OKRUNJENA CAPICA

Clavulina coralloides (L.) J.Schröt.

Engleski naziv: Crested Coral

Plodno tijelo: 1-13 (16) cm visoko, u obliku je koralja; panj je kratak ili gotovo i ne postoji, bijel pa smeđ; grane su prilično mesnate i glatke, manje ili više su lomljive, na vrhu se račvaju na šiljate roščiće, bijele do svijetlosmećkaste, u starosti su oker boje, vršci izgledaju poput krune, zbog izlaganja suncu ili u starosti mogu postati žućkasti ili zlatno-smeđi.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 7-9 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do sivkasto mramorirano, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo dobre vrijednosti. Vrlo je popularna u Francuskoj.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po karakterističnim vršcima na granama koji izgledaju poput krune.

HRAPAVA CAPICA

Clavulina rugosa (Bull.) J.Schröt.

Engleski naziv: Wrinkled club

Plodno tijelo: 4-12 cm visoko i 0.5-1 (1.5) cm široko, bijele do prljavo bijele boje, malo žućkasto u starosti, formirano kao pojedinačna batina ili se grana u nekoliko krakova, po dužini je uzdužno brazdasto, hrapavo i uvijeno, najčešće je spljošteno, ako se grana, tada se na vrhu račva na 2-3 tupa vrška, vrlo je nepravilno.

Spore: Široko eliptične do gotovo kuglaste, glatke, prozirne, imaju široku uljnu kaplju, 8.5-13.5 x 7.8-12 µm; bazidiji su valjkasti i slični batini, 60-75 µm dugi i 5-8 µm debeli, imaju 2 sterigme i bazalnu kopču; hife su 5-12 µm debele, a pregrade imaju malu kopču; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, elastično, lomljivo, sočno; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto, pojedinačno ili u skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama, uz šumske staze, u travi i mahovini. Primjerke na prve dvije slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, a posljednje dvije Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo dobre vrijednosti, ali je malih dimenzija.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po bijeloj boji i po obliku plodnog tijela. Najčešće raste u skupinama kao pojedinačna nepravilna batina, čija je površina izrazito uzdužno brazdasta i hrapava. Donekle su slične neke forme okrunjene capice (Clavulina coralloides), ali ona redovito raste busenasto kao koralji.

Hydnum albidum - created in Spain by Ana Eguaras

BIJELI PROSENJAK

Hydnum albidum Peck

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Klobuk: 4-12 (17) cm širok, nepravilno je konveksan, zatim je otvoren, skoro se izravna, nisko je ispupčen, gotovo nikad nije cjelovito kružan, površina nije blistava, bez sjaja, suha, grbava; u mladosti je snježnobijel, kasnije je žućkast, površina je razrovana je na fragmente, sitno je baršunasta, na pritisak požuti poput limuna, rub je u mladosti podvijen, kasnije je izravnat i valovit.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 1-3 cm debeo, gotovo uvijek je ekscentričan, čak je i lateraran, aki je uvijek okomit, valjkast, malo se širi prema vrhu, ponekad na jednom mjestu nabubri, a ponekad je sa žlijebovima, rjeđe je iskrivljen, pun je i jako lomljiv; bijel je i sa žutim mrljama, na pritisak požuti ili ponekad malo pocrveni.

Šiljci: Spuštaju se po stručku, prilično su debeli i dugi, nešto su izraženiji kod razvijenih gljiva, gusti, lomljivi, otpadaju; bijeli, u starosti malo požute.

Spore: Eliptične, glatke, 6.4-9 x 5.5-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dosta je debelo, čvrsto, jako je lomljivo, suho, bijelo, teži da već nakon pola sata poprimi krem ton, ponekad pozeleni, osobito u bazi stručka; miris je ugodan, a okus je kod nekih primjeraka blag, a kod drugih je gorak (i kod mlađih).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, rjeđe i u proljeće, u brojnim kolonijama, a ponekad i u krugu, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom duž Jadrana gdje je ponekad zatrpana iglicama, ali i s crnogoričnim drvećem u toplijim kontinentalnim krajevima, rjeđe se pronađe uz bukvu na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Iako je malo gorka, dobra je skuhana, ohlađena i začinjena kao salata.

Napomena: Razlikuje se od prosenjaka (Hydnum repandum) i malog ježeka (Hydnum rufescens) po bijeloj boji svih dijelova. Kod prosenjaka obratiti pažnju na dosta svjetliju boju i šiljke koji se dugo spuštaju po stručku, također je mnogo masivnija i kompaktnija, te je nešto vitkija.

PROSENJAK

Hydnum repandum L.

Etimologija: repandus (lat.) = presavijeno prema unutra ili unatrag, savijeno, presavijeno. Po rubu klobuka.

Engleski naziv: Wood Hedgehog

Klobuk: 5-15 (25) cm širok, čvrst, konveksan, zatim ispupčen, vijugav i podijeljen u nepravilne režnjeve, čvrst, malo baršunast i pahuljast; žućkast, žuto-narančast, žuto-crvenkast do narančasto-oker, rub je najprije podvijen, zatim je valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-3 cm debeo, nepravilnog je izgleda, često ekscentričan u odnosu na klobuk, pun, čvrst; najprije je bijel, zatim je boje klobuka.

Šiljci: Gusti, nejednaki, veoma su lomljivi, kratko se spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su boje klobuka.

Spore: Kuglaste, ponekad lagano višekutne, 6-8 x 5-6.5 µm; otrusina je krem.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je narančasto, debelo, čvrsto, lomljivo; miris je ugodan, a okus je najprije blag pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom požuti, s fenolanilinom trenutno postane zlatno-žuto pa zatim poprimi smeđo-crvenu boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno ili u velikim krugovima, kao saprofit tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, jer meso kasnije postane gorko (kad je dužina šiljaka preko 3 mm), a kod starijih primjeraka je potrebno odstraniti šiljke čime se smanjuje gorčina.

Napomena: Kada je svjetlije boje slična joj je bjelkasta lisičica (Cantharellus cibarius), koja nema šiljke, već listiće, te nema gorak okus mesa. Mali ježek (Hydnum rufescens) je manji rastom, a šiljci mu se ne spuštaju po stručku. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

MALI JEŽEK

Hydnum rufescens Pers.

Etimologija: rufescens (lat.) = crvenkasto, pocrveni. Po boji.

Engleski naziv: Terracotta Hedgehog

Klobuk: 2-6 (12) cm širok, kružan, tanak, skoro je pravilan, najprije je ispupčen, zatim se izravna i ponekad ulegne na sredini; u mladosti je blijedožut, kasnije intenzivnije žut ili žuto-ružičast, sredina je ponekad malo tamnija, poslije izblijedi, baršunast, rub je valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, ponekad je nešto deblji ispod klobuka, dosta je pravilan, pun, gladak, lomljiv, razmjerno je tanak, često je ekscentrično spojen s klobukom; bjelkast ili svijetložut, često je narančasto pjegav, na pritisak požuti.

Šiljci: Gusti, različito su dugački, do ruba klobuka su kraći, ne spuštaju se po stručku, krhki; najprije su bijeli, zatim su boje klobuka, žuti ili svijetlonarančasti.

Spore: Kuglaste, rijetko su eliptične, glatke, prozirne, (8.1) 8.6 - 10 (10.6) × (7.5) 8.1 - 9.7 (10.6) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 60, Me = 9.3 × 8.9 µm, Qav = 1; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je mekano, zatim je čvrsto, malo lomljivo, blijedo žućkasto, kremasto ili svijetlonarančasto, na ozlijeđenim mjestima postane žućkasto-ružičasto do smeđe; ugodnog je mirisa na cvijet naranče, a okus je gorkast, gorki su i šiljci, a kod starijih gljiva je gorka i kožica na klobuku, duljim žvakanjem postaje i pomalo ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u listopadu i studenom, u skupinama ili pojedinačno po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima, također i na višim nadmorskim visinama. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Meso joj je malo gorkastog okusa kada je starija, odnosno kada je dužina šiljaka preko 3 mm.

Napomena: Ova se gljiva smatra narančastom varijacijom sličnog prosenjaka (Hydnum repandum) koji je veći rastom i ima stručak obrašćen bodljikama. Dosta je slabašnog izgleda, ima skoro valjkasti i pravilan stručak, ne sužava se od klobuka prema bazi, ima žuto-crvenkastu boju klobuka i stručka, te nije svijetle, bijelo-krem boje kao slična vrsta. Okus i konzistencija mesa su jednaki kod obje vrste. Mali ježek ima nekoliko varijacija koje nisu potpuno određene, a od kojih se razlikuje po okusu mesa koje kod spomenutih varijacija nije gorkasto.

PUPČASTI JEŽEK

Hydnum umbilicatum Peck

Etimologija: umbilicus (lat.) = pupak, središte. Po boji.

Engleski naziv: Umbilicate Hedgehog

Klobuk: 4-18 (20) cm širok, najprije je ispupčen, zatim se izravna, pupčast na sredini; isprva je blijedožut, kasnije je tamnije žućkast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, suh; bjelkast ili svijetložut, na pritisak požuti.

Šiljci: Gusti, kratko se spuštaju po stručku; bijeli do svijetlonarančasti, u starosti su žućkasti.

Spore: Kuglaste, prozirne, 8-10 x 7.5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, malo je lomljivo, blijedo žućkasto, krem ili svijetlonarančasto, na ozlijeđenim mjestima postane žuto-ružičasto do smeđe; ugodnog je mirisa, a okus je blag, u starosti je gorko.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Meso joj je u starosti malo gorkastog okusa.

