Russula ustulata - created on September 2019 in Ekudden, Finland by Allar Antson

SPALJENA KRASNICA

Russula ustulata De Lange & Verbeken

Etimologija: ustulatus (lat.) = blago spaliti, opaliti, nagorjeti. Po izgledu.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i izravna, ulegnut u sredini do pupčast, ljevkast ili širokog V-oblika, kožica se vrlo teško guli, površina je glatka, suha, sjajna, tamno crnkasto-smeđ do tamno sivo-smeđ, bez svjetlijih smeđih nijansi, rub je ravan, gladak.

Stručak: 4.5-6.5 cm visok i 2.5-3 cm debeo, valjkast, površina je glatka ili neravna, suha, bijel, ali vrlo brzo postaje tamnosiv pa crn, a bijela boja zaostane samo na vrhu.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, tanki, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, s brojnim su lamelulama različitih duljina, slabo su anastomizirajući, lomljivi, potpuno bijeli do žućkasti, brzo pocrnu, oštrica je glatka, tanka, iste boje, vremenom brzo pocrni.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9 x 6-6.5 µm, Q = 1.1-1.5, bazidije su 4-sporne, valjkaste do usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su usko vretenaste do usko stožaste, ponekad su na vrhu s malim dodatkom ili se sužavaju prema vrhu, tankih stijenki, 60-111 x 7-14 μm, pleurocistide su valjkaste, usko batinaste do vretenaste, 14-39 x 4.9-10 μm, hife pileipelisa blizu ruba klobuka su izuzetno rijetke, neupadljive, jedva prepoznatljive, valjkaste do usko batinaste, tupe na vrhu, 58.2-115 x 6-8 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: 5-9 mm debelo na sredini klobuka, čvrsto, bijelo, na prerezu postaje sivo, a zatim crno sa smećkastom nijansom, uglavnom izravno crni bez prethodnog crvenjenja, ali može biti prisutna i blaga ružičasta nijansa; miris je neugodan na plijesan, a okus je blag, gorak, ponekad blago hladi poput mentola u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postaje zelenkasto (-).

Stanište: Raste u ljeto i jesen u nizinskim ili planinskim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i borom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Plodna tijela izgledaju kao spaljena. Razlikuje se od ostalih vrsta iz kompleksa bijelocrne krasnice (Russula albonigra) po odsutnosti (ili rijetkosti) hifa pileipelisa.

VELENOVSKA KRASNICA

Russula velenovskyi Melzer & Zvára

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Coral Brittlegill

Klobuk: 3.5-8.5 cm širok, najprije je kuglast do polukuglast, kasnije je otvoren i često ulegnut i s malom grbicom na sredini, često je režnjast, kožica se guli oko 1/3 promjera, više ili manje je valovit, vlažan i sjajan, zatim je bez sjaja, osim na sredini, žuto-ružičast, ružičasto-smeđ, na sredini može biti crvenkasto-smeđ ili vinskicrven, ponakad malo tamniji, primjerice crven, međutim ne intenzivno i više ili manje izblijedi na rubu, rijetko je svijetlosmeđ ili smeđ, kao i čitav kremast, rub je gladak, u starosti je narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili gotovo batinast, jasno je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i djelomično šuplja, bijel, ponekad je s ružičasto-crvenom nijansom prema dnu, rukovanjem malo potamni.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s rijetkim lamelulama, tanki, račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, lomljivi, kremasti do oker, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim, stožastim, uglavnom izoliranim bradavicama visokim do 0.8 µm, ponekad povezanih kratkim lancima po 2-3 bradavice ili rijetkim spojnim linijama, amiloidne, 6.7-8.8 x 5.6-6.5 µm, rijetko su nešto veće, 7.2-9.6 x 5.8-7.2 µm, bazidijae su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 8-12 μm, cheilocistide su batinaste ili gotovo vretenaste, s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 50-80 x 7-12 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, često skupljenih u vršni kljun koji maze slijediti i nakon zadebljanog dijela, te dermatocistida, širokih 3.8-6.2 μm i 0-3-segmentnih; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je mekano do spužvasto, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je normalnog intenziteta (+), s gvajakovom tinkturom pozitivna i prilično brza (+), s fenolom postane smeđe, s anilinom žućkasto, a listići s anilinom žuto-narančasti pa plavkasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama i šumama breze, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom i raznim bjelogoričnim drvećem, kao što su breza, hrast, zimzeleni hrastovi ili ponekad bukva, na suhim mjestima i vapnenastom tlu. Slike je snimio Danijel Balaško, početkom listopada, na lokalitetu Dugačko brdo kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini, klobuku s karakteristično velikom, spljoštenom grbicom na sredini, karmincrvene ili vinskicrvene boje, izblijedjele barem na rubu, oker otrusini oko IIIb, rijetko ružičasto-crvenoj nijansi na dnu stručka, blagom okusu mesa, neizraženom mirisu, te staništu u suhim bjelogoričnim šumama ili šumama bora. Mikroskopski su važne male spore s izoliranim bradavicama i pileipelis s dugim, tankim, jasno inkrustiranim, batinastim dermatocistidama. Primjerci koji rastu u crnogoričnim šumama su mesnati i čvrsti, redovito s vinskicrvenim klobukom, a oni ispod breza su mekši i vitkiji, te općenito više narančasto-crveni. Primjerci s crvenim klobukom i narančastim odsjajem su prilično slični zlatnoj krasnici (Russula aurea) ili njezinom varijetetu Russula aurea var. axantha, te veseloj krasnici (Russula laeta), koje imaju blagi okus mesa i drugačije obojenu otrusinu. Manji primjerci koji eventualno rastu ispod bukve mogli bi se zamijeniti s Russula rhodella, koja se razlikuje po dermatocistidama koje nisu inkrustirane i višesegmentne. Ispod breze je najsličnija brezova krasnica (Russula fontqueri). Primjerci koji rastu na močvarnim staništima ispod smreke ili breze lako se zamijene s močvarnom krasnicom (Russula paludosa), koja ima ljubičasto-smeđi klobuk, stručak s crvenom nijansom, crvenkastu oštricu listića, bradavice na sporama djelomično povezane lancima ili grebenima koji tvore mrežasti uzorak, a dermatocistide su neinkrustirane, široke do 4 μm.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 837. Velenovska krasnica (Russula velenovsky Melz. & Zv.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1046. str. Russula velenovskyi Melzer & Zvára

Russula versatilis - created on August 2012 by Gerhard Koller

PROMJENJIVA KRASNICA

Russula versatilis Romagn.

Etimologija: versatilis (lat.) = promjenjiv, svestran, prilagodljiv. Po promjenjivoj boji otrusine.

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i duboko ulegne na sredini, kožica se guli oko 2/3 promjera, vlažan i sjajan u normalnim uvjetima, karmincrven ili vinskicrven, malo je vodenast i lako blijedi na rubu, ponekad je intenzivno ružičasto-ljubičast na sredini, nekad je višebojan, sa izmiješanim sivo-smeđim, crveno-smeđim i sivim nijansama, također je ružičasto-crven, sredina ponekad izblijedi do oker-maslinastog tona ili je hrđastosmeđe prošaran, rub je u mladosti gladak, kasnije je crtasto narebran.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-1.4 cm debeo, više ili manje ekscentričan, valjkast do nepravilno batinast, ponekad je uočljivo zadebljan i deformiran na donjoj polovici ili dvije trećine, nije uvije proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo omekšana i na kraju šuplja, bijel, vremenom polako postane žuto-smeđ, kasnije je hrđastosmeđ na dnu.

Listići: Osrednje su gusti, 5-8 mm široki, tanki, zaokruženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bjelkasti do krem, kasnije su svijetlooker i malo hrđastosmeđe prošarani.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s uskim, prilično jasno izoliranim bodljama ili bradavicama visokim do 0.6-0.8 µm, bez grebena ili tankih spojnih linija, nepotpuno su amiloidne, 7-9 x 5.5-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-40 x 8-11.5 μm, cheilocistide su valjkaste ili nejasno vretenaste, 40-75 x 8-13.5 μm, pileipelis se sastoji od jednostavnih hifa širokih 2.6-4 μm, mjestimično zadebljanih, te valjkastih dermatocistida širokih 4-10 μm, višesegmentnih, s kratkim segmentima, ponekad razgranatih na vrhu; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c).

Meso: Tanko, bijelo, zatim postaje prilično izraženo žućkasto-smeđe; vrlo slabo miriše na lišće pelargonija, a okus je blag, jedva primjetno ljutkast u listićima u mladosti.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 sporo postane svijetlo ružičasto-sivo (-), reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna (++), a s fenolom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u kontinentalnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito grabom, na sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Mala je i krhka vrsta iz sekcije Tenellae, koja raste u hladnim bjelogoričnim šumama, najčešće ispod graba, na istom staništu kao lilasta krasnica (Russula lilacea), svilenkasta krasnica (Russula sericatula) i žumanjčana krasnica (Russula risigallina). U usporedbi sa sličnim vrstama, prepoznatljiva je po staništu, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, vrlo promjenjivim bojama, često izmiješanim ili izbilijeđenim, oker otrusini, mesu i stručku koji postanu umjereno žućkasto-smeđi, blagom i slabom mirisu na pelargonije, više ili manje blagom okusu, malim sporama s izoliranim bodljama, pileipelisu od tankih hifa i tankih dermatocistida, podijeljenih na brojne segmente. Boja otrusine prema Romagnesiju može biti podložna naglim varijacijama unutar raspona oker i svijetložute boje, od IIIa i IVa, po čemu je vrsta i dobila epitet versatilis. Po obliku, sjajnoj kožici klobuka, izraženoj polikromiji, stupnju žućenja, okusu i staništu ispod bjelogoričnog drveća slična je mirisna krasnica (Russula odorata), koja se lako razlikuje po žutoj otrusini, oko IVc, koja objašnjava mnogo zasićeniju boju zrelih listića, te spora s djelomično mrežastim uzorkom. Krhkonoga krasnica (Russula terenopus) je prosječno manje veličine, vitka i tanka, s izraženim i postojanim mirisom na pelargonije, nešto jače požuti, a otrusina je krem.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1157. str. Russula versatilis Romagn.

