidi iz gljive također pomažu kod zacjeljivanja rana na koži (National Library of Medicine. 2024. Skin Wound-Healing Potential of Polysaccharides from Medicinal Mushroom Auricularia auricula-judae (Bull.)). Za dobar je učinak često dovoljan prstohvat ili pola žličice gljiva u prahu dnevno. Također se navodi da je Judino uho sposobno rastvoriti kamence u žučnom mjehuru i bubrezima.

Napomena: Kada zimi nestane gljiva i malo zatopli, može se naći na mjestima gdje raste bazga. Zbog karakterističnog izgleda, staništa, skoro uvijek ljubičastog tona te želatinoznog mesa, gotovo da ne postoji mogućnost zamjene s nekim drugim gljivama. Neka od vjerovanja kako je ova gljiva dobila ime jest to da se Juda objesio o bazgino drvo. 2010. godine je objavljeno da je proizvodnja Judinog uha četvrta vrsta gljive u svijetu po godišnjoj proizvodnji medicinskih i industrijski kultiviranih gljiva. Eventualno je slična vrbina drhtalica (Exidia recisa) koja obično raste na vrbi, a himenijalna površina nije žilasto naborana, već je više saćastog izgleda.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno, u obliku uha ili kapice sa sitnim stručkom; 2. površina je najčešće smeđa do ljubičasto-smeđa; 3. himenijalna površina je žilasto naborana; 4. meso je želatinozno, elastično i prozirno; 5. raste na krupnim drvnim ostacima bazge, a vrlo rijetko bukve

NABORANO UHO

Auricularia mesenterica (Dicks.) Pers.

Engleski naziv: Tripe Fungus

Plodno tijelo: 4-12 (25) cm široko, jednim je krajem učvršćeno za supstrat, poput konzole, lepezasto stručak nije izražen, rub je cjelovit ili urezan poput latica cvijeta, s izdignutim rubom, naslagana su jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu; sivkasto-smeđe do svijetlosmeđe s nešto tamnosmeđim koncentričnim pojasevima; himenija je površina smještena s donje strane, rebrasto naborana, ljubičasto-smećkasta.

Spore: Izduženo eliptične, glatke, sužene su na jednom kraju, prozirne, iznutra su zrnaste ili s grlićem, 12-18 x 4-7 µm; bazidiji su s 3 pregrade, 60-80 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, sivkasto, smeđe, na kraju crnkasto, želatinozno, mekano-kožasto, tamno, u starosti otvrdne; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, busenasto, u šumama, parkovima, riječnim dolinama, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najšešće jasena, topole, bukve i breze. Sve slike snimljene su u srpnju na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Karakteristično je pojasasta i izgleda poput rasvjetanog cvijeta.

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je nepravilno, lepezasto, jednim krajem je učvršćeno za supstrat, poput konzole; 2. površina je sivkasto-smeđa do smećkasta s tamnosmeđim koncentričnim pojasevima; 3. rub je cjelovit ili urezan poput latica cvijeta; 4. himenijalna površina je rebrasto naborana; 5. meso je želatinozno; 6. raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća

ŽLJEZDOLIKA DRHTALICA

Exidia glandulosa (Bull.) Fr.

Etimologija: glandula (lat.) = žlijezda. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Black Witches' Butter

Plodno tijelo: 2-12 (20) cm široko, školjkasto, sjajno, sitno naborano, stručak nije izražen ili je ponekad stručkoliko produženo, točkasto je spojeno sa supstratom, crno, donja je strana također crna i hrapava, po suhom se vremenu skuplja, a po vlažnom vremenu ponovo oživljava.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 13-19 x 3-5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Crno, elastično, žilavo, želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a češće u zimu i proljeće, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta i lijeske, a rijetko na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Ova vrsta nije otrovna i nema nikakvu uporabnu vrijednost pa je smatramo nejestivom.

Napomena: Pripada skupini gljiva želatinozne konzistencije. Postoji dosta sličnih vrsta gljiva, ali one uglavnom nisu crne boje.

NAGOMILANA DRHTALICA

Exidia nigricans (With.) P.Roberts

Engleski naziv: Warlock's Butter

Plodno tijelo: 2-12 (20) cm široko i ponekad više od 2 cm debelo, plodna tijela su nagurana jedno uz drugo ili su čak međusobno busenasto sraštena, stručak nije izražen, najprije je okruglasto, zatim jako promjenljivog oblika, dosta nabuja na supstratu, himenij se nalazi s gornje strane, vijugav, naboran, sa stožastim kvržicama koje su brojnije ili rjeđe, rubovi nabora su oštri; u mladosti je bjelkasto ili blijedocrvenkasto, kasnije je crno-smeđe, sivo-crnkasto ili crno, kada se osuši suho poput crne kore, sjajno, te vrlo tvrdo, a u dodiru s vlagom ponovo oživljava.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 13-19 x 3-5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Crno, elastično, žilavo, želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a češće u zimu i proljeće, kao saprofit krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, a rijetko na crnogoričnom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Najveći je dio autora navodi kao nejestivu vrstu, a rijetki kao jestivu. U svakom slučaju nije otrovna, ali nije ni ukusna i nema skoro nikakvu uporabnu vrijednost da bi se sakupljala za konzumiranje pa je smatramo nejestivom vrstom.

Napomena: U mladosti je želatinozna, a kasnije se osuši. U jesen i zimi na istom staništu raste karamelizirana žljezdarica (Exidia saccharina) koja je žuto-smeđa, želatinozna i vrlo slična naboranoj drhtalici (Tremella mesenterica).

VRBINA DRHTALICA

Exidia recisa (Ditmar) Fr.

Engleski naziv: Amber Jelly

Plodno tijelo (klobuk): 1-9 (12) cm široko, nepravilno, slično poklopcu ili uški, katkad je režnjasto, stručak nije izražen ili je vrlo kratak i zakrivljen, gornja je himenijalna površina glatka, valovita, naborana ili ima saćast izgled, sjajna, donja je sterilna strana blago naborana, zrnasto-bradavičava; cijelo plodno tijelo je žute, svijetlosmeđe do tamnosmeđe ili crno-smeđe boje, rub je oštar, kao odrezan.

Spore: Valjkaste, zavijene poput kobasice, glatke, prozirne, 10-17 x 2.5-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto, žuto-smeđe, želatinozno, elastično i mekano, kada se posuši, izgleda kao smeđa krasta na supstratu; miris nije izražen ili je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, ali preferira vlažno vrijeme u proljeće i kasnu jesen, kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe, topole i trešnje.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Izgleda toliko slično judinom uhu (Auricularia auricula-judae) da ga se često miješa s njim, ali nije toliko bitno, jer su obje vrste jestive. U Japanu je popularna jestiva gljiva. Opisanu vrbinu drhtalicu lako je prepoznati zbog specifičnog staništa. Dvije slične drhtalice su Exidia repanda i Exidia cartilaginea, koje rastu na brezi.

THURETIANOVA DRHTALICA

Exidia thuretiana (Lév.) Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: White Brain

Plodno tijelo: 2-15 (18) cm široko, najprije je sastavljeno od skoro kuglaste mase i prianja uz supstrat pa se nešto rastegne i postane valovito i kvrgavo poput površine mozga, rub je jasno odvojen od supstrata i lagano trepavičast; površina je glatka i s bijelim odsjajem, najprije je prozirno, kasnije bjelkasto, žućkasto ili bijelo-narančasto, u starosti postane sivo ili tamnosivo ako raste na donjoj strani drva.

Spore: Valjkaste, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, prozirno, kasnije nije prozirno i uvijek bez bjelkaste jezgre; miriše na cedrovinu, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, hrasta i graba, vrlo rijetko na biljnim ostacima, a nikad na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Površina s vijugama izgleda poput površine mozga.

Exidiopsis calcea - created in Norway by Magne Flåten

BIJELA LOJANICA

Alloexidiopsis calcea (Pers.) L.W.Zhou & S.L.Liu

Etimologija: calx (lat.) = kreč. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 2-15 (20) cm dugo i oko 6 cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, po vlažnom vremenu formira membranozne plahtice slične vosku, površina je glatka i brašnjava, po suhom vremenu ispuca, a poslije ima izgled bijele žbuke na zidu; bjelkasto, prljavobijelo do sivkasto, također s crveno-smeđim pjegama.

Spore: Nepravilne, eliptične ili valjkaste, glatke, prozirne, 12.5-16 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, a kada se posuši, postane lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (grane, grančice, kora) raznog crnogoričnog drveća s korom, najčešće smreke, ali također i vrbe, češća je u višim planinskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na mrtvom drvu crnogoričnog drveća s korom i s glatkom površinom rastu rožnata žilnica (Crustoderma corneum), koja je više voštane konzistencije, žućkastobijela nitokoška (Hyphoderma cremeoalbum), bijela grbavičarka (Metulodontia nivea), okruglosporna peruška (Athelia neuhoffii), jelova opnatica (Peniophora piceae) i žutooker voskokoška (Gloeocystidellum luridum).

Najvažnije za determinaciju: 1. plodno tijelo je slijepljeno, razrašteno; 2. površina je bjelkaste do sivkaste boje; 3. površina je glatka i brašnjava; 4. raste na mrtvom crnogoričnom drveću, a rjeđe bjelogoričnom

Heteroradulum deglubens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PRILEGNUTA DRHTALICA

Heteroradulum deglubens (Berk. & Broome) Spirin & Malysheva

Engleski naziv: Blushing Crust

Plodno tijelo: 3-10 (20) cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto se drži za podlogu, formira plahtice, površina je glatka, brašnjava, rijetko bradavičava ili šiljata; prljavobijelo, žućkasto-smeđe, crvenkasto-smeđe ili ružičasto-smeđe, na pritisak postane vinskicrveno; rub je primjetno dlakav i poslije malo uzdignut od supstrata, režnjasto zakrivljen, valovit, bjelkast i mjestimice resast.