Napomena: Sličan je mali ježek (Hydnum rufescens) koji je manji rastom, a stručak mu nije obrašćen bodljikama.

CRNA TRUBAČA

Craterellus cornucopioides (L.) Pers.

Etimologija: cornucopia (lat.) = rog obilja. Po rastu u množini.

Engleski naziv: Horn of Plenty

Plodno tijelo: 3-6 (8) cm široko i 3-11 (13) cm visoko, klobuk postepeno prelazi u stručak, tako da se ne može razlučiti gdje jedan završava, a gdje drugi počinje, tanko, mesnato, lijevkasto je poput trube, jako je ulegnuto, rupa na sredini doseže gotovo do baze stručka, pri dnu je tanko i lagano se proširuje do ruba; na gornjoj strani i iznutra je čađavosivo, crno-smeđe ili sivo-crno, s prilegnutim je sitnim tamnijim čehicama; rub je vijugav, nepravilan, tanak i elastičan, čini ga jedan korasti sloj, elastičan, nepravilan, vijugav, pepeljastosiv, modrikasto-siv ili sivo-crnkast, naboran; himenijalna je površina s donje strane klobuka, sitno je uzdužno-izbrazdana ili potpuno glatka, pepeljastosiva ili sivo-plavkasta.

Stručak: 3-11 (13) cm visok i 1-3 (4) cm debeo, sužen na bazi, sivo-crn, baza je crna.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, (10.1) 10.3 - 12.2 (13.4) × (5.8) 6.5 - 7.9 (8.2) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 60, Me = 11.3 × 7.2 µm, Qav = 1.6; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, elastično, žuto-smeđe, crno-smeđe, sivo-smeđe ili crno-sivo; miris je ugodan na voće i aromatičan, pomalo slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno, ljeto i jesen, skupno, a ponekad raste u množini i busenasto, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom i lipom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitet, bez obzira na ime koja ne zvuči baš najbolje. Dobra je i ukusna vrsta, a posebno je pogodna za sušenje. Kada se osuši i samelje u prah, aroma joj ne zaostaje za smrčcima. U Francuskoj, Italiji i Švicarskoj je zovu tartufom siromaha. Iako ne može zamijeniti tartufe, njezin miris i okus su opojni i nezamjenjivi. U tom se obliku koristi kao začin za juhe, variva i umake. Iako trubače nisu čvrste kao lisičice (Cantharellus), okus im je mnogo intenzivniji.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da crna trubača sadrži bioaktivne tvari koje imaju svojstvo jačanja imuniteta (National Library of Medicine. 2024. Extraction and immunomodulatory activity of the polysaccharide obtained from Craterellus cornucopioides).

Napomena: Okus mesa joj je sličan kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius) kojoj meso nije tako tanko i elastično, a i potpuno je drugačije boje. Karakterističnog je izgleda, boje i površine himenijalnog dijela pa nema nikakve opasnosti od zamjene s nekim nevaljalim gljivama.

ZLATNONOGA TRUBAČA

Craterellus lutescens (Fr.) Fr.

Etimologija: lutescens (lat.) = s tendencijom da požuti. Po boji.

Engleski naziv: Golden Chanterelle

Klobuk: 1-8 (11) cm širok, tanak, elastičan, prvo je trubast i ulegnut na sredini pa lijevkast, neravan, na sredini šupalj, kasnije kratko vlaknasto-čehav; svijetložut, žućkasto-smeđ do smeđ, osnova je narančasta, žute se nijanse probijaju kroz kožicu, rub je prvo uvrnut pa može biti i izvrnut, nepravilno valovit, podijeljen u režnjeve i zlatnožut.

Stručak: 3-8 (12) cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, šupalj, dosta je debeo, kao da je nepravilno stisnut ili nepravilno uzdužno brazdast, gladak je i sjajan; zlatnožut, narančasto-žut ili sivkasto-smećkast.

Letvice: Himenijalna je površina ispod klobuka u pravilu je najprije glatka pa je zatim uzdužno nepravilno izbrazdana; najprije žuto-ružičaste pa zatim lijepe mesnatoružičaste, narančasto-smeđe, zlatno-narančaste ili žuto-narančaste boje.

Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, nisu amiloidne, (9) 9.1 - 10.8 (11.8) × (5.5) 5.9 - 7.1 (7.6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.65 (1.7), N = 100, Me = 9.8 × 6.5 µm, Qav = 1.5; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Žućkasto do žuto-smećkasto, tanko, vlaknasto-žilavo; miriše na voće, a okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim skupinama, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Malo je žilava i nije baš izdašna, ali je vrlo aromatična i kvalitetna jestiva gljiva.

Napomena: Karakteristična je po obliku poput cvijeta zbog ruba klobuka koji je podijeljen na režnjeve, sitno je dekoriran i s kontrastom između narančaste boje himenija i klobuka. Slična je ljevkasta lisičica (Craterellus tubaeformis) koja je nešto tamnije boje, dosta izblijeđuje u starosti i raste busenasto. Na mahovini raste vrsta Arrhenia spathulata koja je mnogo manjih dimenzija. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim vrstama.

LJEVKASTA LISIČICA

Craterellus tubaeformis (Fr.) Quél.

Etimologija: tuba (lat.) = truba + formis (lat.) = u obliku. Po obliku.

Engleski naziv: Yellowfoot

Klobuk: 1-7 (9) cm širok, prilično je mesnat; konveksan i lijevkastog oblika, površina je narebrana, lagano čehast ili gladak; žućkasto-smeđ do tamnožuto-siv.

Stručak: 3-10 (16) cm visok i 2-5 (7) mm debeo, skoro uvijek je pun, veoma je nepravilnog oblika, zakrivljen, ponekad je po više stručaka zajedno spojeno, a izgleda kao da ima samo jedan klobuk; žut, nešto je svjetliji na bazi, micelij na bazi je bijele do blijedožućkaste boje.

Letvice: Rijetke, debele, jako su anastomozirajuće, račvaste, spuštaju se po stručku; žute, kasnije su sivo-žute.

Spore: Eliptične, glatke, 9-11 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, vlaknasto, žućkasto; miris je ugodan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, često u blizini borovnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete. Unatoč tankom mesu, vrlo je dobra za sušenje.

Napomena: Karakteristično raste skoro busenasto. Klobuk je pravilniji nego kod slične zlatonoge trubače (Craterellus lutenscens), a glavna razlika je u tome što lijevkasta lisičica ima sivkaste prutiće i zonu ispod klobuka, dok je himenijalni dio kod zlatonoge trubače zlatnožute boje.

NABORANA LISIČICA

Craterellus undulatus (Pers.) E.Campo & Papetti

Engleski naziv: Sinuous Chanterelle

Klobuk: 1-3 (5) cm širok, u obliku je pehara ili lijevka, nepravilan; svijetlosiv, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, neravnomjerno je narebran, rub je tanak, oštar, obješen, često poput kreste, cjelovit i valovit.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-8 mm debeo, na bazi je pun, kasnije je iznad šupalj i trubast, na donjem je dijelu gladak, na gornjem je dijelu izbrazdano-kanalićast; sivkast, okerast ili je sivo-smeđ.

Letvice: Slabo su izražene, himenij je uzdužno nepravilno izbrazdan, spuštaju se po stručku, često su račvaste; sivo-žute, žućkasto-oker do sivo-smeđe.

Spore: Eliptične, glatke, 7-8.7 x 3.3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kompaktno, sivkasto; miris je ugodan na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen skupno u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, unatoč tankom mesu.

Napomena: Dosta je zgodna vrsta, a prepoznatljiva po stručku koji je na bazi pun, a ne šupalj kao kod crne trubače (Craterellus cornucopioides) i kožaste žilavice (Plicaturopsis crispa). Slična je i pepeljasta lisičica (Cantharellus cinereus) koja je tamnije boje i karakteristično miriše na suhe šljive.

SLUZAVA KIJAČA

Multiclavula mucida (Pers.) R.H.Petersen

Etimologija: mucus (lat.) = sluz, slina. Po mazavoj površini plodnog tijela.

Engleski naziv: White Green-Algae Coral

Plodno tijelo: 0.3-1.5 (2) cm visoko i 0.2-0.5 (1) mm debelo, batinasto, često je savijeno, rijetko se račva na 2 vrška, golo, glatko, bijelo do žućkasto, na plodnom šiljatim vrhu je okerasto ili smećkasto, ponekad je s ružičastom nijansom, baza je često pokrivena bjelkastim baršunastim micelijem.

Spore: Eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-7.5 x 2-3 µm; otrusina je blijedožuta.

Meso: Bjelkasto, mekano, voštane je konzistencije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, uglavnom prekrivenih zelenkastim algama ili mahovinom. Slika je snimljena početkom veljače na lokalitetu Oštrica u Parku prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Predstavnici roda Multiclavula imaju vrlo jednostavan oblik plodnih tijela. Najčešće rastu na lišću ili na drugim biljnim supstratima i imaju mali sklerocij. Ova gljiva može se eventualno zamijeniti s vrstom Multiclavula vernalis koja raste na zemlji i ima dosta veće spore.

AROMATIČNA OŠTROPORKA

Sistotrema confluens Pers.

Etimologija: confluens (lat.) = spajanje, teći zajedno. Po izgledu.