ŠAROLIKA KRASNICA

Russula versicolor Jul.Schäff.

Etimologija: versicolor (lat.) = promjenljive boje. Po boji.

Engleski naziv: Variable Brittlegill

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, ubrzo je raširen i uočljivo ulegnut na sredini, vrlo je rijetko s grbicom na sredini, nepravilan, više ili manje valovit i režnjast, kožica se guli do 1/3 ili 2/3 promjera, ljepljiv, sluzav i trajno sjajan, uglavnom je ružičasto-ljubičast na rubu i oker-maslinast na sredini, barem kod najtipičnijih primjeraka, općenito teži izblijeđivanju, također je sivkasto-ružičast, svijetlo mesnatoružičast na krem osnovi ili ružičasto-smeđ, s tamnijim je mrljama u nijansama ljubičaste ili sa slabom, nepravilno raspoređenom pigmentacijom, nijanse su rijetko zasićene, a sredina tada može biti djelomično crnkasta ili su boje u drugim slučajevima pomalo izmiješane i teže ih je definirati, rub je podvijen, proziran, kasnije se izravna, na kraju je narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-1.8 cm debeo, više ili manje vitak, valjkast, ponekad se malo zadebljava prema dnu, pun, srž je kasnije omekšana, na kraju je šuplja, fino je hrapav, bijel, kasnije postane šafranastožut do žuto-smeđ.

Listići: Gotovo su rijetki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, prilično su široki, malo su zaokruženi uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, bijeli, kasnije su krem do žuti, na kraju postaju hrđastosmeđi, počevši od ozlijeđenih dijelova.

Mikroskopija: Bazidiospore su ko+uglaste do široko eliptične, sa bradavicama visokim do 0.5 µm, djelomično povezanim tankim grebenima i s nekoliko tankih spojnih linija koje tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6-7.6 x 4.8-5.6 µm, ponekad su nešto veće, 6.4-8 x 4.8-5.8 µm ili 6.5-8.8 x 5.2-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-42 x 9-11 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, 40-75 x 9-11 μm, pileipelis se sastoji od tankih i tupih hifa širokih 2-4.5 μm, s prilično dugim segmentima, te valjkastih dermatocistida, s manje ili više segmenata, s trbuhom od 4-6.5 μm, sa sporadičnim sitnim izraslinama na vrhu (cromushrooms: (6) 6.2 - 7.6 (8.5) × (4.7) 5.2 - 6.5 (7.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.27 (1.3), N = 120, Me = 6.8 × 5.8 µm, Qav = 1.2); otrusina je svijetlooker do tamnooker (IIIa-c).

Meso: Tanko, čvrsto, prilično je lomljivo, bijelo, na prerezu požuti, iako manje nego kod djevojačke krasnice (Russula puellaris); miriše slabo na voće, a okus je promjenjiv od blagog do izrazito ljutog u listićima, sa zakašnjenjem od 7-10 sekundi.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna, ponekad spora (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u parkovima ili močvarnim područjima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom brezom ili jasikom (Populus tremula), ali i sa crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, na kiselim, a ponekad vrlo siromašnim tlima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Pripada podsekciji Puellarinae, a karakteristična je po staništu ispod breze, sluzavom, sjajnom klobuku, uglavnom ružičasto-ljubičastom ili ljubičastom, koji često izblijedi u oker-maslinastu boju na sredini, oker otrusini, umjerenom žućenju stručka, neizraženom mirisu, više ili manje ljutom okusu, te sitnim, izduženim sporama dekoriranim bradavicama povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak. Klobuk je vrlo rijetko s grbicom na sredini. U liniju Versicolor ulaze neke dodatne vrste, koje su stekle status zasebne vrste, kao što su jednobojna krasnica (Russula unicolor), koja je s trajno ružičasto-ljubičastim klobukom, bez zelenih nijansi, mesom koje nešto slabije požuti, sporama s potpunim mrežastim uzorkom, te pleurocistidama širokim 11-13 µm, bušinova krasnica (Russula cistoadelpha), koja raste ispod bušina (Cistus) u mediteranskom području, s većim i izduženijim sporama i ukupnom mikroskopskom slikom koja se preklapa sa sljedećom vrstom, te Russula pseudopuellaris, koja je robusnija, s klobukom širokim 3-10 cm, bez zelenog pigmenta, s mesom koje postane intenzivno šafranastožuto, kao kod djevojačke krasnice, a raste na pjeskovitom tlu na pješčanim dinama i šljunčanim sipinama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 885. Šarolika krasnica (Russula versicolor J.Schff.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1163. str. Russula versicolor Jul. Schäff.

JESTIVA KRASNICA

Russula vesca Fr.

Etimologija: vescus (lat.) = jestivo. Po jestivosti.

Engleski naziv: The Flirt

Klobuk: 4.5-14 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je nepravilno spljošten i ulegnut na sredini, kožica se često povlači s ruba otkrivajući bijelu zonu listića pa rub izgleda nazubljen, kožica se guli do 2/5 promjera, rano je suh i bez sjaja, iznimno je gotovo baršunast, prošaran je tamnijim prugama od osnove, osobito po suhom vremenu, sredina je sa šiljastim, smeđim dlačicama debelih stijenki (vidljivo pomoću mikroskopa), dosta je promjenjive boje, tipično je vinskicrven do vinski crveno-smeđ, ponekad je ružičasto-ljubičast, ponekad je s nejasnim nijansama zelene, sivo-zelene ili je čak u cjelosti te boje (Russula vesca f. viridata) ili čak svijetlosmeđ (Russula vesca f. avellanea), te eventualno siv s ružičasto-ljubičastom nijansom u sredini kao kod sive krasnice (Russula grisea) ili ne previše intenzivno i ujednačeno maslinastozelen ili izraženo bijel sa žućkastom nijansom (Russula vesca f. lactea), rub je gladak, tup, u starosti je slabo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, skoro je valjkast, često se više ili manje izraženo sužava prema dnu, pun, u starosti je spužvast, bijel, rijetko je s ružičastom nijansom, na dnu je hrđastosmeđ, kasnije je uglavnom sa žuto-smeđim mrljama.

Listići: Gusti, relativno su uski, tanki, vrlo kratko se spuštaju po stručku, malo se račvaju na svim razinama, a posebno uz stručak, u mladosti su mekani i elastični, bjelkasti, kasnije su sa hrđastosmeđim mrljama, na kraju su blago žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s malim, izoliranim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim tankim i rijetkim spojnim linijama, 6.4-8 x 5.3-5.8 µm, bazidije su 4-sporne, slabo batinaste, 40-52 x 8-9 μm, cheilocistide su malobrojne, tupe, široke 8-10 μm, pileipelis se sastoji od dobro razgranatih i izraženih hifa, širokih 3.5-6 μm, s potpornim segmentom širokim 4-8 μm, rijetkih dermatocistida, širokih samo 4-5.5 μm, gotovo vretenastih ili blago batinastih, s malo sadržaja, te karakterističnih igličastih, inkrustiranih hifa s debelom stijenkom (cromushrooms: (5.6) 5.7 - 7.1 (8.3) × (4.2) 4.5 - 5.8 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 60, Me = 6.7 × 5.5 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, najprije je bijelo, na prerezu jasno požuti i djelomično posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane narančasto-crveno do ružičasto-narančasto (++), s fenolom smeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+), a meso i listići s anilinom polako postanu žuti.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom, grabom, smrekom ili jelom, na tlima siromašnim hranjivim tvarima, često na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova vrsta je, zajedno sa crveno-bijelom krasnicom (Russula rubroalba), jedna od najranijih krasnica, koja se pojavljuje u toplim šumama hrasta početkom svibnja kada se druge rane vrste poput ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha), ružičaste krasnice (Russula aurora) i žumanjčane krasnice (Russula risigallina) još nisu pojavile ili tek usporeno počinju sa razvojem. U usporedbi sa sličnim vrstama, opisana je vrsta prepoznatljiva po svojoj osnovnoj mesnatoružičastoj ili crveno-smeđoj boji, te sklonosti stvaranju žuto-smeđih mrlja na oštećenim mjestima, potpuno slatkastom okusu, crveno-narančastoj reakciji mesa sa FeSO4 i bijeloj otrusini. Također je značajna tendencija povlačenja kožice klobuka sa ruba. Tipične su smeđe nijanse, međutim, složenost pigmenta nudi alternativna rješenja predstavljena malo poznatim zelenim formama (Russula vesca f. viridata), potpuno bjelkasto-kremastim (Russula vesca f. lactea) ili oker-smećkastim (Russula vesca f. avellanea). U slučaju zelene ili djelomično promijenjene boje, potpuno slatkasti okus mesa, bijela otrusina i snažna reakcija sa FeSO4 će isključiti nekoliko makroskopski sličnih vrsta iz podsekcije Griseinae. Ove forme treba prije svega razlikovati od smeđezelene krasnice (Russula heterophylla), koja je prepoznatljiva po općenito velikim dimenzijama, često tamnomaslinastoj ili brončanoj boji, listićima koji se sužavaju i račvaju na mjestu spoja sa stručkom, s manje ili više izraženim žuto-zelenim odsjajem i nešto manjim sporama. Sivozelenkasta krasnica (Russula anatina) može se prepoznati po manjim dimenzijama i mesnatosti, tamnokrem otrusini, ljutom okusu listića kod mladih primjeraka i mnogo slabijoj reakciji sa FeSO4. lste karakteristike koriste se za razlikovanje račvaste krasnice (Russula subterfurcata), izuzetno rijetke višebojne vrste, koja ponekad može izgledati isto kao opisana vrsta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 847. Jestiva krasnica (Russula vesca Fries); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 260. str., Russula vesca Fries

Russula veternosa - created on October 2022 in LSG Vorweden, Lambrechtshagen, Germany by Konrad Schultz

KRHKA KRASNICA

Russula veternosa Fr.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, kožica se lako guli do 1/2 promjera, obično je gladak i vlažan, ali ponekad i bez sjaja i malo baršunast kada se ubere, mesnatoružičast do vinski crveno-ružičast, ponekad je ružičasto-oker i s marelično narančastom nijansom, gotovo uvijek blijedi na sredini u krem tonove ili nježnu maslinastu nijansu, ujednačeno oker, zatim oker-smeđ ili izblijedi u svijetložuto, rub je gladak, samo je u starosti je vrlo kratko narebran.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast ili batinast, pun, srž ubrzo spužvasto omekša, u starosti je barem djelomično šuplja, kasnije je jasno naboran, bijel, trljanjem malo posivi.

