Russula quercilicis - created on September 2021, in Lluçà, Spain by Jordi Clavell

CRNIKINA KRASNICA

Russula quercilicis Sarnari

Etimologija: Quercus (lat.) = hrast + ilicis (lat.) = genitiv jednine od ilex, hrast crnika. Po staništu.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i umjereno ulegnut na sredini, najčešće je nepravilan, valovit, režnjast, kožica je polusraštena, guli se do 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, vlažan ili malo sluzav kada se ubere, ubrzo se osuši, hrapav, dosta je promjenjivih boja, svijetložut, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ, sivkasto-zelenkast, krem-ružičast, ružičasto-ljubičast, ljubičasto-smeđ, vinskicrven, izblijedi do oker ili krem-smeđih tonova, ujednačenih ili s laganom zelenkastom nijansom, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.7 cm debeo, često je ekscentričan, obično je batinast u mladosti, zatim je postupno sve više valjkast, jasno je proširen na vrhu, bijel, s hrđastosmeđim mrljama na dnu, nerijetko je s ružičasto-crvenom nijansom na jednom dijelu, kod odraslih se primjeraka taj pigment obično skuplja u gornjem dijelu, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Listići: Gusti, s rijetkim su lamelulama, u zrelosti su prilično razmaknuti, 3-4/cm na rubu klobuka, široki su 5-15 mm, tanki, prirasli, često su račvasti, lomljivi, žućkasti, ponekad su sa hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, prekrivene su bodljama visokim najviše 0.65 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 6.8-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-64 x 11-18 μm, cheilocistide su vrlo brojne, valjkaste do batinaste, često su zašiljene na vrhu, 60-115 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od pomalo čvornatih, valovitih hifa, te jednosegmentnih, valjkastih ili djelomično batinastih dermatocistida, s dugim i tankim vršnim produžetkom, širokih 5.5-18 μm; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Osrednje je debelo, isprva je više ili manje tvrdo, kasnije je lomljivo, bijelo, prošarano je sa hrđastosmeđim mrljama; miris je slab na cedrovinu, odsutan je tijekom branja, ali prilično izražen i nekoliko sati kasnije, snažnog je ljutog okusa koji se razvija tek nakon 10-20 sekundi.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom vrlo sporo smeđe, s formalinom jedva primjetno svijetloružičasto, reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna ili vrlo slaba (--), a listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom crnikom, obično na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po srednjoj veličini, žućkastim listićima, ljutom okusu i višebojnom klobuku. Kod determinacije se stoga se moraju uzeti u obzir druge karakteristike kao što su stanište, tvrdoća mesa, svijetlosmeđa do crveno-ljubičasta boja klobuka, glatki rub klobuka, dosta prošireni stručak na vrhu, zaokruženi i gotovo slobodni listići uz stručak, žuta otrusina, negativna reakcija mesa s gvajakovom tinkturom, vrlo ljuti okus mesa tek nakon 10-20 sekundi, te slabi miris na cedrovinu, koji se osjeti i nekoliko sati nakon sakupljanja. Najvažnija mikroskopska značajka su brojne inkrustirane dermatocistide po čemu je slična srodnoj žutocrvenoj krasnici (Russula rutila), drugoj ljutoj krasnici neosjetljivoj na gvajakovu tinkturu, koja se razlikuje po lomljivijem mesu i ružičasto-crvenom do narančasto-crvenom klobuku. Naknadni vrlo ljuti okus i miris na cedrovinu podsjećaju na cedrovu krasnicu (Russula badia), prepoznatljivu po staništu u crnogoričnim šumama, prosječno vrlo zasićenim ljubičasto-smeđim nijansama, tamnooker do svijetložutoj otrusini, te velikim, višesegmentnim i neinkrustiranim dermatocistidama. Među vrstama koje rastu ispod hrasta crnike slična je bakrena krasnica (Russula cuprea), koja je prepoznatljiva po umjerenoj mesnatosti i čvrstoći mesa, izrazito narebranom rubu klobuka i vrlo tamnoj otrusini koja daju žuto-narančastu nijansu zrelim listićima. Kada je s crvenkasto-ljubičastim klobukom, najsličnija je varljiva krasnica (Russula decipiens), koja je glinenastosmeđa, sa slabim ili umjereno ljutim okusom, površinom stručka koja poplavi u dodiru sa gvajakovom tinkturom, malo tamnijom otrusinom, te stručkom koji je malo ili nimalo proširen na vrhu, a konzistencija mesa je također prosječno mekša, iako se ponekad događa da primjerci pronađeni ispod hrasta crnike budu gotovo tvrdi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 783. str., Russula quercilis Sarnari

Russula raoultii - created on September 2004 in Södermanland, Hellasgården, Sweden by Santos, Juan

RAULTOVA KRASNICA

Russula raoultii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pallid Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, ubrzo zatim se izravna i blago ulegne na sredini, nepravilan, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan je i sjajan, više ili manje limunastožut, u starosti često izblijedi počevši od ruba, ponekad je od početka potpuno bijel, po nekim autorima je čak i zelenkast, rub je valovit, u starosti je narebran i iskrzan.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 0.6-1.6 cm debeo, više ili manje valjkast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, svilenkast i sjajan, sitno je naboran, bijel, kasnije je sivkast i malo tamniji na na vrhu nabora zbog upijanja vode.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, kasnije su prilično razmaknuti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bijeli, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim tankim spojnim lijama koje tvore gotovo potpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-8.5 x 5.5-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-44 x 6-11 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, 50-90 x 6.8-13 μm, pileipelis se sastoji od razgranatih hifa, suženih na vršnom segmentu, širokih 3-5.8 μm, te brojnih jednosegmentnih, više ili manje batinastih dermatocistida, širokih 5-9.5 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, bijelo, nepromjenjive je boje; miriše lagano na kokos, a okus je izraženo ljut, isti kao kod paprene krasnice (Russula emetica).

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom smećkasto, s formalinom svijetloružičasto, s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++), klobuk s KOH narančasto-crven, a stručak s formalinom ružičast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, zabilježena je i ispod crnogoričnog drveća, jele i smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva zbog ljutog okusa mesa, a po nekim je autorima i malo otrovna.

Napomena: Ova je krasnica karakteristična po maloj veličini, umjerenoj mesnatosti i čvrstoći, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, obično žućkastoj na sredini i više ili manje bjelkastoj na rubu, izrazito narebranom rubu, bijelom stručku, koji blago posivi ili potamni na vrhu nabora, bijelim listićima koji ispuštaju otrusinu iste boje, jako ljutom okusu, slabom mirisu na kokos, kao kod vrsta u liniji Emetica, sporama s finim mrežastim uzorkom i pileipelisu koji se sastoji od ne previše tankih, suženih ili zadebljanih hifa, te uglavnom jednosegmentnih dermatocistida. Poznata je kao simbiont bjelogoričnog drveća, koja preferira umjereno kisela ili vapnenasta tla. Navodi se da raste ispod hrasta, bukve, kestena, u mješanim sastojinama johe i breze. Iznenađujuće je da Blum (1962.) navodi da uglavnom, ako ne uvijek raste ispod crnogoričnog drveća, Einhellinger (1985.) navodi planinske šume bukove i jele, dok Shaffer (1975.) navodi da u Sjevernoj Americi raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Velika je vjerojatnost da može biti i zelenkaste boje, jer su žute vrste obično kontaminirane i nekim drugim pigmentima, crvenim kod sunčane krasnice (Russula solaris) i ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes), zelenkastim kao kod opisane vrste ili s oba pigmenta kod okerzelenkaste krasnice (Russula citrinochlora). Može se zamijeniti s malim i lomljivim žutim vrstama iz linije Citrina ili s vrstama iz linije Atropurpurea, posebno Russula poikilochroa i lomljivom krasnicom (Russula fragilis). Nadalje, potpuno izblijeđeni primjerci makroskopski se ne razlikuju od sličnih vrsta iz linije Emetica, od kojih je vjerojatno najsličniji varijetet lomljive krasnice Russula fragilis var. gilva, koji je prepoznatljiv po fino erodiranim listićima na prerezu, mirisu na kolače i negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Sunčana krasnica karakteristično raste ispod bukve, klobuk je obično življe i zasićenije žute boje, ponekad je s narančastim tonom na sredini klobuka, otrusina je tamnokrem, a miris specifičan. Russula poikilochroa f. eliochroma je kompaktna, ima slabo ili nimalo narebran rub klobuka, umjereno ljuti okusom mesa, prilično sporo reagira s gvajakovom tinkturom i raste ispod hrastova. Russula pseudoraoultii je lako prepoznatljiva po rastu u tresetnoj mahovini (Sphagnum), sivljenju stručka, većim sporama, valjkastim hifama, karakteristikama koje isključuju sličnu okerzelenkastu krasnicu, koja se razlikuje po svijetlokrem otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 538. str., Russula raoultii Quélet

Russula recondita - created on September 2020 in Hietaniemi, Finland by Allar Antson

OČEŠLJANA KRASNICA

Russula recondita Melera & Ostellari

Etimologija: recondita (lat.) = skrivena, nepoznata, tajna. Po neupadljivom izgledu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat, kasnije je ulegnut, kožica je u mladosti ljepljiva, zatim postaje suha, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, oker, svijetlosmeđ, svijetlonarančast, sivkasto-narančast do sivkasto-smeđ, ponekad je s tamnonarančastim mrljama, na sredini je tamnosmeđ, rub je izraženo narebran.

Stručak: 3–8 cm visok i 1–2 cm debeo, valjkast, hrapav, u mladosti je bijel, u starosti postaje svijetlosiv, ponekad je s crvenkasto-smeđim do smeđim mrljama na donjoj polovici.

Listići: Gusti, široki su do 3 mm, prirasli, tanki, lomljivi, bjelkasti, krem, svijetlonarančasti do narančasto-sivi, kasnije su povremeno sa narančasto-smeđim do žuto-smeđim mrljama, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do široko eliptične, prozirne, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.8–1.3 µm, donekle povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-8.5 x 6-7 µm, Me = 7.5 x 6 µm, Q= 1.15–1.35; Qav= 1.25; N = 22, bazidije su 4-sporne, batinaste, 43–46 × 9–11 µm, cheilocistide su vretenaste, rijetko su cilindrične, na vrhu su tupe, sa dodatkom dugim 5–9 µm, 30-70 x 5-8 μm, hife pileipelisa blizu ruba klobuka su vretenaste do oblika uske boce, tankih stijenki, 38–50 × 3–5 µm, a hife blizu sredine klobuka su vretenaste do oblika uske boce, tankih stijenki, 25–40 × 4–5 µm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Debelo, lomljivo, na sredini klobuka je debljine do 8 mm, bjelkasto do narančasto; miriše na voće, gumu ili ribu, a okus je blag do gorak, neugodan, podsjeća na užeglo ulje.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+), a stručka i listića s KOH i amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma i parkovima, obično u simbiozi sa hrastom ili borom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slične su upadljiva krasnica (Russula insignis), kojoj donji dio stručka u dodiru sa KOH pocrveni i češljolika krasnica (Russula pectinatoides), ali potrebna su daljnja morfološka istraživanja i molekularne analize kako bi se potvrdio njihov identitet i srodstvo. Druge slične krasnice obično mirišu drugačije (npr. na gorke bademe, voće, užeglo ulje ili sir camembert) i obično su neugodnijeg okusa. Opisana je vrsta dio sekcije Foetentinae, a trenutno je uključena u podrod Heterophyllidae.

