Russula praetervisa - created on November 2021 in Casteddu di Sotto, Padru, Italy by Marco Floriani

ZAOBIĐENA KRASNICA

Russula praetervisa Sarnari

Etimologija: praetervisa (lat.) = previđen, zanemaren, propušten. Po neuočljivosti.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i duboko ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, ljepljiv i sjajan, fino je hrapav, oker, oker-smeđ, s nejasnim je maslinastim nijansama, tamniji na sredini, nekad je krem, rijetko je sivog tona, kasnije je s hrđastocrvenim mrljama, ali ne uvijek, rub je nepravilan, valovit, narebran.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 1-1.8 cm debeo, valjkast ili donekle proširen prije sužavanja na vrhu, ponekad je malo proširen na vrhu, pun, kasnije je komorasto šupalj, kora je debela oko 1.5 mm, bjelkast, mjestimično je oker, oker-smeđ, rijetko je malo sivkast, s tipičnim je crveno-ljubičastim mrljama na dnu, ali ne uvijek.

Listići: Gusti, široki su 4-7 mm, izmiješani su s rijetkim lamelulama, često su račvasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, ponekad se spuštaju po stručku, tanki, lomljivi, bijeli do krem, u starosti su sa hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa stožastim su bradavicama visokim do 1 µm, prilično povezanim više ili manje dugim i razgranatim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti ili zebrasti uzorak, 7-8.5 x 5.6-7 µm, ponekad su nešto veće, 7.8-9.6 x 6.3-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, 44-56 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, s različitim produžetkom, ponekad su malo deformirane ili promjenjive veličine, 60-86 x 8-10.5 μm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 2.5-5 μm, te dobro definiranih, razgranatih, stožastih dermatocistida, često s vršnim produžetkom, širokih 5-7 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Čvrsto, vremenom postaje lomljivije, bijelo, mjestimično je hrđastosmeđe; miris je neugodan na ribu ili gumu, a okus je sličan, ponekad je gorak, ali nije ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, rubu šikara i uz rudnike drvenog ugljena, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vapnenastom ili pjeskovitom tlu, češće u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično na toplim, sunčanim mjestima. U mediteranskom okružju preferira rijetke šikare hrasta plutnjaka, travnate čistine i kamenjare koji graniče s grmljem. U usporedbi sa srodnim vrstama, prepoznatljiva po uglavnom oker-smeđoj boji klobuka, odsutnosti ljutine, neugodnom okusu i mirisu mesa, mogućoj crveno-ljubičastoj nijansi na dnu stručka, te grebenastim i barem djelomično mrežastim sporama. Može biti u potpunosti krem boje, a od slične pješčane krasnice (Russula pallescens) razlikuje se po blagom okusu i neugodnom mirisu na ribu. Nesumnjivo je, barem makroskopski, identična češljolika krasnica (Russula pectinatoides), od koje se razlikuje po karakteristično blagom, ali neugodnom i ponekad vrlo gorkom okusu mesa, neugodnom mirisu na ribu ili gumu, izraženijem kada se meso protrlja, uglavnom oker-smeđem klobuku i često crveno-ljubičastom bazom stručka.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 463. str., Russula praetervisa Sarnari sp. nov.

Russula prinophila - created on November 2008 in Provincia di Grosseto, Italy by Federico Calledda

ZIMZELENA KRASNICA

Russula prinophila Sarnari

Etimologija: prinos (gr.) = naziv koji su stari Grci koristili za zimzeleni hrast, osobito hrast oštriku (Quercus coccifera) + philos (gr.) = prijatelj, onaj koji voli. Po staništu.

Klobuk: 4-9.5 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i umjereno ulegnut na sredini, uglavnom je režnjast, nepravilan, valovit, kožica se guli do 1/2 ili 2/3 promjera, suh i bez sjaja, karmincrven, ljubičast, vinski crveno-ljubičast do ružičasto-ljubičast, na sredini je tamniji, ponekad gotovo crnkast, na rubu je obično svjetliji, također je ružičast, često izblijedi, čak i čitava površina, obično je s hrđastosmeđim mrljama i u nekim slučajevima s minimalnim tragovima zelenog pigmenta na sredini, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, ponekad je nazubljen, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2.5 cm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast do gotovo batinast, ponekad je stisnut, pun, srž je kasnije omekšana, bijel, kasnije je hrđastosmeđ na dnu, osobito u određenim uvjetima (vjetar, kiša).

Listići: Gusti, 10/cm na rubu klobuka, tanki, široki su 5-12 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s rijetkim lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, slabo su račvasti, lomljivi, žuti, slijedeći dan nakon branja mogu biti s narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, s bradavicama visokim do 1 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti ili rjeđe zebrasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 7.2-8.8 µm ili nešto manje, 7.5-9 x 7.2-8.2 µm, bazidije su 4-sporne, vrlo su trbušaste, 37-54 x 13-18 μm, cheilocistide su vretenaste, 50-75 x 6.5-11 μm, pileipelis se sastoji od izduženih, vijugavih hifa širokih 4-6 μm i valjkastih, neinkrustiranih dermatocistida, neupadljivih zbog veličine i samo djelomično refraktivnog sadržaja, 0-2-segmentnih, ponekad s malim izraslinama, širokih 2.5-9 μm; otrusina je tamnožuta (IVb-c).