Listići: Relativno su gusti, široki su 4-10 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, jedva su prirasli, gotovo su slobodni, lomljivi, najprije su kremasti, kasnije su oker ili blago žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, prilično su male, s izoliranim su bodljama različite visine i gustoće, ponekad su razmaknute i visoke 1-1.5 µm, a ponekad guste i ne veće od 0.6-0.7 µm, nekad su grupirane ili kratko lančane, ali bez grebena, 6.4-8.6 x 5.8-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, uske i kratke, 33-42 x 9-11 μm, cheilocistide su blago vretenaste, 52-80 x 6-11 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 2.2-4.5 μm, te brojnih, valjkastih ili vretenastih dermatocistida, višesegmmentnih, s kratkim ili dosta razgranatim segmentima, širokih 4-10 μm, ponekad i debljih; otrusina je svijetložuta (IVb).

Meso: Promjenjive je konzistencije, ponekad je u početku vrlo čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, nepromjenjivo; miriše na voće i lišće pelargonije, u starosti lagano na med, izraženije kada odleži, a okus je ljut, izraženije u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane srednje intenzivno ružičasto-narančasto (++), s fenolom crvenkasto-smeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna (++), listići s anilinom postanu narančasto-smeđi, a s formalinom plavo-ljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, a rjeđe hrastom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, prvenstveno zbog paprenog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, srednjim dimenzijama, klobuku koji varira od mesnatoružičaste do vinski crveno-ružičaste boje, ponekad sa glinenastooker ili maslinastom sredinom, žućkastom otrusinom, nepromjenjivom mesu, ljutom okusu, mirisu na voće i pelargonije, u starosti na med kao kod crvene krasnice (Russula rubra), dok su spore sitne i prekrivene bodljama, a pileipelis s višesegmentnim dermatocistidama. Varijetet Russula veternosa var. duriuscula je većih dimenzija, svjetlije boje, sa baršunastom površinom i glatkim rubom klobuka. Opisana se vrsta uspoređuje s nekoliko vrsta s ljutim mesom, žutom otrusinom i više ili manje crvenkastim klobucima. Među njima je pjegava krasnica (Russula maculata), koja je prepoznatljiva po malo drugačijim bojama, a stručak je s prekrasnom ružičasto-crvenom nijansom. Slična je vinskocrvena krasnica (Russula vinosopurpurea), koja raste i ispod bukve, a boje klobuka su prosječno zasićenije i tamnije, meso dosta debelo i čvrsto, miris nije izražen, otrusina je tamnožuta, a spore su veće i s višim bodljama. Konačno, među vrstama iz podsekcije Urentes sa svijetložutom otrusinom nalazi se Russula blumiana, koja je srednjih dimenzija, s narančasto-crvenim klobukom bez sjaja, otrusinom u rasponu od IIIc do IVa, neizraženim mirisom mesa koje umjereno posmeđi i čija je reakcija sa gvajakovom tinkturom skoro negativna, sporama dugim 8-10 µm, prekrivenim s bodljama, povezanim s nekoliko kratkih grebena i pileipelisom s 0-2-segmentnim dermatocistidama, širokim 6-10 µm.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 758. str., Russula veternosa Fries

Russula vinosa - created on August 2022 in Kolbjørnsvikveien, Marker, Øs, Norway by Per Marstad

VINSKICRVENA KRASNICA

Russula vinosa Lindblad

Etimologija: vinum (lat.) = vino, vinski + -osa (lat.) = pun određenog atributa. Po boji.

Engleski naziv: Darkening Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se postupno raširi i više ili manje duboko ulegne na sredini, površina je malo valovita, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, uglavnom je sjajan po vlažnom vremenu, zatim je suh i bez sjaja, tipično je pahuljast na rubu, osobito kod nezrelih primjeraka, vinski crveno-ljubičast, može biti s crveno-smeđim nijansama, ujednačeno ljubičasto-smeđ, kao kod smeđokože golubače (Russula integra) ili cedrove krasnice (Russula badia), crveniji na rubu i svjetliji na sredini, gdje može izblijediti u oker ili čak oker-zelenkastu boju, vrlo rijetko je čitav ili gotovo čitav svijetle i zasićene crvene boje, na sredini može biti crnkast, rub je prvo podvijen, kasnije se polako izravna, gladak, ponekad je jedva primjetno narebran u starosti.

Stručak: 4-13 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast do blago batinast, blago je proširen i pahuljast na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, bjelkast, s ružičasto-crvenom nijansom na jednom dijelu, kasnije je hrđastosmeđ na dnu, u starosti polako postaje sivo-crn, počevši od vrhova nabora i baze.

Listići: Gusti, široki su 5-10 mm, nisu previše trbušasti, tanki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, rijetko su račvasti uz stručak, lomljivi, prvo su svijetlokrem, kasnije su oker, na kraju crne, počevši od oštrice.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s uskim, tankim, tupim, stožastim, izoliranim bodljama visokim do 0.95 µm, amiloidne, 8.4-11.2 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-58 x 9-13 μm, cheilocistide su rijetke i velike, vretenaste, 70-110 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 3-4 μm, te višesegmentnih primordijalnim hifama, širokim 4-7 μm, ali ponekad s blago zadebljanim segmentima ili u obliku boce (obično terminalnim iii predterminalnim), koji mogu biti široki 8-12 μm, a rijetko čak 14-20 μm; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, tanki sloj ispod kožice klobuka je ružičast, na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu najprije lagano pocrveni, kasnije postaje sivo-crno; miris je kasnije blag na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), nakon nekoliko sati zelenkasto-sivo, reakcija s gvajakovom tinkturom pozitivna, postane zeleno-plavo (+), a listići s anilinom narančasto-smeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u vlažnim crnogoričnim šumama, tresetištima bogatim mahovinom i močvarama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili raznim vrstama borova, na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Raste gotovo posvuda u kiselim planinskim crnogoričnim šumama, ispod smreke i raznih vrsta borova, redovito na vlažnom, mahovinom prekrivenom tlu bogatom borovnicama ili na rubu močvarnih tresetišta. Međutim, jednako je česta u velikim nizinskim i brdskim šumama, gdje je pronađena ispod cretne breze (Betula pubescens), patuljaste breze (Betula nana) i vrba (Salix). Glavna karakteristika je crvenkasto-ljubičasti pigment u kombinaciji s promjenom mesa koje sporo postane sivkasto-crno, s mogućnošću prethodnog blagog crvenjenja. Prepoznaje se po staništu, srednjoj veličini, vinskicrvenom do djelomično crveno-smeđem klobuku, koji može postati maslinastozelen na sredini, blago ili nimalo narebranom rubu klobuka, čvrstom mesu, s neizraženim mirisom i blagim okusom, te oker otrusinom. Pahulje su ponekad slabo uočljive na klobuku kod mladih primjeraka, ali su svakako vrijedna karakteristika za determinaciju, prije nego što nekoliko crnih mrlja nepogrešivo potvrde vrstu. Mikroskopski su značajne velike, fino zašiljene spore i primordijalne hife pileipelisa, koje su krupne i ponekad u gustim nakupinama, što objašnjava pahulje na kožici klobuka. Primjerci sa svjetlijim crvenim klobukom lako se zamijene s močvarnom krasnicom (Russula paludosa), posebno zato jer ružičasta nijansa nije neuobičajena na donjoj polovici stručka. Slična je vrsta podjednako česta u kiselim crnogoričnim šumama bogatim borovnicama, ima mazavu i sjajnu kožicu klobuka, nikada nije pahuljasta na rubu, ima bijelo meso, koje postane najviše blago sivkasto zbog upijanja vode, ali ne crni, a pogotovo ne pocrveni s formalinom. Različite krasnice koje na prerezu crne, jasno se razlikuju, prvenstveno po pigmentu. Među njima su blijeda krasnica (Russula decolorans), koja je prepoznatljiva po osnovnim narančasto-crvenim nijansama, nikada nije vinskicrvena ili smeđa, sjajnožuta krasnica (Russula claroflava), s prekrasnim žutim klobukom, raste u vlažnim ili relativno suhim uvjetima, ispod breza, topola i joha. Na sjeveru Europe su podjednako česte dlakava krasnica (Russula pubescens), koja raste ispod breze, prosječno je većih dimenzija, s crveno-smeđim klobukom sa žuto-zelenom sredinom, s ekstremno bjelkastim rubom, žutom otrusinom (IIIc-IVa), te prljavocrvena krasnica (Russula vinososordida), koja je prepoznatljiva po glatkoj i sjajnoj kožici klobuka (pileipelis s dermatocistidama, a ne primordijalnim hifama) i vrlo gustim listićima u normalnim uvjetima. Opisana vrsta je karakteristična po izraženoj crvenoj reakciji sa sulfovanilinom što nam govori da ova značajka nije isključiva samo za vrste iz podsekcije Roseinae, već je dijele dvije vrste koje su tipične za podsekciju Integroidinae, pupača (Russula caerulea) i opisana vrsta, čije je meso slično neosjetljivo na gvajakovu tinkturu. Ova analogija identificira hipotezu koja povezuje ružičastu krasnicu (Russula aurora) s  podsekcijom Integroidinae, produbljujući razmak između opisane vrste i sekcije Polychromae i podupirući novim argumentima prijenos podsekcije Integroidinae u podrod Incrustatula. Doista, ova posljednja skupina vrsta čini se homogenijom nego što bi sugerirao nagli prijelaz između vrsta s bijelom i žutom otrusinom unutar nje.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1425. str. Russula vinosa Lindblad

VINSKOSMEĐA KRASNICA

Russula vinosobrunnea (Bres.) Romagn.

