ŽUTOSMEĐE VUČJE MLIJEKO

Lycogala flavofuscum (Ehrenb.) Rostaf., 1873

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + fuscus (lat.) = tamno, smeđe. Po boji.

Plodno tijelo: 3-6 cm široko, jajoliko, ponekad je stručkoliko produženo, najprije je narančasto ili žuto-narančasto do crveno, kasnije je crvenkasto-smeđe ili sivo-smeđe, peridij se sastoji od tri sloja, prilično je tvrd, kasnije je kožast, unutarnji je dio s kašastom masom narančaste boje, na oštećenim mjestima na peridiju curi narančasta tekućina.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, 7-8 µm; otrusina je svijetlocrvena do ružičasto-smeđa.

Meso: Prvo je svijetlonarančasto do sivo-crno, kasnije je čvrsto, tvrdo, kožasto i sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, te se kao parazit hrani bakterijama na površini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji, obliku je eventualno slična krvotočna puhara (Lycogala epidendrum) koja je manjih dimenzija i raste na crnogoričnom drveću. Karakteristična je vrsta po kašastoj narančastoj tekućini koju ispušta na oštećenom mjestu ili na prerezu.

PUHARASTA SLUZNICA

Reticularia lycoperdon Bull., 1790

Etimologija: Po sličnosti s puharama (Lycoperdon).

Engleski naziv: False Puffball

Plodno tijelo: 3-10 cm široko, kuglasto, jastučasto, formira se rub kojim je na bazi spojen sa supstratom, u unutrašnjosti se razvijaju spore, koje se oslobode nakon što se rastrga kora na površini, na dnu pseudokapilicija na bazi se nalazi ravna široka pločica, najprije je bijelo do srebrnasto, u starosti je smeđe.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, šiljato-bradavičaste, 2/3 površine su mrežaste, 7.5-10 µm (cromushrooms: (7.4) 7.6 - 8.8 (9.7) × (6.7) 7 - 8.2 (9.1) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 8.2 × 7.6 µm; Qe = 1.1); otrusina je svijetlosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Mekano, konzistencija je poput tijesta, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, smećkasto ili smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te se kao parazit hrani s bakterijama s površine. Slike su snimljene 23.4.2025. i 6.5.2026., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, na trupcu hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Rasprostranjena je vrsta i dosta velikih dimenzija pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1934. Enteridium lycoperdon (Bull) Far., Sinonim: Reticularia lycoperdon Bull.

LOPTASTA SLUZNJAČA

Tubifera ferruginosa (Batsch) J.F.Gmel., 1792

Etimologija: ferrugineus (lat.) = boje željezne rđe, rđasto. Po boji.

Engleski naziv: Red Raspberry Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): 2-11 cm široko, nepravilnog je oblika, kuglasto, jajoliko, uvećani plazmodij sliči hrpi jajašaca nekih kukaca ili ribljoj ikri, često je sa sjajnom stazom jer se pomiče kao i sve sluznjače, sjajno, bez membrane, mazavo, površina je u početku bijela, kasnije postaje narančasta, crvenkasta, narančasto-crvena ili ružičasta, u starosti je smeđa do crna, obično je na donjoj strani bjelkasta.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, 6-8 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna

Meso: Tanko, pri dnu je bjelkasto, inače je prozirno narančasto ili crvenkasto, na površini je također više ili manje vodenasta, u starosti se raspada i pretvara u prah; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, otpalih iglica i lišća, te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Prve dvije slike snimljene su 23.10.2024., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, treća i četvrta 26.5.2024., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, peta 18.6.2024., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, a ostale 29.5.2026., na lokalitetu Hotnja kod Pokupskog.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristične je boje i površine koja podsjeća na riblju ikru pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1932. Tubifera ferruginosa (Batsch) Gmelin, Sinonim: Tubulina fragiformis pers.