Russula renidens - created on August 2023 in Kielce County, Poland by luisrubio85

NASMIJEŠENA KRASNICA

Russula renidens Ruots., Sarnari & Vauras

Etimologija: renidens (lat.) = koji se ponovo smiješi, opet se smiješi. Po izgledu.

Klobuk: 3.5-10 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je stožast i s jedva vidljivom, brzo prolaznom grbicom, kasnije se raširi i blago ulegne na sredini, rijetko je režnjast, nepravilan, može biti malo naboran, kožica se guli do 2/3 promjera, ponekad gotovo do sredine, mazav, vlažan i sjajan čak i dan nakon što se ubere, lijepe je i zasićene boje trešnje kao kod crvenonoge krasnice (Russula rhodopus), može biti tamniji na sredini, te ljubičasto-smeđ, crveno-smeđ kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa) do tamno crveno-ljubičast, također s maslinastim nijansama ili crn na sredini, ponekad je prošaran većim ili manjim žutim mrljama pri čemu se pigment može miješati s crvenim, što rezultira djelomično narančastim ili crveno-smeđim nijansama, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat i kratko narebran, ponekad je i gladak.

Stručak: 2.5-13 cm visok i 1-2.2 cm debeo, prilično je dug, tipično je batinast, ponekad je malo uvijen i vretenast, pun, srž kasnije omekša, naboran, fino je baršunast na vrhu, površina se često raspucava na polja, bijel, s više ili manje izraženom crveno-ružičastom nijansom, često do samih listića, ponekad je potpuno bijel, posivi zbog upijanja vode, može biti hrđastosmeđ na bazi.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s različito dugim lamelulama, ponekad su račvasti, usko su prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s grupiranim ili gotovo izoliranim bradavicama visokim do 0.5 µm, donekle povezanim grebenima, 7.2-8.8 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne do rijetko 2-sporne, s vrlo dugim sterigmama, 37-50 x 10-13 μm, cheilocistide su nepravilno batinaste, više su ili manje trbušaste, 65-108 x 8-14 μrn, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 3-4 μm, te nepravilnih dermatocistida, nekih nejasno valjkastih, drugih više ili manje batinastih, s ponekad dobro razvijenim vršnim produžetkom, širokih 4.5-12 μrn, 0-2-segmentnih, bez inkrustacija; otrusina je krem do tamnokrem (IIb-d).

Meso: Čvrsto, elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je karmincrveno, promočeno posivi; miris nije izražen, trljanjem podsjeća na kompot od voća, a okus je umjereno ljut, ponekad nakon nekoliko sekundi.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), reakcija s formalinom je negativna, s gvajakovom tinkturom pozitivna (+), a listići s anilinom polako postanu žuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na vlažnim padinama i u depresijama, na rubovima potoka u simbiozi s brezom, a ponekad i crnogoričnim drvećem, smrekom ili borom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Raste uglavnom na sjeveru Europe ispod breze na istim lokacijama kao i tresetna krasnica (Russula robertii) i sjajnožuta krasnica (Russula claroflava), a preferira vlažne depresije i padine, tresetnu mahovinu, gotovo močvarno tlo ili male potoke. Ljutim okusom podsjeća na vrste iz podsekcije  Sardoninae. Klobuk i stručak su uglavnom crvene boje, unutar iznad navedenih nijansi, otrusina je krem do tamnokrem, a pileipelis se sastoji od dermatocistida s malo ili bez segmenata. Međutim, povezanost s brezama, a ne s crnogoričnim drvećem podsjeća na vrste iz linije Exalbicans, od kojih se prilično razlikuje. Među njima su izblijedjela krasnica (Russula exalbicans), koja se razlikuje po većim dimenzijama i čvrstoći, promjenjivoj boji klobuka, tamnijoj otrusini i nešto većim sporama s jasnijim mrežastim uzorkom, te graciozna krasnica (Russula gracillima), kojoj je klobuk s manje izraženim crvenim pigmentom, meso jedva primjetno ljutkasto, a spore s izraženijim i izoliranijim bradavicama. Među srodnim vrstama izvan linije Exalbicans, podsjeća na netaknutu krasnicu (Russula persicina), koja je prepoznatljiva po relativno velikim dimenzijama, krutosti i čisto crvenom klobuku, a njezin varijetet Russula persicina var. intactior trebao bi biti bliži, zbog rasta na vlažnim mjestima ispod breza.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 661. str., Russula renidens Routsalainen, Sarnari & Vauras sp. nov.

Russula rhodomelanea - created on August 2023 in Bartenslebener Forst, Sachsen-Anhalt, Germany by Eike Heinemann

CRVENOCRNA KRASNICA

Russula rhodomelanea Sarnari

Etimologija: rhodo (gr.) = ruža, ružičasto, crvenkasto + melanea (gr.) = crn. Po boji.

Klobuk: 2.5-9 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, valovit, uglavnom je režnjast, kožica se guli 1/3 promjera, vlažan i sjajan, lijepe je crvene boje koja je više ili manje zasićena kao kod netaknute krasnice (Russula persicina), cinobercrven kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra), krvavocrven, ponekad je više karmincrven, ponekad je nešto tamniji na sredini, nisu neuobičajene iznenadne promjene boje u sivkasto-oker na nagnječenim ili oštećenim dijelovima, rub je gladak, na kraju je slabo narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, više ili manje valjkast, pun, srž ubrzo postane mekana i spužvasta, svilenkast, pahuljast na vrhu, čitav je bijel, kasnije često posivi ili pocrni, proporcionalno temperaturi i rukovanju nekoliko sati nakon ubiranja.

Listići: Prilično su gusti, tanki, izmiješani su sa rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, prirasli, lomljivi, bijeli kada se gljiva ubere, na ozlijeđenom mjestu ili trljanjem nakon nekoliko sati posive, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične ili jajolike, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 1.2 μm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore razvijeni i gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7.4-9.5 x 6-7.8 μm, nekad su nešto manje, 7.2-9 x 6-7.4 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, duljine 36-56 x 9-12 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste ili batinaste, uglavnom bez vršnog produžetka, 50-115 x 6-14 μm, pileipelis se sastoji od suženih, ali ne zašiljenih, čvornatih, valovitih i mjestimično zadebljanih hifa, širokih 3-4.2 μm, te brojnih dermatocistida, jednosegmentnih i batinaste ili s 3-4-segmentnih i nepravilno valjkastih, često stisnutih poput vrata ili glavičastih na vrhu, ponekad račvastih, širokih 5.5-10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, isprva je bijelo, zatim neravnomjerno i nepravilno posivi ili pocrni, ovisno o vremenskim uvjetima i rukovanju; miris je na amil acetat ili kolače, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), čak i izraženiji, a okus je u ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s formalinom kasnije svijetloružičasto, listići s anilinom narančasti s plavkastom aureolom, reakcija s gvajakovom tinkturom je spora (+), a s amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama, parkovima, uz šumske staze, obično u simbiozi sa hrastom ili grabom, na golom, glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a neki autori navode da je možda i otrovna.

Napomena: Predstavnica je linije Emetica zbog svoje male veličine, bijelih listića, otrusine i stručka, snažnog je paprenog okusa, klobuk je više ili manje ujednačene i sjajne crvene boje (povremene karmincrvene nijanse mogle bi opravdati svrstavanje u liniju Atropurpurea). Kriteriji značajni za prepoznavanje su rast u toplim šumama hrasta, obično uz staze, na više ili manje golom i glinenastom tlu, miris mesa na kolače kao kod lomljive krasnice, spora reakcija sa gvajakovom tinkturom, meso koje kasnije postane crnkasto-sivo, a intenzitet promjene boje je ponekad vrlo slab, pojačava se rukovanjem i atmosferskom toplinom, odnosno čimbenicima koji ubrzavaju oslobađanje vode iz tkiva. Slične su paprena krasnica (Russula emetica), koja se razlikuje po nepromjenjivom mesu, slabom mirisu, staništu u močvarnim crnogoričnim šumama, većim i jače dekoriranim sporama, posivjela krasnica (Russula grisescens), koja raste po tresetištima ili močvarama, kojoj meso tamni zbog upijanja vode, a ne pocrni zbog oslobađanja vode, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, više ili manje brza, a dermatocistide su rjeđe, žutopjegava krasnica (Russula luteotacta), koja je tvrđa i kompaktnija, listići se kratko spuštaju niz stručak i općenito su dobro razmaknuti, izlučuju vodene kapljice po vlažnom vremnenu, stručak može biti s ružičastom nijansom, a ozlijeđeni dijelovi požute, Maireijeva krasnica (Russula nobilis), koja raste u svježim bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, kojoj meso može požutjeti, ali samo malo, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), kojoj mesu ne posivi zbog gubljenja vode, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna ili minimalna, raste u mahovini ispod bukve, kestena ili bora, a spore su dekorirane velikim bodljama, kao kod paprene krasnice.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 580. str., Russula rhodomelanea Sarnari

Russula rhodopus - created on August 2006 in Piani Formighe, Sover, Italy by Marco Floriani

CRVENONOGA KRASNICA

Russula rhodopus Zvára

Etimologija: rhodon (gr.) = ružičast, ruža + pous (gr.) = stopalo, noga. Po boji stručka.

Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je kuglast, kasnije se raširi i umjereno ulegne na sredini, nepravilan, često je režnjast, gladak, valovit, kožica se guli do 1/2 promjera, mazav i sjajan, kao lakiran čak i po suhom vremenu, crvene boje trešnje do krvavocrven, na sredini je tamniji, ponekad crnkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, kratko je narebran tek u starosti.

