HRĐA RUŽA

Phragmidium mucronatum (Pers.) Schltdl.

Engleski naziv: Rose Rust

Plodno tijelo: U obliku je karakterističnih narančastih pjega ili praškastih nakupina spora na donjoj strani listova, te crvenkastih ili narančastih na gornjoj strani, u osnovi je makrociklična hrđa, ima svih pet stadija u razvoju, te je monoksena (svi stadiji razvoja odvijaju se na ruži). Prvi stadij je stadij spermagonija koji se obično ne primjećuje. U tom stadiju dolazi do formiranja spermacijskih spora. One se nalaze u nektaru koji je bogat šećerom te iz njega izlaze kapljice spermagonija. Drugi stadij je stadij ecidiospora u kojem se formiraju krupne narančaste ecidije. Ecidije nastaju u grupama i imaju brašnast izgled zbog velikog broja ecidiospora. Treći stadij su uredospore koje se proizvode u uredinijima. To vegetativne spore koje se proizvode u dikarionskom miceliju. Uredosorusi s uredosporama, su ružičaste ili crvenonarančaste boje, te nastaju na naličju lišća tijekom ljeta. Četvrti stadij obuhvaćaju teliospore s teliosorusima, one mogu biti jednostanične ili višestanične, a javljaju se na pedikulima. Nakon nekog vremena kliju u bazide s bazidiosporama te započinje peti stadij. Bazidiospore proizvode bazidije i one su najčešće četvreostanične i javljaju se četiri bazidiospore. (Bolesti i zaštita ruža, Klarić, Ivona, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet agrobiotehničkih znanosti Osijek, 2023.)

Mikroskopija: Uredospore su eliptične, obrnuto jajolike ili gotovo kuglaste, 22-28 x 15-20 µm (cromushrooms: (22.1) 23.9 - 29.3 (32.8) × (14.7) 16.1 - 18.8 (20.5) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 26.7 × 17.5 µm, Qe = 1.5); otrusina je narančasta do narančasto-crvena.

Meso: Vrlo tanko, gotovo i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit na ružama i drugim biljkama iz porodice ruža (Rosaceae) i uzrokuje hrđu na biljkama. Optimalni uvjeti za razvitak bolesti su od 18 do 21ºC uz kontinuiranu vlažnost biljnih organa kroz najmanje 3-4 sata. Slike su snimljeni su krajem 27.5.2024., na lokalitetu Zelovo, kod Sinja, na grančicama i lišću divlje ruže (Rosa canina).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (gljiva hrđa), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski. Sve male fitoparazitske gljive i hrđe su obligatni paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari i ubijajući ili uništavajući. Patogen napada sve biljne organe i u poodmakloj fazi može biti uzrok otpadanja lišća. Mjere zaštite su preventivne, a odnose se na skupljanje, uništavanje i spaljivanje zaraženog lišća tijekom vegetacije i pred zimu. U kurativne mjere potrebno je provesti prskanje fungicidima.

ŠILJATA DRHTALICA

Gymnosporangium clavariiforme (Wulfen) DC.

Engleski naziv: Tongues Of Fire

Plodno tijelo: 1-7 cm dugo i 1-3 cm debelo, u obliku je izduženih štapićastih tvorbi koje podsjećaju na rogove, glatko, žućkasto, žuto-narančasto ili narančasto, vršci poslije postanu smeđi, u stadiju teleutospora se po vlažnom vremenu prilično zadeblja i u takvom obliku ima krasnu žuto-narančastu boju.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do valjkaste, s pregradom na sredini, prilično su debelih stijenki, 50-86 x 13-20 µm; otrusina je žuta.

Meso: Žućkasto, gumasto, želatinozno, ubrzo se rastopi; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, češće od travnja do rujna, busenasto, kao parazit na različitim živim biljkama iz roda Juniperus ili na bjelogoričnom drveću, po šumama, parkovima i vrtovima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Ova se gljiva najčešće pronađe na primarnom domaćinu, odnosno borovici (Juniperus communis) na kojoj po vlažnom vremenu stvara brojne štapićaste želatinozne tvorbe. Poslije gljiva oslobađa spore koje se šire pomoću vjetra dok ne zaraze alternativnog domaćina, odnosno stablo gloga (Crataegus monogyna). Gljiva na alternativnom domaćinu stvara žućkasta udubljenja na listovima, a također zarazi i plod, na kojem stvara vrlo sitne cjevaste tvorevine s blijedim resastim završetcima (peridije). Spore nakon toga moraju zaraziti borovicu kako bi završile životni ciklus. Gljiva ne uzrokuje ozbiljne štete na borovici, ali glog može pretrpjeti ozbiljan gubitak plodova.