Engleski naziv: Aromatic Earthfan

Plodno tijelo (klobuk): 1.5-3 (4) cm široko, formirano je od klobuka sa stručkom koji može biti zajednički za više klobuka, veoma je promjenljivog oblika, lopatasto i kružno do latičasto, potpuno ili djelomično obuhvaća supstrat; bijelo, kasnije je žućkasto, u starosti je često žućkasto-narančasto u sredini, površina je prilično raspucana, himenij je sa šiljcima.

Šiljci: Zakrivljeni, različitog su oblika, nepravilno su zašiljeni do tupo nazubljeni, više su ili manje labirintno poroidni, bijeli.

Spore: Kobasičaste, glatke, 4.5-6 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, porozno, bijelo; jako miriše na jod, sredstva za dezinfekciju ili ljekarnu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama na mahovini, grančicama ili na zemlji.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najčešće nepravilno obuhvaća mahovinu ili površinu grančica. Prepoznatljiva je po jakom mirisu po kiselini ili sredstvu za dezinficiranje, neki autori taj jaki miris usporeduju s mirisom koji je prisutan u ljekarnama.

CIMETASTA TVRDOKOŠKA

Coltricia cinnamomea (Jacq.) Murrill

Etimologija: kinnamomon (gr.) = cimet. Po boji.

Engleski naziv: Shiny Cinnamon Polypore

Klobuk: 2-6 (8) cm širok, malo je plutast, mlohav, spljošteno-ulegnut, gotovo je lijevkast, baršunast pa gol, blistav; malo baršunast, žive je cimetastosmeđe, tamnosmeđe ili hrđastosmeđe boje s tamnijim koncentričnim pojasevima, boja na pojasevima polako slabi i na kraju je jedinstvene riđe boje i bez pojaseva; rub je često resast.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 1-3 (4) mm debeo, centralan, šupljikav do šupalj, sužen je na osnovi; dlakav, fino baršunast, žućkast, hrđastosmeđ ili narančasto-smeđ.

Rupice/cjevčice: Uglavnom su dosta široke, promjera 1-2 mm, u početku izdužene pa 5 ili 6-višekutne, s tankim stijenkama, 2-3/mm², žućkaste, cimetastosmeđe ili crvekasto-smeđe, isušene su riđe.

Spore: Eliptične, duguljaste, glatke, 7.19-8.29 x 3.82-4.59 µm, Me = 7.66 x 4.25 µm; otrusina je žuto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Prljavobjelkasto, žućkasto, hrđastosmeđe do narančasto, kasnije tamnosmeđe, kožasto, žilavo; miris nije izražen, a okus je blag

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili rijetko busenasto, kao saprofit i simbiont u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, osobito šumama smreke, na mahovini i na zemlji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Često se zajedno mogu uočiti brojni klobuci koji zajedno podsjećaju na cvijet.

TRAJNA RUPIČARKA

Coltricia perennis (L.) Murrill

Engleski naziv: Tiger's Eye / Brown Funnel Polypore

Klobuk: 2-8 (11) cm širok, kružan, raširen, ljevkast, često valovit, gornja površina ima znakovite koncentrične krugove, gladak ili dlakav i blago baršunast; žuto-smeđ, narančasto-smeđ, sivo-smeđ, hrđastosmeđ ili tamnosmeđ; rub je obično svjetliji, tanak, valovit i često rascijepljen.

Stručak: 1-4 (5) cm visok i 0.3-1 (1.2) cm debeo, u početku gotovo ležeći na podlozi, maljav, osnova je zadebljana; hrđastosmeđ do narančasto-smeđ, dlakav; često po nekoliko stručaka srašteno i tada tvori zajednički klobuk.

Rupice/cjevčice: Žućkaste do crvenkasto-smeđe, do ruba svjetlije, okruglaste, višekutne, 1-3/mm²; cjevčice su 2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične, glatke, 6-9 x 3.5-6.5 µm; otrusina tamnosmeđa.

Meso: Crvenkasto-smeđe do tamnosmeđe, kožasto, žilavo, plutasto, tanko, drvenasto u stručku; miris nije izražen, a okus je blag, kada se prožvače pomalo trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprofit tla u svim tipovima šuma, ali češće u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, voli i opožareno tlo, mahovinu, pjeskovito tlo, mjestimice je vrlo česta vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Opisana trajna rupičarka lako se može zamijeniti s baršunastim rupičarom (Onnia tomentosa), koji raste u crnogoričnim šumama. Međutim, on nema koncentrične krugove na klobuku, robusnijeg je rasta, plodno tijelo može rasti i busenasto, a himenij je siv do tamnosivo-smećkast. Slična cimetasta tvrdokoška (Coltricia cinnamomea) ima klobuk svijetle cimetaste boje, ali brojni autori smatraju da je ona samo jedan od varijeteta trajne rupičarke.

LOMLJIVI KOPITAR

Inonotus cuticularis (Bull.) P.Karst.

Etimologija: cuticularis (lat.) = korasta, relativno korasta. Po krhkosti kada se osuši?

Engleski naziv: Clustered Bracket

Plodno tijelo: 5-15 (35) cm široko, lepezasto ili poput konzole, uglavnom je nepravilno naslagano više plodnih tijela poput crijepova na krovu, suženi su na rubu, tanki; žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, u starosti je gotovo crno-smeđe, rub je svjetliji, površina je hrapava, baršunasto-dlakava i slabo uočljivo pojasasta.

Rupice/cjevčice: Prilično su sitne, 2-5/mm², okruglaste, višekutne, ubrzo se rastrgaju, žute, sivo-žute ili žuto-smeđe, kasnije su hrđastosmeđe, na pritisak više ili manje posmeđe; cjevčice su 5-15 mm duge, jednoslojne, najprije su hrđastosmeđe, zatim su crvenkasto-smeđe.

Spore: Eliptične, s debelim pregradama, 5.5-8 x 4.5-6.5 µm; otrusina je žuto-smeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Nije izdašno, najprije je vodenasto i mekano, poslije je gotovo plutasto, tvrdo i lomljivo, smećkasto, u starosti je  hrđastosmeđe, miris nije izražen ili je slab na gljive, a okus je malo aromatičan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom starom bjelogoričnom drveću, uglavnom hrastu ili bukvi, ili kao saprofit krupnih drvnih ostataka; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je tipičnih karakteristika, konzistencija mesa je mekano-vodenasta dok je gljiva mlada, a meso kod razvijenih gljiva postane tvrdo i prhko.

Inonotus hastifer - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

POLIMORFNI KOPITAR

Inonotus hastifer Pouzar

Plodno tijelo: 2-30 (35) cm široko i 0.5 cm debelo, čvrsto je priraslo za supstrat, razrašteno, formira okomite krpe ili plahte, površina je porozna, često je nepravilno zadebljano, ali nikada ne formira klobučiće; najprije je sivkasto-smećkasto, kasnije je sivo-smeđe do crvenkasto-smeđe, rub je svijetlooker i jedva uočljivo maljav.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne ili ponekad duguljaste, 2-4/mm², boje su plodnog tijela; cjevčice su su 1-3 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, 4-5.5 x 3-4 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Vrlo tanko, debelo je samo 1-2 mm, smeđe, elastično, žilavo, kada se osuši postane tvrdo i lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto na krupnim drvnim ostacima stojećeg stabla bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Polimorfni se kopitar može zamijeniti s čvorastim rupičarom (Mensularia nodulosa). On također raste na stojećem mrtvom stablu bukve, ali formira mnoštvo kvrgavih klobučića narančasto-smeđe boje. Klobučići su valoviti, brazdasti, zone se tek naziru i površina je baršunasta. Spomenuti kopitar također izaziva bijelu trulež drva.

KUŠTRAVI KOPITAR

Inonotus hispidus (Bull.) P.Karst.

Etimologija: hispidus (lat.) = čekinjasto, kuštravo, kosmato. Po čekinjastom izgledu klobuka.

Engleski naziv: Shaggy Bracket

Plodno tijelo: 6-40 (50) cm široko, polumjer od supstrata je do 25 cm, debelo je više od 10 cm, polukružno, jastučasto, na mjestu spoja sa supstratom je deblje, često je po više plodnih tijela zajedno spojeno; žuto-smeđe, hrđastosmeđe, narančasto-smeđe ili tamnosmeđe, poslije potamni i na kraju pocrni, uglavnom je svjetlije na rubu, gornja je površina čekinjasto-baršunasta, valovita i grbava, nije pojasasto.

Rupice/cjevčice: Sitne, 0.15-0.3 mm, 2-3/mm², u mladosti su ujednačeno okrugle, kasnije su nepravilno nazubljene, u mladosti su sa smećkastim gutacijskim kapljicama, zlatnožute, sivkasto-žute ili žuto-smeđe, kasnije su hrđastosmeđe, na pritisak postanu tamnosmeđe do gotovo crne; cjevčice su do 1-5 cm duge.

Spore: Široko eliptične, s debelim stijenkama, nisu amiloidne, 7-12 x 6-9.5 µm; otrusina je žućkaste do svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Spužvasto, mekano, vrlo je sočno u mladosti, radijalno je vlaknasto, natopljeno je vodom, kada se isuši postane plutasto i lomljivo, najprije je žuto, a kasnije je hrđastosmeđe, na prerezu naglo posmeđi; miris je ugodan i malo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, vrtovima i šumama, kao parazit na raznom bjelogoričnom drveću, obično jabuci, kruški i raznim drugim voćkama, a rijetko na brezi ili bukvi; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na drugoj slici snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Prelijepa je vrsta iz roda Inonotus, obraste bjelogorično drvo, uočljivo je dlakave površine klobuka i najčešće sa sjajnom himenijalnom površinom zbog vodenastih kapljica i karakteristično je jamičasto. Plodno tijelo je ponekad vrlo nepravilno i dosta krupno.