Etimologija: vinoso = boje vina, vinski + brunneus (lat.) = smeđe. Po boji.

Engleski naziv: Naked Brittlegill

Klobuk: 5.5-18 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, više ili manje valovit, kožica se samo kratko guli, suh i bez sjaja, malo je hrapav po suhom vremenu, vrlo je promjenjivih boja, ponekad neujednačenih, ponekad je šaren, crveno-ljubičast, vinskicrven do ružičasto-ljubičast, sredina lako izblijedi u oker, ponekad je ljubičasto-smeđ, tamosmeđ, smeđ, može biti sa zelenim mrljama, rijetko je čitav oker-maslinast, često je pojasasto obojen, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), rub je gladak, nije narebran, na kraju je rascijepljen.

Stručak: 4-15 cm visok i 1.5-4 cm debeo, gotovo je valjkast, zadebljan na sredini ili malo batinast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta, na kraju je šuplja, pahuljast, bijel, s više ili manje opsežnom crveno-ružičastom nijansom, nekad je čitav bijel, kasnije je s oker-smeđim mrljama na dnu.

Listići: Jako su gusti, široki su 7-15 mm, malo su trbušasti, tanki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su i suženi uz stručak, prirasli, više su ili manje račvasti, na bazi su ponekad poprečno povezani žilicama, lomljivi, žućkasti, oštrica je crvena uz rub klobuka, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s velikim, rijetko izoliranim bradavicama visokim do 1.2 x 0.8 µm, povezanim kraćim ili dužim lančanim i djelomično razgranatim grebenima koji vrlo rijetko tvore nejasni ili nepotpuni zebrasti ili mrežasti uzorak, amiloidne, 7.3-10 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-62 x 11-14 μm, cheilocistide su vretenaste, 60-130 x 8-15 μm, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 3-5 μm, ponekad relativno jednostavnih, tankih, obično valjkastih hifa, širokih 4-8 μm, također s bazalnim segmentima širokim 6-8 μm, prozirnih ili sa žućkastim sadržajem, usporedivih s primordijalnim, neinkrustiranim hifama; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Debelo, čvrsto, kasnije je lomljivo, bijelo, srž stručka je blago žućkasta ili smećkasta; miris nije izražen ili jedva primjetan na voće, a okus je potpuno blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane intenzivno narančasto (++), s fenolom polako vinskicrveno, a reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna, rijetko spora (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom listopadnim i zimzelenim hrastovima, kestenom i grabom, na glinenasto-pjeskovitom ili čak vapnenastom tlu, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, izrazito polikromnom ili šarenom klobuku, uglavnom hrapavom i suhom, ponekad pojasasto razmještenim bojama, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), žutoj otrusini, stručku koji može biti s crveno-ružičastom nijansom na različitim mjestima, ali ne u pojasu ispod listića, gotovo tvrdom mesu, blagog okusa i neizraženog mirisa, crveno-ljubičastoj reakciji s fenolom i narančastoj s FeSO4, rastu ispod bjelogoričnog drveća, a po Romagnesiju i ispod bukve. Pileipelis se sastoji od tupih hifa na kojima strše duge pseudohife sa zadebljanim stijenkama, usporedivih s neinkrustiranim primordijalnim hifama, obje su formirane od umjereno zadebljanih segmenata, kao kod maslinaste krasnice. Značajne su i relativno male spore, s dekoracijom koju tvore bodlje i grebeni, a ukupni uzorak je zebrast ili višestruko crtast (grebeni su više ili manje razgranati, ali se ne skupljaju u mrežu). Među srodnim vrstama, maslinasta krasnica je prepoznatljiva po rastu ispod bukve ili smreke, prosječno većoj veličini i mesnatosti, baršunastijem i pravilnije pojasastom klobuku, različito raspodijeljenom pigmentu na stručku i konačno velikim sporama s izoliranim bodljama. Uštavljena krasnica (Russula alutacea) raste isključivo na vapnenastom tlu, površina klobuka je svjetlija, a spore, prosječno veće i kuglastije, dekorirane su s niskim bradavicama i obično dobro razvijenim mrežastim uzorkom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 817. Vinskosmeđa krasnica (Russula vinosobrunnea (Bres.) Romagn.), Sinonim: Russula alutacea f. vinosobrunnea Bres.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1473. str. Russula vinosobrunnea var. vinosobrunnea (Bres.) Romagn.

Russula vinosopurpurea - created on August 2013 by Gerhard Koller

VINSKOLJUBIČASTA KRASNICA

Russula vinosopurpurea Jul.Schäff.

Etimologija: vinoso (lat.) = vino + purpurea (lat.) = purpurna, ljubičasta. Po boji.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se guli od 1/2 do 2/3 promjera, sjajan je po vlažnom vremenu, ubrzo je bez sjaja, vinskicrven, crveno-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, ponekad je s kremastim mrljama, prema sredini teži blijeđenju u oker tonove, također može biti smeđ kao kod smeđokože golubače (Russula integra) ili sa laganom žuto-zelenom nijansom, rub je gladak, podvijen, kasnije je izravnat i rijetko kratko narebran, nekad je malo valovit.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili umjereno batinast, uglavnom je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, naboran, bijel, ubrzo potamni na vrhu nabora, kasnije je s mjestimičnim smeđim ili sivkasto-smeđim mrljama.

Listići: Gusti, široki su do 6-12 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, lomljivi, svijetložuti, kasnije su tamnožuti, slijedeći dan su s prilično jasnim narančastim odsjajem, na oštećenim dijelovima malo posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bodljama visokim do 0.8-1.3 µm, amiloidne, 7.5-10 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-55 x 10-15 µm, pleurocistide su vretenaste, šiljaste na vrhu ili sa produžetkom, 65-90 x 8-16 µm, pileipelis se sastoji od tankih, zašiljenih hifa, širokih 3.5-4 µm, te brojnih, valjkastih dermatocistida, s trbuhom širokim 4.5-8.5 µm, 0-3-segmentnih; otrusina je tamnožuta (IVd).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu blago posmeđi; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je umjereno ljut, izraženije u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto, nakon nekoliko sati zelenkasto-sivo (++), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+), srednjeg intenziteta, a s fenolom normalna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, hrastom ili grabom, na vapnenasto-glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, uglavnom vinskicrvenom, ljubičasto-smeđem ili crno-ljubičastom klobuku kao kod kratkonoge krasnice (Russula curtipes) i smeđokože golubače (Russula integra), čvrstoj ili tvrdoj konzistenciji, mesu koje na prerezu postane smećkasto ili sivkasto-smeđe, neizraženom mirisu, ljutom okusu i tamnožutoj otrusini. Boje ne bi trebale biti previše promjenjive, međutim J. Schaeffer izvještava o značajnoj polikromiji koja je u rasponu od ljubičaste i ljubičasto-smeđe, nesumnjivo najčešćih gradacija, do narančasto-smeđe, žućkaste, pa čak i svijetlozelene boje. Spore su relativno velike, s dugim, gustim bodljama, a kožica klobuka sa višesegmentnim dermatocistidama. Lako se zamijeni s varljivom krasnicom (Russula decipiens), koja može rasti ispod hrasta, s nešto je tamnijom otrusinom (IVe), mesom koje izraženo posivi, slabije dekoriranim sporama s izraženim grebenima i pileipelisom s ogromnim, izduženim dermalocistidama bez segmenata. Zbog spora s bodljama i višesegmentnih dermatocistida mogla bi se zamijeniti sa bakrenom krasnicom (Russula cuprea), koja je izraženije polikromna i lomljiva, s narebranim rubom klobuka, nešto tamnijom otrusinom i obično razgranatim hifama pileipelisa.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 762. str., Russula vinosopurpurea J. Schaeffer

Russula vinososordida - created on August 2018 in Børselv, Porsanger, Tf, Norway by Perry Gunnar Larsen

PRLJAVOCRVENA KRASNICA

Russula vinososordida Ruots. & Vauras

Etimologija: vinosus (lat.) = vinski + sordidus (lat.) = prljav, tmuran. Po boji.

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan i sjajan kada se ubere, vrlo je promjenjivih boja, krvavocrven do bakrenocrven kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa), ponekad je hrđastosmeđ ili narančasto-smeđ kao kod planinske krasnice (Russula integriformis), nekad je tamniji na sredini, gotovo crnkast, ali također može biti i svjetliji, žuto-zelen, ponekad čak i čitav, s nešto tamnijom sredinom, rub je narebran u dužini od oko 5-6 mm.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast ili malo batinast, malo ili nimalo raširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana, bjelkast, bez tragova ružičaste nijanse, s oker-smeđim mrljama, polako sivi.

Listići: Prilično su gusti, tanki, rijetko su zaokruženi uz stručak, prirasli, s nekoliko su dugih ili račvastih lamelula, nekad su s gustim anastomozama uz stručak, lomljivi, žuti, na oštećenim mjestima su sa smeđim mrljama, sušenjem polako posive i mogu biti sa zelenkastim odsjajem, kao kod primorske krasnice (Russula seperina).

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, prekrivene su tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-8 x 5.6-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-47 x 8.4-12 μm, cheilocistide su vretenaste, sa većim ili manjim produžetkom na vrhu, 40-86 x 6.5-13 μm, pileipelis se sastoji od valovitih, prilično kratkih hifa, širokih do 7 μm, te valjkastih ili malo batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, širokih do 7 μm, 1-2-segmentnih; otrusina je oker (IIIa-b).