Stručak: 4-6.5 cm visok i 1-3 cm debeo, često je ekscentričan, relativno je robustan, batinast ili blago zadebljan pri dnu, gladak, pun, kasnije je više ili manje spužvast, bijel, s ružičasto-crvenom je nijansom na velikoj površini osim na vrhu, ponekad je potpuno bijel, na dnu je hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, tanki, prilično su niski, oko 4 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lomljivi, bijeli, u starosti su krem, sa slabim su oker odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, sa stožastim do polukuglastim su bradavicama visokim do 0.6 µm ili malo višim, prilično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9 x 6.3-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 9-11,5 μm, cheilocistide su vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 50-100 x 8-11 μm, pileipelis se sastoji od hifa, širokih 2.2-4.6 μm, vrlo tupih ili nejasno glavičastih, s refraktivnom stijenkom, te brojnih, jednosegmentnih, nepravilno valjkastih ili batinastih dermatocistida, ponekad naglo zadebljanih, rijetko račvastih, širokih 3.8-8 μm; otrusina je krem do oker (IIc-IIIb), čuvanjem izblijedi.

Meso: Debelo, prilično je čvrsto čak i u zrelosti, bijelo, na prerezu vrlo slabo promijeni boju ili mjestimično blago požuti, ispod kožice klobuka je ružičasto-crveno; miriše lagano na voće, a okus je ljut u listićima, nešto je slabiji u stručku, ponekad je izraženo gorak.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-sivo (+), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno tamnoplavo (++), s fenolom smeđe, listići s anilinom narančasto-smeđi, a reakcija listića s amonijakom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim ili čak močvarnim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, na tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu u kiselim, planinskim crnogoričnim šumama, srednje je veličine, površina klobuka je mazava i sjajna, kao da je lakirana, prilično je ujednačene krvavocrvene boje, stručak je više ili manje zdepast ili ekscentričan, sa crvenom nijansom, rijetko je potpuno bijel (Russula rhodopus f. leucopoda). Gorki okusa mesa (kojem prethodi umjerena trpkost) se teško osjeti, ponekad nakon duljeg žvakanja pa je stoga nepouzdana osobina. Međutim, po toj je karakteristici slična raskošna krasnica (Russula intermedia), koja ima slične male i kuglaste spore, ali drugačiji pileipelis, s polimorfnim  dermatocistidama, s malo ili bez segmenata. Pripada podsekciji Sardoninae koju karakterizira čisto crvena boja stručka i klobuka. Unutar ove podsekcije, slične su krvava krasnica (Russula sanguinea), koja je prepoznatljiva po rastu ispod borova, listićima koji se kratko spuštaju po stručku, valovitoj površini klobuka, koja je malo ili nimalo sjajna, te sporama s relativno visokim i izoliranim, stožastim bradavicama, barska krasnica (Russula helodes), koja raste tipično u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini, meso joj posivi, klobuk nije sjajan, otrusina je krem (IIb), spore su veće i sa izraženim mrežastim uzorkom, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je slaba, te sardoniks krasnica (Russula sardonia), koja je u mnogim aspektima drugačijeg izgleda, ali njezina forma Russula sardonia f. pseudorhodopoda može izgledati isto zbog prekrasne crvene boje, listića bez limunastožutih nijansi i negativne reakcije sa amonijakom, a prepoznatljiva je po manje čistom crvenom klobuku, izrazito ljutom okusu i staništu isključivo ispod borova, na suhom i vapnenastom tlu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 622. str., Russula rhodopus Zvara

ŽUMANJČANA KRASNICA

Russula risigallina (Batsch) Sacc.

Engleski naziv: Golden Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok i oko 4-5 mm debeo, najprije je skoro polukuglast do konveksan, ubrzo je proširen i ulegnut na sredini, više ili manje nepravilan ili režnjast, kožica se lako guli u cjelosti, gol, relativno je sjajan po vlažnom vremenu, kasnije je suh i bez sjaja, crven kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), sa žućkastom sredinom (Russula risigallina f. luteorosella), ružičast, narančast ili s crveno-smeđim nijansama, često je mjestimično ili ujednačeno žućkast (Russula lutea), vrlo je rijetko čitav bjelkast, rub je često izvrnut prema gore, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2 cm debeo, uglavnom je valjkast ili nejasno vretenast, blago je proširen na vrhu, lagano je zakrivljen, srž je najprije omekšana, kasnije je šuplja, bijel, kasnije je smećkast na dnu, trljanjem blago potamni.

Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, bez lamelula, usko su prirasli, kasnije izgledaju gotovo slobodno, rijetko su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, lomljivi, žućkasti, u zrelosti su izraženo narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1 µm, ponekad s nekoliko kratkih grebena, amiloidne, 7-9 x 5.8-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-43 x 7-11 μm, cheilocistide su vretenaste, uske, s trbuhom širokim 7-10 μm, tupim vrhom, s kratkim produžetkom ili papilom, pileipelis se sastoji od kratkih, batinastih hifa, širokih do 6 μm, te tupih, valjkastih, višesegmentnih primordijalnih hifa, širokih 4-6 širokih, relativno rijetkih i koje ne teze združivanju u snopove; otrusina je tamnožuta (IVd-e).

Meso: Relativno je tanko, mekano, bijelo; miris kod mladih gljiva nije izražen, kasnije je po truleži, po Romagnesiju je na uvele ruže, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je slaba (-), s gvajakovom tinkturom polako postane svijetloplavo (-), s fenolom tamno crvenkasto-smeđe, a listići s anilinom narančasto-smeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma, te parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično listopadnim i zimzelenim hrastovima, kao i grabom, kestenom ili bukvom, a nešto rjeđe ispod crnogoričnog drveća, na raznim vrstama tla, a najčešće na vapnenastom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Ova se lijepa vrsta pojavljuje početkom sezone u nizinskim bjelogoričnim šumama. Prepoznatljiva je po maloj veličini i vitkom izgledu, rubu klobuka koji tek kasnije postaje blago narebran, kožici klobuka koja se u potpunosti uklanja, s malo ili bez imalo sjaja, bojama od žute, ružičasto-crvene do narančasto-crvene (nikada nije karmincrven), listićima bez lamelula, žumanjčano-žute boje u zrelosti, otrusinom oko IVd-e, vitkom, valjkastom ili blago suženom i potpuno bijelom stručku, mekanom i slabo promjenjivom mesu, blagog okusu i mirisa svojstvenog truljenju, po Romagnesiju na uvele ruže. Mikroskopski su karakteristične srednje velike spore s uglavnom izoliranim bodljama i pileipelisom od batinastih hifa i tankih primordijalnih hifa, rijetkih i nezdruženim, što objašnjava glatku površinu klobuka, umjesto pahuljaste koja je karakteristična za većinu vrsta u podrodu Incrustatula. Unutar opsega opisane vrste gravitira nekoliko varijeteta, formi ili podvrsta. Tipična forma opisane vrste, a posebno forma Russula risigallina f. luteorosella, ima ružičasto-crvenu rozetu oko žućkaste sredine, lako su prepoznatljive na terenu. Suprotno tome, primjerci s potpuno žutim klobukom mogu se zamijeniti s drugim slično pigmentiranim vrstama iz podsekcije Chamaeleontinae, kao što je Russula vitellina, koja je karakteristična po mirisu na kisele krastavce u starosti i sluzavoj, sjajnoj kožici klobuka, sa sjajem koji ostaje nepromijenjen dugo vremena kada se osuši. Russula flavocitrina je lako prepoznatljiva po žućkastoj ili blagoj zelenoj boji klobuka, sporama s grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, svjetlijoj otrusini, oko IVa ili IVb, te pileipelisu s primordijalnim hifama širokim 6-8 μm. Sunčanožuta krasnica (Russula helios) je krupnija vrsta s potpuno zlatnožutim klobukom, koja raste ispod zimzelenih mediteranskih hrastova na vapnenastom tlu, otrusina je vrlo tamna, oko IVe, a spore dekorirane bradavicama djelomično povezanim lancima ili grebenima, dok pileipelis karakteriziraju vrlo tanke primordijalne hife, široke samo 3-4 μm.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 879. Žumanjčana krasnica (Russula vitellina (Pers.) Fries), Sinonim: Russula lutea (Hudg. ex Fr.) S.F.Gray; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1378. str. Russula risigallina (Batsch) Sacc.

Russula rivulicola - created on August 2011 in Rovaniemi, Finland by Federico Calledda

POTOČNA KRASNICA

Russula rivulicola Ruots. & Vauras

Etimologija: rivulus (lat.) = potok, mali tok vode + colere (lat.) = nastanjivati, živjeti, biti stanovnik. Po staništu.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i s grbicom na sredini, kao kod pupače (Russula caerulea), kasnije se spljošti i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera ili nešto više, vlažan i sjajan kada se ubere, više ili manje intenzivne bakrenocrvene boje, kao kod vesele krasnice (Russula laeta), bakreno-smeđ ili žuto-smeđ, na sredini može biti tamnocrven ili čak crnkast, ponekad je svijetlocrven ili crveno-ljubičast, rijetko je svijetlozeleno prošaran, ali ponekad je s vrlo jasnim zelenim tonom na sredini, rub je dugo vremena podvijen i gladak, kasnije se izravna, u starosti je narebran u dužini od 5-8 mm.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 1.5-2.3 cm debeo, uglavnom je batinast, bijel, pun, srž je kasnije omekšana, više ili manje je žuto-smeđ na dnu, vremenom postaje izraženo siv.

Listići: Gusti, bez lamelula, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nisu ili su izraženo račvasti, lomljivi, žuti, sljedeći dan malo posive, oštrica je cjelovita, vrlo rijetko je crvena nekoliko milimetara uz rub klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.3-8.8 x 6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 37-54 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, sa većim ili manjim produžetkom na vrhu, 40-80 x 9-14 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih ili djelomično suženih, vitkih hifa, širokih 2.5-4 μm, te batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, jednosegmentnih ili višesegmentnih, s trbuhom širokim 6-14 μm; otrusina je oker (IIIb), a po Ruotsalainenu i Vaurasu krem (IIc).

Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, po vlažnom vremenu ili vremenom postane sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag ili jedva primjetno ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivkasto (-), reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično spora (+), a površina stručka s formalinom postane ružičasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama breze, s ili bez smreke, u simbiozi sa brezom, na močvarnom tlu u tresetnoj mahovini (Sphagnum) i drugim vrstama mahovina, uz patuljaste breze (Betula nana) ili vrbe, često po depresijama uz male vodotoke, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Obično se susreće po močvarnim terenima s tresetnom mahovinom u prisutnosti breza, koje su joj preferirani partner, ali isto tako pokazuje posebnu sklonost prema močvarnim depresijama koje se protežu uz male vodotoke po kojima je vrsta dobila ime. Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini s klobukom koji rijetko prelazi 7 cm, narebranim rubom, dugo sjajnoj kožici, crvenom osnovnom pigmentu, okruženom s dva manje izražena pigmenta, žutim i plavim, s gradacijama koje pokrivaju raspon žuto-crvene, smeđe i vinski ljubičaste boje, oker listićima i otrusini, mesu koje na prerezu blago pocrni i jasno posivi zbog upijanja vode, neizraženom mirisu i blagom okusu (može biti vrlo slabo ljutkast u nezrelim listićima), te staništu u tresetnim močvarama ispod breze. Po repertoaru boja, boji mesa, malim sporama s djelomično mrežastim uzorkom, oker otrusini, kožici klobuka s velikim, neinkrustiranim dermatocistidama i mikoriznom partneru je najsličnija prljavocrvena krasnica (Russula vinososordida), koja preferira mjesta koja nisu previše vlažna, odnosno negdje na polovici puta između mjesta bogatih tresetnom mahovinom tipičnih za potočiće i suhog tla. Osim ekoloških karakteristika, prljavocrvena krasnica je prepoznatljiva po znatno većim dimenzijama i kompaktnosti, gušćim listićima, mesu koje crni, ali ne sivi zbog upijanja vode, intenzivnijoj reakciji sa formalinom i neznatno manjim sporama. Među ostalim vrstama povezanim sa tresetnom mahovinom, tresetna krasnica (Russula robertii) se čini prilično različitom zbog izuzetno lomljivog i vodenastog mesa, koje je tek slabo posivi, jasno narebranog ruba klobuka, više polikromnog ili višebojnog klobuka i vrlo svijetlih zrelih listića, što je u skladu s krem otrusinom. Zbog svoje veličine, oblika i boje na tlu se često zamijeni s veselom krasnicom, koja se razlikuje po mesu koje ne posivi, tamnijim listićima i rastu na drugačijem staništu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 951 str. Russula rivulicola Routs. & Vauras

Russula robertii - created on July 2018 in Kolistimenmäki, kolistimensyrjä, Finland by Martti Moisander

TRESETNA KRASNICA

Russula robertii J.Blum

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do brzo proširen i blago ulegnut na sredini, može biti s više ili manje uočljivom sitnom grbicom, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, ljepljiv je i sjajan, malo je mazav po vlažnom vremenu, izraženo je hrapav, dosta je promjenjivih boja, najčešće je smeđ, ljubičast, bakrenosmeđ, zasićeno žućkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, lako izblijedi do ružičasto-ljubičaste boje, na sredini također može lagano postati žuto-zelen do maslinastozelen ili s većim zelenim mrljama, vrlo je rijetko tamnoljubičast, u tonovima breganke (Russula nitida), rub je neravan i izraženo narebran u dužini od 8-11 mm.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.6-1.3 cm debeo, vitak, batinast, nije proširen na vrhu, pun, srž je kasnije šuplja, bjelkast, rijetko je s ružičastom nijansom, prema dnu je sa žuto-oker mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, široki, tanki, kasnije su relativno široko razmaknuti, usko su prirasli, nisu račvasti, povezani su s poprečnim žilicama na bazi, lomljivi, bjelkasti, zatim su svijetlokrem, ponekad su sa slabim žućkastim odsjajem u zrelosti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s gotovo stožastim, djelomično izoliranim bradavicama ili bodljama visokim 0.6-0.8 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični do jasni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 8.4-10.4 x 6.4-7.8 µm ili 8.5-10.4 x 6.7-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-46 x 10-13 μm, cheilocistide su više ili manje sužene, široke 10-12 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih hifa, širokih 3-4.5 μm, te djelomično valjkastih, batinastih ili gotovo vretenastih dermatocistida, s jasnim produžetkom na vršnom segmentu, podijeljenih na nekoliko dugih segmenata, uglavnom 0-1-segmentnih, s trbuhom širokim 5-12 μm; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Mekano, vrlo je lomljivo, vodenasto, bijelo, blago požuti u dnu sručka; miris nije izražen, pri truljenju slabo na kvasac, a okus je blag ili prolazno malo ljutkast u listićima u mladosti.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane trenutno ružičasto (+), a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slaba (-).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima i močvarama, u simbiozi s brezom, ali i topolom trepetljikom (Populus tremula), u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po općenito maloj veličini, vlažnom i sjajnom klobuku, vrlo promjenjivih boja, najčešće ružičasto-ljubičastom, brončano ljubičastom ili blago izblijeđenom zelenom sredinom, dugo narebranom rubu, dobro razmaknutim listićima, tamnokrem otrusini, malo vodenastom mesu, bez mirisa i blagog okusa, najviše nakratko ljutkastog u nezrelim listićima, vrlo lomljivom stručku, općenito vitkom i batinastom. Najčešće raste u močvarnim područjima u tresetnoj mahovini i ispod breza. Čini se da partnerstvo s brezom nije isključivo, jer je pronađena i u blizini topola trepetljika i drugog bjelogoričnog drveća. Po staništu i vanjskom izgledu je slično nekoliko vrsta, a najlakše se međusobno razlikuju po boji otrusine, boji mesa i mikroskopskim karakteristikama. U tom kontekstu su osobito važne spore koje su prosječno prilično velike, s dekoracijom povezanom u različito razvijeni mrežasti uzorak. Među srodnim vrstama, breganka (Russula nitida) je prepoznatljiva po oker otrusini, relativno čvršćem mesu, prilično čestoj i ponekad izraženoj grbici na sredini klobuka, te velikoj učestalosti crvene pigmentacije na stručku. Šarolika krasnica (Russula versicolor) je jedna od najčešćih vrsta iz sekcije Tenellae koja raste ispod breze, a prepoznatljiva je po živoj žućkastoj boji, općenito izraženijoj trpkosti, te vrlo malim i duguljastim sporama. Graciozna krasnica (Russula gracillima) je mnogo bliža nego što bi se moglo zamisliti na temelju međuprostora između sekcija Russula i Tenellae, jer je relativno čvrsta, sa slabo narebranim rubom klobuka, a stručak je s više ili manje izraženom karmin ružičastom nijansom. Russula fusconigra je s tamno maslinastosmeđim klobukom, otrusinom oko IIIa-c, sporama s kratkim grebenima, 8-11 x 7-8 μm, a pileipelis se sastoji od relativno velikih hifa, te jednosegmentnih dermatocistida.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1269. str. Russula roberti J. Blum

ROMELLIJEVA KRASNICA

Russula romellii Maire

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, pravilan, kožica se guli više od 1/2 promjera, naboran, osobito prema sredini, mazav i sjajan kada se ubere, nešto manje po suhom vremenu, ljubičast do vinski crveno-ljubičast, rub je crveniji, rijetko je mjestimično tamnosmeđ ili sa žućkastom ili žuto-zelenom sredinom, ali i potpuno ružičasto-ljubičast ili maslinastozelen, u nekim slučajevima je mjestimično sivo-plavkast, vrlo je rijetko čitav žut ili relativno čiste i zasićene crvene boje, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1.4-3.5 cm debeo, često je batinast, ponekad je gotovo valjkast, dosta je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta u u različitoj mjeri šuplja, bijel, nikada nije sa crvenkastom nijansom, kasnije je često oker na bazi.

Listići: Gusti, trbušasti, široki su 8-14 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, račvasti su uz stručak i uz rub klobuka, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, najprije su krem, na kraju su žućkasti i s narančastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s više ili manje je oštrim stožastim bradavicama visokim do 1 µm, rijetko više, djelomično povezanim grebenima koji tvore prilično gusti i uglavnom zatvoreni mrežasti uzorak, djelomično su amiloidne, 7.2-9.6 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, više su ili manje batinaste, 35-55 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, 60-90 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od dobro razgranatih hifa, sa suženim ili djelomično zašiljenim vrhom, širokim 3-5 μm, te valjkastih, tankih i raspršenih dermatocistida, s trbuhom od samo 4-7 μm, s neprozirnim sadržajem; otrusina je tamnožuta (IVd).

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je malo limunastožuto; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je potpuno blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasta (+), s fenolom tamnosmeđe do ljubičasto-smeđe, s fenolanilinom vinskicrveno pa ljubičasto-crno, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora i vrlo slabog intenziteta (-), rijetko brzo postane plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom ili grabom, na raznim vrstama tla, češće na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedna je od velikih i najčešćih krasnica koje rastu u velikim, sjenovitim šumama bukve. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, glatkom i više ili manje sjajnom klobuku, čvrstom mesu, neizraženom mirisu i blagom okusu mesa, te žućkasto-narančastim listićima u zrelosti, koji oslobađaju tamnožutu otrusinu. Mikroskopski je među najkarakterističnijim vrstama, zbog srednje velikih spora, s gotovo potpunim mrežastim uzorkom i pileipelisom koji se sastoji od više ili manje suženih ili zašiljenih hifa, te dermatocistida koje je teško locirati zbog malih dimenzija i slabe refrakcijske prirode njihovog sadržaja. Klobuk je kod tipične forme ljubičast do ružičasto-ljubičast, sa žutim nijansama na sredini. Karakteristična je izražena polikromija, vrlo je rijetko maslinastozelen, smećkast ili potpuno žut. Slične su kratkonoga krasnica (Russula curtipes), koja je ujednačenije obojena, crveno-ružičasta do crveno-ljubičasta, ponekad je smeđeg tona, vrlo zdepasta, s otrusinom na donjoj granici žute, oko IIIc ili IVa, krupnim i ponekad račvastim hifama pileipelisa, Russula aurata f. axantha, koja može biti ljubičasta, ružičasto-ljubičasta ili vinskicrvena, a prepoznatljiva je po relativno svijetlim listićima i otrusini, lomljivijem mesu, kožici bez sjaja, te brzoj i intenzivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, te rijetka Russula pseudoromellii, s nijansama bližim vinskicrvenom spektru, manje glatkom i sjajnom kožicom klobuka, manje širokim i razmaknutijim listićima, svijetložutom otrusinom, jedva IVb, te sporama s istaknutijim bodljama i slabije razvijenim mrežastim uzorkom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 880. Romellijeva krasnica (Russula romellii R.Mre.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 981. str. Russula romellii Maire

TVRDA KRASNICA

Russula rosea Pers.