Didymium difforme - created on January 2023 in Wünsdorf, Zossen, Germany by lindernia-w

DVOJNA DVOLIČNICA

Didymium difforme (Pers.) Gray, 1821

Etimologija: difformis (lat.) = različit oblik, promjenjiv oblik. Po varijabilnosti oblika.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-1 mm široko, tanko i bez stalka, prilegnuto je na supstrat, površina je bijela i glatka, peridij je dvostruk, vanjski sloj je tvrd poput kore, a unutarnji sloj je promjenjive boje, prelijeva se u duginim bojama.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, sitno bradavičave, 11-14 µm; otrusina je smeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na trulom lišću i krupnijim drvnim ostacima (grane, trupci) različitog drveća s korom, na stabljikama biljaka te na izmetu životinja biljojeda.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana sluznjača u stadiju plazmodija proždire i probavlja različitu organsku tvar, žive bakterije, spore i micelij gljive te komadiće žive organske tvari i drugo. Kada izgubi mobilnost, plazmodij se blokira na supstratu i formira jednu masu spora koje se prenose sporofor, odnosno u plodno tijelo. Vrlo je česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena.

KORASTA SLUZNJAČA

Mucilago crustacea P.Micheli ex F.H.Wigg., 1780

Etimologija: crusta (lat.) = kora. Po tvrdom, zaštitnom sloju.

Engleski naziv: Dog Sick Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): 2-9 cm široko, jastučasto, površina je neravna, poput združene riblje ikre, bijelo, krem-žuto, smećkasto do sivo-smeđe, kasnije su fragmenti u obliku šalice, višekutni, površina je u starosti je siva do sivo-crno i dugo čupava, često izgleda poput čvrsto zapetljanih niti.

Mikroskopija: Miksosopre su kuglaste, bradavičave, bradavice su do 1 µm visoke, 6.5-9 µm; otrusina je crna.

Meso: Mekano, nježno, sluzavo, bijelo, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u tijekom godine kao saprotrof u svim tipovima šuma na krupnim drvnim ostacima, mahovini, lišću ili iglicama, također se i kao parazit hrani bakterijama s površina. Prve dvije slike snimljene su 17.9.2019., na lokalitetu Okrug donji na otoku Čiovo, a posljednje dvije 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, oko stabljika trave.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Ova se neobična i čudnovata gljiva ubraja u sluznjače (Myxomicetes), koje se smatraju prijelaznim oblikom iz gljive u životinju i predstavljaju posebnu skupinu. Većina se sluznjača može sa sigurnošću determinirati samo pomoću mikroskopa.

LISNA BADHAMOVKA

Badhamia foliicola Lister, 1897

Etimologija: folium (lat.) = list + -cola (lat.) = prebivati. Po rastu na lišću.

Plodno tijelo (sporangij): 0.6-0.9 mm široko, kuglasto do eliptično, plazmodij je 1.5 mm visok i 0.7 mm širok, žućkast, žut do narančast, peridij je tanak, opnast, lomljiv, hrapav, bijel, s plavkastim ili sivo-plavim odsjajem, zatim je bijelo s tankim vapnenastim slojem, kasnije je s uočljivim bijelim venama, stalak ili columella je odsutna ili vrlo kratka, žućkasta, kapilicij se sastoji od mreže niti potpuno ispunjenih okruglastim granulama, s žutim, ružičastim, plavkastim ili ljubičastim preljevima.

Mikroskopija: Miksosopre su kuglaste, gusto bradavičave, 9-12 x 8.8-11.7 µm, Me=10.5 x 10.8 µm; otrusina je smeđa, tamno sivo-smeđa do crna.

Meso: Gotovo ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, pojedinačno ili u velikim skupinama, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) lišću, slami, te na biljnom otpadu, najčešće na eukaliptusu, ali i na drugom bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom se staništu može pronaći Lamproderma echinosporum, čiji je sporangij jajolik te ima stalak. Naraste 2-4 mm visoko, peridij joj je blještav, kromplavkast i prelijeva se sivo-zelenkastom bojom, a spore su velike 15-20 µm i jako šiljate.

