Thelephora penicillata - created on August 2023 in Grafenau, Germany by Elisabeth Mettler

MLITAVA KOKICA

Thelephora penicillata (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Urchin Earthfan

Plodno tijelo: 2-25 cm široko i 1-10 cm visoko, veoma je promjenljivog oblika, može biti lepezasto ili rašireno poput rasvjetanog cvijeta, iz zajedničke baze ili panja dijeli se na više izravnatih smeđih ili svijetlonarančastih grana s rascijepljenim bjelkastim vršcima, površina je dlakava, raspucana, savitljiva i naborana, u starosti je ljubičasto-smećkasto ili sivo-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-11 x 6-7 µm; otrusina je bjelkasta do smećkasta.

Meso: Tanko, mekano, elastično, papiraste konzistencije, smeđe do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na goloj zemlji ili na osušenom lišću, malim grančicama, mahovini ili drugim uvelim biljkama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva koje su dosta neprimjetne na zemlji, smećkaste je boje i papiraste konzistencije, tanka, a najprepoznatljivija je po bijelim vrhovima.

ZEMLJASTA KOKICA

Thelephora terrestris Ehrh.

Etimologija: terrester (lat.) = zemljano. Po rastu na zemlji.

Engleski naziv: Earthfan

Plodno tijelo: 3-10 cm široko, bubrežasto ili u obliku rasvjetanog cvijeta, nepravilno je kružno ili ulegnuto, često je podijeljeno na režnjeve naslagane poput crijepa na krovu kuće, baza je drvenasta, gornja je strana kovrčava, s koncentričnim pojasevima, grubo vlaknasto-ljuskava, smeđa, hrđastosmeđa, tamnosmeđa do crno-smeđa, donja je strana bradavičava, rub je trepavičav i kovrčav.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, s nepravilno raspoređenim višekutnim bradavicama, s velikom uljnom kapljom na sredini, 7-10 x 5-8 µm; otrusina je smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, opnasto, spužvasto, žilavo, kožasto, 2-4 mm debelo, sivo-smeđe do crno-smeđe; miris je u mladosti kiseo, kasnije je na zemlju, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i po livadama bogatim humusom u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na zemlji, korijenju ili u blizini panjeva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipična po obliku višestrukih nepravilnih rozeta, ima dosta jako dekoriranu površinu plodnog tijela.

Brevicellicium olivascens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MASLINASTA KRASTOKORKA

Brevicellicium olivascens (Bres.) K.H.Larss. & Hjortstam

Etimologija: olivascens (lat.) = teži prema maslinastoj boji. Po boji.

Engleski naziv: Granulated Crust

Plodno tijelo: 2-6 cm široko, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke voštano tvrde plahtice, površina je sitno bradavičava, bjelkasto do krem, ponekad je sa zelenkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, na jednome kraju imaju šiljak, glatke, prozirne, 3.5-5.5 x 3-4.2 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso (trama): Tanko, voštano, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta 1978. godine svrstana u rod Brevicellicium, zbog kratkih i jako napuhanih subhimenijalnih hifa. Makroskopski se ističe bjelkastom bojom koja ima blagu zelenkastu nijansu, te sitno bradavičavom površinom plodišta.

Trechispora cohaerens - created in Finland by Unto Söderholm

GLATKOSPORNA KRASTOKORKA

Trechispora cohaerens (Schwein.) Jülich & Stalpers

Etimologija: cohaerere (lat.) = biti povezan, držati se zajedno. Po povezanosti plodnog tijela.

Plodno tijelo: 1-12 cm široko i 0.3 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je priraslo za podlogu, formira tanke membranozne plahtice, površina je bijela, prljavo bijela, kasnije je krem do oker-smeđa, najprije je glatka, poslije je malo hrapava, zrnasto-bradavičava, bradavice su tupe, na rubovima su tanki razgranati rizomorfi koji su bjelkasti, krem ili žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, na jednom kraju su zašiljene (apiculus), glatke, debelih stijenki, prozirne, 2.5-4.2 x 2.4-3.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, pamučasto, lomljivo, bijelo do oker-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na donjoj strani ležećeg drva, te na otpadnom drvu, biljnim ostacima i mahovini, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog slične se boje može zamijeniti s vrstom Phlebiella christiansenii. Međutim spomenuta vrsta raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Osim toga, znatno se razlikuje i po mikrostrukturi, osobito po obliku spora koje su bradavičavo-šiljate.