SMREKINA DRHTALICA

Gymnosporangium tremelloides R.Hartig

Etimologija: tremesco (lat.) = drhtavo. Po drhtavoj konzistenciji.

Plodno tijelo: 2-7 cm široko i 2-3 cm visoko, u obliku je nepravilnog, prozirnog, sluzavog i želatinoznog jastučića ili naborano poput moždanih vijuga, narančaste ili narančasto-smeđe boje, izgledom podsjeća na vrste iz roda Tremella.

Mikroskopija: Teliospore eliptične do vretenaste, svijetlosmeđe; (35.5) 41.6 - 52.1 (57.7) × (17.7) 21.4 - 27.6 (31) µm, Q = (1.3) 1.6 - 2.3 (3.1), N = 120, Me = 46.1 × 24.2 µm, Qav = 1.9; aeciospore (bazidiospore) su smeđe i s kvržicama po površini, (11.3) 13.2 - 17.1 (21.7) × (7.2) 8.5 - 11 (12.2) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.8 (2.3), N = 120, Me = 15.1 × 9.8 µm, Qav = 1.6; otrusina je žuta.

Meso: Želatinozno, žućkasto, gumasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, od travnja do svibnja, kao parazit na živim biljkama borovice (Juniperus spp.) i drveću iz porodice Rosaceae, kao što su jabuke i dunje, te oskorušama.

Doba rasta: 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Potpada u porodicu Pucciniaceae, što je određeno vrstom spora koje ima, ima teleutospore i aeciospore. Opisana vrsta treba dva domaćina da dovrši svoj životni ciklus: stablo iz porodice Rosaceae kao sekundarnog domaćina, uključujući oskorušu, a primarni domaćin je borovica (Juniperus communis). Životni ciklus započinje klijanjem bazidiospore koja dospjela na list oskoruše, jabuke ili dunje, na kojem razvija monokariotski micelij s piknidima (crnkaste pjege) u kojima se tvore pikniospore koje djeluju kao muške stanice i receptorske hife koje djeluju kao ženske stanice. Spajanjem nastaju dvojezgrene hife, koje stvaraju narančaste diskove na površini lista. Dvojezgrene aeciospore raspršuju se pomoću vjetra. Ako aeciospora inficira granu borovice, formira se micelij iz kojeg nastaju plodna tijela u kojima se razvijaju dvojezgrene teleutospore. Telieutospore se sastoje od dvije dvojezgrene stanice, vretenastog su oblika i zaštićene debelom stijenkom. Na kraju se dvije jezgre stanice teleutospore stapaju u diploidnu stanicu, bazidiju. Veoma je slična vrsta Gymnosporangium juniperi koja također izgleda poput želatinozne mase, ali ima male šiljke kojima je zakačena na granu živog drva koje parazitira.

HRĐA KOZJE BRADE

Puccinia hysterium Röhl.

Taksonomija: hystera (gr.) = maternica ili trbuh. Po obliku plodnog tijela.

Plodno tijelo: 0.09-0.14 mm široko, u obliku je žutih okruglastih tvorevina, koje su s unutarnje strane jako bradavičavo izbrazdane, rub je bijel, zaokrenut i razderan. Razvija se u dvije faze, u prvoj se razvijaju aeciospore, a u drugoj teliospore.

Mikroskopija: Aeciospore su uglavnom kuglaste ili eliptične, s narančastim sadržajem, gusto su bradavičave, 20-35 x 18-24 µm, teliospore su obično eliptične, smeđe, bradavičave, 26-45 x 18-32 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, i rano ljeto, skupno, na livadama i travnjacima, kao parazit na vrhu lišća ili stabljike žive livadne kozje brade (Tragopogon pratensis). Zaraženi dijelovi biljke su jasno svjetliji i izobličeni.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je hrđa pronađena na livadnoj kozjoj bradi, biljci za koju se smatra da je unesena iz Rusije. Rod Puccinia i srodni rod Uromyces najzastupljeniji su od svih hrđa. Javljaju se na velikom broju biljaka i mogu se skupljati bilo gdje u svijetu. Ponekad ih je teško determinirati prema vrstama, ali se često uspješno determiniraju prema vrsti domaćina kod kojih je navedeno koje gljive rastu na određenoj biljci.