ŽUTA SLUZNJAČA

Fuligo septica (L.) F.H.Wigg., 1780

Engleski naziv: Dog Vomit Slime Mold

Plodno tijelo (plazmodij): Naraste 2-30 cm široko i 1-3 cm debelo, jastučasto ili jako nepravilno, mazavo, u ranoj mladosti je bjelkasto ili žuto i podsjeća na kajganu od jaja, a poslije postane sivkasto, smećkasto ili crno i pretvara se u crno-smeđi prah, rub može biti i lagano zelenkast.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, glatke ili s vrlo sitnim šiljcima, 7-9 µm (cromushrooms: (9) 9.2 - 10.3 (11.6) × (7.9) 8.5 - 9.7 (11.2) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 120, Me = 9.7 × 9.1 µm, Qe = 1.1); otrusina je tamnosmeđa, ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto-žućkasto, u starosti se raspada u crno-smeđi prah spora; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na gotovo trulom drvu, mahovini, lišću, a penje se i na žive biljke, također se i kao parazit hrani bakterijama s površina. Prve četiri slike snimljene su 2.6.2026., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića, peta 2.6.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, a šesta 28.5.2022., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali je smatramo nejestivom jer nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost. U Srednjoj Americi (Veracruz/Meksiko) se žuta sluznjača peče na roštilju ili prži poput kajgane i tamo je nazivaju Caca de luna (španj.) = mjesečeva kakica.

Napomena: Ova se neobična i čudnovata gljiva ubraja u sluznjače (Myxomicetes), koje se smatraju prijelaznim oblikom iz gljive u životinju i predstavljaju posebnu skupinu. Na prvi pogled i po konzistenciji neodoljivo podsjeća na kajganu od jaja pa je Amerikanci zovu Scrembled-egg Slime, a plazmodij migrira i može se penjati na žive biljke. Jednom prigodom je u Ludbregu rasla na ugaženu siliranom kukuruzu za prehranu goveda i prekrila je cijeli trap dužine 40 m čija je površina bila posve žuta. U literaturi nalazimo opis i sličnu vrstu Fuligo cinerea čiji je plazmodij bjelkasto-siv i može narasti do 15 cm široko. Njezine su spore pod mikroskopom ljubičasto-smeđe, a otrusina je crna. Raste na gotovo truloj slami i po gnojištima te na raspadajućim ostacima drva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1933. Fuligo septica (Linné) Weber

KRHKI ŽUTOPLODNJAK

Leocarpus fragilis (Dicks.) Rostaf., 1874

Etimologija: fragilis (lat.) = krhko, lomljivo. Po strukturi.

Engleski naziv: Insect-Egg Slime

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-3 mm visoko i 0.5-1.5 mm široko, može biti kuglasto ili jajoliko, glatko, sjajno, može biti svijetložuto, oker, smeđe, crveno ili crveno-smeđe, okruženo je vapnenastim slojem s lomljivom vanjskom stranom, stalak je lomljiv, bijel do žućkast.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, bradavičave, 11-16 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Opnasto, nježno, lomljivo, isprva je bijelo, kasnije je smeđe do crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u razdobljima bez mraza, u manjim skupinama, u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, ali također na lišću ili iglicama, također kao parazit jede bakterije s površina. Prve dvije slike snimio je Anton Gračanin, 28.10.2025., a treću i četvrtu snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 8.12.2019., na lokalitetu Dugopolje kod Splita.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodna tijela opisane sluznjače u mladosti mogu biti jedva okrugla i mogu izgledati kao tekuća. U toj fazi se plodno tijelo zove plazmodij i u tom trenutku nitko ne zna kakva će sluznjača postati. Tek kada se plazmodij smiri i ostane bez hrane, pretvara se u odgovarajuće jajoliko plodno tijelo.

SIVA KREČNJAČA

Physarum cinereum (Batsch) Pers., 1794

Etimologija: cinereum (lat.) = pepeljastosivkast. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-0.7 mm široko, može biti kuglasto ili jajoliko, bez stalka, bjelkasto, sivo ili modro-sivo, peridij je tanak i jednostruk te manje-više prekriven ili išaran vapnencem, kapilicij je obilan, filamenti su gusti i višekutni s vapnenastim naslagama te se pružaju u internodije.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, sitno bradavičave, 9-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u zbijenim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, te na otpalom lišću i stabljikama raznih biljaka, a također se kao parazit hrani bakterijama s površina. Slike je snimio Mladen Matišić, krajem lipnja, na stabljikama i listovima trava.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti sa sličnom žutozelenom krečnjačom (Physarum viride), koja se može pronaći na istome staništu. Međutim, ona se bitno razlikuje po tome što sporangij ima stalak. Plodna su tijela sluznjača iz roda Physarum vrlo sitna i bez povećala je nemoguća točna determinacija. Na krupnim se drvnim ostacima može pronaći i Physarum citrinum, čiji sporangij ima svijetložutu glavicu i stalak. Naraste samo 0.4-0.7 mm široko, a stalak je robustan i brazdast te uspravljen i na gornjem dijelu tanji i žut.