Trechispora mollusca - created in Estonia by Urmas Ojango

SNJEŽNOBIJELA KRASTOPORKA

Trechispora mollusca (Pers.) Liberta

Etimologija: molluscus (lat.) = mekan. Po konzistenciji.

Plodno tijelo: 2-20 cm široko, potpuno je prirašteno za supstrat, razrašteno, labavo je pričvršćeno i lako se odvaja od podloge, formira isprekidane plahtice, površina je bodljikava do sitno poroidna, u početku je vunasta, fino baršunasta, bijela, bjelkasta, kasnije je žuta do žuto-smeđa, rub je bjelkast, isprekidan i sitno dlakav poput paučine, s jako suženim i vlaknastim micelijskim nitima.

Rupice/cjevčice: Vrlo su nepravilne, sitne, gotovo su labirintne, 3-4/mm, rubovi su zašiljeni i bodljikavi, bjelkaste, kasnije su žute do žuto-smeđe, cjevčice su vrlo kratke.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa sitnim bradavicama i šiljcima, s uljnom kapljom, prozirne, 2.8-4.6 x 2.1-3.2 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Vrlo je mekano, lako se odvaja od podloge, bjelkasto do žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom s donje strane ležećih trupaca, voli vlažna mjesta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U prirodi raste još bijelih vrsta koje su posve srasle na supstrat. Od sličnih gljiva koje rastu isključivo ispod povaljenih stabala razlikuje se po bradavičavo-šiljatim sporama i hifama koje su mjestimice napuhane poput balona.

KRASTOJEDNA SLUZAVKA

Mycogloea macrospora (Berk. & Broome) McNabb

Plodno tijelo: makros (gr.) = velik, dug + spora (gr.) = sjeme, spora. Po makroskopskim značajkama.

Plodno tijelo: 0.25-0.5 mm široko, isprva su u obliku sitnih jastučića, kasnije dosegnu do 3 mm i spajaju se u kvrgavu masu dugu do 5 cm i široku do 2 cm, površina je vijugava i režnjasta poput površine mozga, u mladosti su bjelkasta do sivkasta, zatim su ružičasta do ružičasto-crvenkasta kada su svježa, sušenjem postaju tvrda, kremasto-narančasta i na kraju crvena.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do vretenaste, glatke, obično su spljoštene s jedne strane, s izraženim su apikalnim vrhom s izrastom na jednom kraju, prozirne, 8-13 x 4-5.5 μm, himenij se sastoji od dikariotskih parafiza (dikariofiza) i bazidija, dikariofize su gusto razgranate na bazi, manje su razgranate i zakrivljene na vrhovima, široke su 1.7-2.5 μm, višesegmentne, s blago zadebljanim stijenkama, strše iznad sloja bazidija, probazidije su neupadljive, valjkaste, oko 5-7 x 1-2 μm, metabazidije su izdužene, 4-segmentne, valjkaste ili blago vretenaste, ravne ili blago zakrivljene, sužene na spoju segmenata, najšire su na drugom segmentu od vrha, tankih stijenki, prozirne, 38-70 x 3-5 μm, lako se odvajaju u zrelosti, sterigme su duge do 8 μm, sterilne hife su ravne i kopljaste, duge su do 200 µm i široke 2-4 μm, uglavnom su tankih stijenki, plodne hife su obično kratke i razgranate, često su s kratkim bočnim granama koje kao da nose konidije, vrhovi su često zakrivljeni, duge su 15-40 µm i široke 1-1.5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (8) 8.3 - 10.7 (11.1) × (4.1) 4.8 - 6.2 (6.4) µm, Q = (1.6) 1.7 - 1.8 (2), N = 7, Me = 9.5 × 5.5 µm, Qe = 1.7, metabazidije su 34-54 × 3.6-5.7 µm, N = 95, sterilne hife su široke 1.6-2.8 µm); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, želatinozno, poluprozirno, na presjeku je izražena vanjska želatinozna zona i središnja mesnata zona; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće, u malim skupinama, u vlažnim šumama graba, kao mikroparazit na ili pokraj plodnih tijela ravne krastokorke (Diatrype stigma) na otpalim granama običnog graba (Carpinus betulus). Vrlo je rijetka i vrijedna gljiva, a do sada je zabilježena u samo dvije države, Velikoj Britaniji i Ukrajini. Gljivu je pronašla Helena Petrić, 15.2.2026., na lokalitetu Horvati kod Zagreba, u šumi graba, bukve i hrasta lužnjaka, na otpaloj grani graba. Prve tri slike snimili su Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, a četvrtu i petu Ognjen Romac (u suhom stanju).