Spore: U obliku graha, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 14.5-20 × 6.5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, sočno, kada se posuši, postane tvrdo kao krasta, smećkaste je boje drveta; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve, jasena i graba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog posve prilegnutog plodišta se može zamijeniti s gljivama iz roda Peniophora, Corticium ili Stereum. Makroskopski je osobito slična Peniophora incarnata, koja raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Također sliči i ružičasta krastokorka (Corticium roseum), koja raste na krupnim drvnim ostacima (panjevi, grane) vrba, topola, breza i jasena. Obje se spomenute vrste bitno razlikuju mikroskopski jer nemaju longitudinalno septirane bazidije. Uvijek raste na sjevernoj strani oguljenih grana.

CRVENKASTA HLADETINA

Guepinia helvelloides (DC.) Fr.

Engleski naziv: Salmon Salad, Apricot Jelly

Plodno tijelo: 2-12 (18) cm široko, elastično, želatinozno, u obliku lateralno rastrganog lijevka, glatko, golo, gumasto; svijetle je crveno-narančaste boje, kasnije je tamnonarančasto ili tamnocrveno, pomalo prozirno, izvana blijedocrvenkasto, rub je valovit i oštar; vanjska himenijalna strana je ružičasto-ljubičasto pahuljasta, a bjelkasta nakon sazrijevanja spora.

Stručak: 5-10 (13) cm visok, gotovo neprimjetno prelazi u gornji dio plodnog tijela, hrskavičast, crvenkasto-narančast, baza je bjelkasta.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 8-11 x 4-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, elastično, čvrsto, malo je prozirno, bjelkasto, svijetlonarančasto ili svijtlocrveno; miriše na gljive, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Plodno tijelo u dodiru s Melzerovim reagensom postane maslinasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i busenasto, u crnogoričnim i miješanim šumama, šumskim putevima, kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, naslage drva) različitog crnogoričnog drveća, ponekad prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, voli vapnenasto tlo, češća je u višim planinskim predjelima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Jestiva je i sirova, a osobito je ukusna isjeckana na komadiće i pomiješana sa šećerom i rumom ili kuhana kao gljiva za salatu.

Napomena: Želatinozne je konzistencije i može se jesti i sirova. Slične je konzistencije bijela ledenka (Pseudohydnum gelatinosum), ali je bijele ili smeđe boje, raste na panjevima i ima šiljasti himenij. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama.

Myxarium nucleatum - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

JEZGRIČAVA DRHTALICA

Myxarium nucleatum Wallr.

Etimologija: nucleus (lat.) = jezgra, sredina, središte. Po kristaličnoj unutrašnjosti plodnog tijela.

Engleski naziv: Crystal Brain

Plodno tijelo: 1-3 (5) cm široko, jastučasto ili je u obliku grudve, ponekad teži da se stapa s drugim plodnim tijelom, u unutrašnjosti se nalazi bijela do žućkasta štapićasta do jajolika jezgra od bijelih prozirnih vapnenačkih kristalića; prozirno, bjelkasto, kasnije je okerasto do smeđe, isušeno na supstratu je blistavo i smećkasto.

Spore: Eliptične, prozirne, 8.5-14 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto-želatinozno, mekano, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća; u povoljnim atmosferskim uvjetima naraste dosta velika.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prisutna je jezgra od kristalića po čemu se ova gljiva razlikuje od vrsta iz rodova Tremella ili Exidia. Ponekad je jezgra teško uočljiva pa se često zamijeni s thuretianovom drhtalicom (Exidia thuretiana). Bazidiji su karakteristično stapčasti što uvijek ukazuje na pripadnost rodu Myxarium.

BIJELA LEDENKA

Pseudohydnum gelatinosum (Scop.) P.Karst.

Etimologija: gelatinosum (lat.) = želatinozan. Po želatinoznoj konzistenciji.

Engleski naziv: Jelly Tooth

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 (12) cm široko, bez stručka, u obliku je polumjeseca, lateralno se sužava i šiljasto je spojeno sa supstratom, ponekad i s kratkim stručkolikim nastavkom, sjajno; prozirno, bijelo je ili bjelkasto s plavičastim odsjajem ili smećkasto, kasnije je žućkasto do žućkasto-smeđe, po površini se nalaze male dlačice debljine 3-16 µm.

Stručak: Ne postoji ili je vrlo kratak, debeo; bjelkast do smećkast.

Šiljci: Smješteni su na donjoj strani klobuka, vrlo su kratki, mekani, sjajni, bijeli i prozirni.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, 4.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto-želatinozno, mekano, prilično je debelo, prozirno, bijelo je ili bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično bora ili smreke, rijetko se pronađe na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Jestiva je i sirova, a odlična je kao desert, očišćena, nasjeckana na male komadiće, uz dodatak šećera i ruma.

Napomena: Javlja se u dvije forme, bijeloj i smeđoj. Smeđa forma češće raste na jelovim panjevima, a bijela forma raste na panjevima drugih crnogoričnih vrsta. Lako je prepoznatljiva po želatinoznoj strukturi i šiljcima ledenobijele boje. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama.

HAJDINSKI VRGANJ

Boletus aereus Bull.

Etimologija: aes-aeris (lat.) = brončano. Po boji.

Engleski naziv: Bronze Bolete

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, debelomesnat, okruglast pa polukuglast, na kraju je kada se gljiva razvije otvoren, čvrst, nije mazav, kožica je tanka; u mladosti je tamnosmeđe, crno-smeđe ili skoro crne boje, u ovisnosti od staništa čas tamniji, čas svjetliji, površina je fino baršunasta, rub je obično svjetliji.

Stručak: 5-17 cm visok i 3-7 cm debeo, robustan, tvrd, u mladosti je uočljivo zadebljan prema dnu, bulbozan, kasnije je valjkast; površina je oker-smeđa ili svijetlosmeđa, vlaknasto-brazdast, posebno je na gornjem dijelu prekrivena s finom bjelkastom do smeđom mrežicom, boja joj je najprije blijeda, ali se mijenja kako se gljiva razvija, osnova je bjelkasta.

Rupice/cjevčice: Sitne su i guste, slobodne, obično su zatvorene, bijele, kremasto-žućkaste pa svijetložute; cjevčice su tanke, jednostavne, široke, tipično su skoro slobodne, bijele ili svijetložute.

Spore: Vretenaste, (12) 12.2 - 15.8 (17.6) × (3.7) 4 - 4.9 (5.6) µm, Q = (2.4) 2.8 - 3.4 (3.8), N = 60, Me = 13.8 × 4.5 µm, Qav = 3.1; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto, izdašno, na zraku ne mijenja boju; miris je orašast, na bademe, a okus ugodan na gljive ili orašast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom lagano posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kada je i češći, u bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom i kestenom. Primjerak na trećoj slici snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete zbog nešto tvrđe konzistencije mesa.

Napomena: Crnogorični vrganj i borov vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj i raspucani vrganj (Boletus reticulatus) imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je borov vrganj koji raste po crnogoričnim šumama ispod smreka, ali nema opasnosti jer su sve spomenute vrste jestive i izvanredne kakvoće. Razlikuje se od sličnih vrsta, jer skoro uvijek raste ispod bjelogoričnog drveća, najčešće kestena i hrasta, karakteristične je boje, od crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do crnkasto-smeđe, površina klobuka je baršunasta, nije glatka, ne pocrveni ispod kožice klobuka i na kraju svijetla mrežica pocrveni kao i cijeli stručak.

CRNOGORIČNI VRGANJ

Boletus edulis Bull.

Etimologija: edulis (lat.) = jestivo. Po dobroj kvaliteti.

Engleski naziv: Penny Bun

Klobuk: 4-20 (25) cm širok, mesnat i čvrst, u mladosti okruglast pa polukuglast, na kraju je raširen, te ponekad ulegnut i lagano ispupčen, površina je vlažna i ljepljiva, kožica je debela; svijetlosmeđ, ponekad je tamniji, boja ovisi o staništu, s jasnim je bljeđim pojasom prema rubu, nije baršunast, naboran.

Stručak: 5-15 x 3-6 cm, krupan, pun je i čvrst, najčešće je sužen na vrhu i zadebljan na bazi, najprije je bjelkast pa smećkast, površina na gornjem dijelu je ukrašena sitnom bijelom mrežicom koja poslije postaje smećkasta, donji dio je obično bez mrežice.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele ili bijelo-sivkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-zelenkaste; cjevčice su duge, jednostavne, skoro su slobodne, odmaknute su od klobuka, lako se odvajaju od plodnice klobuka, bijele su pa žućkaste.

Spore: Vretenaste do eliptične, glatke, (12) 12.6 - 15.8 (18.7) × (3.5) 3.8 - 4.7 (5.2) µm, Q = (2.8) 3 - 3.7 (4.1), N = 120, Me = 14.1 × 4.4 µm, Qav = 3.2; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, u dodiru sa zrakom ne mijenja boju, nekada je smećkastog tona, čvrsto; miris i okus su vrlo ugodni na gljive, jedna je od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove.