OSJAKOVA HRĐA

Puccinia suaveolens (Pers.) Rostr.

Taksonomija: suavolens (lat.) = slatkastog mirisa, ugodno mirišljavo. Po karakteristikama domaćina.

Engleski naziv: Thistle Rust

Plodno tijelo: Infekcija uredosporama prvo stvara izolirane hrđastosmeđe pustule duž lisnih žila, obično s teleutosporama. Micelij se kasnije širi prema dolje u korijenje i postaje sustavan. U nekim dijelovima korijena micelij se ne mijenja i nosi uredospore, a u drugim prolazi kroz somatsku segregaciju plodnog dijela i nosi samo spermogoniju. Klijanje teleutospora je toliko neredovito da je infekcija bazidiospora odgovorna samo za malu količinu uočene infekcije spermogonijom. Spermogonijalni micelij u sustavno zaraženim mladicama je heterotalan i postoje dva tipa razmnožavanja. Svi spermogoniji na jednoj mladici nose spermacije samo jednog tipa razmnožavanja. Stoga se segregacija spolnog tipa mora odvijati na dnu izdanka ili čak u korijenju.

Mikroskopija: Urediniospore su gotovo kuglaste, 15–25 µm, teliospore su eliptične, 15–30 × 15–20 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao parazit na stabljici, peteljkama i listovima živog poljskog osjaka (Cirsium arvense) i uzrokuje lisnu hrđu na biljci. Zaraženi dijelovi biljke su zadebljani i iskrivljeni.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rod Puccinia i srodni rod Uromyces najzastupljeniji su od svih hrđa. Javljaju se na velikom broju biljaka i mogu se skupljati bilo gdje u svijetu. Ponekad ih je teško determinirati prema vrstama, ali se često uspješno determiniraju prema vrsti domaćina kod kojih je navedeno koje gljive rastu na određenoj biljci. Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (hrđe), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski, a sve male fitoparazitske gljive i hrđe su paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari, nakon čega je ubijaju ili uništavaju.

HRĐA KOPRIVE

Puccinia urticata (Link) F.Kern

Taksonomija: urtica (lat.) = kopriva (Urtica dioica). Po staništu.

Engleski naziv: Nettle Clustercup Rust Fungus

Plodno tijelo: 1-50 mm široko, u početku je u obliku malih narančastih mjehurića ili oteklina, žuto-narančasto-crvenih mrlja, kasnije je čašasto.

Mikroskopija: Uredospore su eliptične, jajolike ili gotovo kuglaste, 20.5–25 × 17.5–21.5 µm, Me = 23 × 19.5 µm, teliospore su široko vretenaste, eliptične, uglavnom su stožaste ili zaobljene na krajevima, sužene na pregradama, 41–55.5 × 15–20 µm, Me = 49.5 × 17.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao parazit na stabljici, peteljkama i listovima živih vrsta kopriva. Zaraženi dijelovi biljke su zadebljani i iskrivljeni.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Rod Puccinia i srodni rod Uromyces najzastupljeniji su od svih hrđa. Javljaju se na velikom broju biljaka i mogu se skupljati bilo gdje u svijetu. Ponekad ih je teško determinirati prema vrstama, ali se često uspješno determiniraju prema vrsti domaćina kod kojih je navedeno koje gljive rastu na određenoj biljci. Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (hrđe), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski, a sve male fitoparazitske gljive i hrđe su paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari, nakon čega je ubijaju ili uništavaju.

HRĐA PASJEG ZUBA

Uromyces erythronii (DC.) Pass.

Engleski naziv: Pea Rust

Plodno tijelo: Do 1 mm široko, zaraza u početku stvara duguljaste ili okrugle narančaste pjege unutar kojih se počinju razvijati plodna tijela koja su isprva prekrivena pokožicom, ali kako sazrijevaju, trgaju je, ostavljajući rub okrenut unazad, u obliku su sitne zdjelice s bijelim izrepanim, raspucanim rubom, unutarnja je strana narančasta do narančasto-smeđa.