Physarum viride - created in Norway by Siv Moen

ŽUTOZELENA KREČNJAČA

Physarum viride (Bull.) Pers., 1795

Etimologija: viride (lat.) = zeleno, svijetlozeleno. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.4-1.5 mm široko i do 2 mm visoko, sa glavicom i stalkom, glavica je kuglasta, limunastožuta do žuto-zelenkasta, peridij je nježan i pokriven vapnenastim ljuskicama, podijeljen je u fragmente, kapilicij je nabijen s vretenastim čvorićima koji su povezani s bezbojnim filamentima, stalak je žuto-zelen do smeđ, a na bazi je crnkasto-smeđ.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, sitno bradavičave, 6.8-9.1 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Smećkasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, često s donje strane ili u pukotinama i ozlijeđenim mjestima na drvu, također se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti s vrstom Physarum album, koja naraste 0.4-0.7 mm visoko. Međutim, sporangiji imaju prilično dugi stalak i zbog toga se gljiva na staništu ljulja. Stalak je duži od glavice i na donjem je dijelu crnkasto-smeđ i deblji, a na gornjem je dijelu bijel i znatno tanji. Spore su okruglaste i sitno bradavičave, velike su 8-10 µm, a otrusina je crna. Ova vrsta također raste na krupnim drvnim ostacima.

CRNA GRIVNJAČA

Comatricha nigra (Pers. ex J.F.Gmel.) J.Schröt., 1885

Etimologija: niger (lat.) = crn. Po boji.

Plodno tijelo: 1-8 mm visoko i 1-3.5 mm široko, formirano je od sporangija nasađenog na končasti stalak, sporangij je kuglast do eliptičan, rijetko je kratko valjkast, veličina varira ovisno o duljini stalka, isprva je bjelkast do žućkast, kasnije je ružičast, crven, smeđ do crn, stalak je vitak, sjajan, crnkasto-smeđ do crn, obično je 2-8 puta duži od sporangija kod kuglastog oblika, a kraći kod valjkastog oblika, 0.1-0.2 mm debeo, izrasta iz više ili manje jasnog hipotalusa, columella obično doseže gotovo do vrha sporangija, grana se iznad i nastavlja kapilicijem, peridij (vanjaska ovojnica) je blistav i ljubičasto-smeđ,  kapilicij se sastoji od više ili manje gusto isprepletenih ljubičasto-smeđih niti koje izviru iz svih dijelova columelle, anastomoziraju i granaju se, svugdje su gotovo jednake debljine, terminalne su grane zamršene i s malo slobodnih krajeva ili su izražene kratkim grančicama nalik bodljama.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, gusto su prekrivene bodljama, 7-10 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, crnkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog drveća te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Sliku je snimila Helena Petrić, 8.3.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica, na trulom trupcu jele.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je promjenjiva vlasnica (Trichia varia), koja izgledom podsjeća na mravlja jaja.

Lamproderma cristatum - created in Norway by Per Vetlesen

GREBENASTA SJAJNOKOŠKA

Lamproderma cristatum Meyl., 1921

Etimologija: crista (lat.) = greben, češalj + -atum (lat.) = tvorba participa ili glagolskih oblika u latinskom jeziku. Po obliku.

Plodno tijelo (sporangij): 1.5-2 mm visoko i 1-1.5 mm široko, može biti kuglasto ili jajoliko, bez stalka, peridij je tamnosiv ili sivo-smeđ, kasnije je crnkast ili se prelijeva duginim bojama, opnast, tanak, brzo je prolazan, columella je valjkasta, a na gornjem je dijelu tanja, kapilicij je bjelkast, siv ili purpuran i na krajevima je bezbojan te izbija kroz columellu vitkim anostomozirajućim filamentima.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, bradavičave, 12-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, tamnosmeđe do crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, dok se otapa snijeg, pojedinačno ili raštrkano, na krupnijim drvnim ostacima (grane, grančice) i na lišću razbog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 3, 4, 5

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom se staništu može pronaći Lamproderma echinosporum, čiji je sporangij jajolik te ima stalak. Naraste 2-4 mm visoko, peridij joj je blještav, kromplavkast i prelijeva se sivo-zelenkastom bojom, a spore su velike 15-20 µm i jako šiljate. Spomenimo i prekrasnu vrstu Lamproderma sauteri, koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Njezin sporangij naraste 1-4 mm visoko i 1-2 mm široko, ima istaknut crni stalak na kojem se nalazi okrugla sivo-crna glavica ili se prelijeva duginim bojama. Njezine su spore bradavičave ili šiljate te okrugle, velike su 12-16 µm i otrusina je crna. Cijelo plodno tijelo podsjeća na vodotoranj s okruglim rezervoarom.