Inonotus nidus-pici - created on July 2020 in Dřevnická, Zlín, Zlínský, Czechia by Jarek

DUPLJARSKI KOPITAR

Inonotus nidus-pici Pilát

Plodno tijelo: 5-10 (14) cm široko, nepravilno, jastučasto; žuto-smeđe, okerasto ili hrđastosmeđe, kada se osuši poprimi prljavu hrđastosmeđu boju, u starosti je crno i raspucano, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Okrugle, promjera su 0.08 do 0.12 mm; cjevčice su 10-15 mm duge, osušene su hrđastosmeđe, obično je s desetak svjetlijih i tamnijih okomitih pruga koje su vjerojatno rezultat promjena u brzini rasta ovisno o vremenskim uvjetima.

Spore: Eliptične do gotovo kuglaste, 6.5-9 x 5.5-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Nema meso, jer plodno tijelo tvore samo cjevčice, u mladosti je voštano-sluzavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao parazit na starim stablima različitih vrsta bjelogoričnog drveća, najčešće na hrastu i bukvi, a sazrijeva od svibnja do lipnja; izaziva bijelu trulež drva; obično raste oko duplji koje su izdubili djetlići ili žune. Nakon sazrijevanja plodna otpadaju s komadićima trulog drva i tako se postupno stvara šupljina u drvetu. Osim toga je brzo uništavaju ličinke. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u park-šumi Maksimir u Zagrebu i u Vinkovcima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Teško se zamijeni s drugim vrstama.

NAGNUTI KOPITAR

Inonotus obliquus (Fr.) Pilát

Engleski naziv: Chaga

Plodno tijelo: 4-20 (50) cm široko, polumjer do supstrata je do 20 cm i 10-30 cm visoko, u imperfektnom stadiju ima oblik polulopte ili raspucanog trbuha; na brezi je crno, a na johi i hrastu sivo, vlaknasto, nepravilno je ispucano na grube kraste, lomljivo, često prekriva jednu stranu grane ili debla, izbija iz kore, zupčasto, okomito i uspravno u obliku češlja, u perfektnom stadiju (zrelo) je posve priraslo, razrašteno, formira krpe debele 0.5-1 cm, ispod ispucane kore drva u perfektnom stadiju nalazi se porozni himenij.

Rupice/cjevčice: Višekutne su ili duguljaste, 3-5/mm², postavljene su koso (obliquus) i okrenute prema dubini, u mladosti su bjelkaste, zatim su smeđe, a u starosti su tamnosmeđe do crno-smeđe; cjevčice su oko 1-3 cm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 7.5-10 x 5-7.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Svijetle narančasto-smeđe do tamnosmeđe boje, na poprečnom presjeku je sa tamnosmeđim mrljama, žilavo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao opasan parazit i saprofit na brezi, johi, hrastu i orahu, a prema literaturi raste i na drugom bjelogoričnom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Ljekovitost: Ova se gljiva koristila u narodnoj medicini u Rusiji i sjevernoj Europi već u 16. stoljeću, ali i u kineskoj i japanskoj medicini. Sadrži betulin, betulinsku kiselinu i triterpenoide inotodiol i trametenolna kiselinu kojima se pripisuju citotoksična svojstva (National Library of Medicine. 2024. Composition of Triterpenoids in Inonotus obliquus and Their Anti-Proliferative Activity on Cancer Cell Lines; Chaga (Inonotus obliquus), a Future Potential Medicinal Fungus in Oncology? A Chemical Study and a Comparison of the Cytotoxicity Against Human Lung Adenocarcinoma Cells (A549) and Human Bronchial Epithelial Cells (BEAS-2B)). Ekstrakt ove gljive pokazao je značajno antivirusno, antibakterijsko, imunostimulirajuće, antioksidacijsko i antikancerogeno djelovanje, te citotoksičnost prema različitim stanicama raka, uključujući stanice karcinoma jetre, pluća, jajnika, grlića maternice, a bez uočljivih nuspojava (National Library of Medicine. 2024. Recent Developments in Inonotus obliquus (Chaga mushroom) Polysaccharides: Isolation, Structural Characteristics, Biological Activities and Application; Inonotus obliquus – from folk medicine to clinical use; In Vitro Immunomodulatory Effects of Inonotus obliquus Extracts on Resting M0 Macrophages and LPS-Induced M1 Macrophages; Anticancer activity of subfractions containing pure compounds of Chaga mushroom (Inonotus obliquus) extract in human cancer cells and in Balbc/c mice bearing Sarcoma-180 cells; Effects of Inonotus obliquus Polysaccharides on Proliferation, Invasion, Migration, and Apoptosis of Osteosarcoma Cells). U Rusiji je ekstrakt odobren za liječenje raka i može se nabaviti u ljekarnama pod imenom Čaga ili Befungin. Pokazalo se da metanolski ekstrakt pomaže u reguliranju crijevne flore, kod dijabetesa (National Library of Medicine. 2024. Methanol extract of Inonotus obliquus improves type 2 diabetes mellitus through modifying intestinal flora; Research Progress on Application of Inonotus obliquus in Diabetic Kidney Disease; Chemical Characterization and Hypoglycaemic Activities In Vitro of Two Polysaccharides from Inonotus obliquus by Submerged Culture) i u snižavanju lipida (National Library of Medicine. 2024. Lipid-Lowering Effects of Inonotus obliquus Polysaccharide In Vivo and In Vitro).

Napomena: Perfektni je stadij građen od cjevčica i rupica i nije vidljiv, jer se formira ispod raspucane kore stabla kada je stablo već mrtvo. Posebice valja naglasiti da je trbuh vanjske površine plodnog tijela na brezi crn, dok je na johi i hrastu ispucala kora tamnosiva.

RICKOV KOPITAR

Inonotus rickii (Pat.) D.A.Reid

Etimologija: Po imenu.

Plodno tijelo: 10-100 cm široko, u početku je okruglasto, kasnije je s visećim nitima, bjelkasto, oker, crvenkasto do smeđe.

Rupice/cjevčice: Sitne, boje su ostalog dijela plodnog tijela.

Spore: Kuglaste do eliptične, 6-9 x 4.5-5.5 µm, a po nekim izvorima 11-15 µm; otrusina je crvenkasta.

Meso: Tvrdo, žilavo, crvenkasto do smeđe; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit i saprofit u urbanim sredinama, voli japanski javor (Acer palmatum), kostelu (Celtis australis)  ili drugo ukrasno drveće, voli toplija područja, u mediteranskom pojasu. Primjerci na slici snimljeni su u Splitu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra nejestivom vrstom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Uzrokuje propadanje cijelog drveta, a prvi znakovi su rano opadanje lišća.

CRNIKIN PLUTNJAK

Phellinus erectus A.David, Dequatre & Fiasson

Etimologija: erectus (lat.) = uspravan, podignut. Po vertikalnom rastu.

Plodno tijelo: 7-20 (30) cm široko, u mladosti je poluloptasto, kasnije je spljošteno; smećkasto, u starosti je tamnosmeđe, rub je u u mladosti zaobljen, površina je kvrgava, neravna, donja je strana često s tamnosmeđom do crvenkasto-smeđom korom.

Rupice/cjevčice: Višekutne, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe.

Spore: 6.5-7.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo tvrdo, žilavo, čvrsto, drvenasto, žuto-smeđe do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina u mediteranskom području kao parazit na hrastu crniki (Quercus ilex), obično pri dnu u blizini tla; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa.

HARTIGOV PLUTNJAK

Phellinus hartigii (Allesch. & Schnabl) Pat.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 8-20 cm visok i do 10 cm širok, nema stručka, u obliku je izduženog polumjeseca promjenljivog oblika, uvijek je dosta masivan, prisutno je više pojaseva, svake godine se stvara novi pojas poput godova na drvu; nešto je tamniji na vrhu, crnkast pa nešto svijetlije boje lješnjaka, na kraju se himenijalni sloj odvoji i postane žućkasto-siv ili svijetlosmeđ.

Rupice/cjevčice: Veoma su sitne, promjera su oko 0.1 mm, žute su ili žuto-smeđe; cjevčice su jednoslojne, odvojene su jednom malom pregradom, duge su do 4 mm, žuto-crvenkaste.

Spore: Kuglaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 6.7-9.2 x 6.3-8.9 µm, Q = 1-1.2.

Meso: Veoma je tvrdo i kompaktno, pojasasto, žuto-smeđe je ili crvenkasto-smeđe, nešto je tamnije uz cjevčice; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine tipično kao parazit na raznim vrstama crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Slobodan Bjelajac, početkom siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sličan je tipični robusni plutnjak (Fomitiporia robusta), ali on uvijek raste na bjelogoričnom drveću.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1257. Hartigov plutnjak (Phellinus hartigii (Allesch. & Schnabl) Boud.)

VRBOV PLUTNJAK

Phellinus igniarius (L.) Quél.

Etimologija: ignis (lat.) = oganj, vatra, paljba, žar. Jer se koristi kao pripala za vatru.