Mikroskopija: Teliospore su kuglaste do široko eliptične, sa stijenkom od 1.5-2 µm, 22-42 x 16-25 µm, eciospore su kuglaste, poligonalne ili eliptične, gusto i sitno bradavičave, sa žuto-narančastim sadržajem, 20-30 x 15-24 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, osobito u vrućim razdobljima, skupno, na livadama, travnjacima i u vrtovima, kao parazit na glavnom domaćinu, živim biljkama pasjeg zuba (Erythronium dens-canis), na donjoj strani lista. Sliku je snimio Matija Josipović.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Gljiva se javlja uglavnom na lišću. U početku proizvodi lezije koje oštećuju epidermu, stvarajući crvenkasto-smeđe pustule na obje strane lista, u kojima se razvija veliki broj spora. Zaražene se biljke jako izmijene, peteljke postaju duže, a listovi izgledom podsjećaju na cvatove i mirišu na med, što privlače kukce koji ih zauzvrat raspršuju dok ne zaraze alternativnog domaćina. Mogu se raspršivati i pomoću vjetra. Kod jakih napada lišće žuti, suši se i opada. Spore nakon toga moraju zaraziti primarnog domaćina kako bi završile životni ciklus.

HRĐA LEDINJAKA

Uromyces ficariae (Schumach.) Lév.

Engleski naziv: Bitter Chocolate Rust

Plodno tijelo: 0.5-1 mm široko, u obliku je crno-smeđih ili tamnosmeđih erodiranih lezija ili grozdova telija na površini peteljke i lista.

Mikroskopija: Urediniospore su široko eliptične do jajolike, ponekad su sa sitnim šiljcima, prozirne do svijetložute, sa stijenkama debljine 1-2 µm, 21-29 x 19-23 µm, teliospore su vrlo nepravilnog oblika, često su višekutne, smeđe, glatke, sa stijenkama debljine 2-3 µm, 24-40 x 13-21 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, i rano ljeto, osobito u vrućim razdobljima, skupno, na livadama i travnjacima, kao parazit na živim biljkama iz porodice žabnjaka (Ranunculaceae), na peteljkama i listovima ledinjaka ili zlatice (Ranunculus ficaria). Slike je snimio Danijel Balaško, na listovima ledinjaka.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Gljiva se javlja uglavnom na peteljkama i lišću. Stvara crno-smeđe ili čokoladnosmeđe lezije koje oštećuju epidermu, u kojima se razvija veliki broj spora.

HRĐA GRAŠKA

Uromyces pisi-sativi (Pers.) Liro

Engleski naziv: Pea Rust

Plodno tijelo: Do 1 mm široko, u obliku je sitne zdjelice s bijelim izrepanim, raspucanim rubom, unutarnja je strana žuta, narančasta do narančasto-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, sitno bradavičave, 20-30 x 15-22 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, osobito u vrućim razdobljima, skupno, na livadama, travnjacima i vrtovima, kao parazit na glavnom domaćinu, živim biljkama iz porodice mahunarki (Fabaceae), kao što su grašak (Pisum sativum) i razne vrste iz roda grahorki (Lathyruse), kao i biljke kao što su obična žućica (Cytisus scoparius), drvo lucerke (Chamaecystus palmensis) ili vučjak (Lupinus polyphyllus), dok je sekundarni domaćin obična ili uskolisna mlječika (Euphorbia ciparissias), a gljiva se redovito razvija na donjoj strani listova. Primjerci na slici snimljeni su na listovima obične mlječike.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sve gljive iz ovog roda su paraziti i žive na biljci domaćinu, kojoj uskraćuju potrebne hranjive tvari i koje na kraju ubijaju ili oštećuju. Gljiva se javlja uglavnom na lišću. U početku proizvodi lezije koje oštećuju epidermu, stvarajući crvenkasto-smeđe pustule na obje strane lista, u kojima se razvija veliki broj spora. Zaražene se biljke jako izmijene, peteljke postaju duže, a listovi izgledom podsjećaju na cvatove i mirišu na med, što privlače kukce koji ih zauzvrat raspršuju dok ne zaraze alternativnog domaćina. Mogu se raspršivati i pomoću vjetra. Kod jakih napada lišće žuti, suši se i opada. Spore nakon toga moraju zaraziti primarnog domaćina kako bi završile životni ciklus.

HRĐA GAVEZA

Pucciniastrum symphyti (DC.) McKenzie & Padamsee

Plodno tijelo (spermogonij): Uredinije na donjoj strani lišća, uglavnom gusto prekrivaju cijelu površinu strana lista biljke domaćina, žute, žuto-narančaste do narančaste boje, široke su do 0.7 mm, u početku su jastučasto zaobljene, prekrivene epidermom i peridijem, koji je kratko valjkast, često je bočno lagano spljošten, dug do 0.5-0.7 mm, nježan, otvara se na vrhu, raspucava se na vrhu na 3-5 segmenata, brzo propada i prevara se u praškastu masu.