CRVENKASTOSMEĐA NITNICA

Stemonitis axifera (Bull.) T.Macbr., 1899

Etimologija: axis (lat.) = os, osi + fera (lat.) = nositi. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-1 mm široko, sastoji se od glave (columella) koja je nasađena na končasti stalak, brojna zbijena plodna tijela podsjećaju na mali jastučić, stalak je crno-smeđ ili crn, vitak i sjajan, a od ukupne dužine sporangija na stalak otpada 1/5 ili manje, glava je bijela, žuta, smeđa, sivo-smeđa do ružičasta i doseže do samoga vrha, kapilicij izbija po cijeloj dužini glave i jako se grana te anastomozira, nakon sporuliranja glava postane svjetlija i prozirna te je na gornjem dijelu zakrivljena poput kose.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, glatke, sitno bradavičave, 5-7.5 µm (cromushrooms: (5.9) 6.2 - 7.1 (7.6) × (5.8) 6.1 - 7 (7.5) µm, Q = 1 - 1.05 (1.1), N = 120, Me = 6.7 × 6.5 µm, Qe = 1); otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, sluzavo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog drveća te se kao parazit hrani bakterijama s površine. Prve dvije slike snimljene su početkom lipnja na lokalitetu kanjon rijeke Cetine, oko 2 km istočno od Omiša, a posljednja početkom lipnja na lokalitetu Galgovo, pokraj Zagreba, na drvnim ostacima smreke.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je sluznjača Stemonitis flavogenita. Sporangij je 4-8 mm visok, valjkast, tup i jako zbijen. Stručak je crn i zauzima 1/3 ukupne dužine sporangija, a columella je na vrhu tupa i odsječena. Spore su okruglaste, tamnosmeđe, bradavičave, te velike 7-9 µm. Od svih poznatih sluznjača, samo naša opisana sluznjača ima glatke i znatno manje spore.

Stemonitis fusca - created in Norway by Jan Sørensen

SMEĐA NITNICA

Stemonitis fusca Roth, 1787

Etimologija: fusca (lat.) = tamna, smeđa. Po boji.

Plodno tijelo (sporangij): 0.3-1 mm široko, tank, vitko, valjkasto, sastoji se od glave (columella) koja je nasađena na končasti stalak, brojna zbijena plodna tijela podsjećaju na mali jastučić, raste u velikim zbijenim kolonijama na smeđem membranoznom hipotalusu, može biti tamnosmeđe ili tamno crvenkasto-smeđe, nakon oslobađanja spora postane svjetlije, stalak je crn i sjajan, katkad je dug do sredine ukupne visine, najčešće je dug 1/4 ili manje, columella je u mladosti bijela do svijetloružičasta, u starosti postaje smeđa do crno-smeđa i doseže do samog vrha, kapilicij izlazi iz svih dijelova columelle i uočljivo se grana te anastomozira, kasnije se anastomoze zatvaraju poput mrežice.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, sitno bradavičave, jako mrežaste, 7.2-9.1 x 7.1-8.9 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, sluzavo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog drveća, na lišću, humusu, te se kao parazit hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je crvenkastosmeđa nitnica (Stemonitis axifera) čije je plodno tijelo sjajno hrđastosmeđe te ima manje i glatke spore.

PEPELJASTA METLICA

Arcyria cinerea (Bull.) Pers., 1801

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeljast, siv. Po boji plodnog tijela.

Engleski naziv: White Carnival Candy Slime Mold

Sporangij: 1-2.5 mm visok i 0.3-0.6 mm širok, capitul (glava) je izduženo jajoliko-valjkasta, može biti svijetlosiva, oker, žućkasto-smeđa do narančasto-smećkasta, na donjem dijelu ima sivo-smeđi do crno-smeđi stalak s bjelkastim vlakancima.

Mikroskopija: Miksosopre su kuglaste, prozirne, 7 x 6 µm; otrusina narančasto-smeđa.