Zaštita: Zbog rijetkosti i ugroženosti njezinih staništa (vlažne ravničarske i aluvijalne šume) smatramo da bi se ova vrsta morala naći u budućem izdanju Crvene knjige gljiva Hrvatske.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema literaturi je relativno česta vrsta u Velikoj Britaniji (dvadesetak nalaza), a tek nedavno je zabilježena i u kontinentalnoj Europi, i to u Ukrajini, a sada i u Hrvatskoj. Nedostatak informacija o ovoj vrsti može biti posljedica rasta u zimskom razdoblju, specifičnih zahtijeva u pogledu staništa i zanemarivanje ove vrste gljiva od strane mikologa, odnosno rijetkih mikologa koji se usko bave ovom specifičnom grupacijom gljva. Vrlo je slična američka vrsta Mycogloea carnosa, koja ima kraće metabazidije (21-50 μm) i kraće spore (8.5 μm), kao i novozelandska vrsta Mycogloea orthospora, koja se jedno vrijeme smatrala istom vrstom što su suvremena genetska istraživanja opovrgnula. Po boji i želatinoznoj strukturi slična su joj i mlada plodna tijela vrsta iz roda Ascocoryne spp. Po izgledu se također može zamijeniti s Tulasnella aurantiaca, kao i s mladim plodnim tijelima prozirne bugarkinje (Neobulgaria pura), međutim obje su vrste drugačijih mikroskopskih značajki. Vrste iz roda Mycogloea karakteriziraju mala, jastučasta plodna tijela, koja rastu na ili u blizini plodnih tijela drugih gljiva. Trenutno je u rodu potvrđeno sedam vrsta, koje se razlikuju temeljem morfoloških karakteristika i specifičnog supstrata. Sve vrste iz roda su mikoparaziti, čiji domaćini mogu biti i askomicetne i bazidiomicetne gljive. Također imaju poprečno septirane bazidije, koje se nakon sazrijevanja lako odvajaju od probazidija. Ova značajka se tumači kao prilagodba za lakše širenje vrste vodom. Vrsta je prvi put objavljena bez opisa 1872. godine pod imenom Dacrymyces macrosporus. Godinu dana kasnije, britanski mikolozi M.J. Berkeley i H.E. Broome prvi su je opisali, napominjući da parazitira na ravnoj krastokorki od prosinca do ožujka. Neovisno o njima, M.K. Cook je 1876. godine opisao istu vrstu pod imenom Fusisporium obtusum, te također naveo da parazitira vrste iz roda Dyatripe, ne precizirajući koju vrstu. Nešto kasnije, R.F. McNabb je 1965. godine proveo je taksonomsku reviziju aurikularoidnih gljiva Velike Britanije, dokazao sinonimiju Dacrymyces macrosporus i Fusisporium obtusum, te umjesto njih predložio novi naziv Mycogloea macrospora.

Referentni izvori: Akulov O.Yu., Romanchenko O.V. 2025. New for Ukraine records of heterobasidioid fungi. Ukrainian Botanical Journal, 82(3): 234–241; McNabb, R.F.R. 1965. Some auriculariaceous fungi from the British Isles. Transactions of the British Mycological Society. 48(2):187-192

BUKOVA ZRNATOGLAVKA

Phleogena faginea (Fr.) Link

Etimologija: fagineus (lat.) = bukva (Fagus). Po staništu.