Kemijske reakcije: Meso i cjevčice u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe, dok kožica klobuka potamni.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, jelom, borom, ali i hrastom, grabom, lipom, kestenom, bukvom, brezom i drugim bjelogoričnim drvećem. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i od davnih vremena je najcjenjenija gljiva.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno (National Library of Medicine. 2024. Composition and antioxidant properties of wild mushrooms Boletus edulis and Xerocomus badius prepared for consumption; Antioxidant Capacity and the Correlation with Major Phenolic Compounds, Anthocyanin, and Tocopherol Content in Various Extracts from the Wild Edible Boletus edulis Mushroom; Comparison of Different Extraction Solvents for Characterization of Antioxidant Potential and Polyphenolic Composition in Boletus edulis and Cantharellus cibarius Mushrooms from Romania; Purification, Characterization and Antioxidant Activities in Vitro and in Vivo of the Polysaccharides from Boletus edulis Bull), antikancerogeno (Springer Link. 2024. Non-isoprenoid botryane sesquiterpenoids from basidiomycete Boletus edulis and their cytotoxic activity) i antibakterijski (Library of Medicine. 2024. Antimicrobial, Antibiofilm, and Antioxidant Properties of Boletus edulis and Neoboletus luridiformis Against Multidrug-Resistant ESKAPE Pathogens). Polisaharidni ekstrakt od gljive djeluje protuupalno i pomaže funkciji dišnih putova kod astme (National Library of Medicine. 2024. Anti-inflammatory effects of Boletus edulis polysaccharide on asthma pathology), te regulira crijevnu floru kod dijabetičara (Library of Medicine. 2024. In Vitro and In Vivo Antihyperglycemic Effects of New Metabiotics from Boletus edulis).

Napomena: Kad u jesen rastu zajedno jasno se razlikuju jer crnogorični vrganj raste ispod jele ili smeke, a raspucani vrganj (Boletus reticulatus) raste ispod bukve. Također, crnogorični vrganj i borov vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj imaju kožicu poput tankog filma. Ima mnogo varijacija što stvara zabunu, a sve su jestive. Kod gljiva bez mrežice ili s jedva uočljivom mrežicom na stručku i sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija metoda kako bi se utvrdilo da se ne radi o nejestivom i nevaljalom gorkom žučnom vrganju (Tylopilus felleus) i gorkom vrganju (Caloboletus radicans). Najsličniji je raspucani vrganj, koji ima mnogo svjetliju i raspucanu kožicu klobuka i stručka. Šiljastonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus) ima više varijacija, a razlikuje se po zlatnožutoj boji rupica, žućkastom mesu koje je s laganom plavkastom ili ružičastom nijansom, a cjevčice na pritisak postanu zelenkasto-plave. Šiljastonogi i fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri) imaju svjetliji klobuk, a kraljevka (Butyriboletus regius) ima jarkocrveni klobuk koji je u kontrastu sa zlatnožutom bojom rupica.

BOROV VRGANJ

Boletus pinophilus Pilát & Dermek

Etimologija: pinus = bor + cola (lat.) = žitelj. Po staništu.

Engleski naziv: Pine Bolete

Klobuk: 4-25 (30) cm širok, mesnat, polukuglast pa malo izbočen, obično je pravilan, ima debelu kožicu; crvenkasto-smeđ ili zrnato smeđ, malo naboran, kod mladih gljiva kao prekriven bijelim prahom koji se zadrži na rubu koji je obično malo svjetliji, malo je ljepljiv.

Stručak: 5-12 cm visok i 5-8 cm debeo, krupan, vrlo je tvrd; žućkasto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smećkast, prekriven je tipičnom i veoma izraženom crvenkastom mrežicom koja skoro doseže do baze.

Rupice/cjevčice: Sitne su i okrugle, najprije bjelkaste, zatim žućkaste i na kraju žuto-maslinaste ili maslinastozelene; cjevčice su boje rupica.

Spore: Vretenaste, 15.5-20 x 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, čvrsto, nepromjenljive je boje, s kratkom crvenkasto-smeđom zonom ispod kožice klobuka; miris je ugodan na gljive, a okus blag, orašast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen (čak i u vrijeme jesenjih mrazeva, kada drugih gljiva više nema) u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima, smrekama i jelama i bjelogoričnim šumama, osobito šumama bukve, ali i ispod hrastova i kestena.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i jedan od najboljih vrganja.

Napomena: Razlikuje se po dosta pravilnom rastu, crvenkasto-smeđom klobuku, po tipično crvenkastoj mrežici na stručku, te po crvenkasto-smeđom zonom ispod kožice klobuka. Može narasti izvanredno velik. Pronađe se na Sljemenu pokraj Zagreba. Crnogorični vrganj (Boletus edulis) i borov vrganj imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj (Boletus reticulatus) imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je hajdinski vrganj, koji nema crvenkastu mrežicu na površini stručka, koji je karakteristično svjetliji.

RASPUCANI VRGANJ

Boletus reticulatus Schaeff.

Etimologija: reticulum (lat.) = mreža, mrežast. Po raspucanom klobuku.

Engleski naziv: Summer Bolete

Klobuk: 4-22 (30) cm širok; kožica je tanka, čitav je ujednačeno smećkasto ili oker-smeđe baršunast, rub nije svjetliji, površina se tijekom suhog vremena često raspuca na smeđa polja, međusobno odvojena svjetlijima mrežastim raspuklinama.

Stručak: 7-15 (20) cm visok i 2-5 cm debeo, bijel je ili svijetlosmeđ, sav je isprepleten sitnom mrežicom vlakanaca koja je najprije bijela, a u starosti smećkasta, na donjem dijelu je često sužen.

Rupice/cjevčice: Sitne, najprije su bjelkaste, zatim žućkaste do žućkasto-zelene i na kraju maslinasto-zelene, prirasle su uz stručak, poslije se lako odvajaju od mesa klobuka; cjevčice su kraće uz stručak i uz rub klobuka, boje su rupica.

Spore: Eliptične do vretenaste, 12.5-16 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, tik uz trusište je limunastožuto, u stručku je čvrsto, a u klobuku mekše, skoro spužvasto; ugodnog je mirisa na vrganje, a okus je ugodan orašast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom, bukvom, kestenom i grabom; kod nas je jedan od najčešćih vrganja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, a može se jesti i sirova.

Napomena: Crnogorični vrganj (Boletus edulis) i borov vrganj (Boletus pinophilus) imaju debelu kožicu klobuka, dok hajdinski vrganj (Boletus aereus) i raspucani vrganj imaju kožicu poput tankog filma. Sličan je crnogorični vrganj, koji ima svjetliji rub klobuka, trbušastiji stručak, ima svjetliju vlaknastu mrežicu samo na gornjem dijelu stručka, a meso mu je čvršće. Najsigurnije je pri određivanju ove vrste provjeriti meso u klobuku koje je skoro spužvaste konzistencije, te raspucanu kožicu klobuka po čemu je ova vrsta i dobila ime. Na jesen uz kišno i hladnije vrijeme, koža klobuka postaje glatka, bez znakova raspucanosti. Mrežica koja i inače bude potpuno bijela pri vrhu pobijeli cijela i sliči mrežici kod crnogoričnog vrganja. Bijela crta na rubu klobuka može se vidjeti na svim vrganjima. Prema tome miris raspucanog vrganja preostaje jedini po čemu ga možemo prepoznati.

TOPOLOV TURČIN

Leccinum albostipitatum den Bakker & Noordel.

Engleski naziv: Aspen Bolete

Klobuk: 5-10 cm širok, u obliku je kupole, čak i starosti, kožica strši preko ruba, ponekad čak i do 6 mm; narančasto-crven.

Stručak: 7-20 cm visok i 2-5 cm debeo, proporcionalno je dug, vrlo je čvrst, baza je zadebljana, lagano se sužava prema vrhu; bijel, prekriven je bijelim čehicama koje su malo uzdignute, čehice u nekim područjima mogu biti i narančasto-smećkaste, ali nikada tamnosmeđe.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, bijele do sive; cjevčice su slobodne, lako se uklanjaju.

Spore: Vretenaste do eliptične, 13-18 x 4-5.5 µm; otrusina je oker-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu je prvo vinskicrveno, zatim sivo do gotovo crno; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u simbiozi s topolom ili jasikom (Populus tremula).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Konzumiran sirov uzrokuje alergijske reakcije i gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada.

Napomena: Slični su crveni hrapavac (Leccinum aurantiacum), koji ima tamnije čehice, a klobuk je tamnije narančasto-crvene boje, te opekasti turčin (Leccinum versipelle), ali raste samo uz breze, ima svjetliju boju klobuka i tamnosmeđe do crne čehice na stručku. Obje su spomenute vrste jestive.

CRVENI HRAPAVAC (TURČIN)

Leccinum aurantiacum (Bull.) Gray

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Boletales / Boletaceae / Leccinum

Engleski naziv: Orange Bolete

Klobuk: 4-19 (22) cm širok, u mladosti je kuglast, zatvoren i spojen sa stručkom, kasnije je polukružan i dosta pravilan, kožica strši preko ruba i u starosti, po vlažnom je vremenu malo mazav; narančast, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, sitno je baršunast, rub je s resastim ostacima ovoja.

Stručak: 8-20 x 1-2.5 cm, vrlo je dug, pun, prema dnu se lagano zadebljava, tvrd; u mladosti je bjelkast, kasnije je prekriven žuto-smeđim do narančasto-smećkastim čehicama po kojima se nepogrešivo prepoznaje, nisu crnkaste kao kod opekastog turčina (Leccinum versipelle), na pritisak najprije postane lagano crvenkast, kasnije sivo-ljubičast, plavo-ljubičast ili zeleno-plav, osobito na dnu.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, bjelkaste, kasnije su sive do žuto-maslinaste; cjevčice su vrlo duge, slobodne, bjelkaste, lako se uklanjaju.

Spore: Vretenaste do eliptične, (11) 11.3 - 13.3 (14.2) × (2.9) 3.2 - 3.9 (4.5) µm, Q = (2.7) 3 - 3.8 (4.3), N = 120, Me = 12.3 × 3.6 µm, Qav = 3.5; otrusina je oker-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Tvrdo, bijelo, na prerezu je prvo crvenkasto, zatim sivo-ljubičasto, modro ili crno, pri kuhanju dosta pocrni; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom pozeleni, dok s fenolom najprije postane purpurno-ljubičasto pa zatim poprimi čokoladnosmeđu boju.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen, u velikoj množini, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom ili jasikom (Populus tremula), voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ne smeta što meso na prerezu mijenja boju. Puno je boljeg okusa nego brezov djed (Leccinum scabrum). Konzumiran sirov uzrokuje alergijske reakcije i gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.