Engleski naziv: Rosy Brittlegill

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, zatim se vrlo sporo raširi i na kraju spljošti, nije ulegnut na sredini, više ili manje nepravilan, površina je fino baršunasta, kao pahuljasta, raspucana, kožica je priraštena, samo se vrlo kratko i teško guli, ružičasto-crven, na sredini je tamniji ili izblijeđeno krem-oker, često je s primjesom karmincrvene ili vrlo rijetko čak s ljubičastom nijansom pri većim zasićenjima, ponekad je ujednačenije crven, s nijansama žuto-ružičaste ili ružičasto-narančaste kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili postane narančast i ponekad žućkast na sredini, ponekad je depigmentiran s kremastim nijansama (Russula lepida var. alba), te svijetlo limunastožut i više ili manje mjestimično hrđastosmeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nikada nije narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.4-3.5 cm debeo, tvrd, uglavnom je kratak, gotovo je valjkast ili batinast, dosta je proširen na vrhu, pun, srž je rijetko omekšana, pahuljast, bijel, obično je na jednom dijelu ili čitav s ružičastom nijansom, baza uglavnom ostaje bjelkasta.

Listići: Gusti, bez lamelula, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, vrlo su lomljivi, kremasti, sa slabim su sivkastim odsjajem u određenim uvjetima, oštrica je cjelovita, ponekad je crvenkasta, samo uz vanjski rub klobuka ili čitavom dužinom.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, sa sitnim, polukuglastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore zatvoreni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9 x 6.4-7.4 µm ili 6.7-9 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 9-12 μm, cheilocistide su valjkaste, s vršnim produžetkom, 60-110 x 9-14 μm, pileipelis je miješane strukture, sastoji se od više ili manje vijugavih, umjereno širokih, kratkih hifa, te primordijalnih valjkastih hifa, s tupim krajevima, širokih 3.2-4.5 μm, te rijetkih dermatocistida, teško uočljivih zbog slabo refraktivnog sadržaja (cromushrooms: (7) 7.2 - 9 (10.1) × (5.8) 6.8 - 8.3 (8.9) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.1 × 7.4 µm, Qav = 1.1); otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Debelo, izuzetno je tvrdo, lomljivo, bijelo, sušenjem više ili manje požuti, ponekad čak i lagano posivi zbog promočenosti; miris je slab na voće, a okus je blag, tipično je osvježavajući na mentol u listićima, ponekad čak i lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s fenolom tamno crvenkasto-smeđe, sa sulfovanilinom intenzivno crveno na osušenim dijelovima, dok je reakcija na svježim primjercima jedva vidljive prolazne ružičasto-ljubičaste nijanse, čak i na površini stručka, a reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, češće je pozitivna i brza, nekad je negativna (+-).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama po nekoliko plodnih tijela zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, preferira toplija područja i sunčana mjesta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete zbog smolaste konzistencije i gorkastog okusa. Smolasti se okus gubi tijekom pripreme, a meso ostaje tvrdo i hrskavo.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po dobro poznatoj tvrdoći plodnog tijela, tankom rubu klobuka i drugačijem obliku plodnog tijela, što predstavlja rijetku karakteristiku unutar roda Russula. Srednje je veličine, s crvenim klobukom, stručkom i nekad oštricom listića, priraštenom, tankom kožicom klobuka, tvrdim i debelim mesom, bez ljutine, te velikim, lomljivim, kremastim listićima. Ključna je značajka osvježavajući okus listića. Ista se značajka jasno uočava samo kod bijelocrne krasnice (Russula albonigra), koja se makroskopski lako razlikuje, kao i sve vrste iz sekcije Compactae. Ponekad neka neočekivana anomalija otežava prepoznavanje vrste. Klobuk može biti ružičasto-narančast sa žućkastom sredinom, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora), a drugi put s nježnim pigmentom boje mesa (Russula lepida var. salmonea), kremast i svijetlo limunastožut (Russula lepida var. alba) ili zasićeno crvene boje klobuka i iste nijanse na stručku (Russula lepida var. linneai). Kada je čistije crvene boje nego inače, slična je gorka krasnica (Russula amarissima) iz podsekcije Lepidinae, koja je prepoznatljiva po gorkom okusu i izraženom žućenju površine u nijansama šafranastožute. Na prvi pogled je zbog crvenog, suhog, baršunastog i pahuljastog klobuka slična čak i crvena krasnica (Russula rubra), međutim lako se razlikuje po ljutom okusu, mesu koje jasno posivi po vlažnom vremenu, slaboj konzistenciji, oker otrusini, te jakom i karakterističnom mirisu na med. Po izgledu, boji otrusine i boji klobuka mogu sličiti ružičasta krasnica i krupniji primjerci Zvarove krasnice (Russula zvarae), a sličnost je pojačana gotovo stalnom prisutnošću ružičastog pigmenta na stručku. U svakom slučaju, obje vrste imaju manje kompaktnu strukturu, osobito Zvarova krasnica, te neizražen okus u listićima. Po dosta tvrdom mesu, priraštenoj kožici klobuka, crvenom klobuku, i djelomično stručku, slična je čvrsta krasnica (Russula lepidicolor) iz podsekcije Roseinae, koja se razlikuje po sjajnijem klobuku, gotovo nepostojećem okusu u listićima, te vrlo slabom reakcijom s gvajakovom tinkturom. Po velikim dimenzijama, kožici bez sjaja ili čak gotovo baršunastoj, čvrstoći mesa, blagom okusu, crvenom pigmentu na klobuku i stručku može sličiti čak i obojenonoga krasnica (Russula tinctipes), međutim otrusina je žuta, a listići su bez okusa. Russula lepida var. lactea je vitkija i s vrlo svijetlim, gotovo bjelkastim, gradacijama boja na klobuku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 828. Tvrda krasnica (Russula lepida Fries), Sinonim: Russula rosacea Pers. ex S.F.Gray; 830. Tvrda mliječna krasnica (Russula lepida var. lactea ss. Møller, J.Schäffer); 834. Ružičasta krasnica (Russula rosea Quélet), Sinonim: Russula aurora Krbh. ss. Melz. & Zv.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1128. str. Russula lepida Fr.

Russula roseipes - created on September 2021 in Halkjärvi E, Finland by Stefan Jakobsson

SMRČINA KRASNICA

Russula roseipes Secr. ex Bres.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto + pes (lat.) = noga. Po boji stručka.

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, ubrzo se raširi i široko i više ili manje duboko ulegne na sredini, uglavnom je pravilan, ponekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo manje, suh i bez sjaja, po suhom je vremenu baršunast, uglavnom je zrnast na sredini, ali u određenim uvjetima dovoljno gladak da podsjeća na žumanjčanu krasnicu (Russula risigallina), oker-narančast ili marelično narančast, može biti s ružičasto-crvenim nijansama na rubu, ponekad je čitav crven, uglavnom ciglastocrvenih tonova, rijetko je karmincrven, vremenom više ili manje izblijedi ili je mjestimično oker, ujednačeno je obojen, ponekad je s ružičasto-crvenom rozetom oko žućkaste sredine, kao kod Russula risigallina f. luteorosella, rub je tanak, gladak, samo je na kraju kratko narebran.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.8-2.5 cm debeo, valjkast ili malo batinast, srž je u početku mekana, spužvasta, kasnije je djelomično šuplja, blago je ljuskav, bijel, na donjem je dijelu s ružičastom nijansom, ali ponekad potpuno bijel.

Listići: Nisu gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, usko su prirasli, ponekad su gotovo slobodni, račvasti, lomljivi, žućkasti s blagim narančastim odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje, vrlo je rijetko crvena samo uz rub klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s bradavicama visokim 0.6-1 µm, povezanim vrlo debelim ili lančanim grebenima koji tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-9 x 6-7.2 µm, ponekad su nešto veće, 8-10.2 x 6.7-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, 40-54 x 11-14 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste do batinaste, 50-80 x 10-16 μm, rijetko su s vršnim produžetkom, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 2.5-5 μm, blago zadebljanih na vrhu, s relativno kratkim segmentima, te ogromnih, vrlo tupih primordijalnih hifa, širokih 6-10 μm; otrusina je žuta do tamnožuta (IVc-d).

Meso: Debelo, čvrsto, zatim je lomljivo, bijelo, slabo je promjenjivo, truljenjem može postati žuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s fenolom smećkasto, s gvajakovom tinkturom polako svijetloplavo (-), a reakcija s formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama i šumskim stazama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, na vapnenastom i pjeskovitom tlu, najčešće na srednjim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Ova vrsta karakteristično raste u kiselim crnogoričnim šumama, prvenstveno u kontinentalnim šumama bora. Male ili srednje veličine, sa suhom, baršunastom površinom klobuka, više ili manje zrnastom ili pahuljastom, tipične narančasto-crvene boje, stručkom s crvenkastom nijansom kod tipičnih primjeraka, žutom otrusinom, te potpuno blagim okusom mesa i neizraženim mirisom. Vrlo slabo reagira s gvajakovom tinkturom, kao i većina vrsta iz podroda Incrustatula. Mikroskopski se ističe po bradavičavim sporama, dekoriranim debelim, razgranatim grebenima, vrlo tupim hifama pileipelisa, te ogromnim, grubo inkrustiranim primordijalnim hifama širokim do 8 μm i više. Krupni primjerci s uočljivo zrnastim klobukom bez crvene nijanse na stručku mogu sličiti žumanjčanoj krasnici, koja se razlikuje po općenito vitkom obliku, glatkom klobuku, mekom mesu koje kasnije miriše na ruže i staništu ispod bjelogoričnog drveća. U slučaju sumnje, odlučujuća je mikroskopska analiza. Dosta je slična vesela krasnica (Russula laeta), prvenstveno zbog odsutnosti pigmenta na stručku i prilično glatke kožice klobuka, međutim razlikuje se po sadržaju dermatocistida u kožici klobuka i rastu isključivo ispod bjelogoričnog drveća.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1359. str. Russula roseipes Secr. ex Bres.

Russula roseoaurantia - created on july 2003 in Sandefjord Midtåsen, Sandefjord, Norway by Perry Gunnar Larsen

RUŽIČASTONARANČASTA KRASNICA

Russula roseoaurantia Sarnari

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast, boje ruže + aurantius (lat.) = narančast. Po boji.

Klobuk: 3-6.2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i blago ulegnut na sredini, kožica se guli na većem dijelu ili gotovo u potpunosti, rijetko do samo 1/2 promjera, površina je suha i bez sjaja, crtast po suhom vremenu, ponekad je malo valovit, karakteristično je bijelo zrnast, ali granulacija nije uvijek vidljiva (koristiti ručno povećalo), grublja je na sredini, krem-oker do oker-narančast ili marelično narančast, često čitav izblijedi do bjelkastog tona, s tragovima je ružičaste koji ostaju i na rubu, rub je gladak, ponekad je kratko narebran u starosti.