Engleski naziv: Fenugreek Stalkball

Plodno tijelo: 2-10 mm visoko i 1-3 mm široko, sastoji se od glavice i stalka, smeđe spore se u starosti oslobađaju kroz dio glavice, glavica je kuglasta i malo spljoštena na tjemenu, u ranoj mladosti je sivkasta do smećkasta, u starosti je crno-smeđa, površina je zrnasto-maljava, stalak je valjkast, gladak, najprije je bijel, zatim je okerast i na kraju je svijetlosmeđ.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, 5.5-8 µm (cromushrooms: bazidiospore su (5.5) 5.8 - 6.9 (7.4) µm, Q = 1 (1.1), N = 120, Me = 6.3 µm, Qe = 1, hife su s kopčama); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris podsjeća na ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća u pukotinama kore ili na drvu bez kore, najčešće bukve, a rijetko hrasta, graba, jasena, topole ili lijeske, ponekad raste i kao parazit na živom drveću. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, 1.12.2018., na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, na bukvi, treću i četvrtu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 25.10.2020., petu i šestu Neven Ferenčak, 14.12.2019., na lokalitetu u Međimurju, a posljednje četiri Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 8.2.2026., na lokalitetu Pisarovina, u šumi bukve i hrasta lužnjaka, na grabu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Općenito, makroskopski gledano, sliči mješinarkama (Ascomycota). Najsličnija je rožna stapkoglavka (Onygena equina), koja raste isključivo na raspadajućim rogovima krava i ovaca.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1941. Phleogena faginea (Fr.: Fr.) Link, Sinonimi: Onygena decorticata Pers. ex Schw., Pilacre petersii Berk. & Curt., Pilacre poricola Richon

ROGATA ROŽNATICA

Calocera cornea (Batsch) Fr.

Etimologija: corneus (lat.) = rog, rožnato. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Small Stagshorn

Plodno tijelo: 0.5-2.5 cm visoko i 1-3 mm široko, jednostruko, vretenasto, glatko, mazavo, savitljivo, završava žilavim i elastičnim vrhom, kremasto, žuto do žućkasto-narančasto, bijelo maljav na bazi koja je kratko ukorijenjena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, duguljaste, lateralno su udubljene, glatke, 7-11 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Gumasto, žilavo, žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća. Sve tri slike snimljene su početkom lipnja na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova se vrsta razlikuje od sličnih vrsta iz roda Clavaria po dimenzijama i boji. S makroskopskog gledišta razlikuju se po nešto tvrđoj konzistenciji mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1518. Rogata rožnatica (Calocera cornea (Batsch: Fr.) Fr.); 1519. Jednostavna rožnatica (Calocera simplex Nom. Prov.)

RASCIJEPLJENA ROŽNATICA

Calocera furcata (Fr.) Fr.

Engleski naziv: Forked Stagshorn

Plodno tijelo: 0.5-2.5 cm visoko i 1-3 mm debelo, iz osnove rastu valjkasti kratki klinčići koji se pri vrhu dihotorno račvaju na 2-3 kratka šiljka, fertilni je dio iste osnove, stručak se nalazi ispod kore drva u obliku želatinoznog zadebljanja ili počiva na bijelom miceliju, pod vlažnom je vremenu viskozno, svijetložuto, žuto-narančasto do žuto-oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, mogu biti s 3 pregrade, 10-14 x 3-4.5 µm (cromushrooms: (10.1) 10.2 - 11.5 (12.1) × (3.5) 3.53 - 4.4 (4.5) µm, Q = (2.5) 2.6 - 2.9, N = 10, Me = 10.6 × 3.9 µm, Qe = 2.7); otrusina je žućkasta.

Meso: Žućkasto, elastično; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u pojedinačnim busenima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća s korom, najčešće jele i bora, ali se pronađe i na trupcima breze. Četvrta slika snimljena je 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, uz smreku.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo slična rogatoj rožnatici (Calocera cornea), koja raste samo na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Plodna tijela su joj raštrkana i tek rijetko kao busenasta, a makroskopski se najviše razlikuje po tome što su vršci šiljati i nikada se ne račvaju. Mikrostruktura se također razlikuje, jer njezine spore imaju samo jednu pregradu. Ova gljiva ne spada u koraljne gljive iz roda capica (Ramaria), koje imaju krhko, a ne savitljivo meso kao kod naše vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1517. Rascijepljena rožnatica (Calocera furcata (Fr.) Fries)

Calocera glossoides - created on November 2018 in Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

VLAŽNI JEZIK

Calocera glossoides (Pers.) Fr.

Etimologija: glossa (gr.) = jezik + eidos (gr.) = sličnost. Po izgledu.