Napomena: Smrčin turčin (Leccinum piceinum) i smrekov turčin (Leccinum vulpinum) su skoro iste vrste, a rastu po crnogoričnim šumama (ispod jele ili bora). Crveni hrapavac se nekada može zamijeniti opekastim turčinom, kojemu je stručak prekriven crnim čehama, a klobuk je svjetliji, žućkasto-narančast. Crveni hrapavac ima kestenjasti klobuk. Sve spomenute vrste su jestive.

Leccinum cyaneobasileucum - created on September 2021 in Wades Road, Kinlochleven, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by jtatlow

SMEĐESIVI DJED

Leccinum cyaneobasileucum Lannoy & Estadès

Etimologija: cyaneous (lat) = plava boja + basi (lat) = nešto vezano uz donji dio gljive + leucus (lat.) = bijelo. Po plavljenju baze stručka kada se prereže ili na drugi način ošteti.

Engleski naziv: Greyshank Bolete

Klobuk: 4-12 (15) cm širok, prvo je kuglast, kasnije je konveksan, nikada nije izravnat, rijetko je blago izobličen s pomalo valovitim rubom, ali rijetko tako nepravilan kao kod mnogih velikih primjeraka brezovog djeda (Leccinum scabrum); različitih je nijansi sivo-smeđe boje, nekad je crvenkasto-smeđ, a tu je i vrlo rijetka albino forma, vrlo je fino baršunast, rub u mladosti vrlo malo prelazi preko cjevčica.

Stručak: 7-14 cm visok i 1-2.5 cm debeo, u mladosti je često u obliku bačve, u zrelosti je pravilnijeg oblika, obično je blago batinast i sužava se prema vrhu; blijedosivkast do sivkasto-smeđ, prekriven je jednobojnim ljuskama koje starenjem postaju sive, vanjski dio baze je obično s plavkastom do zelenkastom nijansom koja je najuočljivija tamo gdje je površina oštećena od puževa, u starosti je često s maslinastim do plavo-zelenim mrljama.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, žuto-smeđe, kasnije su sa sivo-smeđim odsjajem, na pritisak slabo mijenjaju boju, postepeno postaju smeđe; cjevčice su 1-1.5 cm duge, okrugle, obično su promjera oko 0,5 mm, prirasle su na stručak; boje su rupica.

Spore: Vretenaste, 14-18 x 5-6 µm; otrusina je žuto-smeđa do sivo-smeđa.

Meso: U početku je čvrsto, kasnije je spužvasto, bjelkasto, sivkasto, na prerezu ponekad postane blago ružičasto blizu vrha stručka, uvijek plavi, iako često samo pri dnu stručka; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim močvarnim šumama, samo u simbiozi s brezom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Konzumiran sirov uzrokuje gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja

Napomena: Slični brezov djed na prerezu ili lomu ne plavi u dnu stručka i obično je veći od opisane vrste, a postoje i značajne mikroskopske razlike. Opekasti turčin (Leccinum versipelle) ima puno narančastiji klobuk i nema plavo-zelenu nijansu na bazi stručka.

TOPOLOV DJED

Leccinum duriusculum (Schulzer ex Kalchbr.) Singer

Etimologija: durus (lat.) = tvrdo. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Slate Bolete

Klobuk: 3-12 (14) cm širok, dosta je velik, najprije je kuglast, zatim je nešto raširen i konveksan, bez sjaja, pravilan, suh; prilično je svijetle, sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, često je mjestimično žućkast prema rubu, površina je glatka ili lagano hrapava, nije naboran, kasnije lagano blijedi, u starosti se ponekad raspucava na polja, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: 6-15 cm visok, robustan, kompaktan, valjkast, od klobuka prema dolje je sve deblji; bijel; sa smeđim je čehicama, prema dnu je tamniji od prilično gustih zrnaca u obliku crtastog crteža koji je najprije smeđ pa crnkast.

Rupice/cjevčice: Prilično su sitne i okrugle, bjelkaste, kasnije su krem ili krem-sivkaste s maslinastim tonom, na dodir postaju ružičasto-sive; cjevčice su do 3 cm duge, boje su rupica, kasnije su sivkaste ili krem-sivkaste i maslinasto nahukane.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, 12-18 x 5-6 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Čvrsto, u starosti tvrdo, bjelkasto, na prerezu nakon dužeg vremena postane malo ružičasto do ružičasto-ljubičasto, u stručku također malo žućkasto, kasnije sivo do sivo-plavo, na kraju sivo-crno; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s kalijevom lužinom požuti, s gvajakovom tinkturom za 10-tak minuta postane plavo-zeleno, dok sa željeznim sulfatom poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo u simbiozi s topolom; dosta je česta vrsta na sjeveru Europe, dok je u našim krajevima rijetka. Primjerak na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Konzumiran sirov uzrokuje gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.

Napomena: Najprepoznatljivija je po prilično svjetloj boji, po dimenzijama nije vitka kao ostale vrste iz roda Leccinum, raste isključivo ispod topola, te joj meso na bazi stručka pozeleni. Dosta je sličnih vrsta koje se razlikuju po staništu. Opisana se vrsta samo malo po boji razlikuje od crvenog hrapavca (Leccinum aurantiacum). Sve su vrste jestive, te ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

Leccinum melaneum - created in Estonia by Vello Liiv

CRNI DJED

Leccinum melaneum (Smotl.) Pilát & Dermek

Etimologija: melas (gr.) = crno. Po boji klobuka.

Klobuk: 4-10 (12) cm širok, prvo je okruglasto-polukuglast, zatim je konveksan i otvoren, jastučast, mesnat, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav; najprije je crn, kasnije je crveno-smeđ ili crno-smeđ, sitno je baršunast.

Stručak: Relativno je dosta robustan, valjkast je i ravan, baza je uglavnom batinasto zadebljana, često je zakrivljen; bjelkast, prema gore je sivkast, prekriven je s prilično gustim crno-smeđim čehicama, dekoracija je nešto rjeđa prema bazi koja je obično tamnija, često crna.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele, zatim su krem-smećkaste; cjevčice su bjelkaste, kasnije su kremaste ili smećkaste, nikada nisu ružičaste, mjestimično su s hrđastosmeđim mrljama, lako se odvajaju od podnice klobuka, prirasle.

Spore: Vretenaste, 11-17 x 4-7 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, nikada nije ružičasto, eventualno je samo ispod površine žućkasto, u bazi je vlaknasto-drvenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po jako vlažnim terenima u simbiozi s brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Konzumiran sirov uzrokuje gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po crnkastom klobuku, vlaknastoj dekoraciji stručka i po izostanku ružičastog ili zeleno-plavog tona mesa na prerezu, eventualno požuti.

BREZOV DJED

Leccinum scabrum (Bull.) Gray

Etimologija: scaber (lat.) = bodljikavo, neravno, hrapavo. Po bodljikavom klobuku.

Engleski naziv: Brown Birch Bolete

Klobuk: 4-16 (20) cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, po vlažnom je vremenu mazav; žuto-smeđ, sivo-smeđ ili smećkast, u starosti može biti tamnosmeđ, površina je najprije fino baršunasta pa glatka, kožica se u starosti raspucava.

Stručak: 8-15 cm visok i 1-2 cm debeo, dug, vitak, pun, valjkast, na vrhu je tanji; bjelkast, cijelom je dužinom prekriven crno-smeđim ili crnkastim čehicama i brazdast.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijele ili bjelkaste, kasnije su sive; cjevčice su prilično duge, u mladosti su prirasle na stručak, kasnije su zaokružene i slobodne, sivkaste.

Spore: Vretenaste do usko eliptične, glatke s tankim stijenkama, (9.2) 10.2 - 12.2 (13.8) × (3.4) 3.8 - 4.5 (4.9) µm, Q = (2.2) 2.6 - 3 (3.2), N = 120, Me = 11.3 × 4.2 µm, Qav = 2.7; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu ne mijenja boju, nakon sat ili više samo lagano posivi; miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je blago kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane plavkasto-sivo, s gvajakovom tinkturom postane sivo-plavo, dok rupice trusišta s kalijevom lužinom postanu crvenkasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s brezom; kod nas je dosta rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk. Dobar je samo mlad dok je klobuk čvrst, a u starosti je dosta spužvast i neupotrebljiv. Konzumiran sirov uzrokuje gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.

Napomena: Grabov djed (Leccinellum pseudoscabrum) raste ispod graba, a meso mu na prerezu pocrni. Topolov djed (Leccinum duriusculum) raste ispod topole i meso mu na prerezu prvo pocrveni pa poplavi i na kraju pocrni, ima kompaktnije meso. Šarolikom djedu (Leccinum variicolor) baza stručka na prerezu postane tamnoplava ili plavo-zelena. Bijele su boje i vrste mnogo većih dimenzija opekasti turčin (Leccinum versipelle) i plemeniti hrapavac (Leccinellum crocipodium) kojima se sivkasto meso oboji u crno, imaju žute rupice i žuto-smeđi klobuk, skoro uvijek imaju raspucanu kožicu klobuka. Sve su spomenute vrste jestive.

Leccinum variicolor - created in Finland by Martti Moisander

ŠAROLIKI DJED

Leccinum variicolor Watling

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo + color (lat.) = boja. Po drugačijoj boji koju poprimi.

Engleski naziv: Mottled Bolete

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i široko ispupčen na sredini, prilično je mesnat, gladak, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv; siv, sivo-smeđ ili crno-smeđ, u početku je vlaknast, u mladosti je s bijelim mrljama koje kasnije nestanu.

Stručak: Valjkast, sužen je na oba kraja; prekriven je sa smeđim, crno-smeđim, sivim ili crnim čehicama na svjetlijoj osnovi, na ozlijeđenim mjestima postane plavo-zelen.