Stručak: 2-4.7 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, više ili manje batinast, uglavnom je proširen na vrhu, prvo je pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je šuplja, naboran, pahuljast, osobito na gornjem dijelu, bijel, po vlažnom je vremenu blago sivkast.

Listići: Gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, relativno su široki i trbušasti, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do jajolike, sa sitnim bradavicama visokim oko 0.6 μm, slabo povezanim više ili manje razgranatim grebenima koji ponekad tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-8.8 x 6.4-7.2 µm, ponekad su nešto veće, 8-9.6 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-50 x 10.5-14 μm, cheilocistide su rijetke, batinaste, s tupim vrhom, 52-70 x 9-11 μm, pileipelis se sastoji od više ili manje valjkastih do jasno, batinastih hifa, širokih 3.5-8 μm, te primordijalnim hifama skupljenim u čuperke, vrlo dugih, širokih 5-7 μm, s vrlo nejednakim segmentima, uglavnom kratkih, vršni segment je uglavnom naglo sužen i tup; otrusina je bijela do bjelkasta (Ia-b).

Meso: Osrednje je debelo i čvrsto, bijelo, vrlo slabo mijenja boju; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s gvajakovom tinkturom svijetloplavo (-), a reakcija listića s anilinom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili kestenom, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, malo promjenjivim bojama, od žuto-oker do marelično narančaste, rijetko je s ružičastim odsjajem oko ruba, kod djelomično depigmentiranih primjeraka, suhoj i baršunastoj kožici klobuka, uočljivo zrnastoj na sredini kod tipičnih primjeraka, bijelim listićima i stručku, blagom okusu mesa, neizraženom mirisu, koje pozitivno reagira s gvajakovom tinkturom, staništu u kontinentalnim šumama kestena ili bukve, na kiselom i manje ili više pjeskovitom tlu, velikim gotovo batinastim hifama pileipelisa, neuobičajenih za podsekciju Lilaceinae, te primordijalnim hifama, koje dugo strše s površine, širokim 4.5-6 µm. Međutim, važno je primijetiti varijabilnost veličine i morfologije ovih hifa. Spore su također promjenjive veličine, unatoč dosljednoj dekoraciji. Pripadnost podsekciji Lilaceinae određena je bjelinom listića, s otrusinom oko Ia-b, te suhom kožicom klobuka, prekrivenog bjelkastim granulama koje tvore nakupine primordijalnih, pigmentiranih hifa. Ova posljednja karakteristika je osnova za makroskopsko prepoznavanje gljive, zajedno sa svijetlo oker-narančastim nijansama. Međutim, čak ni uobičajeni albino oblici ne bi smjeli ostati neopaženi na terenu, ako se potvrdi prisutnost takvih bijelih granula na sredini klobuka (koje nisu uvijek jasno uočljive) i pozitivna reakcija s gvajakovom tinkturom. Vrste unutar podsekcije Lilaceinae lako se međusobno razlikuju, prvenstveno po osnovnoj boji klobuka. Među njima je otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), s klobukom više ili manje zasićene crvene boje i gotovo nepromjenjive boje na prerezu, Zvarova krasnica (Russula zvarae), prosječne veličine, robusnija i sa stručkom gotovo uvijek s ružičastom nijansom, lilasta krasnica (Russula lilacea), plavetna krasnica (Russula azurea) i plavkasta krasnica (Russula subazurea), s ružičasto-ljubičastim klobukom, više ili manje prošaranim smeđim ili maslinasto-sivim nijansama.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1317. str. Russula roseoaurantia Sarnari

Russula roseonigra - Stop black and white thinking: Russula subgenus Compactae (Russulaceae, Russulales) in Europe revised by R. De Lange, J. Kleine, F. Hampe, P. Asselman, C. Manz, E. De Crop, L. Delgat, S. Adamčík, A. Verbeken

RUŽIČASTOCRNA KRASNICA

Russula roseonigra Pidlich-Aigner

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + nigra (lat.) = crna. Po promjeni boje mesa na prerezu.

Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna, u starosti je ulegnut, gladak, po vlažnom je vremenu ljepljiv, kožica se jedva guli, često je sa svjetlijim sivkastim rubnim pojasom, prema sredini je tamniji, narančasto-sivkast, svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ, sivo-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, trljanjem pocrveni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili se blago sužava prema bazi, pun, površina je glatka ili neravna, bijel, vremenom smeđi, trljanjem pocrveni.

Listići: Gusti, do 5 mm široki, tanki, usko su prirasli, s brojnim su lamelulama različitih duljina u više ili manje pravilnom uzorku, ponekad se račvaju, lomljivi, bijeli do kremasti, oštrica je ravna i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, sa niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2-0.8 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti do zebrasti uzorak, 7.5-8.5 x 6-7 µm, Q = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su valjkaste do usko vretenaste, na vrhu su s jednim dodatkom ili suženjem, rijetko su s dvostrulim dodatkom ili donekle račvaste, tankih stijenki, 55-98 x 6-9 μm, pleurocistide su valjkaste do usko vretenaste ili usko batinaste, 33-55 x 5-9 μm, hife pileipelisa blizu ruba klobuka su raspršene, rijetke, valjkaste do šiljaste, blago savitljive, s 1–3 ekscentrična dodatka ili jednim i dvostrukim ekscentričnim dodatkom na vrhu, ponekad se sužavaju prema vrhu ili čak račvaju, 36-123 x 5-8 μm, a hife blizu središta klobuka su sličnog oblika, s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-85 x 4-6 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Do oko 1 cm debelo na sredini klobuka, umjereno čvrsto, bijelo, na prerezu polako crveni, kasnije polako posivi pa pocrni; miris je blag na voće, a okus je malo ljutkast, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postane prljavo narančasto (+), s gvajakovom tinkturom trenutno tamnoplavo (++), s KOH-om blago žućkasto, a s fenolom relativno brzo smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, obično u simbiozi sa hrastom, grabom, borom ili smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete pa se smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Blisko je povezana sa ljutolisnom krasnicom (Russula acrifolia), koja je sličnog izgleda s karakterističnom ljepljivom kožicom klobuka, izraženim crvenjenjem mesa na prerezu i ljutim okusom barem u listićima. Od ostalih sličnih vrsta iz skupine ljutolisne krasnice razlikuje se po izraženije dekoriranim sporama.

Russula rubra - created on August 2005 in Provincia di Pavia, Italy by Federico Calledda

CRVENA KRASNICA

Russula rubra (Lam.) Fr.

Etimologija: rubra (lat.) = crvena. Po boji klobuka.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se teško guli samo na rubu, najviše do 1/3 promjera, suh i bez sjaja, sitno je baršunast, izraženije na rubu, karmincrven kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), obično je svjetliji na rubu, može biti i lijepe, nježne ružičaste boje, osušen je s ljubičastom nijansom, izblijedi do kremaste boje na većim ili manjim područjima, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast ili batinast, malo je sužen na bazi, proširen je na vrhu, osobito kod razvijenih primjeraka, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, bjelkast, kasnije često posivi zbog upijanja vode, nikada nije sa crvenom nijansom.

Listići: Gusti, prilično su široki, tanki, rijetko su račvasti, suženi su uz stručak, prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, krem, kasnije su oker i sa slabim sivkastim odsjajem, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, s polukuglastim, ponekad su s gotovo izoliranim bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, donekle povezanim ponekad dugim i razgranatim grebenima koji tvore zebrasti do djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.4-9 x 6.5-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-54 x 9-11.5 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, s vršnim produžetkom, široke do 13 μm, pileipelis se sastoji od često tankih hifa, širokih 2.6-6.3 μm, te brojnih višesegmentnih, uglavnom tupo valjkastih ili djelomično batinastih, inkrustiranih dermatocistida, prilično varijabilne veličine i oblika, s trbuhom širokim 5.5-10 μm; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c).

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je nešto mekše, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto, ubrzo postane sivkasto zbog vlage, osobito u stručku, a u srži oker; miriše na med kao kod krhke krasnice (Russula veternosa), a okus dosta ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, često je pozitivna i intenzivna, a ponekad negativna (+-).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Raste u bjelogoričnim šumama hrasta, kestena i hrasta crnike, te u svijetlim šumama bukve. Prepoznatljiva je po fino baršunastoj površini klobuka, prekrivenoj bijelim pahuljama kao kod tvrde krasnice. Klobuk je više ili manje žive crvene boje, ali relativno neujednačene, ponekad blijedi do ružičasto-crvenih tonova, rub nije narebran, otrusina je oker, što je uočljivo na listićima zrelih primjeraka, meso posivi kada je promočeno, okus je izrazito ljut, miris ugodan na med kao kod krhke krasnice, a spore su gotovo kuglaste, s niskim i rijetko grebenastim bradavicama, te velikim inkrustiranim dermatocistidama. Slična je tvrda krasnica, koja nema ljuto meso, stručak je često s ružičasto-crvenom nijansom, otrusina je vrlo svijetla, svijetlokrem (IIa), meso je tvrdo, ne posivi ili malo požuti, a boje klobuka ponekad teže prema crveno-narančastoj ili žutoj boji, što se nikada ne događa kod opisane vrste. Po priraštenoj kožici klobuka, živoj crvenoj boji i žućkastom odsjaju zrelih listića može biti sličan varijetet netaknute krasnice Russula persicina var. rubrata, međutim otrusina je krem, a ne oker boje, miris je slab, a okus ljut kao kod linije Emetica, površina je malo ili nimalo baršunasta, bez pahulja, dok je stručak često s ružičasto-crvenom nijansom. Slična žutocrvena krasnica (Russula rutila) ima žutu otrusinu, meso je nepromjenjivo, miris nije izražen, a površina klobuka je bez pahulja.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 771. str., Russula rubra (Lamarck ex Fries : Fr.) Fries

CRVENO-BIJELA KRASNICA

Russula rubroalba (Singer) Romagn.

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 6-12 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se obično guli samo na rubu, a ponekad do 1/2 promjera, u početku je vlažan i relativno sjajan, zatim je suh i bez sjaja, crven, sredina može biti izblijeđena do krem-oker boje ili obrnuto, crnkasta kod većih zasićenja, a drugi put izrazito svijetla, samo ružičasta ili čak potpuno krem s oker mrljama (Russula rubroalba var. albocretacea), najrjeđe je ružičasto-narančast s crvenkastim odsjajem, gotovo ujednačeno svijetlo limunastožut, poput žute forme Romellijeve krasnice (Russula romellii), oker-narančast s crveno-ljubičastim odsjajem, ružičasto-smećkast, tamniji na sredini i ružičast na rubu, rub je gladak, vrlo je slabo narebran u starosti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo, robustan, više ili manje valjkast, malo je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta i uglavnom slabo šupljikava, bijel, kasnije je lagano sivkast, u starosti je oker-smeđ na bazi.