Meso: Umjerene je debljine, nije čvrsto, brzo je napadnuto crvima, bijelo, ispod kožice klobuka je više ili manje crvenkasto, na prerezu posivi, a zatim polako pocrni; miris je barem djelomično na voće, možda čak i malo smolast ili slab na cedrovinu, a okus je blag, minimalna ljutina u listićima obično nestaje nakon sazrijevanja.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivkasto (-), s formalinom polako ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama breze, u simbiozi sa brezom, na ne previše vlažnom tlu, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, vlažnom i sjajnom klobuku, umjerenoj polikromiji, unutar iznad spomenute gradacije, vrlo gustim listićima koji oslobađaju oker otrusinu, mesu koje na prerezu polako posivi pa pocrni, sa formalinom postane ružičasto-narančasto, jedva primjetnom ljutkastom okusu u listićima i rastu ispod breze. Zbog pileipelisa s neinkrustiranim dermatocistidama i reakciji na kemijske reagense, kao kod vrsta iz podroda Compactae, tipična je predstavnica linije Decolorans unutar podsekcije Integriforminae. Polikromna je vrsta, s krvavocrvenim, crveno-ljubičastim, žuto-smeđim ili djelomično žutim klobukom, s ponekad crnkastom ili čak oker sredinom. Uočena je tendencija prema zasićenoj crvenoj boji tijekom kišnih razdoblja što podrazumijeva proširenje broja sličnih vrsta koje rastu ispod breza. Među njima su raskošna krasnica (Russula intermedia), koja se razlikuje po narančastoj nijansi zrelih listića, gorkom i ljutom okusu, te drugačijoj promjeni boje na prerezu, vinskicrvena krasnica (Russula vinosa), koja je slična po izgledu, žutoj otrusini i reakciji s kemijskim reagensima, a zbog primordijalnih hifa svrstana je u podsekciju Integroidinae. Razlike su u ujednačenijoj smećkastoj boji klobuka, bjelkastim ostacima ovoja na rubu, potpuno blagom okusu mesa i rastu ispod crnogoričnog drveća. Druga vrsta koja crni i koja također raste ispod breze je dlakava krasnica (Russula pubescens), koja se razlikuje po većoj mesnatosti i tvrdoći, manje gustim listićima i pahuljastom klobuku po suhom vremenu. Dosta je slična planinska krasnica, kojoj meso na prerezu ne pocrni, reakcija s formalinom je negativna, površina klobuka je bez sjaja, a listići i otrusina su u zrelosti žuti.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 956 str. Russula vinososordida Routs. & Vauras

Russula violacea - created on September 2009 in Суворовский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Tatiana Svetasheva

LJUBIČASTA KRASNICA

Russula violacea Quél.

Etimologija: violacea (lat.) = ljubičasta. Po boji.

Klobuk: 3.5-5 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko ulegne na sredini, ponekad je valovit, režnjast, guli se od 1/3 do 1/2 promjera, vlažan, mazav, sjajan, čak i kada je suh, ljubičast, često je zelenkast, barem u sredini, često je svjetliji na rubu, ponekad je pojasasto obojen, ljubičast sa svjetlijom, zelenom sredinom, rub je gladak.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, vretenast do blago batinasto zadebljan na bazi, pun, srž je kasnije šuplja, s dvije komore, bijel, kasnije često uočljivo požuti ili ponekad posmeđi, površina je svilenkasta i sjajna, zatim je više ili manje fino ili jako naborana, ponekad je nepravilno ljuskava.

Listići: Prilično su gusti, kasnije su razmaknuti, oko 1.5 mm na rubu klobuka, široki su 4.5-6 mm, tanki, usko su prirasli, gotovo su slobodni, više su ili manje račvasti uz stručak, na bazi su poprečno povezani žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su krem, oštrica je glatka ili blago resasta i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s rijetkim, stožastim, zašiljenim, izoliranim bodljama visokim do 0.9-1 x 0.6 µm, djelomično su amiloidne, 7.5-8.3 x 6.2-7.2 µm, bazidije su 35-45 x 8.5-12 µm, cheilocistide su vretenaste, 50-90 x 8.5-14 µm, s varijabilnim vratom na vrhu, često su glavičaste, pileipelis se sastoji od uspravnih hifa, različito širokih, 3.5-4.5 μm, ponekad naglo suženih na vrhu i s uskim i prilično dugim produžetkom, te batinastih ili valjkastih dermatocistida, širokih 3.5-11.5 μm; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).

Meso: Prilično je debelo i relativno čvrsto, bijelo, blago požuti u srži stručka ili malo mjestimično posmeđi; miris je jak i složen, na voće i lišće pelargonija, kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra) ili žučne krasnice (Russula fellea), a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivkasto (-), s gvajakovom tinkturom brzo plavo (++), s fenolom smeđe, reakcija s amonijakom je negativna ili postane najviše sivo-smećkasto, a mesa i listića s anilinom ili KOH negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolama, a vjerojatno i brezama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je jasikina ljutica (Russula pelargonia), od koje se ne može odvojiti po dekoraciji spora, međutim opisana vrsta nikad nema grebene na sporama. Također su slične uštavljena krasnica (Russula alutacea) i maslinasta krasnica (Russula olivacea), kojima je stručak sa ružičastom ili ljubičastom nijansom, te smeđokoža golubača (Russula integra) i Romellijeva krasnica (Russula romellii), koje imaju blagi okus mesa.

Referentni izvori: Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 499. str., Russula violacea Quélet ss. Romagn.

Russula violaceoincarnata - created on September 2011 in Pähni, Estonia by Vello Liiv

RUŽIČASTOLJUBIČASTA KRASNICA

Russula violaceoincarnata Knudsen & T.Borgen

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičast + incarnatus (lat.) = u boji mesa, mesnat. Po boji.

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i s prolaznom grbicom na sredini, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, više ili manje nepravilan i režnjast, nepravilan, površina je često valovita, kožica se guli oko 2/3 promjera, uglavnom je sjajan kada se ubere, kasnije je suh i bez sjaja, dosta je promjenjivih boja, crveno-ljubičast do ružičasto-ljubičast, osnova je sivkasto-smeđa, nekad je na sredini sa sivo-zelenim mrljama, ponekad je čitav iste boje, može biti i dovoljno zasićene prljavo ljubičaste boje koja podsjeća na postojanu krasnicu (Russula firmula), rijetko je smeđ ili izblijedi u tamnooker, a vrlo je rijetko ružičasto-narančast, u nijansama ružičastonarančaste krasnice (Russula roseoaurantia) ili izblijeđen i ljubičasto-smeđ na sredini, rub je gladak, kratko je narebran u starosti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.2 cm debeo, valjkast, obično se jako raširen na vrhu, naboran, bijel, kasnije je više ili manje hrđastosmeđe prošaran, umjereno je sivkast zbog upijanja vode, vrlo je rijetko s ružičasto-crvenom nijansom.

Listići: Prilično su gusti, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, isprva su elastični, zatim su relativno lomljivi, krem, kasnije su žuti, na oštećenim mjestima su sa smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, male, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim grebenima koji tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 7.2-8.8 x 6-7.5 µm (isključujući neke velike spore s 2-spornih bazidija), bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, valjkaste do batinast, 32-44 x 7-11.5 μm, cheilocistide su valjkaste do blago vretenaste, 42-64 x 7.5-10.5 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa širokih 3.2-5 μm i dermatocistida širokih 4.7-8 μm, jednosegmentnih, a rijetko 2-3-segmentnih; otrusina je tamnooker (IIIc), a po Ruotsalainenu i Vaurasu tamnokrem, oker do svijetložuta (IId-IVa).

Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, ponekad je mjestimično hrđastosmeđe, na prerezu polako postaje žuto-oker, ali i posivi zbog upijanja vode, osobito u kori stručka; miris je slab, podsjeća na oguljeno drvo vrbe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-narančasto (++), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na otvorenim, travnatim staništima, u gradskim parkovima, po grobljima, u simbiozi s brezom ili vrbom, na blago pjeskovitom tlu, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu ispod breza i vrba, srednjoj veličini, izrazito višebojnom klobuku, crveno-ljubičastom, ružičasto-ljubičastom do smeđem, ponekad sivo-zelenom na sredini, koji pokazuje određenu tendenciju blijeđenja tijekom razvoja, proširenom vrhu stručka, rijetko s ružičasto-crvenom nijansom, mesu koje se polako oker-smeđe zamrljava i posivi zbog upijanja vode, srednje velikim, mrežastim i slabo dekoriranim sporama, te pileipelisu sa slabo ili nimalo segmentnim dermatocistidama, općenito širokim do 8 µm. Raste pojedinačno ili u malim skupinama, po nizinskim vrištinama patuljastih breza (Betula nana, Betula glandulosa) cretnih breza (Betula pubescens) i zeljastih vrba (Salix herbacea). Među vrstama koje rastu ispod breze, potočna krasnica (Russula rivulicola) je vrsta karakteristična za močvarna staništa uz vodotoke, a uočljivo je manjih dimenzija, s višebojnim klobukom, od narančasto-crvene, crveno-smeđe do crvene boje, rijetko je zelenkast na sredini, meso mnogo izraženije posivi, a istovremeno može i pocrniti. Također su slične Russula fulvograminea, koja ima suhi, baršunasti klobuk, zrele listiće zasićenije žute boje, što je u skladu s bojom otrusine IVc-d, te breganka (Russula nitida), koja se vrlo lako razlikuje od vrsta iz sekcije Tenellae, po veličini, mesnatosti, klobuku koji je ponekad s grbicom, te stručku s opsežnijom karmincrvenom nijansom, a mikroskopske karakteristike su također drugačije.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1021. str. Russula violaceoincarnata Knudsen & T. Borgen

LJUBIČASTONOGA KRASNICA

Russula violeipes Quél.

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičasto + pes (lat.) = noga. Po ljubičastoj boji stručka.