Rupice/cjevčice: Okrugle, sitne, u početku su bijele, kasnije su oker do svijetlosmeđe; cjevčice su bijele, kasnije lagano požute ili poružičaste, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Spore: Valjkaste do vretenaste, 13-16 x 5-6.3 µm; otrusina je maslinasto-smeđa do oker-smeđa.

Meso: U mladosti je čvrsto, kasnije je spužvasto, vodenasto, najprije je bijelo ili bjelkasto, kasnije je krem boje, na ozlijeđenom mjestu ili na prerezu ispod kožice klobuka postane svijetloružičasto, u sredini blago zelenkasto, a u dnu stručka plavo-zelenkasto, kuhanjem pocrni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama tipično u simbiozi samo s brezom, voli kiselo tlo, nikad ne raste na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Boljeg je okusa od brezovog djeda (Leccinum scabrum). Konzumiran sirov uzrokuje gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.

Napomena: Ima dosta sličnih vrsta iz ovog roda od koji se razlikuje po tamnoj smećkasto-crnoj boji klobuka i po crvenom i karakterističnom zelenom tonu mesa koji je kod primjeraka prikazanih na slici slabo uočljiv. Sličan je brezov djed.

OPEKASTI TURČIN

Leccinum versipelle (Fr. & Hök) Snell

Engleski naziv: Orange Birch Bolete

Klobuk: 4-20 (22) cm širok, mesnat, najprije je polukuglast, poslije se spljošti, suh, po vlažnom je vremenu malo mazav i ljepljiv, u mladosti kožica visi preko ruba; ujednačene je tamnije ili svjetlije žuto-narančaste ili crveno-smeđe boje, rub je narančast.

Stručak: 6-20 (22) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, velik, dug, snažan, zadebljava se prema bazi, skoro je trbušast, pun; bjelkast, pri dnu je ponekad s oker nijansom, brazdast, prekriven je sitnim crnkastim čehicama koje su pri dnu crno-smeđe.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle; sivkaste su ili sivo-maslinaste; cjevčice su isprva kratke, kasnije su duže, prirasle su na stručak, lako se odvajaju od podnice klobuka, prvo su bjelkaste, zatim su sivkaste.

Spore: Vretenaste, 12-16 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Tvrdo, kompaktno, bijelo, na prerezu najprije pomodri, zatim pocrni; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili skupno, u šumama i na rubovima šuma u simbiozi s brezom. Ivan Focht je pisao da je česta vrsta u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Gorskom kotaru i Lici, ali novija istraživanja to ne potvrđuju i ukazuju na smanjivanje populacije i potrebu za daljnjim istraživanjem. Primjerci na slici snimljeni su na lokalitetu Lupinjak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži kserokomičnu kiselinu, koja uzrokuje gastrointestinalne tegobe, a oporavak traje 3-6 sati nakon trovanja.

Napomena: Poznatljiv je po gustim crnim čehama na stručku i svjetlijoj narančastoj boji klobuka od crvenog hrapavca (Leccinum aurantiacum) i topolovog turčina (Leccinum albostipitatum). Uz breze raste još nekoliko vrsta iz tog roda, ali također nemaju toliko guste čehe na stručku i boja klobuka im nije takva. Možda je brezov djed (Leccinum scabrum) najsličniji, ali on ne mijenja boju na prerezu za razliku od opekastog turčina.

SMREKOV TURČIN

Leccinum vulpinum Watling

Etimologija: vulpinus (lat.) = lisičji. Po crvenkastoj boji sličnoj boji lisičjeg krzna.

Engleski naziv: Foxy Bolete

Klobuk: 4-18 (22) cm širok, prvo je okruglast, zatim je poluloptast i pravilan, suh, gladak i bez sjaja; ciglastocrven do crveno-smećkast, lagano je baršunast, rub je dugo vremena podvije, kožica je na rubu izrezana i krpasta.

Stručak: 6-20 (22) cm visok i 1-4 (5) cm debeo, osrednje je dug, skoro je valjkast, sužen je na vrhu; bjelkast, površina je s malim čehicama koje su prvo svijetlosmeđe, zatim su crvenkaste, tamnosmeđe ili crnkaste, osnova je skoro uvijek s plavkastom nijansom.

Rupice/cjevčice: Sitne, okruglaste, blijedosive, kasnije su tamnosive, cjevčice su dosta duge, najprije su blijedosivkaste, zatim su sivo-smećkaste, na prerezu su plavkaste.

Spore: Vretenaste, glatke, 14-17 x 4.5-6 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Bijelo, na prerezu u klobuku prvo postane sivkasto-smeđe, zatim tamnosmeđe i na kraju tamnosivo do crno, u stručku je prvo sivkasto-smeđe do ljubičasto-smeđe, zatim sivo, kuhanjem pocrni; miris i okus su ugodni na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s borovima za razliku od smrčinog turčina (Leccinum piceinum) koji raste ispod smreke po čemu je i dobio ime, a nešto se rjeđe pronađe ispod mirte (Vaccinum myrtillus).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Puno je boljeg okusa od brezovog djeda (Leccinum scabrum). Konzumiran sirov uzrokuje alergijske reakcije i gastrointestinalne tegobe jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča temeljita termička obrada. Oporavak je obično 3-6 sati nakon prvih simptoma trovanja.

Napomena: Raste ispod borova, a jedna od formi raste ispod smreke. Vrsta koja raste ispod smreke je smrčin turčin, rijetko se pronađe ispod mirte. Crveni hrapavac (Leccinum aurantiacum) raste isključivo ispod breze.

CRVENKASTI LISTIĆAVAC

Phylloporus pelletieri (Lév.) Quél.

Engleski naziv: Golden Gilled Bolete

Klobuk: 2-7 (9) cm širok, nepravilan, iskrivljen; crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, površina je više ili manje suha i baršunasta.

Stručak: 3-4 (5) cm visok i 5-8 (10) mm debeo, valjkast, sužen je na bazi, zakrivljen; crvenkasto-smećkast, na bazi je žućkast.

Listići: Zlatnožuti, svijetložuti, prirasli su i spuštaju se po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, poprečno su mrežasto spojeni žilicama, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Spore: Eliptične do vretenaste, 10-14 x 3-5 µm; otrusina je žuto-smeđa do žuto-maslinasta.

Meso: Žućkasto, s crvenkastom je nijansom, ne mijenja boju na prerezu; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jeseni u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, raste samo u Europi. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova gljiva zbog sitnih poprečnih lamela pripada porodici vrganjevki.

SUMORNI VRGANJ

Porphyrellus porphyrosporus (Fr. & Hök) E.-J.Gilbert

Etimologija: porphyros (gr.) = purpurno + spora (gr.) = spora, sjeme. Po boji mesa.

Engleski naziv: Dusky Bolete

Klobuk: 6-14 (18) cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, suh, kožica se teško guli; u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je tamnosmeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, na dodir pocrni, baršunast.

Stručak: 4-14 (16) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, čvrst, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi, pun, pravilan, nema mrežice, nije brazdast, gol; sivo-smećkast do tamnosmeđ, na dodir pocrni, vlaknast.

Rupice/cjevčice: Široke, jajolike su ili višekutne, sive s ružičastim odsjajem, kasnije su tamnosmeđe, na pritisak pocrnu, ako se komadić trusišta pritisne na papir, sok koji se cijedi iz gljive oboji papir u zeleno-plavo; cjevčice su dugačke, prirasle su na stručak ili su poluslobodne.

Spore: Vretenaste, na jednom kraju šiljate, 13-20 x 5.5-8 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto i vlaknasto, bjelkasto, poslije polako postane plavkasto, zeleno, ružičasto i na kraju smećkasto; okus je kiselkast, a ponekad i ljut, miris je slab.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i miješanim šumama, obično u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom, smrekom i jelom, rjeđe se pronađe u bjelogoričnim šumama, na pjeskovitu tlu ili na pjeskovitim rubovima planinskih putova; rijetka je vrsta. Primjerak sa prve slike snimila je Helena Petrić, a drugu sliku Mirna Katičić.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Ranije se smatrala jestivom vrstom, međutim prema najnovijim istraživanjima utvrđena je blaga toksičnost. Otkrivene su vrlo male (u tragovima) količine bufotenina, koji se uglavnom neutralizira termičkom obradom. Iako je tek lagano otrovna, nije osobito ukusna i dosta je vlaknaste konzistencije.

Napomena: Karakterističan je po dosta velikom kontrastu između boje vanjske površine i boje mesa. Na prerezu na svakom dijelu pocrni. Sličan je ljuskavi kuštravac (Strobilomyces strobilaceus) kojemu je klobuk prekriven velikim smeđo-crnim ljuskama, a vitki dugački stručak s tamnim vlaknastim pahuljama, stručak kod mladih gljiva ima ostatke crnog zastorka, nije jestiva vrsta.

PLEMENITI SLUZAVAC

Aureoboletus gentilis (Quél.) Pouzar

Engleski naziv: Gilded Bolete

Klobuk: 3-8 (9) cm širok, prvo je okruglast pa raširen; krem-ružičast, žućkasto-ružičast do ružičasto-smeđ, ponekad crvenkasto smeđ, radijalno vlaknast, gladak, po vlažnom vremenu je mazav i sluzav, a po suhom suh i sjajan, kožica se djelomično guli.

Stručak: 5-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, ljepljiv, sluzav, pustenast, žut do oker-smeđ, sa smeđim mrljama.

Rupice/cjevčice: Velike, nepravilne, u mladosti s kapljicama, svijetložućkaste pa sjajne zlatnožute ili limunastožute boje, poslije žuto-smeđe; cjevčice su prirasle ili se lagano spuštaju po stručku, žute su boje rupica.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, 15-17 x 4.1-7.1 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: Bijelo i blago ružičasto-ljubičasto, više je ružičasto ispod kožice klobuka, na prerezu ne mijenja boju; miriše na voće, a okus je blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom i kestenom, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete. Inače sluzavci mogu uzrokovati nelagodu. Sirov može uzrokovati alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporuča minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Oni koji osjete bilo kakve simptome trebali bi izbjegavati sve sluzavce.