Listići: Prilično su gusti, dosta su široki, izmiješani su s lamelulama, prilično su debeli, zbog debljine djeluju zbijeno, suženi su ili zaokruženi uz stručak, prirasli, s ravnom ili vijugavom oštricom, vrlo su lomljivi, u mladosti su bijeli, kasnije su žuti i s jasnim narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim, sa stožastim su bradavicama visokim do 0.6 µm, rijetko povezanim grebenima koji tvore prilično veliki i zadebljani mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 6.5-8.3 x 6-7 µm ili 6.4-8.6 x 5.6-7.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-56 x 8-12 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, približno su iste debljine, pileipelis se sastoji od razgranatih dlačica, suženih ili više ili manje zašiljenih na vrhu, širokih 4-5 μm, te vrlo rijetkih ili brojnih valjkastih, tupih dermatocistida, 0-2-segmentnih, širokih 4-7 μm; otrusina je tamnožuta (IVd).

Meso: Debelo, čvrsto, u početku je čak i tvrdo, bijelo, na prerezu malo potamni; miris nije izražen, kasnije je nekad malo aromatičan, na konzervirane rajčice kao kod starih primjeraka žumanjčane krasnice (Russula risigallina), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom polako smećkasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna (--), postane polako svijetloplavo.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće u simbiozi s hrastom, na vapnenastom ili glinenastom tlu, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Raste ispod svih vrsta hrastova u društvu s jestivom krasnicom (Russula vesca), ljubičastozelenom krasnicom (Russula cyanoxantha) i nekoliko drugih slično ranih vrsta. Prepoznatljiva je po staništu ispod bjelogoričnog drveća, srednjoj veličini, znatnoj čvrstoći plodnog tijela, manje ili više sjajnom klobuku, lijepe, prilično svjetle i čiste boje, rijetko je s bakrenim odsjajem ili svijetlonarančast, glatkom rubu, žumanjčanožutim listićima u zrelosti, koji oslobađaju tamnu otrusinu, oko IVd, stručku uvijek bez crvene nijanse, odsutnosti ljutine mesa i vrlo slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom. Russula rubroalba var. albocretacea je s potpuno svijetlim, krem-oker klobukom. Obojenonoga krasnica (Russula tinctipes) je vrlo slična po obliku i robusnosti, ali se razlikuje po svjetlijoj otrusini, oko IVb i pozitivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Russula aurata f. axantha je manje mesnata i robusna, sa svjetlijom otrusinom, na donjoj granici žute, te brzom i intenzivnom reakcijom s gvajakovom tinkturom. Romellijeva krasnica (Russula romellii) je slična po izgledu, kao i mikroskopskim značajkama. Budući da je priroda pigmenata očito glavni kriterij za razlikovanje vrsta, proces identifikacije čini se posebno teškim u slučajevima izblijeđivanja i rijetkih crvenih oblika Romellijeve krasnice. Dok se prepoznatljivost opisane vrste temelji na reakciji s gvajakovom tinkturom, kuglastim sporama, dekoraciji spora i suhom i toplom staništu u mediteranskom području, reakcija s gvajakovom tinktorom kod Romellijeve krasnice je nepredvidiva, često je pozitivna, iako općenito nije brza, spore su izrazito duguljaste, dekoracija spora je varijabilnija, nekad je vrlo izražena, a rjeđe raste u mediteranskom području i nešto se kasnije pojavljuje.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 991. str. Russula rubroalba (Singer) Romagn.

Russula rutila - created on November 2015 in Provincia di Nuoro, Italy by Federico Calledda

ŽUTOCRVENA KRASNICA

Russula rutila Romagn.

Etimologija: rutilus (lat.) = sjajno crven, vatreno crven, zlatno-crvenkast. Po živoj boji.

Engleski naziv: Ruddy Brittlegill

Klobuk: 3-12.5 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ljevkasto ulegnut na sredini, valovit, ponekad režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 2/5 promjera, nije sjajan po vlažnom vremenu, uglavnom je bez sjaja, rijetko je baršunast, svijetle je i ujednačene crvene boje, ponekad je s blagom bakrenosmeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom, ružičasto-crven, narančasto-crven, marelično narančast, svijetlo krem-narančast, na sredini je najčešće izblijeđen s oker tonovima, rub je gladak, samo je u starosti kratko narebran, ali ne uvijek.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, čvrst, valjkast ili se lagano sužava prema dnu, ponekad je blago batinast, uglavnom je proširen na vrhu, pun, srž je u starosti mekana i šupljikava, naboran, bijel, rijetko je s ružičastom nijansom na donjem dijelu, može biti s mjestimičnim oker mrljama, s nejasnim je sivkastim odsjajem na vrhu nabora zbog upijanja vlage.

Listići: Relativno su gusti, široki su 4-12 mm široki, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, više su ili manje račvasti, bez lamelula, lomljivi, krem, u zrelosti su žućkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa stožastim bodljama visokim do 1 µm, sporadično povezanim grebenima i tankim spojnim linijama, slabo su amiloidne, 7.5-10 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-53 x 11-14 µm, cheilocistide su manje ili više vretenaste i sa vršnim produžetkom, 60-100 x 11-14 µm, pileipelis se sastoji od jednosegmentnih, više ili manje valjkastih, tupih ili kljunastih hifa, širokih 2-5 μm, te brojnih, valjkastih ili kratko batinastih, inkrustiranih dermatocistida, višesegmentnih, s trbuhom širokim 4.5-10 μm; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Debelo, čvrsto, ponekad je mekano, bijelo, gotovo je nepromjenjivo; miris je slab na voće kao kod vesele krasnice (Russula laeta), a okus je vrlo ljut, izraženije u listićima, može biti i malo trpak.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je prilično slaba, postane prljavo ružičasto ili gotovo sivkasto (-), s fenolom crvenkasto-smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je obično negativna, polako postane svijetloplavo (--), ali je pozitivna kod forme Russula rutila f. oxydabilis (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima, listopadnim i zimzelenim, na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Nešto je većih dimenzija, površina klobuka je općenito bez sjaja, od žive crvene do narančasto-crvene boje, nikada smeđe, sredina često izblijedi u oker tonove, otrusina je žuta, meso je gotovo nepromjenjivo, s laganim mirisom na voće i vrlo ljutim okusom. Uz tipičnu formu, koju karakterizira negativna reakcija mesa sa gvajakovom tinkturom, Romagnesi navodi da meso brzo poplavi kod forme Russula rutila f. oxydabilis. Konačno, vrijedno je spomenuti pileipelis s inkrustiranim dermatocistidama, što je ključna značajka koja omogućuje da isključimo ostale krasnice s više ili manje crvenim klobukom i žutom otrusinom koje Romagnesi uvrštava u svoju sekciju Maculatinae, unutar podroda Insidiosula. Raste ispod raznog bjelogoričnog drveća, pokazujući izraženu sklonost prema svim vrstama hrastova. Dosta je slična vesela krasnica, kojoj je meso blagog okusa i koje u dodiru sa gvajakovom tinkturom lagano poplavi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 777. str., Russula rutila Romagnesi

Russula saliceticola - created on August 2012 in Lom, Norway by Federico Calledda

VRBOVA KRASNICA

Russula saliceticola (Singer) Kühner ex Knudsen & T.Borgen

Etimologija: salicetum (lat.) = šikara ili šuma vrba, vrbik. Po staništu.

Klobuk: 2.5-4 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije se postupno izravna i široko ulegne na sredini, nepravilan, valovit, često je režnjast, kožica se lako guli do oko 2/5 promjera, vlažan, sjajan, lijepe je tamne i zasićene crveno-ljubičaste do ljubičaste boje, na sredini je crnkast, rjeđe je ružičasto-ljubičast ili smećkast, u nijansama Russula cupreola, rub je tanak, isprva je gladak, u starosti je malo narebran, jasnije tijekom sušenja.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-1.3 cm debeo, barem je u početku batinast, uglavnom je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije pamučasta i djelomično šuplja, na početku je pahuljast, bijel, na donjem je dijelu s karmincrvenom nijansom, rijetko je potpuno bijel ili oker, kasnije je sa sivkastim odsjajem zbog upijanja vode.

Listići: Gusti, 64-84 ih dopire do stručka, do 5 mm široki, trbušasti, relativno su debeli, prirasli, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, kasnije su vrlo razmaknuti, oko 4/cm na rubu klobuka, vrlo su lomljivi, kremasti, kasnije su oker, oštrica je cjelovita i postaje ljubičasta od ruba klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko su eliptične, izdužene, s gustim, izoliranim ili pomalo sraslim bradavicama visokim 0.5-1 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore više ili manje jasni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.8-11.2 x 6.6-8 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, 42-68 x 9-14 µm, cheilocistide su malobrojne, više su ili manje vretenaste, rijetko su s vršnim produžetkom, 56-98 x 8-11.5 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 3-5 μm, te dugih, valjkastih ili s blago zadebljanih dermatocistida, sirokih 5-10 μm, 0-2-segmentnih, ponekad su s malim izraslinama, nisu inkrustirane, sadržaj je normalno refraktivan; otrusina je oker (IIIb).

Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, prema bazi stručka je smećkasto, ispod ko žice klobuka je crveno-ljubičasto; miris nije izražen, a okus je blag ili jedva primjetno prolazno ljutkast u nezrelim listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba (po Kühneru pozitivna) (-).