Mikroskopija: Aeciospore su kuglaste, široko eliptične, jajolike ili kruškolike, često su malo nepravilne, tankih stijenki debelih oko 1 μm, prozirne, gusto su prekrivene malim valjkastim bradavicama visokim 1.5-2.5 μm, 20-40 x 18-29 μm, teliospore su unutar epidermalnih stanica, uglavnom su brojne i gusto zbijene, 11-18 x 9-15 μm; otrusina je žućkasto-narančasta.

Meso: Vrlo tanko, gotovo i ne postoji, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno proljeće i rano ljeto, od svibnja do lipnja, u velikim skupinama, kao parazit tipično na biljkama iz roda gaveza (Symphytum), kao što su Symphytum cordatum, gomoljasti gavez (Symphytum bulbosum), gavez obični (Symphytum officinale) i Symphytum microcalyx, uvijek na donjoj strani listova, a vrlo rijetko na gornjoj. Ova vrsta može prezimiti u rizomima gaveza pa stoga ne treba alternativnu biljku domaćina za svoje razmnožavanje. Primjerak na slici snimio je Matija Josipović, sredinom lipnja.

Doba rasta: 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji gotovo 8000 vrsta malih fitoparazitnih gljiva (gljiva hrđa), od kojih se većina može identificirati samo mikroskopski. Sve male fitoparazitske gljive i hrđe su obligatni paraziti i žive na biljci domaćinu, uskraćujući joj potrebne hranjive tvari i ubijajući ili uništavajući. Patogen napada sve biljne organe i u poodmakloj fazi može biti uzrok otpadanja lišća. Mjere zaštite su preventivne, a odnose se na skupljanje, uništavanje i spaljivanje zaraženog lišća tijekom vegetacije i pred zimu. U kurativne mjere potrebno je provesti prskanje fungicidima.

CRNOGORIČNA DRHTALICA

Naematelia encephala Pers. Fr

Etimologija: encephala = mozak. Po obliku mozga.

Engleski naziv: Conifer Brain

Plodno tijelo: 1-6 cm široko, poput jastuka je naslonjeno na supstrat, nekad je gotovo kuglasto, površina je vijugavo-izbrazdana poput površine mozga, bijelo, oker, svijetlosmeđe, ružičasto do ružičasto-smećkasto.

Mikroskopija: Ima dvije vrste bazidiospora različitog oblika i veličine, kuglaste, 6.5-11 x 6-10 µm i eliptične, 9-14 x 5-7 µm, također je s dvije vrste bazidija; otrusina je bijela.

Meso: U sredini se nalazi čvrsto bijelo meso koje je obmotano ružičasto-smećkastim želatinoznim slojem, s vanjske je strane prljavo bijelo do smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, često raste u društvu sa krvarećom poličicom (Stereum sanguinolentum) koja raste u istim uvjetima. Prve dvije slike snimio je Slobodan Bjelajac, 7.1.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, a posljednje dvije Danijel Balaško, u ožujku, na lokalitetu Ivanečka Željeznica kod Ivanca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po karakterističnom izgledu, vanjska strana plodnog tijela podsjeća na površinu mozga.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1533. Crnogorična drhtalica (Tremella encephala Pers.)

LISNATA DRHTAVICA

Phaeotremella foliacea (Pers.) Wedin, J.C.Zamora & Millanes

Etimologija: Po izgledu.

Engleski naziv: Jelly Leaf

Plodno tijelo: 1-30 cm široko i do 6-7 cm visoko, formirano je od tankih kružnih režnjeva, kovrčavo, valovito, žuto-oker ili crvenkasto-smeđe, u starosti i osušeno je crno-smeđe, uz pomoć povećala su po površini uočljive male žlijezde, čitava je površina plodna.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, prozirne, 5-11 x 4.5-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto ili smeđe, želatinozno, gumasto, dosta je žilavo, u starosti je tvrdo i koštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a češće u jesen, zimu i proljeće, kao parazit na živom drveću ili saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću. Sliku je snimio Anton Gračanin, 30.10.2025.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Ako se popari vrelom vodom, okus je neutralan ili u starosti može biti neugodan pa se ne preporučuje za konzumiranje.

Napomena: Po nešto tamnijoj, smeđoj, a ne žutoj boji se razlikuje od naborane drhtalice (Tremella mesenterica). Konzistencija je slična, a izgledom podsjeća na neke vrste iz roda Exidia.