Engleski naziv: Tongue Stagshorn

Plodno tijelo: 0.3-1.5 cm visoko i 1-3 mm široko, s jasno izraženim stalkom dimenzija 4 x 1 mm, kopljasto, kod svježe gljive je žuto, žuto-narančasto ili narančasto, a kod suhe gljive zlatno-smeđe, površina je malo uzdužno naborana.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične i lagano kobasičaste, prozirne, s tankim pregradama, u starosti s 1-3 čekinje, 12-14 x 3-4.5 µm, bazidije su 50 x 4.5 µm, račvaju se na dva dijela, hife su s tankim pregradama, bezbojne, široke su do 2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žuto, žuto-narančasto, gumeno, ljepljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta i bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta lako se zamijeni s rogatom rožnaticom (Calocera cornea) koja raste u velikoj množini na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Slična vrsta je malo drugačijeg izgleda, nema kopljasti oblik i čekinjaste spore u starosti. Rascijepljena rožnatica (Calocera furcata ) raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, nema izražen stručak, te ima nešto manje spore.

VISKOZNA ROŽNATICA

Calocera viscosa (Pers.) Fr.

Etimologija: viscosus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavoj površini.

Engleski naziv: Yelly-Antler

Plodno tijelo: Pojedinačno 3-6 cm visoko i 0.4-1.2 cm široko, a u busenu do 20 cm široko, u obliku je grmića poput vrsta iz roda Clavaria, dvokrako se razgranava u nastavake s vršcima s po dva šiljata zupca, žuto-narančaste ili narančaste boje, osnova dosta korjenasto produljena u supstratu, s dugim je korjenastim snopom bijelih vlakana.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, duguljaste, 8-12 x 4.3-5.2 µm; otrusina je svijetložuta do žućkasto-oker.

Meso: Kod svježih gljiva je hladetinaste konzistencije, gumasto, žilavo, slično je hrskavici, žuto-narančasto, oživljava vlagom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (korijenje, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće jele, te prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Prvu sliku snimio je Slobodan Bjelajac, 3.10.2025., na lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog svoje veličine nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po žilavom mesu, skoro želatinoznoj konzistenciji, sluzavoj površini i korjenastom nastavku stručka razlikuje se od griva (Clavaria) koje su većih dimenzija, razgranatije i mesnatije. Također, ne raste na zemlji, već na drvu.

Dacrymyces capitatus - created on October 2023 in Stadtbezirk West, Halle (Saale), Germany by Katrin Schneider

GLAVATA DRHTALICA

Dacrymyces capitatus Schwein.

Plodno tijelo: 0.5-6 mm široko, plodna tijela su gotovo spojena, pločasto ili jastučasto, poput dugmeta, vrlo je sitno, za supstrat se drži vrlo kratkim stalkom koji je korjenast (pogledati pomoću ručnog povećala), glatko, na kraju je prilično gusto naborano, žućkasto do narančasto, svjetlucavo.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, valjkaste, glatke, prozirne, trostruko pregrađene, 9.8-12 x 3.9-5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, želatinozno, mekano, žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) bjelogoričnog drveća, a rjeđe crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Radi se o štetniku drva. Zarazi i brzo dovodi do razgradnje drvene dijelove kuće kao što su vrata, prozori, ograde, oprema za dječja igrališta itd.

Napomena: Glavata drhtalica po obliku plodnog tijela sliči gljivama iz roda Dacrymyces. Osobito je potreban oprez pri determinaciji da se ne zamijeni s kapljastom drhtalicom (Dacrymyces stillatus), koja raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog i bjelogoričnog drveća. Može se zamijeniti i s minornom drhtalicom (Dacrymyces minor), koja naraste široko samo 1 mm, te se može zamijeniti i s raznolikospornom drhtalicom (Dacrymyces variisporus), koja raste isključivo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, osobito bora.

Dacrymyces chrysospermus - created in Estonia by Vello Liiv

ZLATNA DRHTALICA

Dacrymyces chrysospermus Berk. & M.A.Curtis

Engleski naziv: Orange Jelly Spot

Plodno tijelo: 0.5-3 cm široko, vrlo je promjenjivog oblika, najprije je kuglasto, kasnije je nepravilno naborano, ponekad je izduženo, uglavnom je stručkoliko produženo, u mladosti je žućkasto ili žućkasto-narančasto, poslije je tamnije, do narančasto-smećkasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 6.5-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Želatinozno, mekano, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) crnogoričnog drveća, osobito jela i borova, a rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Zbog istaknuta stručka na plodnom tijelu i jednolične žuto-narančaste boje lako se prepozna. Druge želatinozne drhtalice nemaju stručak ili on posve sitan, odnosno tek primjetan. Mali trik može pomaže u prepoznavanju želatinoznih gljiva kada su osušene: granu s osušenom gljvom ili osušenu gljivu stavite u vodu na sat vremena. Želatinozna gljiva će obično ponovno nabubriti.