Engleski naziv: Willow Bracket

Plodno tijelo: 4-25 (40) cm širok i 4-10 cm visok, bez stručka, u obliku je konjskog kopita, raširen, debeo, gladak, ali nije blistav, s koncentričnim je brazdama, prekriven je tankom kožicom; najprije je sivo-smeđ, kasnije sivo-crn ili crn, površina je prekrivena s žućkasto-crnkastim do crno-smeđim pahuljama, rub je natečen i jako debeo, tup, kružan, bjelkast.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 0.06-0.1 mm, okrugle, najprije su bjelkaste ili žućkaste, kasnije su sivo-smeđe ili hrđastosmeđe; cjevčice su tvrde, drvenaste, višeslojne, hrđastosmeđe.

Spore: Kuglaste, prozirne, 5-6 µm.

Meso: Tvrdo, žilavo, plutasto, pojasasto, svijetlosmeđe, tamnosmeđe ili je sivo-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine u močvarnim aluvijalnim šumama i na pašnjacima kao parazit i saprofit na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće johi, topoli, hrastu lužnjaku ili na voćkama; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa.

VOĆARSKI PLUTNJAK

Phellinus pomaceus (Pers.) Maire

Etimologija: pomus (lat.) = drvo voćke. Po staništu.

Engleski naziv: Cushion Bracket

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, najčešće je razliveno na podlozi, kasnije je poluokruglasto ili u obliku kopita, s koncentričnim je brazdama; sivo-smeđe je do sivo-crno sa svijetlosivim do rubom, rub je lagano podvijen, površina se na sredini često raspucava, ostali je dio baršunast.

Rupice/cjevčice: Guste, okrugle su ili blago višekutne, 6-8/mm², sivo-smeđe, cimetastosmeđe ili su crvenkasto-smeđe; cjevčice su 2-4 mm duge, s bijelim su crtama između nejasnih slojeva.

Spore: Kuglaste do eliptične, prozirne, nisu amiloidne, (4.4) 4.9 - 5.9 (7.1) × (2.9) 3.6 - 4.4 (5) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.9), N = 120, Me = 5.4 × 4 µm, Qav = 1.4; otrusina je cimetastosmeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, sivo-smeđe, tamnosmeđe ili je hrđastosmeđe, u sloju, gusto, žilavo, drvenasto, po vlažnom vremenu omekšava; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste više godina kao parazit ili rjeđe kao saprofit na raznim voćkama, najčešće na šljivi; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slici rastao je na živom drvetu šljive na lokalitetu Donje Glavice pokraj Sinja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najprepoznatljivija je po rastu na kori drveta šljive. Po izgledu je prepoznatljiva po svijetloj cimetastosmeđoj boji unutar oblika prstena.

Phellinus populicola - created on February 2022 in Kėdainių r. sav., Lithuania by myxograzina

TOPOLOV PLUTNJAK

Phellinus populicola Niemelä

Plodno tijelo: 10-30 cm široko, polumjer do supstrata je do 20 cm i 5-20 cm visoko, slično je konzoli ili kopitu, vrlo je nepravilno, gornja je površina glatka, poslije ispuca, ima zone rasta; najprije je sivo, kasnije je tamnosmeđe ili crno, rub je debeo, bjelkasto-krem i zaokružen.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 4-6/mm², okruglaste, najprije su bjelkasto-oker, kasnije su tamnosmeđe, u starosti su sive; cjevčice su višeslojne, do 7 mm duge.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 4-5 µm.

Meso: Do 1 cm debelo, uz rub je svijetlosmeđe, do supstrata je tamnosmeđe, tvrdo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina na topoli trepetljiki (Populus tremula).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ako se ispusti iz vida stanište (topola trepetljika), tada se lako može zamijeniti s trepetljikinim plutnjakom (Phellinus tremulae), međutim on raste kao parazit ili saprofit i na drugim vrstama topola, te na johi, hrastu i oskoruši.

TREPETLJIKIN PLUTNJAK

Phellinus tremulae (Bondartsev) Bondartsev & P.N.Borisov

Etimologija: tremula (lat.) = topola trepetljika (Populus tremula). Po drvu domaćinu.

Engleski naziv: Aspen Bracket

Plodno tijelo: 4-25 (40) cm široko, klobučasto, poluokruglasto ili u obliku kopita, s koncentričnim je brazdama, na uskom mjestu spoja sa supstratom je uvijek uočljiv bjelkasto-smeđi mramorirani micelij; gornja površina je siva i crna, kasnije je raspucana, vanjski je rub bjelkast ili crvenkast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, 5-6/mm², bjelkaste, žućkaste ili su sivo-smeđe; cjevčice su višeslojne, po sloju su 1-4 mm duge.

Spore: Kuglaste do eliptične, pregrade su debele, 4.5-5.9 x 3.2-4.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Žilavo, plutasto, svijetlosmeđe, sivo-smeđe, hrđastosmeđe ili je tamnosmeđe, 1-4 mm debelo; miris je neodređen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, kao parazit ili saprofit najčešće na topoli trepetljiki, uglavnom u šupljinama na granama ili ispod trule grane, stvara trule prstenove oko cijele šupljine; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je vrsta po jastučasto-kuglastom obliku i s prisutnom karakterističnom bazom.

Phellinus viticola - created in Finland by Allar Antson

PLANINSKI PLUTNJAK

Phellinus viticola (Schwein.) Donk

Etimologija: vitis (lat.) = loza, vijak + colo (lat.) = moje odijelo.

Plodno tijelo: 3-12 (25) cm široko, uglavnom je razrašteno, kasnije s izdignutim rubom ili formira klobučiće koji se naslažu jedan do drugoga, koji su do 12 cm dugi i 1-3 cm debeli; tamnosmeđi su ili hrđastosmeđi, u mladosti je baršunasto-dlakavo, u starosti je golo, pojasasti je rub uglavnom nešto svjetliji, cimetastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Žuto-smeđe, kasnije su smeđe, uske, tupe, okruglasto-eliptične, guste, 4-5/mm²; cjevčice su 1-3 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, 6.5-8.5 x 1.5-2 µm; bazidije nose 6 spora, izraženo su batinaste, 9-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Stanište: Raste tijekom godine u predplaninskim predjelima kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Rod Phelinus ima jedinstvene vitke i valjkaste spore, te šiljate čekinjice. Raste u predplaninskom području.

Deviodontia pilaecystidiata - created in Estonia by Urmas Ojango

ROGATA DUGOZUPKA

Deviodontia pilaecystidiata (S.Lundell) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: pilea (lat.) = što se odnosi na klobuk + cystidia (lat.) = mikroskopska struktura gljive. Po mikrostrukturi.

Plodno tijelo: 2-50 cm dugo i 3-6 cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira plahtice; površina može biti hrapava ili kratko šiljata, u mladosti je bijele do bjelkasto-krem boje, a poslije postane svijetlooker.

Šiljci: Do 8 mm dugi; bijeli do bjelkasto-krem.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 5–6.5 × 3–3.5 µm.

Meso: Tanko, bijelo, tvrdo, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) vrba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta najčešće raste na stojećim mrtvim stablima vrba, i to na mjestima gdje je kora raspukla i zavila se na dvije strane. Spušta se dugo po stablu mijenjajući oblik i dužinu šiljaka. Debeli i tupi šiljci mogu biti dugi do 8 mm i podsjećaju na stalaktite. Viseći šiljci sliče šiljcima vrste Hyphodontia abieticola, koja raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća i njezini su šiljci obavijeni sitnijim izraslinama.

Fomitiporia punctata - created on September 2020 in Vantaa, Suomi, Finland by marsusram

PUNKTIRANI PLUTNJAK

Fomitiporia punctata (P.Karst.) Murrill

Engleski naziv: Elbowpatch Crust

Plodno tijelo: 4-50 (>100) cm dugo i više od 2 cm debelo, potpuno priraslo na supstrat, razrašteno, nisko konveksno, skoro jastučastog oblika; hrđastosmeđe, crvenkasto-smeđe, sivkasto-smeđe ili tamnosmeđe, rub je vrlo tanak i u mladosti baršunast, himenij je porozan; najčešće raste uzduž (longitudinalno) trupca ili grana.

Rupice/cjevčice: Vrlo sitne, okruglaste ili duguljaste, 5-7/mm², smeđe, crveno-smeđe, kasnije sivo-smeđe; cjevčice su u slojevima, po svakom sloju su 1-5 mm duge.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 3-8 x 3.2-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa, prozirna.

Meso: Rđastosmeđe, s godinama se raspucava, rezanje bi otkrilo različite slojeve rasta; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina na drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća koje nije u dodiru s tlom (stojeće drvo), osobito lješnjaka i vrbe; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Punktirani plutnjak raste isključivo i potpuno prirašteno za supstrat, nikada ne raste u obliku klobuka. Lako je prepoznatljiv upravo po pravilnom i oštrom rubu koji jasno odvaja supstrat od plodnog tijela.

Fomitiporia robusta - created on February 2020 in 54.8312..., 37.6198..., Russian Federation by Наталья Еромасова

ROBUSNI PLUTNJAK

Fomitiporia robusta (P.Karst.) Fiasson & Niemelä

Etimologija: Po dimenzijama i konzistenciji.