BJELOGORIČNA DRHTAVICA

Phaeotremella frondosa (Fr.) Spirin & Malysheva

Etimologija: frondosus (lat.) = lisnat, s mnoštvom listova. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-9 cm široko, formirano je od tankih kružnih režnjeva, nakovrčano, valovito, uglavnom je svijetlosmeđe u starosti, osušeno je crno-smeđe, čitava je površina plodna.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste eliptične, glatke, prozirne, 5-10.3 x 4-9 µm, Q = 1-1.6; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto ili smeđe, želatinozno, gumasto, dosta je žilavo, u starosti je tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a češće u jesen, zimu i proljeće, kao parazit na živom drveću ili saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća. Parazitira drveće u društvu s vrstama iz roda Sterem, kao što su naborana poličica (Stereum rugosum), vrsta Stereum ostrea, hrastova poličica (Stereum gausapatum) ili dlakava poličica (Stereum hirsutum). Slike je snimio Mladen Matišić, početkom ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Ako se popari vrelom vodom, okus je neutralan ili u starosti može biti neugodan pa se ne preporučuje za konzumiranje.

Napomena: Teško se razlikuje od lisnate drhtalice (Phaeotremella foliacea), koja raste uglavnom na crnogoričnom drveću.

NARANČASTA DRHTALICA

Tremella aurantia Weinm.

Etimologija: aurantia (lat.) = narančasto, žuto-narančasto. Po narančastoj boji.

Plodno tijelo: 2-18 cm široko i 2 8 cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, po suhom se vremenu skuplja, a po vlažnom se rehidrira i vraća u prvobitno stanje, svijetložuto, žućkasto ili žuto-narančasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do bademaste, 5.5-9 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetložuto do žuto-narančasto, želatinozno, prilično je žilavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju dlakave poličice (Stereum hirsutum). Slike je snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste na miceliju i među plodnim tijelima dlakave poličice.

Tremella fuciformis - created on June 2021 in Кабардино-Балкарская республика, Russian Federation by Марина Ландшафтное бюро LOOK

SRBRNA DRHTALICA

Tremella fuciformis Berk.

Engleski naziv: Snow Fungus

Plodno tijelo: 5-20 cm široko, izgleda poput rascvjetale ruže, iz zajedničke se baze razvijaju izuvijani isprepleteni listići, sliči kovrčastoj kokici (Sparassis crispa), listovi su glatki, sjajni, isprepleteni, valoviti, naborani i tanki, prekrasne su bijele ili srebrnastobijele boje, rub je neravan poput zupčanika.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, 7-14 x 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, kada se osuši postane tvrdo, bjelkasto; miris je ugodan, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, uglavnom u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Uzgaja se u azijskim zemljama na drvenoj podlozi te se prodaje u osušenom obliku. Može se uzgajati i kod nas, a načini uzgoja se mogu pronaći na internetu.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje imaju antitumorske, protuupalne te učinke protiv pretilosti, starenja i neurodegenerativnih bolesti, kao što je Alzheimerova bolest (National Library of Medicine. 2024. Overcharged lipid metabolism in mechanisms of antitumor by Tremella fuciformis-derived polysaccharide; Structural Characterization and Anti-Inflammatory Activity of Polysaccharides from Tremella fuciformis on Monosodium Urate-Stimulated RAW264.7 Macrophages; Imunološki polisaharid iz Tremella fuciformis : bitna uloga acetilacije u imunomodulaciji; The Neuroprotective and Neurotrophic Effects of Tremella fuciformis in PC12h Cells; Tremella fuciformis polysaccharide reduces obesity in high-fat diet-fed mice by modulation of gut microbiota). Također pomaže kod izbjeljivanja kože i zacjeljivanje rana (National Library of Medicine. 2024. Tremella fuciformis Inhibits Melanogenesis in B16F10 Cells and Promotes Migration of Human Fibroblasts and Keratinocytes).

Napomena: Ova prekrasna drhtalica u prirodi raste u tropskim krajevima (Japan, Kina, Indonezija, Filipini). Uspješno se uzgaja u zatvorenim prostorima, a prenesena je i u Europu. U trgovini se prodaje zapakirana i suha, a prije upotrebe jedan se svežnjić potopi u hladnu vodu nakon čega se jako napuše i znatno poveća. Nakon toga se može konzumirati na razne načine.