Stanište: Raste u ljeto i jesen po planinskim livadama, te pješčanim nanosima i močvarama u simbiozi sa zeljastom vrbom (Salix herbacea), u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je krasnica lako prepoznatljiva po staništu, maloj veličini, tipičnoj za planinske vrste, vlažnoj i sjajnoj kožici klobuka, crveno-ljubičastoj do ljubičasto-smeđoj boji, često s crnkastom sredinom, glatkim rubom, umjereno narebranim u starosti, dosta razmaknutim listićima, oker u zrelosti, otrusinom oko IIIa-b, te mogućem crvenkastom pigmentu na oštrici listića i stručku. Meso je općenito bez mirisa, ali može razviti slabe arome na voće ili pelargonije, otkrivajući blago ljutkasti ili potpuno blagi okus u mladim listićima. Raste na močvarnom, vapnenastom tlu, na tepisima zeljaste vrbe i u tresetnoj mahovini, obično na većim nadmorskim visinama, međutim, čini se da raste i ispod patuljaste breze (Betula nana). Na sličnom bi se staništu mogla zamijeniti s Russula cupreola, koja je ponekad s istim nijansama na klobuku i nešto zasićenijim oker listićima u zrelosti, međutim okus je izrazito ljut, otrusina je žuta, a stručak i oštrica listića nikada nisu crveno-ljubičasti. Breganka (Russula nitida) je prepoznatljiva po rastu ispod breza, većim dimenzijama, nešto tamnijoj boji otrusine i mesu koje uočljivo požuti. Osim razlike u veličini, koja se možda može pripisati različitim ekološkim uvjetima razvoja, mnoge makroskopske i mikroskopske sličnosti sugeriraju blisku povezanost između vrsta. Vrlo je slična Russula heterochroa, koja je s crnkasto-ljubičastim klobukom, crvenom oštricom listića uz rub klobuka, slabo promjenjivim mesom, velikim sporama s izoliranim bradavicama i svijetlooker otrusinom. Razlikuje se po 2-spornim bazidijama, vitkim, višesegmentnim dermatocistidama širokim samo 3-5 µm i općenito većim sporama, 9.2-11.5 x 8-9.5 µm. Smeđeljubičasta krasnica (Russula brunneoviolacea) raste isključivo u šumama, a osim razlika u staništima i veličini plodnih tijela, ova vrsta ima pigmentirani stručak i oštricu listića, glatku ili čak pahuljastu površinu klobuka i svjetliju otrusinu, oko IIb-c.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1281. str. Russula saliceticola (Singer) Knudsen & T. Borgen

KRVAVA KRASNICA

Russula sanguinea Fr.

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i ulegnut na sredini, često je režnjast, valovit, kožica se vrlo kratko ili nimalo ne guli, slabo je mazav po vlažnom vremenu, brzo je suh i bez sjaja, gotovo je ujednačeno krvavocrven, ružičasto-crven do sivkasto-crven, mjestimično je druge boje, čak i oštro ograničeno, rijetko potpuno izblijedi do kremaste, sivkaste ili žućkaste nijanse, rub je tanak, na kraju je malo narebran, a žljebovi su široki i kratki.

Stručak: 3-8 cm visok i 1.3-2.8 cm debeo, često je ekscentričan, robustan, valjkast ili sužen na vrhu, naboran, pun, kasnije je pregradasto šupalj, bijel, tipično je s ružičasto-crvenom nijansom, rijetko je sa mjestimičnim žutim mrljama, po vlažnom je vremenu malo sivkast.

Listići: Gusti, tanki, uski, prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku, rijetko su ili nimalo račvasti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, ponekad su na bazi povezani s malo poprečnih žilica, lomljivi, oštrica je glatka, svijetlokrem, rijetko su žuti na oštećenim mjestima.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, jajolike do široko eliptične, s bodljama visokim do 0.8 µm, donekle povezanim grebenima i spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.6 x 6.3-7.4 µm, ponekad su nešto manje, 6.6-8.8 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-54 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, s trbuhom širokim do 16 μm, pileipelis se sastoji od tupih, tankih hifa, širokih 2.2-3.4 μm, te vrlo dugih, valjkastih, često u obliku boce ili glavičastih, jednosegmentnih dermatocistida, od kojih su najveće višesegmentne, širokih 4-8 μm (cromushrooms: bazidiospore su (6.6) 6.8 - 8 (9.6) × (5.2) 5.7 - 6.9 (7.9) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 7.3 × 6.3 µm, Qe = 1.2, bazidije su 43-52 x 8.3-12.7, N = 3); otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, ispod intenzivnije obojenih dijelova je ružičasto-crveno, ponekad je žuto po suhom vremenu (na oštećenim dijelovima), provodnjeno je malo sivkasto; miris je slab na voće, a okus je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), s fenolom smećkasto, reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna (++), s amonijakom negativna, a meso i stručak s KOH postanu svijetložuti.

Stanište: Raste u ljeto i u jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, smrekom ili arišem, na vapnenastom tlu. Slike su snimljene 21.9.2025., na lokalitetu u blizini PD Brezovac na Dinari, u šumi crnog bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog ljutog okusa mesa. Iako se krasnice paprenog okusa smatraju otrovnim, konzumacija ove vrste uglavnom ne izaziva nikakve probavne probleme.

Napomena: Jedna je od najkarakterističnijih simbionta borova. Karakteristična je po srednjoj veličini, više ili manje hrapavoj površini klobuka, koja je brzo bez sjaja, prekrasnoj krvavocrvenoj boji, koja s vremenom blijedi u ružičaste tonove, kožici klobuka koja se teško guli, tankom rubu, glatkom ili slabo narebranom u starosti, listićima koji se vrlo kratko spuštaju po stručku, tamnokrem sporama, stručku koji je često sa ružičasto-crvenom nijansom, jakom paprenom okusu i slabom mirisu. Površinski dijelovi mogu izraženo požutjeti u vrlo suhim uvjetima, osobito listići, počevši od ozlijeđenih dijelova (Russula sanguinea subsp. rosacea). Ovaj fenomen je uočen osobito kod nezrelih plodnih tijela, ostavljenih neko vrijeme na tlu nakon berbe. Meso može znatno posivjeti kod primjeraka koji su rasli na glinenastom tlu ili nakon obilnih kiša. Može se zamijeniti s netaknutom krasnicom (Russula persicina), žutopjegavom krasnicom (Russula luteotacta) i s raznim drugim vrstama iz podsekcije Sardoninae sa crvenim klobukom, kao što je crvenonoga krasnica (Russula rhodopus), koja je prepoznatljiva po glatkijoj i sjajnijoj, kao lakiranoj površini klobuka, zaokruženim i ponekad slobodnim listićima uz stručak, te staništu u hladnim crnogoričnim šumama (obje vrste mogu rasti ispod bora, a rjeđe ispod smreke ili ariša). Barska krasnica (Russula helodes) razlikuje se po izraženom sivljenju mesa i rastu na močvarnom terenu. Druga slična vrsta je netaknuta krasnica (Russula persicina) (osobito Russula persicina var. rubrata), koja raste ispod bjelogoričnog drveća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 827. Krvava krasnica (Russula sanguinea (Bull. ex St.Amans) Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 616. str., Russula sanguinea Fries

Russula sapinea - created on August 2015 in Kuusamo, Finland by Federico Calledda

CRNOGORIČNA KRASNICA

Russula sapinea Sarnari

Etimologija: sapinea, laricis (lat.) = borov, koja je vezana uz bor, koja raste uz bor. Po staništu.

Klobuk: 3-9.5 cm širok, najprije je kuglast, zatim je polukuglast do nejasno eliptičan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, često je deformiran i nepravilno brežuljkast, naboran, vlažan i sjajan kada se ubere, slijedeći dan je bez sjaja, osim u udubljenju na sredini, kožica se lako guli, vrlo je promjenjivih boja, mesnatoružičast, ružičasto-ljubičast, tamnoljubičast kao kod postojane krasnice (Russula firmula), oker-smeđ na sredini, smećkast, izblijedi do sivkasto-smeđe, u starosti je nekad mjestimično maslinastozelen, na rubu teže zadržava izvorni ljubičasti pigment, rjeđe je ružičasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, kao kod cedrove krasnice (Russula badia) ili s teško definiranim, miješanim nijansama, gotovo uvijek je s hrđastosmeđim točkicama i crticama uočljivijim na dijelovima s promijenjenom bojom, rub je slabo narebran u starosti.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.8 cm debeo, ponekad je ekscentričan, nepravilno je valjkast ili tipično i vrlo jasno batinasto zadebljan na bazi, više ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, bijel, u starosti je sa sve opsežnijim hrđasto žuto-smećkastim mrljama.

Listići: Gusti, široki su 5-10 mm, tanki, kasnije ih je 6/cm na rubu klobuka kod odraslih primjeraka, rijetko su s lamemlulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, lomljivi, oker, kasnije su žućkasti, u starosti su hrđastosmeđi, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s gotovo izoliranim bradavicama visokim do 1.2 µm, djelomično lančano povezanim spojnim linijama koje rijetko tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 8.5-11 x 6.7-8.8 µm, rijetko su nešto manje, 8-10.4 x 6.5-8.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, vrlo glomazne, 38-64 x 12-16 µm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, 55-76 x 9.5-12 µm, pileipelis se sastoji od valovitih hifa, širokih 2.5-5 µm i valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 5-8 µm, s umjereno refraktivnim sadržajem, nisu inkrustirane; otrusina je tamnooker (IIIc).

Meso: Osrednje debelo i čvrsto kao kod drugih vrsta iz sekcije Tenellae, vrlo je lomljivo, bijelo, na prerezu postane žuto-smeđe kao kod šarolike krasnice (Russula versicolor); miris nije izražen ili slab na voće pri truljenju, a okus je uvijek blag, čak i u nezrelim listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno ili nešto intenzivnije ružičasto-narančasto (++), s fenolom svijetlosmeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i prilično intenzivna (++), a s formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama na relativno velikim nadmorskim visinama, u simbiozi sa smrekom, na suhom tlu prekrivenom mahovinom ili na tepihu od iglica.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Mala je i lomljiva krasnica, karakteristična za suhe šume smreke, a karakteristična je po izraženim hrđastosmeđe-oker tonovima, kao kod tipičnih vrsta iz podsekcije Puellarinae. Osim po intenzitetu promjene boje, prepoznatljiva je po polikromnom klobuku, s uglavnom vlažnom i sjajnom kožicom kada se ubere, neizraženom mirisu i blagom okusu, otrusini na gornjoj granici oker boje, prilično velikim sporama, rijetko manjim, dekoracijom s bodljama djelomično povezanim grebenima, te konačno pileipelisu s višesegmentnim dermatocistidama. Mladi primjerci s još uvijek čvrstim mesom, savršeni su dvojnici arišove krasnice (Russula laricina) i mekane krasnice (Russula nauseosa), pri čemu se posljednja lako prepoznaje u starosti, po prvim znakovima sivljenja, kada listići, puni zrelih spora, otkrivaju lijepu i ujednačenu žutu nijansu. Istu boju otrusine ima šarolika krasnica, koja je s manje izraženom polikromijom klobuka, a meso na prerezu izraženo požuti. S obzirom na stanište i blagi okus, moguća je zamjena i s djevojačkom krasnicom (Russula puellaris), koja se razlikuje po manje izraženoj polikromiji klobuka, ranom, intenzivnom i općem žućenju, manjim sporama, slabo segmentnim dermatocistidama i krem otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1260. str. Russula sapinea Sarnari