Meso: Gotovo je nepostojeće, žućkasto do smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u mnogobrojnim skupinama, kao saprotrof drvnih ili biljnih ostataka i kao parazit se hrani bakterijama s površine, također se pronađe na kravljem ili konjskom izmetu. Sve slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom studenog na lokalitetu Maljkovo kod Sinja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača prilično česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena. Lako je prepoznatljiva zbog jedinstvenog izgleda koji podsjeća na sitnu sivkastu spužvicu sa stalkom. Na istom staništu raste nekoliko sličnih sluznjača kojima je sporangij drugačijih boja.

OGOLJELA METLICA

Arcyria denudata (L.) Wettst., 1886

Engleski naziv: Carnival Candy Slime Mold

Plodno tijelo (sporangij): 2-6 mm visok i 0.4-1.2 mm širok, capitul (glava) je jajoliko-valjkast, može biti crvenkast, ciglastocrven, ružičasto-crven ili ljubičasto-crven, peridij se poslije gubi i nestaje, stalak je dug 0.5-1.5 mm, može biti taman ili crvenkast i diže se uvis iz sitne baze (hypothallus), capillitum (središnja osnova) je elastičan i sjajan, karmincrven, poslije je žućkasto-smeđ, filamenti imaju izgled poluspiralnih prstenova postavljenih oko osovine.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, rijetko su bradavičave, prozirne, 6-8 µm (cromushrooms: (6.8) 7.1 - 8 (10.1) × (6.4) 6.8 - 7.7 (9.7) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 7.6 × 7.3 µm, Qav = 1); otrusina je crvenkasta.

Meso: Žućkasto ili crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u mnogobrojnim skupinama, na kao saprotrof vlažnih drvnih ostataka i kao parazit se hrani bakterijama s površine. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u veljači na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice, treća na lokalitetu u blizini eko-centra Budinjak, u području Parka prirode Žumberak, a četvrtu i petu sliku krajem svibnja snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača prilično česta, ali zbog sitnog rasta ostaje nezapažena. Lako je prepoznatljiva zbog jedinstvenog izgleda koji podsjeća na sitnu crvenu spužvicu sa stalkom. Na istom staništu raste nekoliko sličnih sluznjača kojima je sporangij drugačijih boja.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1915. Arcyria denudata (L.) Wett.

OLOVASTA ČAĐAVICA

Dictydiaethalium plumbeum (Bull.) Pers., 1801

Etimologija: plumbeus (lat.) = koji je od olova, olovne boje. Po boji.

Plodno tijelo: 1-9 cm široko i 1-4 mm debelo, spljošteno, jastučasto, kožica se sastoji od neravnomjerno raspoređenih višekutnih pločica, sjajno, sluzavo, narančasto, crvenkasto, narančasto-crveno, ružičasto, žuto-smeđe, sivo-oker, sivo-smeđe, tamnosivo, često je okruženo bjelkastim micelijem, u starosti se osuši i postaje srebrnosivo.

Mikroskopija: Miksosopre su kuglaste, s bodljama duljine do 1 µm, 7.5-13 µm, pseudokapilicij je debljine 2-4 µm, T-oblika u presjeku, prekriven je resama finih hifa duljine 1 do 2 µm; otrusina je žuta do žuto-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, narančasto, crvenkasto, pri dnu je bjelkasto, kasnije je žuto-oker do limunastožuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveća, te kao parazit koji se hrani bakterijama s površine. Slike je snimio Anton Gračanin, 12.10.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po izgledu i boji. Po boji je slična loptasta sluznjača (Tubifera ferruginosa), koja izgleda poput nakupine riblje ikre.

Hemitrichia calyculata - created in Austria by Iryna Yatsiuk

PEHARASTA VLASULJA

Hemitrichia calyculata (Speg.) M.L.Farr, 1974

Etimologija: calyculus (lat.) = mala čašica, čašica. Po obliku.