Napomena: Karakteristična je vrsta vrganja po ružičastoj boji klobuka i zlatnožutim rupicama, a dosta je sličan je krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus), koji je crvene boje i kojemu je meso žuto, a na prerezu lagano poplavi, osobito u gornjem dijelu stručka i uz cjevčice.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je ružičast; 2. stručak je žut sa smeđim mrljama; 3. rupice su zlatnožute, a cjevčice su prirasle; 4. meso je na prerezu nepromjenjive bijele boje, ispod kožice klobuka je malo ružičasto; 5. meso miriše na voće; 6. raste u bjelogoričnim šumama

VRETENASTI BARŠUNOVAC

Aureoboletus moravicus (Vaček) Klofac

Engleski naziv: Tawny Bolete

Klobuk: 3-8 (12) cm širok, zaokružen, polukuglast, upadljivo je ispupčen na sredini, rub je podvijen pa se nešto otvori, mesnat, ali nije masivan; površina je žuto-smeđa, crvenkasto-smeđa do tamnosmeđa, sitno je vlaknasto-čehast, najnaglašenije na sredini.

Stručak: Tipično je vretenastog oblika, nije jako trbušast, stisnut je na vrhu, a na bazi sužen i skoro zašiljen ili zaokružen; svijetložućkast, oker do svijetlosmećkast, površina je sitno zrnasta i slabo izraženo naborana.

Rupice/cjevčice: Prilično su široke, djelomično su uglate, zlatnožute do zelenkasto-žute, u starosti su smeđo-maslinaste; cjevčice su žute pa smećkaste, dosta su duge, prirasle su ili se malo spuštaju po stručku.

Spore: Vretenaste, 10-13 x 4.5-6.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Svijetložućkasto, oker do svijetlosmećkasto, smećkasto u osnovi stručka, nepromjenljive je boje, mekano, nježno; mris ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jeseni u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s hrastom; prilično je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Po boji su slični pustenasti vrganj (Hemileccinum impolitum), kojemu je meso ispod kožice klobuka ružičasto i kojemu meso jako miriše na jod, te ponekad fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri), kojemu na prerezu lagano poplavi, a prema dnu stručka malo pocrveni.

Najvažnije za determinaciju: 1. klobuk je žuto-smeđ do tamnosmeđ; 2. stručak je vretenast, žut do smećkast; 3. rupice su žute, kasnije su zelenkasto-žute i prirasle; 4. meso je nepromjenjive žućkaste boje, u bazi stručka je smećkasto; 5. meso je ugodnog mirisa i blagog okusa; 6. raste u bjelogoričnim šumama

PRIJEZIRNI VRGANJ

Baorangia emileorum (Barbier) Vizzini, Simonini & Gelardi

Klobuk: 5-16 (20) cm širok, mesnat, najprije okruglasto-konveksan, poslije raširen, nepravilan, suh, neravan, sitno baršunasto-pustenast; ljubičasto-crven, karmincrven, narančast do crvenkasto-smeđ, mjestimice crvenkasto pjegav, na pritisak postane tamnocrveno-ljubičast.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 2-5 (6) cm debeo, najčešće valjkast, na osnovi uvjek zašiljen, s obzirom na klobuk često postavljen lateralno, u gornjem dijelu prekriven sitnom mrežicom koja prema osnovi prelazi u sitne čehice; od klobuka prema dolje sve crveniji, ljubičasto-ružičast, narančast, crvenkasto-smeđ, vrh žut, osnova vretenasta i bijele boje; često srašten s drugim plodnim tijelima.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, okruglaste, svijetložute, žuto-zelene do žuto-maslinaste, na pritisak postanu blago plavo-zelenkaste, kasnije tamnocrveno-ljubičaste; cjevčice su vrlo kratke, prirasle, žute, poslije maslinasto-žute.

Spore: Eliptične do vretenaste, 9-13 x 3.5-4.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, uz rub stručka žućkasto, na prerezu jedva blago plavkasto pa brzo postane ružičasto do crveno, intenzivnije crvenkasto uz rub i u osnovi stručka; miris slab, ugodan po gljivama, okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u miješanim šuma, u simbiozi s kestenom, lijeskom i hrastom, u mediteranskim krajevima, voli toplija staništa. Primjerke na slikama snimila je Tihana Prcić, na lokalitetu u blizini Barbana u Istri.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Neki ljudi ne podnose određene vrste vrganja i imaju alergijske reakcije. Ukoliko postoje bilo kakvi simptomi, izbjegavajte konzumiranje svih vrsta vrganja.

Napomena: Prijezirni vrganj vrlo je karakterističan i lako prepoznatljiv zbog boje klobuka, stručka i cjevčica, te posebice zbog tendencije da raste srašteno ili gotovo busenasto. Prilično je slična vrsta Suillellus permagnificus, koja ima također tendenciju da raste srašteno, ali ona ima posve crveni stručak koji je pokriven širokom mrežicom, dok je površina trusišta crvena. Raste u hrastovim šumama.

Buchwaldoboletus lignicola - created on October 2016 in Italy by Davide Puddu

SMEĐI PANJEVAC

Buchwaldoboletus lignicola (Kallenb.) Pilát

Etimologija: Po staništu na drvu.

Engleski naziv: Wood Bolete

Klobuk: 4-9 (13) cm širok, krupno poluokruglast pa se otvori i nepravilno spljošti, debelomesnat; smeđ, svijetlosmeđ do žuto-smeđ, kožica se raspucava na polja pa ispod postane uočljivo žuto meso, kožica se ne guli, površina baršunasta i sitno čehava.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, prilično je kratak, valjkast, lagano je trbušast, sužen je na bazi, često je ekscentričan i zakrivljen; žut do smećkast, smeđ s crvenom nijansom prema osnovi, uzdužno vlaknast, a na bazi su uočljive isprepletene žute micelijske hife.

Rupice/cjevčice: Žućkaste, na kraju su hrđastosmeđe ili maslinasto-smeđe, na dodir poplave, zatim postanu plavo-zelenkaste pa smeđo-crnkaste, prilično su široke i izduženo-višekutne, lako se odvajaju od podnice klobuka; cjevčice su 0.8-1.5 cm duge, više se ili manje spuštaju po stručku, prvo su žuto-rđaste pa žuto-zelenkaste, na dodir postanu plavo-zelenkaste.

Spore: Eliptične do vretenaste, 6-10 x 3-4 µm; otrusina je svijetlo žuto-maslinasta.

Meso: U klobuku svijetlokrem, mekano, spužvasto (oko 0.5-1 cm debelo), na prerezu najprije plavo pa plavo-zeleno, u stručku je tvrdo, prema osnovi stručka svijetložuto, u sredini postane malo crvenkasto-smeđe, a u osnovi ostaje žuto; miris je smolast ili ugodan na gljive, a okus kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit na panjevima i uz odumrle dijelove korijena pri bazi starih stabala različitih vrsta crnogoričnog drveća, na drvnom otpadu, piljevini i prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim otpadom. U Hrvatskoj je pronađena uz glavne korijenove žile starih stabala Vejmutovog bora (Pinus strobus) i na panju smreke, a zabilježena je na dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u okolici Gerova u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Rijetka je vrsta vrganja koji karakteristično raste na panjevima i ostacima oborenog drveća po čemu je skoro jedinstvena vrsta u rodu vrganja.

ŠILJASTONOGI VRGANJ

Butyriboletus appendiculatus (Schaeff.) D.Arora & J.L.Frank

Etimologija: appendiculatus (lat.) = resasto, s dodatkom, produžetak. Po zašiljenom stručku.

Engleski naziv: Oak Bolete

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, mesnat, okruglast, zatim konveksan pa raširen; oker-smeđe, smećkasto do crvenkasto-smeđe boje, ozlijeđena mjesta od puževa su žućkaste do narančasto-ružičaste boje, površina je baršunasta, rub je oštar, a kožica klobuka malo prelazi cjevčice.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, pun, vretenast je i često zakrivljen, zdepast, zadebljan na osnovi; žut, svijetlosmeđ prema dnu, s istaknutom je sitnom mrežicom žućkaste do smećkaste boje; na dnu je korjenasto izdužen.

Rupice/cjevčice: Male, okrugle, žućkaste, na dodir postanu zelene ili plave; cjevčice su tanke, prirasle su na stručak, dosta su kratke, žute.

Spore: Eliptične, 10-16 x 4-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, tvrdo, žućkasto do limunastožuto, ispod kožice klobuka crvenkasto, kasnije također blijedožućkasto do krem-žućkasto, a limunastožuto ostaje samo uz rub stručka, a na presjeku u dodiru sa zrakom postane malo plavo; miris je izvanredan po lješnjacima ili bademima kada se gljiva razvije, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, sa željeznim sulfatom pozeleni, dok sa sumpornom kiselinom postane zagasitožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, lijeskom i grabom, rijetko u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiv je po lijepoj zlatnožutoj boji rupica i po žutoj boji mesa koje u dodiru sa zrakom postane lagano crveno-ružičasto i ponekad plavkasto. Ima ružičasto meso u stručku, osobito na dnu i plavo ispod kožice klobuka. Kraljevka (Butyriboletus regius) ima lijepu crveno-ružičastu boju klobuka, kao i svih ostalih dijelova. Ljupki vrganj (Butyriboletus fuscoroseus) ima crveno-smeđi ili crveni klobuk, te zlatnožute rupice i stručak, plodno tijelo na dodir postane modro-plavo, meso na presjeku lagano poplavi. Gorki vrganj (Caloboletus radicans) ima bjelkasti klobuk i žute rupice, te gorki okus mesa, nejestiva je vrsta.