Engleski naziv: Robust Bracket

Plodno tijelo: 5-10 (35) cm široko i do 10 cm visoko, bulbozno, u mladosti polukuglasto, jastučasto, kasnije u obliku konzole ili polumjeseca, polumjeseci su često poredani jedan iznad drugoga, žilavo su prirasli na koru; gornji je dio gladak, zadebljan, lagano pojasast, smećkast, hrđastosmeđ i sivo-smeđ, uglavnom je prekriven svijetlozelenim algama, donji je dio trbušast, sitno rupičast, nakošen je prema vrhu, rub je zaobljen, žuto-smeđ i hrđastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 4-5/mm², žućkasto-smeđe do hrđastosmeđe; cjevčice su u slojevima, po sloju su 2-5 (7) mm duge, srednji je sloj plodan.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, s debelim pregradama, s velikom uljnom kapljom, 6-9 x 5.5-8 µm; hife su s nježnim sponama, generativne hife su bezbojne, s tankim pregradama, 2-3 µm, skeletne su hife žuto-smeđe i hrđastosmeđe, 5-8 µm; bazidije nose 6 spora, krupno su batinaste, 10-15 x 7-10 µm; lažne su čekinjice (cistidiole) s debelim pregradama, batinaste, žućkaste, šupljo-valjkaste, u obliku su hifa, dužine su do 70 µm; čekinjice su dosta rijetke, pojedinačne, svijetlosmeđe, do 40 x 4-5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo tvrdo, drvenasto, žilavo, žuto-smeđe ili svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina, često visoko na granama i deblima živog hrasta, ali također i na bukvi, bagremu ili pitomom kestenu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Kao i kod pasje gube (Fomitiporia hippophaeicola), na gornjoj su površini uvijek prisutne zelenkaste alge. Sličan se vrbov plutnjak (Phellinus igniarius) razlikuje po nešto svjetlijoj i malo blistavijoj trami, te po drugačijoj kemijskoj reakciji spora koje u dodiru s Melzerovim reagensom poplave.

Fuscoporia ferrea - created in Norway by Inger Kristoffersen

ŽELJEZNI PLUTNJAK

Fuscoporia ferrea (Pers.) G.Cunn.

Engleski naziv: Iron Porecrust, Cinnamon Porecrust

Plodno tijelo: 5-20 (>100) cm široko i do 1.5 cm debelo, posve je priraslo na supstrat, razrašteno, formira cijele plohe, na vertikalnom je supstratu kvrgavo, raste slojevito, 3-5 slojeva; svijetlosmeđe, cimetastosmeđe, sivo-smeđe, tamnohrđastosmeđe, rub je u mladosti žut do svijetlosmeđ i baršunast, himenij je porozan.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su ili višekutne, a na okomitom supstratu imaju izgled labirinta, 4-6/mm², najprije su žuto-smeđe, a kasnije crveno-smeđe, na pritisak postanu rđastomeđe; cjevčice su u slojevima, po svakom su sloju 1-3 mm duge.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6-8 x 2-2.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Cimetastosmeđe, žuto-smeđe, 1-12 mm debelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, johe, breze, graba, kestena, lijeske, bukve, trešnje i vrbe; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Željezni se pliutnjak vrlo lako može zamijeniti s drugim sličnim plutnjacima, kao što su hrđavi plutnjak (Fuscoporia ferruginosa), planinski plutnjak (Phellinus viticola) i punktirani plutnjak (Fomitiporia punctata), od kojih se razlikuje po valjkastim i većim sporama. Željezni plutnjak ima osobitu karakteristiku da na pritisak vrlo brzo mijenja žuto-smeđu boju u hrđastosmeđe-crvenu boju.

Phellinus ferruginosus - created in Norway by Terje Spolén Nilsen

HRĐAVI PLUTNJAK

Fuscoporia ferruginosa (Schrad.) Murrill

Engleski naziv: Rusty Porecrust

Plodno tijelo: 5-20 (>100) cm široko i 1-8 mm debelo, posve priraslo za supstrat, razrašteno, formira plahtice,  površina je rupičava (bodljikava), na vertikalnom supstratu raste stupnjevito ili trbušasto; crvenkasto-smeđe ili hrđastosmeđe, u starosti je sivo-smeđe, rubna je zona svjetlija i u mladosti baršunasta.

Rupice/cjevčice: Smeđe, vrlo nepravilne, okruglaste, višekutne ili labirintne, nazubljene, 5-6/mm²; cjevčice su 0.5-8 mm duge.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 3-3.5 µm; otrusina smeđa.

Meso: Smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, lijeske, vrbe i johe, voli vlažna mjesta; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od drugih se sličnih plutnjaka bitno razlikuje po vrlo različitim oblicima rupica na himeniju. Vrlo je sličan plutnjak Phellinus ferrugineofuscus, koji raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća (smreka, jela, bor) te ima vrlo sitne rupice, 5-8/mm², manje spore (4-5 x 1.5-1.8 µm) i kraće bazidije (6-10 µm).

CRVENOPORNI PLUTNJAK

Fuscoporia torulosa (Pers.) T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: torulus (lat.) = mala gruda, valjak. Po obliku.

Engleski naziv: Tufted Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 (40) cm široko i do 10 cm debelo, veoma je krupno, jednim je krajem pričvršćeno za supstrat, spljošten ili je ulegnuto, izbrazdano; cimetastosmeđ ili hrđastosmeđ, u starosti zelenkast od alga, rub je ispupčen i nešto svjetliji, žut ili žuto-hrđastosmeđ, na spoju sa supstratom hrđastosmeđe, mjestimično sa crno-smeđim područjima.

Rupice/cjevčice: Vrlo sitne, promjera su 0.1-0.24 mm, okruglasto-jajolike, svijetlosmeđe ili cimetastosmeđe, po vlažnom su vremenu tamnocrvene; cjevčice su 3-11 mm duge, boje su klobuka.

Spore: Skoro su okrugle, eliptične, prozirne, nisu amiloidne, 3.8-6 x 2.7-4 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Plutasto, žilavo, tvrdo, prilično je izraženo pojasasto, smećkasto ili žuto-smeđe; miris je ugodan, a okus  gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta crnike i pitomog kestena, češća je na sredozemnom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je krupna vrsta iz roda Fuscoporia pa se samim time teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom, klobuk nekad naginje prema bordocrvenoj boji.

Hydnoporia tabacina - created in Finland by Mariia Goncharskaia

DUHANSKA GUBANKA

Hydnoporia tabacina (Sowerby) Spirin, Miettinen & K.H.Larss.

Etimologija: tabacum, tabaccum (lat.) = duhan + -ina (lat.) = povezanost ili karakteristike vezane uz određenu supstancu ili stvar. Po boji duhana.

Engleski naziv: Willow Glue

Plodno tijelo: 2-5 (11) cm široko, do 1 mm debelo i do 1 cm visoko, razrašteno je i poluklobučasto, formira male obrubljene, lepezaste, valovite i srasle tvorevine; površina je svijetlosmeđa, smeđe boje duhana, sivo-smeđa ili crno-smeđa, sitno je dlakavo, kasnije je s koncentriranim zonama, srednji je sloj žut, rubna zona je žuta, slijedeća je zona žuto-narančasta ili crvenkasto-smeđa, plodni je sloj (himenij) hrđastosmeđ ili tamnosmeđ, prekriven je krutim šiljastim, smeđim čekinjama, poslije i po suhom vremenu izblijedi.

Spore: Valjkaste, duguljaste, prozirne, 5-6 x 1.5-2 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Smeđe, kožasto, žilavo; miris i okus nisu izraženi ili su malo neugodni.

Stanište: Raste kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, isključivo vrbe i lijeske, uz obale rijeka i potoka; raste na otpalom drvu na strani suprotnoj od izvora svjetlosti; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično je izlomljena i raspucana.

CRVENA DRVOKORKA

Hymenochaete cruenta (Pers.) Donk

Etimologija: cruentus (lat.) = krvav, krvavog izgleda. Po boji.

Plodno tijelo: 2-20 (35) cm široko i 0.2-o.5 mm debelo, razrašteno, u obliku je spljoštenog diska; himenijalna površina je crvena, narančasto-crvena ili ljubičasto-crvena, kvrgava, prekrivena tamnosmeđim ili ljubičasto-smeđim čekinjama koje su vidljive samo uz pomoć povećala, rub je više ili manje slobodan i svjetliji, žuto-smeđ ilismećkast i fino čehast.

Spore: Valjkaste, glatke, prozirne, 6-9 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kožasto, crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (otpale grane) raznog crnogoričnog drveća, najčešće jele. Primjerak na slici snimila je Helena Petrić, krajem studenoga i početkom siječnja, na običnoj jeli (Abies alba).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena:  Prepoznatljiva je po krvavocrvenoj boji i staništu na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Hymenochaete fuliginosa - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZADIMLJENA DRVOKORKA

Hymenochaete fuliginosa (Fr.) Lév.

Etimologija: fuligo (lat.) = dim, mrlja, suhi ili crni trag. Po tamnoj boji.

Plodno tijelo: 1-3 (4) cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira kraste nepravilna oblika, rub je oštro ograničen i odvojen od podloge, površina je u mladosti glatka; vrlo je promjenljive boje, može biti svijetlosmeđe ili čokoladnosmeđe s blagom ljubičasto-crvenkastom nijansom, površina je po vlažnom vremenu hrapava, a po suhom vremenu nepravilno ispuca.