Engleski naziv: Velvet Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, suh i baršunast, kožica se guli više od 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, crveno-ljubičast, ljubičasto-smeđ, ružičast s mogućim oker područjima do ljubičasto-crnkast, na većem ili manjem dijelu maslinastozelen, sa smeđom ili limunastožutom nijansom, potpuno žut ili gotovo žut, u vrlo uobičajenoj limunastožutoj formi, ponekad je sitno raspucan na polja na rubu, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, gladak, samo je u starosti nejasno narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, ponekad je stisnut, često je sužen na vrhu i na dnu, na bazi je zašiljen, prvo je čvrst i krut, kasnije je komorasto spužvast, najprije je bijel, kasnije je obično sa ružičastom do ljubičastom nijansom u obliku vrlo finih, gustih točkica (bolje vidljivih pomoću povećala), pigment je raspoređen po velikoj površini, osim na krajnjem vrhu i dnu, ponekad je potpuno bijel (Russula violeipes f. citrina), na dodir je fino pahuljast i baršunast, na bazi je lagano maljav od micelija.

Listići: Uski, suženi su uz stručak, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, po vlažnom vremenu mogu biti relativno mekani i teško lomljivi, dosta su račvasti uz stručak, ali i na svim razinama, bjelkasti, kasnije su krem, ponekad su sa limunastožutim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s tupim stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do 0.8 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, 6.7-9 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 10-13 µm, pleurocistide su 80-115 x 12-15 µm, pileipelis se sastoji od donekle krupnih hifa, s velikim, zadebljanim, lančano povezanim segmentima, širokih 16-20 µm, vršni segment je vrlo dug, sabljastog oblika, obično je šiljast (cromushrooms: spore su (6.4) 6.8 - 8 (8.6) × (5.9) 6.4 - 7.5 (8) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 7.4 × 7 µm, Qe = 1.1, bazidije su 47-65 × 10.8-13.2 µm, N = 12); otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Isprva je debelo i čvrsto, kasnije je mekano, bijelo, na prerezu eventualno s malom promjenom boje; miriše na kuhane rakove, vremenom sve jače, a kasnije je pomiješan s mirisom na haringe kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), a okus je blag i ugodan.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane prljavo ružičasto (+), s fenolom sporo smećkasto, s fenolom tamnosmeđe, s KOH postane svijetložuto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slabog intenziteta (--), a mesa i listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u većim ili manjim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom, kestenom ili hrastom, voli kiselo i vlažno tlo. Primjerci na svim slikama snimljeni su sredinom srpnja, na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve krasnice koje mirišu na kuhane rakove ili ribu (haringe) uglavnom su jestive.

Napomena: Srednje je velika krasnica s baršunastim, ružičasto-ljubičastim ili ljubičastim klobukom, ponekad je smeđ (Russula violeipes f. violeipes), ponekad djelomično ili u potpunosti žut (Russula violeipes f. citrina), a ponekad i maslinastozelen. Listići su bjelkasti, u skladu sa svijetlokrem otrusinom, koja općenito ne prelazi IIa. Meso je prosječno čvršće od ostalih vrsta iz podroda Amoenula, miris je slab na kuhane rakove, koji se tek sazrijevanjem miješa sa slabim mirisom na haringe (ne uvijek). Nije neuobičajeno da limunastozelene nijanse potpuno potisnu ljubičasti pigment, tako da cijeli klobuk postane žut, a sami stručak na kraju gubi sve tragove ljubičaste boje. Ljupka krasnica (Russula amoena) je upola manje veličine, s ljubičastom reakcijom s fenolom, nešto manjim sporama i tamnijom otrusinom, a cistidiformne hife pileipelisa nisu šire od 12 µm. Suljupka (Russula amoenicolor) je karakteristična za toplu, suhu, mediteransku klimu, raste ispod hrasta crnike, hrasta plutnjaka i listopadnih hrastova, rijetko ispod drugih bjelogoričnih vrsta, a otrusina je tamnija (IId do IIIa). Žuta forma opisane vrste može sličiti jednoj formi smeđezelene krasnice (Russula heterophylla f. pseudoochroleuca), koja se razlikuje po većim dimenzijama, suhoj, ali ne baršunastoj površini klobuka, čisto bijelom stručku, odsutnosti mirisa i narančastoj reakciji sa FeSO4.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 807. Blijedomaslinasta krasnica (Russula olivascens Pers. ss. Bres.); 859. Ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes Quélet); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 398. str., Russula violeipes Quélet

KRASTAVA KRASNICA (GOLUBAČA)

Russula virescens (Schaeff.) Fr.

Etimologija: virescens (lat.) = zeleno, zelenkasto, koje se zeleni. Po boji.

Engleski naziv: Green Russula

Klobuk: 4-12.5 cm širok, vrlo je čvrst, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i blago pupčasto ulegnut na sredini, vijugav, nepravilan, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, suh i bez sjaja, dosta je promjenjive boje koju je teško održati tijekom razvoja, ponekad je krem ili malo žućkast na početku, češće je svjetlije ili tamnije zelene boje, zeleno-smeđ ili sivo-zelen, nikad nije ljubičast, ponekad je tamniji na sredini, čak i crnkast ili sa oker-smeđim mrljama, ponekad je mjestimično žućkast ili iznimno zelenkasto-plav, kožica se raspucava na nepravilne plohaste zelene bradavice ili ljuske na bjelkastoj ili zelenkastoj osnovi, osobito na rubu, izgleda kao krastav, u starosti je sa prljavo žutim pukotinama, na sredini je baršunast do perutast i može izgledati kao pljesniv, rub je gladak, nije narebran, po suhom se vremenu raspucava.

Stručak: 4-9 cm visok i 2-4.5 cm debeo, valjkast ili malo trbušast, zadebljan ili malo deformiran na bazi, ponekad je sužen, prvo je pun, kasnije je spužvast, lomljiv, bijel, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama, pahuljast, na ozlijeđenim mjestima ili trljanjem često posmeđi.

Listići: Prilično su gusti, široki su 5-10 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, suženi ili lagano zaokruženi uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bjelkasti, sa više su ili manje izraženim crvenkastim odsjajem, zatim su krem, na oštećenim dijelovima posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, s vrlo niskim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.5 µm i širokim oko 0.6 µm, ponekad povezanim grebenima različite duljine i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, 7.2-8.8 x 5.7-8.6 µm, nekad su nešto manje, 5.8-8 x 5-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 6-9.2 μm, cheilocistide su vretenaste, sa vršnim dodatkom, uske, sa trbuhom širokim 6-8 μm, pileipelis samo u dubini prelazi u dobro razvijeni cjeloviti parenhimski površinski sloj, formiran od kuglastih sferocistida, širokih 15-40 μm, iz kojih izrastaju kratke hife s bazalnim segmentima, koji su obično zadebljani i više ili manje izduljeni ili s nejasno  zašiljenim vršnim segmentom, bez dermatocistida; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nepromjenljive je boje, u starosti je blago oker do smećkasto; miris nije izražen u mladosti, u starosti je nedefiniran i malo neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), s fenolom smeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, postane plavo (+), listića s anilinom negativna, a meso i srž stručka s anilinom postanu svijetložuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno ili skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom, kestenom, hrastom ili grabom, na vapnenastom, umjereno kiselom tlu, pronađu se čak i nakon dugotrajne suše, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva te jedna od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove pa se mogu koristiti za salate.

Napomena: Prepoznatljiva je po homogenom zelenom pigmentu (od tamnozelene do zeleno-smeđe boje), a suha, baršunasta, perutasta površina klobuka ubrzo se fragmentira na sve grublje plohaste bradavice prema rubu. Plodno tijelo je srednje veličine i dobre čvrstoće, stručak je robustan, ali lomljiv, često je trbušast ili blago deformiran, otrusina je bjelkasta, a okus mesa je potpuno slatkast. Parenhimska struktura pileipelisa sa sferocistidama (a ne nitasta) objašnjava drobivost pokrova klobuka, što rezultira mnoštvom plohastih tvorbi razasutih po cijeloj površini. Dekoracija spora čini se prilično promjenjivom, kreće se između tipa izoliranih bradavica i tipa s obilno grebenastim ili čak mrežastim sporama. Iako se relativno lako determinira, neiskustvo bi moglo opravdati određenu zabunu sa zelenim, raspucanim plodnim tijelima sivozelenkaste krasnice (Russula anatina), koja se razlikuje po svojoj nedosljednoj i često mnogo manje upadljivoj raspucanosti, manjoj veličini i mesnatosti, svijetlooker otrusini i ljutkastom okusu listića kod mladih primjeraka. Određena zabuna mogla bi nastati i sa zelenom formom ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha f. cutefracta), koja se razlikuje po elastičnim listićima, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, te negativnoj reakciji sa FeSO4, koja zatim polako postaje zeleno-siva. Više zelenih vrsta iz podsekcije Griseinae sa ujednačeno obojenim klobukom, uglavnom nemaju tako neprozirnu i perutastu površinu klobuka, imaju krem ili oker otrusinu, a okus je obično ljutkast.

Russula viscida - created on September 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

LJEPLJIVA KRASNICA

Russula viscida Kudřna

Etimologija: viscidus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavosti klobuka.

Engleski naziv: Viscid Brittlegill

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan, valovit, više ili manje režnjast, kožica se teško guli, sluzav i sjajan čak i po suhom vremenu, nije ljepljiv, vrlo je promjenjive boje, može biti ujednačeno žuto-oker poput žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca), relativno je često ljubičasto-smeđ, vrlo rijetko maslinastozelen, češće je zasićeno crveno-ljubičast, tamno vinskicrven, sa svjetlijim do ružičasto-ljubičastim rubom, ljubičast s crnkastom sredinom kao kod tamnopurpurne krasnice (Russula atropurpurea), te tamnoljubičast poput postojane krasnice (Russula firmula) ili opet ljubičasto-smeđ, oker-smeđ, ujednačeno ili sa nijansama žute ili zelene, rub je tanak, gladak, nije narebran, vijugav.

Stručak: 4-12 cm visok i 2-3.5 cm debeo, prvo je obično batinast, zatim je valjkast, općenito je uočljivo proširen na vrhu, gdje može biti naboran ili izraženije žličast nego drugdje, najprije je pun, srž ubrzo postane omekšana i spužvasta, od početka je prekriven hrđastom žuto-smeđom zrnastom teksturom koja zauzima srednju ili donju trećinu, rijetko obuhvaća čitavu površinu, bjelkast, trljanjem i u starosti posmeđi.