FECHTNEROV VRGANJ

Butyriboletus fechtneri (Velen.) D.Arora & J.L.Frank

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pale Bolete

Klobuk: 4-15 (20) cm širok, mesnat, prvo je polukružan pa izravnato-jastučast; najprije sivkast pa smećkast ili crvenkasto-smeđ, u starosti sivo-smeđ, nije ljubičast, sjajan, svilenast, nije mazav, rub je u pravilu valovit.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 2-6 cm debeo, trbušasto-valjkast je pa batinasto-duguljast, često je u donjem dijelu zakrivljen; zlatnožut, sa slabo uočljivom limunastožutom mrežicom, prema bazi je crvenkaste boje.

Rupice/cjevčice: Uske, okruglasto-višekutne, žute boje, u starosti maslinaste, do stručka kraće, na pritisak mijenjaju boju u zelenkasto-plavu; cjevčice su 2-2.5 cm duge, zaokružene su uz stručak s kukicom ili se lagano produžavaju u mrežicu na stručku, žute.

Spore: Eliptične do vretenaste, 10-15 x 5-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Najprije je čvrsto pa mekano, zlatnožuto, na prerezu lagano poplavi, prema dnu stručka malo pocrveni, gotovo uvijek je izgriženo od crva; miris i okus ugodni na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, pojedinačno ili u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim vrstama drveća, najčešće hrastom, bukvom, grabom i lijeskom, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s desetak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Dalmaciji, Istri, Gorskom kotaru te na otocima Krku i Cresu. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, četvrta je snimljena u rujnu na lokalitetu Gala kod Sinja, a petu je snimio Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem rujna na lokalitetu Jabuka kod Trilja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakterističan je po žutim porama, sivo-mliječnom klobuku i ružičastocrvenkastoj nijansi donjeg dijela stručka. Sličan je šiljatonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus), koji se razlikuje po nešto blijeđem klobuku i ružičastoj mrežici na bazi ili na vrhu stručka. Šiljastonogi vrganj uvijek ima žutu mrežicu koja prekriva čitavi stručak kao i kod kraljevke (Butyriboletus regius). Klobuk je često dijelom svjetliji prema rubu i karakteristično ljubičasto-ružičast. Sličan je pustenasti vrganj (Hemileccinum impolitum), a razlikuje se po izostanku mrežice na stručku. Praktično ne postoji mogućnost zamjene s otrovnim sotonskim vrganjem (Rubroboletus satanas).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1080. Fechtnerov vrganj (Boletus fechtneri Velenovsky), Sinonim: Boletus pallescens Konrad; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Fechtnerov vrganj (Boletus fechtneri Velen.)

LJUPKI VRGANJ (LAŽNA KRALJEVKA)

Butyriboletus fuscoroseus (Smotl.) Vizzini & Gelardi

Engleski naziv: The Pretender

Klobuk: 4-12 (16) cm širok, na početku polukuglast, zatim izbočen, tvrd, po suhom vremenu sitno prašnjav, rub prelazi cjevčice; smeđo-crvenkast s ljubičastom ili ružičastom nijansom, na pritisak postane smeđ, fino urašteno baršunasto-vlaknast i sitno čehast, mjesta oštećena od puževa postanu crvenkasta.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 2-4 (5) cm debeo, valjkast, ponekad širi na vrhu, ponekad na sredini; limunastožućkast, prema bazi je crvenkast, na gornjem je dijelu s žućkastom mrežicom dok na donjem dijelu nema mrežice.

Rupice/cjevčice: Sumporastožute; cjevčice su žućkaste do maslinasto-žute, na pritisak poplave, odvojene su od stručka.

Spore: Vretenaste do eliptične, (10.1) 10.8 - 13.1 (14.1) × (3.7) 4 - 4.9 (5.6) µm, Q = (2.2) 2.4 - 2.9 (3.2), N = 120, Me = 11.8 × 4.5 µm, Qav = 2.7; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije mekano do spužvasto, bjelkasto ili svijetložućkasto, na rubi više limunastožuto, na prerezu poplavi u klobuku uz cjevčice, a prema dnu više ružičast; miris ugodan na gljive, a okus orašast.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, kestenom i hrastom, na vapnenastom tlu, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s jestivim kraljevskim vrganjom (Butyriboletus regius) čije cjevčice i meso na prerezu ne mijenjaju boju.

KRALJEVKA

Butyriboletus regius (Krombh.) D.Arora & J.L.Frank

Etimologija: regius (lat.) = pravo, stvarno, realno. Po prelijepoj boji.

Engleski naziv: Royal Bolete

Klobuk: 4-12 (20) cm širok, debelomesnat, prvo je kuglast pa jastučast i malo ulegnut; lijepe je crvene boje i pustenast, potom gol i suh, ubrzo poprima lijepu ružičastu boju iz koje proviruje žuta osnova, po suhom vremenu se raspucava na polja.

Stručak: 5-13 (15) cm visok i 3-6 cm debeo, jajolik je pa batinast, nešto je proširen na bazi i često karakteristično zakrivljen; pod klobukom je zlatnožut s finim žutim mrežastim crtežom na gornjem dijelu, često skoro bijel, prema vrhu je često krvavocrvenog tona, mjestimično je s više crvenih pjega.

Rupice/cjevčice: Uske, okruglasto-višekutne, zlatnožute pa u starosti maslinasto-žute ili maslinaste, na pritisak ne mijenjaju boju ili vrlo lagano poplave; cjevčice su 0.5-2.5 (3.5) cm duge, široke, lagano su prirasle ili skoro slobodne; zlatnožute, u starosti su maslinasto-žute.

Spore: Eliptične, prozirne, 12-17 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, tvrdo, bjelkasto do svijetložućkasto, ispod kožice je crvenkasto, na dnu stručka je ružičasto, na prerezu ne mijenja boju ili vrlo rijetko poprimi svijetloplavi ton, obično ispod kožice klobuka; miris je ugodan na vrganje, a okus je blag, orašast.

Stanište: Raste od lipnja do listopada, pojedinačno ili ponekad po više primjeraka zajedno srašteno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, najčešće s bukvom, hrastom i kestenom. U Hrvatskoj je poznata s dvadesetak lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Baniji, Lici, Dalmatinskoj zagori te na otocima Krku i Košljunu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj vrganj je s prelijepom crveno-ružičastom bojom klobuka i zlatnožutom bojom cjevčica i stručka, prekriven je sitnom mrežicom iste boje. Moguća je zamjena sa šiljastonogim vrganjem (Butyriboletus appendiculatus), fechtnerovim vrganjem (Butyriboletus fechtneri), te ljupkim vrganjem (Butyriboletus fuscoroseus) koji mijenjaju boju trusišta na pritisak prstom. Smatra se varijacijom šiljastonogog vrganja. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

RUŽIČASTOSIVI VRGANJ

Butyriboletus roseogriseus (Šutara, M.Graca, M.Kolařík, Janda & Kříž) Vizzini & Gelardi

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + griseus (lat.) = sivo. Po boji.

Klobuk: 4-10 (13) cm širok, prvo je gotovo poluloptast, zatim je raširen i blago ispupčen na sredini, skoro je jastučast, suh, bez sjaja i sa svjetlijom glazurom; smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do maslinasto smeđ, prema rubu je s ružičastim tonom.

Stručak: 5-10 (12) cm visok i 2-4 (5) cm debeo, pun, valjkast do batinasto je zadebljan na bazi, često je korjenast; žut, na sredini je prošaran karmincrvenom mrežicom, na pritisak postane sivkasto-plav ili ružičast, na oštećenim mjestima od puževa pocrveni, na bazi je bjelkast od micelija.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, maslinaste do narančasto-smeđe, na pritisak postanu plavkaste; cjevčice su približno iste dužine kao debljina mesa u klobuku, kasnije su prirasle na stručak, žućkaste do žuto-maslinaste, krajnji sloj može i blago pocrvenjeti zbog vanjskih utjecaja, ponekad na pritisak poplave, dno cijevi je uvijek žuto.

Spore: Široko eliptične, 11-16.7 x 4.5-7.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: U stručku je svijetložuto, uz cjevčice je žuto-oker i obično odmah poplavi, plava diskoloracija nikada nije prisutna u svim dijelovima, kora baze stručka brzo postane hrđastosmeđa; miris je slabo izražen, slab na gljive, a okus je blag i ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom, ponekad se pronađe i u bjelogoričnim šumama, u blizini bukve, kestena ili hrasta, na vapnenastom tlu, voli toplija staništa. Prvu sliku snimio je Danijel Mulc, a drugu i treću Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Slični su ljupki vrganj (Butyriboletus fuscoroseus), šiljastonogi vrganj (Butyriboletus appendiculatus), fechtnerov vrganj (Butyriboletus fechtneri), lijeponogi vrganj (Caloboletus calopus), kraljevka (Butyriboletus regius), lažni šiljastonogi vrganj (Butyriboletus subappendiculatus), gorki vrganj (Caloboletus radicans) i raspucani vrganj (Boletus reticulatus). Ovisno o vremenskim uvjetima, mogu prevladavati dominantni ružičasti tonovi.

LAŽNI ŠILJASTONOGI VRGANJ

Butyriboletus subappendiculatus (Dermek, Lazebn. & J.Veselský) D.Arora & J.L.Frank

Etimologija: sub (lat.) = skoro + appendiculatus (lat.) = resasto, s dodatkom, produžetak. Po sličnosti sa šiljastonogim vrganjem (Butyriboletus appendiculatus).

Klobuk: 4-16 (19) cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen, uglavnom je suh; oker-smeđ, smeđ do narančasto-smeđ, u starosti je ispucan.

Stručak: Pun, zdepast, zadebljan na bazi, baza je često s korjenastim produžetkom; žućkast, na bazi posmeđi, s izraženom je svijetložutom mrežicom.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle; cjevčice su prirasle na stručak, svijetložute do limunastožute, na pritisak ne poplave.