Dacrymyces minor - created in Finland by Stefan Jakobsson

MINORNA DRHTALICA

Dacrymyces minor Peck

Plodno tijelo: 0.5-1.2 mm široko, oblika je sitnog jastučića ili zadebljanog diska, vrlo rijetko se sjedinjuje s drugim plodnim tijelom, površina je sjajna, prozirno do žućkasto, limunastožuto, žuto-zelenkasto do žućkasto-oker ili narančasto, po suhom vremenu postane žuto-smećkasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, s poprečnim su pregradama, 8-16 x 4-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Želatinozno, mekano, prozirno, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, po vlažnom vremenu kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća bez kore, a rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva koja izgleda kao bijela trulež.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Osim toga što ima vrlo sitno plodno tijelo, za minornu je drhtalicu značajno da raste posve osamljeno u rijetkim skupinama.

KAPLJASTA DRHTALICA

Dacrymyces stillatus Nees

Engleski naziv: Common Jelly Spot

Plodno tijelo: 1-60 mm široko, formira široke nakupine, jastučasto ili oblika dugmeta, može biti i razrašteno, često je s dva različito obojena plodna tijela na istom staništu, jer žućkaste bazidiospore razviju tamniji oblik, dok oidije (arthospore) razviju narančasti oblik, na bazi je sa sitnim produžetkom kojim se drži za supstrat, površina je glatka ili malo valovita, ponekad izgleda poput površine mozga, sjajna, mazava, svijetložuto, narančasto, narančasto-crveno do crveno, po suhom vremenu je tamnonarančasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, valjkaste, glatke, prozirne, s 3 poprečne pregrade, 10-18 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Žućkasto do narančasto, mekano, želatinozno, elastično, u starosti po vlažnom vremenu se rastapa; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva koja izgleda kao bijela trulež.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kapljasta drhtalica može imati na staništu jako promjenljivu boju, a ističe se dvama oblicima spora. Može se zamijeniti s nekim vrstama drhtalica koje rastu u isto vrijeme i na istome staništu. Riječ je o štetniku drva kojeg ne treba podcjenjivati. Zaraželi drveni elementi kuće kao što su vrata, prozori, ograde, oprema za dječja igrališta itd. se zbog relativno visoke stope razgradnje drva brzo raspadaju. Važne drvene elemente stoga uvijek treba provjeravati nakon prvih znakova zaraze.

Dacrymyces variisporus - created in Norway by Åge Oterhals

RAZNOLIKOSPORNA DRHTALICA

Dacrymyces variisporus McNabb

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, oblika je kvržica, jastučića ili dugmeta, poslije je rašireno malo ulegnuto na sredini, bez stručka, cijelom je širinom učvršćeno na supstrat, površina je glatka ili blago naborana, može biti žućkasto, žuto-narančasto do tamnosmeđe, po suhom vremenu je narančasto do narančasto-crveno.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko do široko eliptične ili kobasičaste, glatke, prozirne, kada sazriju imaju čak 3-7 pregrada, 17-30 x 4.5-9 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Zelenkasto do žuto-zeleno, želatinozno, elastično, mekano, rastapa se u zluzavu masu; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane, panjevi) crnogoričnog drveća, osobito jela i borova; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Raznolikosporna je drhtalica vrlo slična i lako se može zamijeniti kapljastom drhtalicom (Dacrymyces stillatus). Međutim, makroskopski se bitno razlikuje od spomenute drhtalice jer plodno tijelo izravno leži na supstratu i nema tragova maloga stručka. Od spomenute se drhtalice razlikuje i mikroskopski, jer njezine bazidije imaju bazalnu kopču i pregrade na hifama imaju također kopče.