Listići: Gusti, izmiješani su s određenim brojem lamelula, široki su od 5-15 mm, tanki, zaokruženi su i malo račvasti uz stručak, prirasli, lomljivi, svijetlokrem, kasnije posmeđe, nerijetko su s vodenastim kapljicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s niskim su bradavicama visokim do 0.5 µm, dobro povezane grebenima koji tvore općenito dobro razvijen mrežasti uzorak, 8-10.2 x 6.5-8.5 µm ili nešto veće, 8.5-11.2 x 7.2-9.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, velike, 55-75 x 11-15 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, ponekad su s vršnim produžetkom, 60-100 x 7.5-12 μm, pileipelis se sastoji od savitljivih, tupih hifa, širokih 2-4.5 μm, te više ili manje valjkastih, jednosegmentnih ili višesegmentnih dermatocistida, često glavičastih ili stisnutih, širokih 5-7 μm, sa slabim refraktivnim sadržajem; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).

Meso: U klobuku je 1-2 cm debelo, čvrsto, bijelo, crvenkasto ispod kožice klobuka, na prerezu polako posmeđi; miris je slab na voće ili med, a okus izrazito ljut u listićima i stručku, a jedva primjetan u klobuku.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), s fenolom svijetlosmeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je više ili manje brza i intenzivna (++), a hrđastožuti dijelovi na dnu stručka s KOH trenutno pocrvene.

Stanište: Raste u jesen, u svim tipovima šuma, parkovima, ali i u starim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili jelom, često na višim nadmorskim visinama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, unatoč ljutkastom okusu mesa.

Napomena: Geografski raspon i mikorizne sposobnosti opisane vrste vremenom su se pokazali širima nego što je Romagnesi zamišljao 1967. godine. Desetljećima se ovoj vrsti pripisuje bliska veza s planinskim šumama jele u srednjoeuropskom području. Međutim, u svjetlu novijih iskustava, uopće nije rijetka ni u nizinskim šumama hrasta sjeverozapadne Europe niti u bukovim šumama srednje i južne Europe. Prepoznatljiva je po srednje velikim dimenzijama, sluzavoj i sjajnoj kožici klobuka, polikromnim, neujednačenim, češće šarenim bojama klobuka, koje su u spektru od ljubičasto-crvene, ljubičaste, zeleno-smeđe do žute, tvrdom mesu koje izraženo posmeđi, slabom mirisu na voće i med (po nekim autorima na mak) i više ili manje ljutom okusu. Međutim, najvažnija je karakteristika prisutnost žutohrđastog zrnastog ovoja, posebno vidljivog na donjoj polovici stručka. Ova značajka, koja je oduvijek izmicala pažnji mikologa, uočljivija je kod mladih primjeraka zbog jasnog kontrasta između žutohrđaste boje i uvijek bijele površine. Reakcija crvenjenja sa KOH je također važna značajka koju dijeli vrlo ograničen broj filogenetski različitih vrsta, kao što su upadljiva krasnica (Russula insignis), zlatna krasnica (Russula messapica) i žućkastobijela krasnica. Može se zamijeniti sa tamnopurpurnom krasnicom, kojoj meso i stručak izraženo posive zbog upijanja vode, meso na prerezu ne posmeđi, nema ostatke ovoja na sručku, a rekacija s KOH je negativna. Žute forme opisane vrste su dosta slične žućkastobijeloj krasnici, koja se razlikuje po nešto debljem mesu i promjeni boje. Druge vrste slične veličine i smeđe boje, koje rastu ispod bukve, poput medne krasnice (Russula melliolens) i bukove krasnice (Russula faginea), prepoznatljive su po potpuno blagom okusu i negativnoj reakciji s KOH. U slučaju posljednje, budući da je riječ o vrsti iz podsekcije Xerampelinae, mogu biti jednako korisna organoleptička svojstva mesa i testovi s FeSO4 i anilinom. Primjećeno je da opisana vrsta u mediteranskom području izbjegava hrastove i, općenito, šume na niskim nadmorskim visinama, ograničavajući se na šume bukve na višim nadmosrskim visinama.

Russula werneri - created on September 2023 in Castellón, Spain by jorgemartin71

WERNEROVA KRASNICA

Russula werneri Maire

Etimologija: U čast francuskog botaničara i mikologa Roger-Guy Wernera, koji je bio posebno aktivan u regiji Maroka, gdje je sudjelovao u istraživanju flore i lišajeva, a 1937. godine je zajedno s René Maireom objavio Fungi Maroc­cani, djelo u kojem je opisana i ova krasnica. Po imenu.

Klobuk: 4-10.5 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, mazav i uglavnom sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, kremast ili sa slabim ružičastim nijansama, rijetko je sa sivkasto-zelenim ili plavkasto-zelenim nijansama kao kod česvinke (Russula ilicis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 4-5.5 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast do batinasto zadebljan i širok do 4 cm, pun, kasnije je spužvast i mekan u sredini, bjelkast, bez tragova ružičaste nijanse, na bazi je hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, široki su do 6 mm, tanki, prirasli ili zaokruženi uz stručak, izmiješani su s rijetkim lamelulama, u mladosti su elastični, kasnije su lomljivi, bjelkasti do krem, na kraju su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa sitnim su bradavicama, visokim do 0.2 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore isprekidani i djelomični mrežasti uzorak, blago su amiloidne, u nekoliko kolekcija su bile 7.2-8.6 x 5.6-6.7 µm, 6.4-8.2 x 5.6-7.2 µm i 7.2-9.5 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, duguljaste, 44-65 x 7-10.5 µm, cheilocistide su gotovo batinaste do vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 50-140 x 8-11 µm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa sa dugim segmentima, širokih 1.3-4 µm, te više ili manje brojnih dermatocistida, često glavičastih na vrhu, širokih 4-8 µm; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c, rijetko IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postaje zelenkasto-sivo (-), reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba do negativna (-), a listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u rijetkim bjelogoričnim šumama ili otvorenim područjima u simbiozi s hrastom crnikom, na propusnom vapnenastom ili pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva po srednjoj veličini, dobroj mesnatosti i kompaktnosti te vrlo izblijeđenim bojama, od ljubičasto-ružičaste do plavkaste i svijetlozelene, na kremastoj osnovi (ali pigment se može potpuno otopiti kao posljedica zagrijavanja od sunca ili nakon jake kiše), listići su isprva donekle elastični, zatim su lomljivi, otrusina je na granici između oker i žute, a stručak je bijel. Meso je čvrsto, miris je ugodan, okus je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka, u dodiru sa FeSO4 postaje polako sivo-zeleno, a reakcija sa gvajakolom je vrlo slaba. Spore su prekrivene jedva vidljivim mrežastim uzorkom, sa sitnim bradavicama koje ne prelaze 0.2 µm. Raste na otvorenim područjima ispod hrastova plutnjaka na propusnim vapnenastim tlima, često na obalnim pješčanim nanosima. Lako se zamijeni s raznim srodnim svijetlim vrstama iz podroda Heterophyllidia, kao što su česvinka, koja je prepoznatljiva po staništu, sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), koja ima krem do tamnokrem otrusinu (IIc-d), slabu reakciju sa FeSO4, relativno velike bradavice visoke do 0.7 µm, a pileipelis se sastoji od velikih hifa s kratkim segmentima, te mliječna krasnica (Russula galochroides), koja je malih dimenzija i raste u mediteranskom grmlju u zajednici s hrastom crnikom i hrastom plutnjakom.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 365. str., Russula werneri Maire

Russula xerampelina - created in Finland by Sebastian Källman

HARINGOVA KRASNICA

Russula xerampelina (Schaeff.) Fr.

Etimologija: xeros (gr.) = suh + ampelos (gr.) = loza. Po boji koja je slična boji lista suhe loze.

Engleski naziv: Crab Brittlegill

Klobuk: 5-11 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i plitko ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, sjajan čak i nekoliko sati nakon branja, ubrzo je bez sjaja, prekrasne je zasićene crveno-ljubičaste do vinskicrvene boje, na sredini je tamniji, često crnkast, općenito blijedi u ružičasto-crvenu na rubu, ponekad s primjesama smeđe kao kod vinskicrvene krasnice (Russula vinosa), često je s oker-smeđim mrljama, na sredini rijetko izblijedi do maslinastozelenog tona, rub je gladak, kasnije je slabo narebran.

Stručak: 4.5-7 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast ili blago batinast, uglavnom je uočljivo proširen na vrhu, u mladosti je nježno pahuljast, dekoracija se kasnije fragmentira na male smeđe ljuske po suhom i vjetrovitom vremenu, pun, srž je kasnije mekana i pamučasta, bijel, uglavnom je s karmin crvenkastom nijansom po cijeloj površini, rjeđe samo na dnu ili s pojasom ispod listića kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), iznimno je bez crvenkaste nijanse, kasnije je s više ili manje opsežnim oker-smeđim mrljama, trljanjem posmeđi.