OKRUGLOSPORNA DRHTALICA

Tremella globispora D.A.Reid

Plodno tijelo: 2-15 mm široko, po vlažnom vremenu je polukuglasto, poslije je poput nepravilnih jastučića ili grudve snijega, glatko, mazavo, u starosti se rastače, gornja površina je fertilna i kvrgava, bjelkasta, sivkasta poput zamućenog stakla do svijetlooker.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, imaju istaknut apiculus, glatke, prozirne, 7-9 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, mekano, osušeno je gotovo nevidljivo, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine s dovoljno vlage u vlažnim šumama gdje se najčešće se naseli na mrtva plodna tijela gljiva rodova Eutypella, Diaporthe i Amphiporthe, te na ili pored cinoberaste bradavičarke (Nectria cinnabarina) koje se nalaze u koljenu mješinarki (Ascomycota) i koje rastu na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća, osobito hrastu, voli hladnije vrijeme.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je drhtalica zanimljiva zbog toga što parazitira sitne mješinarke iz roda Diaporthe i Eutypella. Raste samo po kišovitom vremenu, a po suhom se vremenu posuši i postane gotovo nevidljiva. Zbog toga i zbog vrlo sitnog rasta često ostane nezapažena. Mali trik pomaže da prepoznate želatinozne gljive kada su osušene: granu ili koru s gljivom stavite u vodu na sat vremena, nakon čega želatinozne gljive obično ponovno nabubre, odnosno upiju vodu i vrate se u prvobitno stanje.

NABORANA DRHTALICA

Tremella mesenterica Retz.

Etimologija: mesenteron (gr.) = opna crijeva, trbušna maramica. Po obliku.

Engleski naziv: Yellow Brain

Plodno tijelo: 2-18 cm široko i 2-8 cm visoko, vrlo je nepravilnog oblika, neujednačeno je naborano i vijugavo poput moždanih vijuga, glatko, sjajno, u starosti se rastoči u neuglednu masu, žućkasto ili žuto-narančasto, kasnije izblijedi i postane sumporastožuto, često je mjestimično prekriveno bijelom otrusinom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, 10-16 x 6-9.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: U mladosti je žućkasto, želatinozno i prilično žilavo, poslije je žuto-narančasto, mekše i gotovo tekuće, a osušeno je hrskavičavo i tamnonarančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a najčešće od kasne jeseni do proljeća, u busenima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća te kao parazit na miceliju gljiva iz roda Peniophora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog bezvrijednog okusa.

Napomena: Raste čitave godine, ali je najčešća zimi na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Ime roda ukazuje na želatinoznu konzistenciju. Slična je crnogorička drhtalica (Naematelia encephala) koja raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, svjetlije je boje i jače je naborana poput površine mozga. Pojavljuje se kao parazit na gljivama iz roda Stereum, što se rjeđe susreće.

KUKURUZNA SNIJET

Ustilago maydis (Pers.) Roussel

Etimologija: Jer je parazit na plodu kukuruza.

Engleski naziv: Maize Smut

Plodno tijelo: 1-20 cm široko, nepravilnog je oblika, u obliku je okruglastih ili jajolikih tumorskih izraslina ili spremnika za spore okruženih s srebrnobijelom do bjelkasto-žućkastom kožicom, kasnije je sivo-crna, na kraju se pretvori u crnkastu masu koju čini enormni broj teliospora.

Mikroskopija: Teliospore (teleutospore, ustilagospore) su kuglaste, bradavičave, 7-13 x 7-11 µm (cromushroomas: (7.4) 8.1 - 10.1 (12) × (7.1) 7.8 - 9.7 (11.4) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 9 × 8.7 µm, Qe = 1); otrusina je maslinasto-smeđa do sivo-crna.

Meso: Debelo, sivkasto; miris nije izražen ili blag na voće, a okus je slatkast, poput vanilije.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na vrhu klipa kukuruza u obliku jedne ili više spojenih tumorskih izraslina, kao i na drugim dijelovima biljke.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada dok ne sazriju spore. U Meksiku i SAD-u se prži u tavi na ulju pa se stoga posebno uzgaja. U Švicarskoj je odobrena kao jestiva gljiva, ali ne u Austriji i Njemačkoj. Sadrži male količine toksina ergotina, zbog čega se ne savjetuje konzumacija ove vrste, osobito ženama u trudnoći, jer može izazvati prijevremeni porod.