Femsjonia peziziformis - created on September 2016 in Kirovo-Chepetskiy rayon, Russian Federation by Vladimir Bryukhov

ČAŠKASTA DRHTALICA

Ditiola peziziformis (Lév.) D.A.Reid

Plodno tijelo: 0.5-1.5 cm široko, čašasto, valjkasto ili diskoliko, unutarnja je površina je ravna ili malo ulegnuta, konkavna, glatka, brazdasta, svijetložuta, vanjska površina je bjelkasta i vrlo sitno baršunasto-maljava, katkad je stručkoliko produženo.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, sa zrnatim sadržajem, 24-30 x 8-9 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Želatinozno, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća s korom, osobito često hrasta i jele.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Čaškasta je drhtalica vrlo lijepa gljiva te ima znanstveni naziv pezizaeformis, jer po obliku plodnog tijela neodoljivo podsjeća na mješinarke iz razreda Pezizomycetes koje imaju oblik tavice ili plitkog pehara. Međutim mikrostruktura se bitno razlikuje, jer se ona svrstava u koljeno Basidiomycota i razred Dacrymycetes, a razred Pezizomycetes pripada koljenu mješinarki (Ascomycota), što znači da imaju spore u askusima.

UKORIJENJENA DRHTALICA

Ditiola radicata (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: radicatus (lat.) = ukorijenjen. Po ukopavanju u podlogu.

Plodno tijelo: 2-5 mm široko i 5-9 mm visoko, isprva je polukuglasto, ubrzo je pločasto i relativno debelo, zaobljeno ili nepravilno zakrivljeno, s plitkim ulegnućem na sredini, na kraju je školjkasto, kasnije je stručkoliko, uglavnom je bijelo pahuljasto, isprva je crveno, kasnije je žuto, limunastožuto do narančasto.

Stručak: 2-7 x 1-2 mm, valjkast, sužava se prema bazi, često je nepravilan, na dnu je s izraženim micelijem, žut, vremenom postaje smeđ.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, obično su zakrivljene, s jednom su poprečnom pregradom, rijetko s 2-3 komore, 10-12 x 3-4 µm, Q = 2.1-3.4, Qe = 2.8; otrusina je žuto-narančasta.

Meso: Tanko, želatinozno, mekano, žućkasto, u stapci je svjetlije; miriše na žvakaću gumu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća s korom, osobito jasike ili bora. Prve četiri slike snimio je Danijel balaško, 15.3.2020., na lokalitetu Ivanečka željeznica kod Ivanca, a ostale su snimljene 11.3.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na oborenom trupcu bora.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po boji je slična glavata drhtalica (Dacrymyces capitatus), koja ima mnogo slabije razvijen stručak i nema bijeli micelij na dnu stručka.

ŽUTA TRUBLJAČA

Guepiniopsis buccina (Pers.) L.L.Kenn.

Plodno tijelo: 0.5-2 cm visoko i 2-11 mm široko, formirano je od mnogih zbijenih peharčića ili čašica sa stalkom, sjajno, žuto ili žuto-narančasto, vanjska himenijalna površina sastoji se od debelih i račvastih nabora, poput letvica, poneka čašica ima potpuno gladak himenij, s bijelim je dlačicama, unutarnja strana je glatka, rub je tanak, vijugav i nepravilno nazubljen.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili kobasičaste, glatke, prozirne, s 3-7 pregrada, 10-16 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Voštano, želatinozno do gotovo hrskavičavo, žilavo, žuto ili žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Žutoj trubljači sliči želatinozna trubljača (Dacrymyces chrysocomus) koja naraste samo 0.5-1.5 cm široko, žute je boje, ima želatinozno meso i raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnoga drveća.

Guepiniopsis estonica - created on October 2023 in Doksy, Czechia by gekko013

ESTONSKA DRHTALICA

Guepiniopsis estonica (Raitv.) M.Dueñas

Plodno tijelo: 1-4 mm široko, u obliku je nepravilnog jastučića, vrlo rijetko je spojeno s drugim plodnim tijelima, za podlogu se drži pomoću sitnog stalka, svježe je žuto do narančasto, osušeno je narančasto-smećkasto, površina je hrapava i sjajna.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, u starosti su sa 7-10 poprečnih pregrada, 18-26 x 8-12 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Želatinozno, žuto do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili skupno, za vlažna vremena kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, daske) različitog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s drugim vrstama sitnih drhtalica, a za sigurniju determinaciju nužna je mikroskopska analiza spora.