Spore: Valjkaste do blago zakrivljene, glatke, prozirne, 5-6.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito hrasta, te starih raspadajućih grana i dasaka, preferira donju stranu grana ili trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta traje godinama i svake se godine produžuje po supstratu te postaje sve veća i veća. Karakteristična je po staništu i boji površine koja je najčešće čokoladnosmeđa. Na stablima i granama jele raste vrsta Hymenochaete cruenta. Ona također raste kao saprofit krupnih drvnih ostataka jele, ali je lako prepoznatljiva jer ima krasnu žarkocrvenu boju i može obrasti stablo u dužini od nekoliko metara.

RĐASTOSMEĐA POLIČICA

Hymenochaete rubiginosa (Dicks.) Lév.

Etimologija: rubeo (lat.) = biti crven, biti crvenkasto-smeđ, hrđav + -gnosus (lat.) = označava prisutnost ili sličnost s nečim. Po boji.

Engleski naziv: Oak Curtain Crust

Plodno tijelo: 3-12 cm široko, u obliku je poluklobučića ili lepeze, pojedini su poluklobučići su široki 3-4 cm, dugi 1-4 cm, debeli 0.5-1 mm; gornja je površina valovita, ima koncentrične zone, crvenkasto-smeđa, smeđa i crno-smeđa, u starosti je crna, baršunasta ili glatka, rubna zona je valovita i svjetlije crvenkasto-smeđe boje, mjesto s kojim se plodno tijelo drži za supstrat može sličiti zakržljalom stručku; donja je strana poluklobučića glatka ili baršunasta, crvenkasta do narančasto-smeđa, a u starosti je tamnosmeđa ili sivo-smeđa.

Spore: Eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smeđe, kožasto, žilavo, može se trgati kao tkanina; miriše na plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnih drvnih ostataka (otpale grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i pitomog kestena, te na obrađenom drvu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena:  Opisana vrsta raste na mrtvom drvu hrasta i pitomog kestena, po čemu se najlakše prepozna. Vrlo je slična duhanska vrbanka (Hydnoporia tabacina) koja raste na krupnim drvnim ostacima lijeske i vrbe.

HRASTOV KOPITAR

Inocutis dryophila (Berk.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-20 (30) cm široko, oblika je konzole ili kopita, debelo, golo; oker-smeđe, svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe, površina je baršunasta, dlakava.

Rupice/cjevčice: Sitne; cjevčice su svijetlosmeđe, oker-smeđe ili smeđe.

Spore: Eliptične, 6-9 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Smeđe ili oker-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab, malo je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit samo na starim još živim stablima hrasta, a vrlo rijetko na drugim vrstama bjelogoričnog drveća. Poznata je samo s dva lokaliteta, prvi je službeni nalaz zabilježila mikologinja Milica Tortić u park-šumi Maksimir u Zagrebu, a drugi Matija Josipović u prašumi Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti..

Napomena: Karakteristična je po baršunasto-dlakavoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastov kopitar (Inonotus dryophilus (Berk.) Murrill)

Inocutis rheades - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

LISIČJI KOPITAR

Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-12 (15) cm široko, najprije je kuglasto pa se otvori i rastegne u obliku polumjeseca, školjkasto, gornji je dio konveksan i ponekad kvrgav, a donji prilično trbušast; žute, žuto-narančaste, narančaste ili crvenkasto-narančaste boje, površina je najprije pamučasto-dlakava, dekoracija kasnije djelomično otpadne, rub je bjelkast ili žut, tanak, kružno zakrivljen i rastegnut.

Rupice/cjevčice: Nisu široke, višekutne, izdužene, postanu labirintne, najprije su bjelkaste do žuto-narančaste, kasnije su smeđe ili tamnosmeđe, na pritisak posmeđe; cjevčice su 3-15 mm duge.

Spore: Eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Vlaknasto, žilavo, plutasto, o starosti je tvrdo, žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (podnožje trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, kao i parazit na živom drveću, osobito na jasiki, topoli ili kestenu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Gljiva u mladosti ima dosta svijetlu boju površine klobuka i himenija. Samo kod razvijenih primjeraka postane riđkasta ili tamnosmeđa. Sličan je tamarisov kopitar (Inocutis tamaricis).

TAMARISOV KOPITAR

Inocutis tamaricis (Pat.) Fiasson & Niemelä

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Hymenochaetaceae / Inocutis

Plodno tijelo: 5-20 (30) cm široko, školjkasto, lepezasto, manje je ili više pravilnog konveksnog oblika, iz panja s kojega izrasta se izdiže u obliku polumjeseca; u mladosti je žućkasto ili žućkasto-smeđe, u starosti je narančasto-smeđe ili tamnosmeđe, površina nije pojasasta, prekrivena je s vrlo kratkim i gustim dlačicama, ubrzo postane skoro glatko, rub je nešto svjetliji.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, ubrzo su nepravilne, dosta su guste, žućkaste su ili srebrnaste s gutacijskim kapljicama, kasnije su hrđastosmeđe, tamnosmeđe ili crno-smeđe; cjevčice su 0.5-2.5 mm duge, žućkaste, kasnije su žuto-smeđe.

Spore: Eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Žilavo, tvrdo, vlaknasto, pojasasto, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim stablima tamarisa, te kao saprofit krupnijih drvnih ostataka, na sredozemnom području; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova vrsta najčešće raste u sredozemnom području. Sličan je lisičji kopitar (Inocutis rheades) koji je uglavnom slabije mesnat i s nešto manjim cjevčicama i rupicama, te malo drugačije boje.

BARŠUNASTI RUPIČAR

Onnia tomentosa (Fr.) P.Karst.)

Etimologija: tomentosus (lat.) = dlakav, prekriven dlakama. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Velvet Rosette

Klobuk: 2-10 (14) cm širok, spljošten je ili ulegnut na sredini; žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ, hrđastosmeđ ili sivo-smeđ, baršunast, sitno je maljav, rub je svjetliji, nije pojasast.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, žilav, često je zadebljan na bazi; u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je tamnosmeđ, maljav.

Rupice: Okruglasto-višekutne, promjera su 0.25-0.5 mm; žućkaste, krem-sivkaste ili su hrđastosmeđe.

Cjevčice: Kratke, 1-2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Spore: Eliptične, 4-5 x 3-3.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, tvrdo, homogeno, jako je vlaknasto, kožasto, žilavo, tamnosmeđe; miris je aromatičan na kari, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u crnogoričnim šumama, na višim planinskim predjelima, kao parazit korijenskog sustava drveća, na mahovini, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Po centralnom klobuku je sličan vječni rupičar (Coltricia perennis), međutim on je cimetastocrvene boje i dosta mesnatiji. Naša vrsta nema pojasasti klobuk i površina je sitno maljava.

Phellinus conchatus - created in Norway by Roger Andersen

ŠKOLJKASTI PLUTNJAK

Phellinopsis conchata (Pers.) Y.C.Dai

Etimologija: conchatus (lat.) = školjkast. Po obliku sličnom školjki.

Plodno tijelo: 5-15 (40) cm široko, tvori školjkaste kape, poluloptaste, najprije su raširene, kasnije su naslagane poput crijepova na krovu ili su uzdignute poput planina, površina je smećkasta do hrđastosmeđo-crnkasta, gusto je pojasasta, maljava, ponekad je prekrivena mahovinom kao i okolna kora drveta, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 5-6/mm², smećkaste su do cimetastosmeđe, s nešto svjetlijim odsjajem; cjevčice su kratke, skoro su slojevite, pregrade su debele, malo su otvorenije prema trami.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, s velikim pregradama, 5-6 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, tvrdo, smećkasto, na rubu je hrđastosmeđe, s sivo-crnom je linijom između trame i himenija; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u šumama uz mrsku obalu i na rubovima šuma kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom na donjoj strani grana i trupaca vrbe, ali također i topole, graba, kozje krvi, jorgovana, bukve ili brijesta, ponekad i kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Karakteristična je vrsta po cjevčicama cimetastosmeđe boje.

Phellopilus nigrolimitatus - created in Finland by Allar Antson

CRNOOBRUBLJENI PLUTNJAK

Phellopilus nigrolimitatus (Romell) Niemelä, T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: niger (lat.) = crno + limitatus (lat.) = ograničeno. Po crnoj crti.

Plodno tijelo: 4-25 (50) cm široko i do 5 cm debelo, razrašteno, izravnato, jastučasto, rijetko je s istaknutim klobucima, šupljikavo, u mladosti je relativno vodenasto i zagušeno, lagano se suši, prisutni su klobučići s tankim rubom i sa svijetlosmeđim gutacijskim kapljicama po površini, površina je naborana, valovita, pojasasta; crveno-smeđe ili je crno-smeđe, rub je nešto svjetliji, u mladosti je bjelkast, kasnije je žućkast; na dijelu između rupica i trame je prisutna crna crta, trama je ispod crte nešto svjetlije boje, kao i prema rupicama.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, sitne, 5-6/mm², bjelkasto-smeđe, kasnije su smeđe; cjevčice su 2-7 mm duge, nešto su svjetlije od trame, slojevi se međusobno razlikuju.

Spore: Valjkaste, glatke, zašiljene na jednom kraju, a na drugom proširene, prozirne, 7-10 x 2.5-3.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tvrdo, smeđe; miris je na drvo ili plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina u starim crnogoričnim i miješanim šumama kao parazit na starim stablima i kao saprofit krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najšešće smreke, te također po gradilištima na obrađenom drvu; izaziva bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, pretežno na trupcima smreke, samo jednom na jeli na samo dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Uočljiva je karakteristična crna crta uz tramu, ali nije uvijek uočljiva. Izaziva bijelu trulež drva koja se očituje po šupljikavim oštećenjima površinskog sloja.