Spore: Eliptične, 9-15 x 3-4.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, tvrdo, bijelo, svijetložuto do limunastožuto, ispod cjevčica je sumporastožuto, ponekad je lagano ružičasto na rubu, nikad ne poplavi; miris je slabo izražen, ugodan, nije na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na kiselom tlu, voli toplija staništa. Prve tri slike snimila je Helena Petrić, u drugoj polovici rujna, na nepoznatom lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Slični šiljastonogi vrganj raste u šumama bukve, a meso na prerezu blago poplavi, dok lažni šiljastonogi vrganj raste u kiselim crnogoričnim šumama, meso mu je više bijelo i na rubu žuto, ne poplavi. Također se česti miješa sa raspucanim vrganjem (Boletus reticulatus), kojemu se kožica klobuka također raspucava, a stručak mu nikad nije žut.

LIJEPONOGI VRGANJ

Caloboletus calopus (Pers.) Vizzini

Engleski naziv: Bitter Beech Bolete

Klobuk: 4-12 (18) cm širok, debeo, mesnat i tvrd, najprije polukuglast, kasnije raširen, suh; bjelkast, sivkast ili sivkasto-smeđ, rub je uvijen.

Stručak: 10-12 (15) cm visok, u mladosti gomoljasto zadebljan; ispod klobuka žućkast, a prema dnu krasne crvene boje s crvenkasto-smeđim mrežastim crtežom, osnova žuto-smeđa, na dodir crvena boja postane zelenkasto-modra.

Rupice/cjevčice: Sitne, slobodne, sumporastožute, na dodir postanu zelenkasto-modre kao i cijela gljiva; cjevčice su kraće prema stručku, sumporastožute.

Spore: Vretenaste do eliptične, 11-16 x 4-5.5 µm, Q = 2.4-2.8, (cromushrooms: spore su (11) 11.2 - 15.0 (16.2) × (3.9) 4.1 - 5.0 (5.5) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3 (3.4), N = 120, Me = 12.1 × 4.6 µm, Qe = 2.6, bazidije su 30-36 × 9.5-11.2 µm, N = 6); otrusina je maslinasto-oker do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto ili blago žućkasto, na prerezu odmah jako poplavi, a poslije u osnovi lagano pocrveni; miris je neugodno kiselkast, a okus vrlo gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, rjeđe u bjelogoričnim, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na kiselom tlu. Prva slika snimljena je polovicom listopada na lokalitetu Pila kod Stubičkih toplica, druga i četvrta slika polovicom srpnja na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, treća i sedma slika krajem rujna na lokalitetu Gala kod Sinja, peta i šesta slika krajem kolovoza na lokalitetu Brlenić kod Krašića.  

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, a neki izvori navode je kao nejestivu zbog vrlo gorkog okusa mesa i teže probavljivosti. Ponekad ih pojedinci robusnije građe konzumiraju bez ikakvih posljedica, međutim može uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne poremećaje koji mogu trajati i do 24 sata.

Napomena: Moguća je zamjena s otrovnim sotonskim vrganjom (Rubroboletus satanas) koji ima drastično zadebljanje stručka i površinu trusišta crvene boje. U literaturi se spominje i gorki vrganj (Caloboletus radicans) koji nema crveni stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1083. Lijeponogi vrganj (Boletus calopus Fries), Sinonimi: Boletus pachypus Fries, Boletus olivaceus Rick.

POLIGONALNI VRGANJ

Caloboletus polygonius (A.E.Hills & Vassiliades) Vizzini

Etimologija: poly- (gr.) = mnogo, mnogi + gonio (gr.) = kut, ugao. Po obliku ljuskica raspucanog klobuka.

Klobuk: 3-25 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan i malo tupo ispupčen, suh; bjelkast, kremast, okerast do smećkast, kasnije potamni, na dodir postane tamnosmeđ, kasnije se raspucava na poligonalne ljuske.

Stručak: 4-7 cm visok i 2-6,5 cm debeo, zdepast, kratak, valjkast, blago je sužen na bazi; žut, gusto je prekriven crvenim do rubinskicrvenim vlakancima, nema mrežicu, samo ponekad na krajnjem vrhu, na bazi je svijetložut.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle; cjevčice su prirasle na stručak, prvo su kremaste, kasnije su žute, na pritisak poplave.

Spore: Eliptične, izdužene, glatke, 12-15 x 4.5-6 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Čvrsto, do 3 cm debelo, tvrda, bijelo do blijedožuto, u dodiru sa zrakom postane tamnoplavo, osobito u stručku; miris je slab, donekle kiseo, a ukus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima i polupošumljenim područjima u simbiozi s crnogoričnim drvećem, ponekad se pronađe i ispod bjelogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, početkom lipnja, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Raste na karakterističnom staništu, klobuk mu se raspucava, a meso na prerezu poplavi.

GORKI VRGANJ

Caloboletus radicans (Pers.) Vizzini

Engleski naziv: Rooting Bolete

Klobuk: 5-20 (25) cm širok, debelomesnat, u mladosti je polukružan pa zatim jastučast; bjelkasto-pepeljastosive, svijetlookeraste ili sivkasto-smeđe boje, kožica je suha i skoro baršunasta, rub je tanak i podvijen.

Stručak: 5-10 (15) cm visok i 2-3 (4) cm debeo, valjkast, prema dnu je zadebljan i korjenast; žućkast, sa žućkasto-smećkastom mrežicom, često je s crvenom prstenastom pjegom na vrhu, na dodir postane crvenkasto-smeđ; na osnovi je nešto tamniji, više-manje ružičast do crvenkast i i pahuljast.

Rupice/cjevčice: Žućkaste do žuto-zelene, na dodir ili na prerezu jako poplave, prirasle; cjevčice su nejednake, žućkaste su do žuto-zelenkaste.

Spore: Vretenaste do eliptične, duguljaste, glatke, (10.1) 10.6 - 14.6 (16.3) × (3.2) 3.7 - 4.6 (5.2) µm, Q = (2.4) 2.5 - 3.6 (4.1), N = 120, Me = 12.4 × 4.1 µm, Qav = 3; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Tvrdo, spužvasto, žućkasto, na prerezu odmah poplavi pa poslije posmeđi; miris je neugodan na tintu, a okus je također neugodan, karakteristično gorak i trpak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom postane crveno-smeđe, sa željeznim sulfatom se polako oboji u sivo-plavo, dok se cjevčice, meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postanu prljavosmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom i brezom, te po parkovima i vrtovima; dosta je česta vrsta u Istri. Primjerci na prve dvije slike snimljeni su u rujnu na lokalitetu Gljev kod Sinja, četvrtu, petu, šestu i sedmu sliku snimio je Neven Ferenčak, a osmu Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog dosta gorkog okusa mesa i neugodnog mirisa. Iako nije otrovna, ova gljiva je toliko gorka da će pokvariti svako jelo u koje je stavite. U Kini i SAD-u se smatra jestivom gljivom, ali teško da je dobra jestiva gljiva zbog svoje gorčine.

Napomena: Meso i cjevčice upadljivo poplave i ima gorak okus mesa. Sličan je nevaljali žučni vrganj (Tylopilus felleus) koji ima bjelkasto-crvenkasto meso, s ružičastim je crtežom na stručku. Potpuno bijele boje je ljupki sluzavac (Suillus placidus) koja po vlažnom vremenu ima mazav klobuk, cijelo plodno tijelo je sjajno i glatko, a cjevčice su dugo vremena bijele boje.

PAPRENI SLUZAVAC

Chalciporus piperatus (Bull.) Bataille

Etimologija: piperatus (lat.) = papreno. Po okusu.

Engleski naziv: Peppery Bolete

Klobuk: 2-6 (10) cm širok, u mladosti prvo je okruglast pa polukuglast, zatim otvoren, gol, gladak, po suhom vremenu je sjajan, a po vlažnom malo mazav, kožica se djelomično guli; oker, svijetlooker, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ.

Stručak: 3-6 (8) cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, tanak, slabašan, tanak, pun, valjkast, lomljiv, najčešće je sužen na osnovi, gladak; boje je klobuka, riđ, osnova je žuta i jako žuto-smeđe baršunasta, s žutim je micelijskim nitima.

Rupice/cjevčice: Velike, uglate, nepravilne, smeđe do crvenkasto-smeđe boje poput cigle; cjevčice su prirasle ili se lagano spuštaju po stručku, boje su rupica.

Spore: Vretenaste do eliptične, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je cimetastosmeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Nježno, malo vlaknasto, blijedo, oko cjevčica i ispod kožice klobuka crvenkasto ili ružičasto, žuto prema osnovi stručka; miris nije izražen, a okus je ekstremno papreno ljut. Neki izvori navode da na prerezu poplavi.

Kemijske reakcije: Stručak i trusište u dodiru s kalijevom lužinom postanu tamnosmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, u šumama bora, smreke i jele ili bjelogoričnim šumama bukve i hrasta, te po pašnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Sumnja se da parazitira micelij crvene muhare (Amanita muscaria).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Uvjetno je jestiva gljiva dobre kvalitete. Dosta je paprenog okusa pa je dobra začinska gljiva. U mješavini s drugim gljivama se ne smije koristiti više od 30% od ukupne količine, jer će jelo biti previše papreno. Ljutina se smanjuje duljim kuhanjem. U vrlo rijetkim slučajevima je prijavljeno da je uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim do sada nije poznat niti jedan takav slučaj kada je bio dovoljno kuhan. Konzumiran sirov, smatra se lagano otrovnim, jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Jedini je vrganj koji se smatra nejestivim zbog paprenog okusa mesa. Sličan je rubinski ljepljivac (Chalciporus rubinus), koji je sužen na bazi stručka, pri vrhu je crven, a na bazi žut.