Napomena: Parazitira klipove kukuruza, a vrećaste izrasline sadrže crni prah. Lako je prepoznatljiva vrsta po staništu na zrelom klipu kukuruza, kada spore sazriju čitava stabljika kukuruza pocrni od poispadalih zrelih spora. U agrikulturi se smatra štetnom vrstom gljive.

ŠLJEMOVKINA PLIJESAN

Spinellus fusiger (Link) Tiegh.

Etimologija: fusus (lat.) = vreteno + -ger (lat.) = nositelj, onaj koji nosi. Po izgledu.

Engleski naziv: Bonnet Mould 

Plodno tijelo: 0.1-1 mm široko, sastoji se od prozirnog, uspravnog, 1-6 cm dugog sporangiofora (hifa) s crnom glavom na vrhu, hifa je široka oko 11 µm i sužava se na polovicu širine na vrhu, u početku je bezbojan, kasnije je plavkasto-siv i na kraju smeđ, sporangij je kuglast, omotan je tankom, bezbojnom, glatkom i brzo topljivom membranom, promjera 180-300 µm i sadrži konidije, od kojih je jedna dovoljna za stvaranje novog micelija.

Mikroskopija: Konidije su tipično vretenaste, 32-42 x 9-14 µm, reproduktivnu fazu životnog ciklusa ove vrste karakterizira stvaranje zigospora, koje se nalaze samo na zrakastom miceliju, često uz kuglaste ili bačvaste sporangije, promjera 180-400 µm, tamne su crno-smeđe boje; otrusina je prozirna, bjelkasta.

Meso: Gotovo je nepostojeće, prozirno, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao parazit na stapčarama (Basidiomycota), uglavnom na klobucima šljemovki (Mycena). Sliku je snimio Neven Ferenčak, početkom lipnja, na plavkastoj šljemovki (Mycena amicta)

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Opasnost od spora plijesni ne treba podcjenjivati, jer se od nekih vrsta udišu kroz pluća, ulaze u krvotok do drugih organa, gdje mogu oštetiti krvne žile. Kod osoba s teško oslabljenim imunološkim sustavom to može rezultirati čak i smrtnim ishodom.

Napomena: Psihrofilična je vrsta (organizmi koji preferiraju niske temperature, od -5 do +20 °C), koja raste parazitski na drugim gljivama.

KRVOTOČNA PUHARA

Lycogala epidendrum (L.) Fr., 1829

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + dendron (gr.) = drvo. Po staništu na drvetu.

Engleski naziv: Wolf's Milk Slime

Plodno tijelo: 0.6-1.5 cm široko, kuglasto, mekano, najprije je crveno, narančasto ili smeđe, kasnije je sivo-smeđe, peridij je papirast, sitnozrnast, a iznutra je ispunjen gustom sluzavom crvenom do smeđom viskoznom tekućinom.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, gusto mrežaste, 5.5-8 µm (cromushrooms: kolekcija 1 - (5.5) 5.8 - 6.5 (7.8) × (5.3) 5.5 - 6.3 (7.3) µm, Q = 1 - 1.09 (1.1), N = 120, Me = 6.2 × 5.9 µm, Qe = 1; kolekcija 2 - (5.7) 6.5 - 8.2 (8.6) × (5.1) 6 - 7.2 (7.7) µm, Q = 1 - 1.3 (1.4), N = 30, Me = 7.2 × 6.4 µm, Qav = 1.1); otrusina je najprije sivo-ružičasta, a kasnije je svijetlooker.

Meso: U mladosti je crvenkasto, narančasto, smećkasto i sluzavo, u starosti se pretvara u oker-smeđi prah; miris i okus nisu izraženi; mlijeko je crveno do smeđe, viskozno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, najčešće bora, na lišću ili zemlji, te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Kolekcija 1 je pronađena 25.72026., na lokalitetu Park prirode Papuk.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je Myxomiceta okruglastog oblika narančasto-crvene boje, raste skupno na krupnim drvnim ostacima (trupcima) crnogoričnog drveća. Boja posmeđi, a kašasti se sadržaj u unutrašnjosti osuši i pretvori u smećkastu otrusinu. Na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća raste slično žutosmeđe vučje mlijeko (Lycogala flavofuscum), koje je promjera do 6 cm, jajolikog je oblika, prvo je narančasto pa jarkocrveno i na kraju smećkasto. Većina se sluznjača kreće kako bi pronašla nove hranjive tvari. Često i do nekoliko centimetara dnevno. Zato se sluznjače smatraju prijelaznim oblikom gljiva u životinje.