RIBIZOV PLUTNJAK

Phylloporia ribis (Schumach.) Ryvarden

Etimologija: ribis = ribiz (Ribes). Po staništu.

Plodno tijelo (klobuk): 5-20 (30) cm široko, baza je 0.5-2 cm debela, višegodišnje, raste u obliku polumjeseca oko baze drva, nekad ih je po 30-40 naslagano na jednoj grani; smeđe, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, površina je pojasasta i koncentrično ispupčena, baršunasto, često je prekriveno algama i mahovinom, rub je žućkast, valovit i oštar.

Rupice: Okrugle, 6-7/mm², vrlo su guste; žuto-smeđe, cimetastosmeđe, narančasto-smeđe, crveno-smeđe ili su ljubičasto-smeđe.

Cjevčice: Kratke, u slojevima, duge su od 2-3(4) mm.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne do žućkaste, ponekad sa sitnim uljnim kapljama, općenito su vrlo sitne, 3-4 x 2.2-3 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Smeđe je ili hrđastosmeđe, u dva sloja, donji je sloj tamniji, u mladosti je mekano i plutasto, kasnije je žilavo, kožasto i tvrdo, u starosti je na prerezu je sa crnom crtom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u vrtovima, u nasadima bobičastih biljaka, aluvijalnim i vlažnim bjelogoričnim šumama, kao parazit na ogrozdu, ribizu i drugom grmlju, rjeđe na deblima drugog bjelogoričnog drveća, kao što su jasen, drijen, javor ili bazga; nepoželjni je štetnik biljaka, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak u studenom na lokalitetu uz rijeku Dravu pokraj Varaždina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Pseudoinonotus dryadeus - created on October 2020 in Loch Lomond & The Trossachs National Park, Alexandria, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by tipi_girl

HRASTOV KOPITAR

Pseudoinonotus dryadeus (Pers.) T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: drys (gr.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 8-20 (30) (65) cm široko, rašireno, bez stručka, debelo, masivno i teško, nepravilnog je oblika, skoro je zaokruženo, konveksno, ponekad je lopatastog oblika; prvo je bijelo-žućkasto ili žuto-smeđe, kasnije je svijetlosmeđe ili smeđe boje duhana, površina je grbava i pahuljasta, na debelom se rubu u mladosti izlučuju velike vodene svijetlosmeđe kapljice.

Rupice/cjevčice: Sitne, promjera su 0.2-0.4 mm, okrugle, tamnosmeđe, površina im je karakteristično bijelo pahuljasta; cjevčice su do 15 mm duge, višeslojne.

Spore: Široko eliptične, glatke, na jednom kraju zašiljene, prozirne 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Debelo, spužvasto, plutasto, vlaknasto, tamno hrđastosmeđe, do cjevčica je svjetlije, na presjeku se vide radijalno postavljena vlakna.

Stanište: Raste više godina u bjelogoričnim šumama kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) hrasta, kao i na živom stablu hrasta ili bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu na hrastu i velikim svijetlosmeđim kapljicama vode na rubu klobuka. Na voćkama i drugom bjelogoričnom drveću raste slični kuštravi kopitar (Inonotus hispidus) koji je u mladosti jestiv. Klobuci su joj na površini stršeće-čehinjasti, te su žuto-hrđastosmeđi ili narančasto-smeđi.

Hyphodontia alutaria - created on December 2023 in Freiheit, Berlin, Germany by ulrich__loock

KOŽNATOŽUTA NITOZUPKA

Hyphodontia alutaria (Burt) J.Erikss.

Etimologija: alutarius (lat.) = kožni, s kožom. Po boji.

Plodno tijelo: 1-15 (25) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira membranozne i poput kore čvrste plahte, u mladosti je površina glatka, poslije postane malo bradavičava do kvrgava, jedva je s malim šiljcima, na kraju je više ili manje ispucana; najprije je bjelkasto, poslije krem, svijetlosivo, žućkasto do oker, rub je brašnjav.

Šiljci: Sitni, ponekad jedva uočljivi, boje su plodnog tijela.

Spore: Eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, nisu amiloidne, 3.4-5.3 x 2.8-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sočno, poslije postane tvrdo poput kore, bjelkasto do žućkasto, ako je prethodno bijelo, sušenjem pomalo požuti; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća bez kore, često bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta mikroskopski vrlo slična šilolikoj nitozupki (Hyphodontia arguta), ali ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Osim toga, šiljci spomenute vrste na površini plodnog tijela često su vrlo oštri i do 1 mm dugi.

Hyphodontia arguta - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŠILOLIKA NITOZUPKA

Hyphodontia arguta (Fr.) J.Erikss.

Etimologija: arguta (lat.) = oštar, inteligentan, pametan. Po oštrim šiljcima.

Plodno tijelo: 1-30 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira pojedinačne i rastrgane plahtice; površina je sitno bradavičava ili vrlo oštro šiljasta, najprije je bjelkasta, poslije je sivkasta, krem ili žućkasta, u starosti je crvenkasto-smeđa, rub je pahuljičasto-dlakav.

Šiljci: Do 1 mm dugi, sa strane hrapavi, stožasti; boje su plodnog tijela, bijeli, žućkasti do crvenkasto-smeđi.

Spore: Široko eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6.3 x 3.6-5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Mekano, sočno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti s drugim vrstama iz roda Hyphodontia. Osobito treba biti oprezan da se ne zamijeni s hrastovom nitozupkom (Hyphodontia quercina), koja najčešće raste na ležećim granama hrasta. Također se može zamijeniti s kožnatožutom nitozupkom (Hyphodontia alutaria), koja najčešće raste na crnogoričnom drveću. Pažljivim se mikroskopiranjem dolazi do sigurne determinacije, ali svakako i uz pažljivu makroskopsku analizu.

Hyphodontia barba-jovis - created in Estonia by Urmas Ojango

BRADATA NITOZUPKA

Hyphodontia barba-jovis (Bull.) J.Erikss.

Etimologija: barba (lat.) = brada + Juppiter, Jovis (lat.) = bog Jupiter. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-50 cm široko i 1-2 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, manje ili više je labavo srašteno s podlogom, formira vlaknasto-membranozne plahtice; površina je šiljata, bijele, kremasto-žute do oker boje, katkad površina ima blagu zelenkastu nijansu, rub je malo paučinasto-maljav i bjelkast.

Šiljci: Bijeli su do žuti, baza je uvijek žućkasta, svaki se pojedinačni šiljak račva u nekoliko sitnih šiljaka.

Spore: Kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, mekano, vlaknasto, membranozno, bijelo je do žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, ali se vrlo rijetko može pronaći i na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu se vrsta lako prepozna jer raste na donjoj strani ležećih stabala ili grana, a ima osobito karakteristične šiljke. Svaki se pojedinačni šiljak na vrhu grana (račva) u nekoliko manjih šiljaka. Makroskopski je vrlo slična vrsta Hyphodontia abieticola, ali ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Također je makroskopski vrlo slična hrastova nitozupka (Hyphodontia quercina), ali su njezini šiljci sa strane bradavičavi, ne granaju se i završavaju šiljato.

Hyphodontia granulosa - created in Spain by Luis García Bona

HRAPAVA NITOZUPKA

Hyphodontia granulosa (Pers.) Bernicchia

Etimologija: granulum (lat.) = zrnce, mali komadić. Po dekoraciji.

Plodno tijelo: 3-30 (40) cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, membranozno, nepravilnog je oblika; površina je više ili manje bradavičava ili šiljata, najprije je bjelkasta, krem ili oker, poslije je smećkasta, rub je nepravilno paučinasto-maljav.

Šiljci: 0.4-0.9 mm dugi, nisu glatki, relativno su rijetki, bjelkasti su do oker, a kasnije su smećkasti.

Spore: Blago eliptične, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 4-5.7 x 3.1-4.6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto je ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, a rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se vrsta makroskopski lako može zamijeniti s bradatom nitozupkom (Hyphodontia barba-jovis). Međutim, analizom šiljaka pomoću povećala vidi se da spomenuta vrsta ima glatke šiljke koji se na vrhu račvaju u više manjih šiljaka.

Hyphodontia pallidula - created in Norway by Siri Khalsa

BLIJEDA NITOZUPKA

Hyphodontia pallidula (Bres.) J.Erikss.

Etimologija: pallidus (lat.) = blijed, bezbojan. Po boji.

Plodno tijelo: 1-15 (25) cm široko i 1-2 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke plahtice voštanog izgleda; bjelkasto, sivkasto, kremasto, žućkasto ili okerasto, površina je glatka ili sitno bradavičava i kvrgava, jako se raspucava, rub je primjetno maljav, kod mladih je plodišta rastresen.

Spore: Valjkaste, izdužene, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 9-10 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, voštano, bjelkasto je ili žućkasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprofit krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća bez kore, često bora ili smreke, a rjeđe na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično topole.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Naša opisana vrsta može se zamijeniti s kožnatožutom nitozupkom (Hyphodontia alutaria). Međutim, spomenuta se vrsta mikroskopski značajno razlikuje po tome jer ima lagenocistide i njezine su spore veće (5-6 x 4-4.5 µm).