Engleski naziv: Push Pin Slime Mold

Plodno tijelo (sporangij): 3-13 mm široko, može biti kuglasto ili jajoliko, sa stalkom, žuto-maslinasto, hipotalus je tanak i tamno crvenkasto-smeđ, stalak je u mladosti bjelkasto proziran, deblji je a vrhu, kasnije je tamno crveno-smeđ, te visok 0.5-2 mm, cijelom dužinom je ujednačeno obojen i širok, peridij je tanak, svijetložut, na vrhu pukne, polovica peridija je trajna i sliči čaški cvijeta, kapilicij je žut i kompaktan te elastičan, odnosno sličan spužvi, samo su rijetke niti slobodne te s oko pet glatkih spirala, širokih 5-7 µm.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, prekrivene su sa sitnim šiljcima, mrežaste, 5-8 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Prozirno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, rasijano, a vrlo rijetko zbijeno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog drveća s korom ili bez kore te se kao parazit (fagocitoza) također hrani bakterijama s površina.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača vrlo slična batinastoj vlasulji (Hemitrichia clavata). Međutim, spomenuta sluznjača ima sporangij koji sliči kruški ili zadebljanoj batini te je njezin stalak na gornjem dijelu žut, a na donjem je dijelu smeđo-crvenkast. Sluznjače šafranasta vlasnica (Trichia scabra) i žuta vlasnica (Trichia favoginea) imaju sporangije slične boje, ali rastu u zbijenim skupinama i imaju znatno veće spore. Postoji i donekle slična sluznjača Hemitrichia intorta koja ima gotovo okruglu glavu (peridij), stalak je hrapav i uzdužno brazdast te tamnosmeđ. Osim toga, kapilicij ima žuto-narančaste filamente spiralno zavijene i zlatnožutu otrusinu.

BATINASTA VLASULJA

Hemitrichia clavata (Pers.) Rostaf., 1873

Etimologija: clava (lat.) = čekić, palica + -ata (lat.) = označava karakteristike ili oblike koji podsjećaju na nešto određeno. Po obliku.

Plodno tijelo (sporangij): 1-2 mm široko i 1-2 mm visoko, kruškolikog je oblika ili može sličiti zadebljanoj batini, sa stalkom, žuto ili žuto-maslinasto, peridij je sjajan i na gornjem se dijelu raspada, a donje su dvije trećine postojane i sliče kaležu ili peharu, stalak je kratak i na osnovi je tanji, šupalj, na gornjoj je strani žut, a na donjoj strani oker-smeđ do crvenkasto-smeđ i vezan za tanki tamnosmeđi hipotalus, malo je širi na vrhu.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste, bradavičave, mrežaste, 7-10 µm (cromushrooms: miksospore su 7.2-9.7 µm, Q = 1-1.1, Qe = 1, N = 120, niti kapilicija su široke 3-4.8 µm); otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim zbijenim skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi) različitog drveća te se kao parazit (fagocitoza) također hrani bakterijama s površina. Slika je snimljena 18.5.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na trulom drvu hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična peharasta vlasulja (Hemitrichia calyculata), koja ima manje-više okruglastu glavu i tamni crveno-smeđi stalak. Osim toga, ona ima nešto manje spore koje su na površini vrlo šiljaste i fino mrežaste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1919. Hemitrichia clavata (Pers.) Rost.

Metatrichia floriformis - created in Norway by Per Vetlesen

CVIJETNA VUNOGLAVKA

Metatrichia floriformis (Schwein.) Nann.-Bremek., 1985

Etimologija: floris (lat.) = cvijet + formis (lat.) = oblik. Po obliku plodnog tijela.

Plodno tijelo: 0.4-1 cm široko, ima stalak ili vrlo rijetko bez stalka te raste na crvenom hipotalusu, sporangiji su najčešće kruškoliki, ali mogu biti i okruglasti, rastu pojedinačno ili formiraju grozdove koji se sjedinjuju na jednome stalku, crveni, crvenkasto-smeđi, crno-smeđi ili crni, peridij je dvostruk, vanjski je sloj zrnast, a unutarnji se dio peridija raspuca u režnjeve slične laticama cvijeta koji ostaju vezani za stalak i sa žućkastim, žuto-narančastim ili žuto-oker vunenim nitima, stalak je brazdast, nepravilan i mjestimično stisnut, može biti tamnocrven do crno-smeđ i sjajan.

Mikroskopija: Miksospore su kuglaste do lagano eliptične, sitno bradavičave, 11-13 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili kao parazit koji se hrani bakterijama s površine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je sluznjača uz priručnu leću lako prepoznatljiva po crvenom stalku na čijem se vrhu nalazi grozdasti sporangij. Osobito je karakteristična zbog pucanja peridija u režnjeve slične laticama cvijeta, zbog čega je i dobila znanstveno ime (floriformis).