Listići: Vrlo su gusti, bez ili s rijetkim lamelulama, široki su 6-12 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, kasnije su jasno razmaknuti, 4-5/cm na rubu klobuka, rijetko su račvasti, lomljivi, žućkasti, u zrelosti su oker, ponekad su s crvenkastom oštricom, kasnije opsežno smeđe, na ozlijeđenim mjestima su sa crnkasto-smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim bradavicama visokim do 1 µm, slabo povezanim grebenima koji tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 8-10.8 x 6.5-8.2 µm, isključujući neke krupnije spore koje mogu biti duge 11-12 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 10-15 μm, cheilocistide su vretenaste ili s vršnim produžetkom, prozirne, 50-115 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od ne previše velikih hifa, širokih 3.4-5 μm, suženih na vrhu, ali ne i zašiljenih, te valjkastih, rijetko gotovo vretenastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 5-8 μm, s oskudnim su sadržajem; otrusina je oker (IIIb).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, s tankim je crvenkastim slojem uz intenzivnije obojene dijelove, u dodiru sa zrakom posmeđi kao i druge vrste u podsekciji Xerampelinae, na izgriženim dijelovima je izrazito i prilično svijetložuto, nešto što se ne viđa kod drugih vrsta u podsekciji; tipično miriše na trimetilamin ili haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane tamnozeleno do tamnosivo (++), s gvajakovom tinkturom zelenkasto-plavo (+), s fenolom smeđe, s anilinom polako i intenzivno ružičasto, a klobuk s KOH prljavo narančast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom borom, smrekom ili jelom, na vapnenastom, manje ili više kiselom tlu, uglavnom samo u kontinentalnom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blage i jestive gljive, a miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Tipična je vrsta u podsekciji Xerampelinae, koja se razlikuje od srodnih vrsta po staništu u crnogoričnim šumama, prekrasnoj crveno-ljubičastoj boji klobuka, često više karmincrvenoj na rubu ili čak crnkastoj na sredini (vrlo je rijetko sa zelenim mrljama), kožici bez sjaja, stručku sa crvenkastom nijansom, oker otrusini, mesu koje intenzivno požuti na oštećenim mjestima, sporama bez ili sa slabim mrežastim uzorkom, te pileipelisu s varijabilno širokim hifama i slabo izraženim dermatocistidama zbog njihovog gotovo homogenog sadržaja. Ne bi trebala rasti u mediteranskom području. Među srodnim vrstama, Favreova krasnica (Russula favrei) raste na prosječno većim nadmorskim visinama, u simbiozi sa smrekom, arišem ili borom, smeđe je boje, klobuk je suh i bez sjaja, stručak je rjeđe s uglavnom manje opsežnom, uvijek slabom ružičastom nijansom, a pileipelis je s hifama koje su u prosjeku krupnije ili valjkasto-batinaste. Slična Russula subpurpurea, raste u nizinskom području ispod smreke, a karakteristična je po krem otrusini (IIb-c), izrazito svjetlijoj od ostalih vrsta iz podsekcije, te velikim, djelomično inkrustiranim dermatocistidama, širokim 8-12 µm.

Russula zonatula - created on October 2016 in Waldgebiet am Aussichtsturm Altendorfer Berg, Germany by Gerhard Koller

POJASASTA KRASNICA

Russula zonatula Ebbesen & Jul.Schäff.

Etimologija: zona (lat.) = pojas, traka, umanjenica zonarula znači mala traka, blago pojasast. Po pojasasto obojenom klobuku.

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i jasno ulegne na sredini, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, gladak, vlažan i mazav, površina je fino naborana (koristiti ručno povećalo), crveno-smeđ, ljubičast na sredini, rub je svijetloružičast, rub je prilično jasno narebran i valovit.

Stručak: 3-4.2 cm visok i 0.7-1.1 cm debeo, valjkast, malo sužen na bazi, pun, srž je kasnije spužvasta, kasnije je šuplja, bijel, kasnije prilično izraženo žuti od baze, mjestimično je žućkasto-siv, gusto i fino naboran.

Listići: Prilično su gusti, široki su 5-10 mm, tanki, s rijetkim su lamelulama, usko su prirasli, kasnije su razmaknuti, račvasti, na bazi su poprečno povezani žilicama, relativno su lomljivi, u mladosti su bjelkasti, kasnije su krem do oker, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, ponekad su proširene u kratke linije koje ne dosežu susjednu bradavicu, amiloidne, 6.7-7.5 x 5.6-6.2 µm, bazidije su 4-sporne, 31-35 x 9.5-10.5 µm, cheilocistide su brojne, vretenaste, tupe ili s produžetkom na vrhu, 60-95 x 6.5-10.5 µm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih 2-3 μm, tupih, valjkastih ili slabo suženih prema vrhu, s kratkim i brojnim segmentima, te valjkastih ili batinastih, općenito 1-3-segmentnih dermatocistida, širokih 4.7-7 μm; otrusina je oker (IIIb).

Meso: Prilično je debelo, lomljivo, bijelo, požuti u bazi stručka i oko srži; miris je slab na voće, a okus je gotovo blag u stručku, a malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-smeđe (+), a s gvajakovom tinkturom intenzivno plavo-zeleno (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, ali i sa drugim bjelogoričnim drvećem, kao što su grab ili hrast, na glinenasto-vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Izgleda kao manja verzija krhke krasnice (Russula veternosa), koja ima uže spore, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm.

Referentni izvori: Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 642. str., Russula zonatula Ebb.-Schaef.

ZVAROVA KRASNICA

Russula zvarae Velen.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna i blago ulegne na sredini, nepravilan ili brazdast, kožica se guli do 1/2 ili 2/3 promjera, površina je bez sjaja, suha i baršunasta, nježno je pahuljasta, osobto kod zasićenije obojenih primjeraka, prekrasne je ružičaste ili karmincrvene boje, obično je tamniji na sredini i svjetliji na rubu, također je malo pjegav, mesnatoružičast, rijetko je potpuno crven i dosta tamniji, gotovo crnkast na sredini, vrlo je rijetko čitav izblijedjele kremasto-oker ili žuto-smeđe boje, kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), rub je gladak, samo je u starosti kratko narebran, nazubljen i često raspucan.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, pomalo je batinast ili ponekad valjkast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je šuplja, naboran, pahuljast, osobito na gornjem dijelu, na ostalom je dijelu ljuskav, bijel, s opsežnom je karmincrvenom nijansom, osim na bazi, vrlo je rijetko potpuno bijel.

Listići: Vrlo su gusti, prilično su trbušasti, široki su 5-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, nisu previše lomljivi, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, kasnije su s kremastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sa sitnim, stožastim bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, pomalo povezanim tankim grebenima i s nekoliko tankih spojnih linija koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.8-8.2 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-45 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste ili s vršnim produžetkom, 50-76 x 8-12.5 μm, pileipelis se sastoji od velikih hifa, širokih 4-6 μm, prilično polimorfnih, formiranih od kratkih segmenata, od kojih je vršni tup, gotovo batinast, ponekad je čvorast ili s grubim izraslinama, s jako proširenim donjim segmentom, te primordijalnih, slabo segmentnih hifa, vršno stanjenih ili zašiljenih, širokih približno 4-4.5 μm; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je crveno, vrlo je slabo promjenjivo; miris je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je vrlo slaba, postane svijetloružičasto (-), a s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i vrlo slabog intenziteta, osobito u dnu stručka, drugdje su nakon jednog sata s tragovima svijetloplave boje (--), cijelo plodno tijelo sa sulfovanilinom postane svijetlo ružičasto-smeđe kada je svježe, a narančasto-oker kada je suho.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, te po šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili kestenom, rijetko bukvom, u travi, na kiselom i vapnenastom tlu, preferira toplija, mediteranska područja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Raste uglavnom u mediteranskom području. Prepoznatljiva je po ružičasto-crvenom pigmentu na klobuku i stručku, bjelkastoj otrusini i vrlo slaboj reakciju s gvajakovom tinkturom. Mikroskopski je još zanimljiviji zbog spora s niskom dekoracijom s djelomičnim mrežastim uzorkom i pileipelisom koji se sastoji od velikih polimorfnih hifa i vrlo tankih, dugih, suženih ili zašiljenih primordijalnih hifa. Slične su neke vrste iz podroda Incrustatula sa sličnim crvenim klobukom i bijelom otrusinom, kao što su sitna krasnica (Russula minutula), koja je prepoznatljiva po sitnoj veličini, mirisu mesa na ružmarin i uobičajenoj, iako nedosljednoj, odsutnosti pigmenta na stručku, otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), koja je manje robusna, općenito svjetlije boje, s pozitivnom i sporom reakcijom s gvajakovom tinkturom, s odsutnim ili slabim pigmentom na stručku, te lilasta krasnica (Russula lilacea), koju je mnogo lakše razlikovati po obično ružičasto-ljubičastim ili ljubičasto-smeđim bojama klobuka. Slična se tvrda krasnica (Russula rosea) razlikuje po tvrdoći, osvježavajućem okusu u listićima i ponekad pozitivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 839. Zvarova krasnica (Russula zvarae Velenovsky); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1303. str. Russula zvarae var. zvarae Velen.

Aleurocystidiellum subcruentatum - created on June 2020 in Vysoké Tatry, Slovakia by Filip Fuljer

CRNOGORIČNA ZDJELOKOŠKA

Aleurocystidiellum subcruentatum (Berk. & M.A.Curtis) P.A.Lemke

Plodno tijelo: 1 cm dugo, 0.5 cm široko i do 0.5 mm debelo, slijepljeno, razrašteno, ali može biti i u obliku diska ili zdjelice, često je sa suženom osnovom nalik na peteljku, labavo je pričvršćeno za supstrat, lako se odvaja, gornja je strana glatka, bjelkasto-siva, oker, rub uglavnom blago savijen.

Rupice/cjevčice: Žućkaste, jajolike do široko eliptične, s jasnim su vrhom, s debelim stijenkama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, oko 12-22 x 10-16 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso (trama): Debljine je uglavnom do 0.5 mm, žilavo, u starosti je kožasto, bjelkasto do krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprotrof na kori i trulim granama još živog crnogoričnog drveća, obično crnog bora (Pinus nigra) i planinskog bora (Pinus montana), ali i smreke (Picea abies). Mogu se pronaći samo do oko 1 m visine iznad zemlje, ali nikada na granama ili deblima koji leže na tlu. Napadnuti živi domaćin polako odumire. Gljiva uzrokuje crvenu trulež na supstratu. Kod nas je pronađena samo na Plitvičkim jezerima. Također je zabilježeno je da je 1976. godine pronađena na lokalitetu Mihaljevac u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po boji su slične limunasta blazinica (Trichoderma citrinum) i grabova opnatica (Peniophora laeta), koje su većih dimenzija i s drugačijim oblikom plodnih tijela, koja u obliku plahtica.