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, na prerezu i na površini posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 prvo je negativna, zatim postupno postane sivo-zeleno (-), a s gvajakovom tinkturom plavkasto, više ili manje brzo i intenzivno (-), s fenolom smećkasto, a reakcija mesa i listića s formolom, amonijakom i anilinom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa hrastom crnikom (Quercus ilex), na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, srednjoj veličini, crveno-ljubičastom do ružičasto-ljubičastom klobuku, s prilično izraženom sklonosti prema izblijeđivanju, suhoj i baršunastoj kožici klobuka, glatkom, nenarebranom rubu, širokim listićima, žutim kada sazriju, otrusini IVc, blagom okusu i neizraženom mirisu mesa, koje postane uočljivo hrđavo smeđe uz površinu stručka i u dijelovima klobuka koji su promijenili boju, a sa FeSO4 sporo postane sivo-zeleno, kao kod vrsta iz podsekcije Cyanoxanthinae. Gotovo kuglaste spore dekorirane su velikim bradavicama i spojnim grebenima koji tvore nejasni mrežasti uzorak, dok je pileipelis s umjereno velikim i pomalo vijugavim hifama, te slabo izraženim dermatocistidama, zbog njihove male veličine i samo djelomično refraktivnog sadržaja. Na temelju mikroskopskih karakteristika, svrstava se u u podsekciju Integriforminae, točno između Romellijeve krasnice (Russula romellii) i kratkonoge krasnice (Russula curtipes), zbog boje otrusine i širine hifa pileipelisa. Na svom staništu može sličiti određenim baršunastim i crvenkasto-ljubičastim formama lažne mirisne krasnice (Russula parodorata), koje rastu ispod hrasta, osobito hrasta crnike, a prepoznatljive su po slabijoj mesnatosti i kompaktnosti, manje ili više narebranom rubu klobuka u starosti i slaboj reakciji s FeSO4. Među polikromnim vrstama na istom staništu, koje su veće i mesnatije su crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba), koja je s čisto crvenim klobukom, glatkom i sjajnom kožicom klobuka, mesom koje ne požuti, gotovo nepromjenjivim s gvajakovom tinkturom i slabom reakcijom s FeSO4, te Russula annae, koja može biti slične veličine, blagog okusa mesa, s kuglastim i pomalo mrežastim sporama, međutim kožica klobuka je mazava i sjajna, boje se kreću od oker, bakrenosmeđe do crvenkasto-oker, listići i otrusina su svjetliji, žućenje je izraženije, a pileipelis je drugačijeg sastava, s prozirnim, višesegmentnim dermatocistidama s kratkim segmentima. Pjegava krasnica (Russula maculata) je jedna od najčešćih vrsta iz podsekcije Urentes, koja raste ispod hrasta crnike, vrlo je slična po izgledu i obliku plodnog tijela, međutim klobuk izraženije izblijedi, otrusina je žuta do tamnožuta, meso izraženije posmeđi, reakcija s FeSO4 je slabija i djelomično je drugačijih boja, lako se pogriješi u slučajevima potpuno izblijeđenih primjeraka. Dobar kriterij za razlikovanje mogao bi biti okus, jer kod slične vrste često nije u potpunosti blag. Međutim, površina klobuka je sjajna i nikada nije baršunasta, a miris je slab na voće. Različite vrste iz podsekcije Xerampelinae, koje rastu ispod hrasta, kao što su purpurnocrvena krasnica (Russula graveolens) i srodne vrste, prepoznatljive su po mirisu na haringe, brzom smeđenju kada se protrljaju i mesu koje s FeSO4 pozeleni, a s anilinom pocrveni.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1006. str. Russula prinophila Sarnari

Russula pseudoaeruginea - created on October 2015 in Alessandria, Piemonte, Italy by federicocalledda

SIVOMASLINASTA KRASNICA

Russula pseudoaeruginea (Romagn.) Kuyper & Vuure

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je kuglast do konveksan, zatim se raširi i pupčasto ulegne na sredini, nepravilan ili režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, bez sjaja, sjajan po vlažnom vremenu, obično je svijetlozelen do tamnozelen, ponekad je djelomično izblijeđen, s oker mrljama, osobito na sredini gdje može biti slabo pahuljast, također može biti više ili manje ujednačeno plavkast ili zelenkasto-plav, rub je gladak, više ili manje valovit, kasnije je slabo narebran.

Stručak: 3-4.5 cm visok i 1.3-2.2 cm debeo, valjkast, blago je proširen na vrhu, bijel, u određenim je uvjetima smećkast, prema dnu je često s hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, relativno su uski, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, mogu biti račvasti uz stručak, toliko da podsjećaju na smeđezelenu krasnicu (Russula heterophylla), lomljivi, bjelkasti, na kraju su krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s relativno je velikim bradavicama visokim do 0.7 µm, prilično povezanim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti ili zebrasti uzorak, 6.3-8.5 x 5.6-7 µm, bazidije su 4-sporne, 35-55 x 7-10.5 μm, cheilocistide su vretenaste sa vršnim produžetkom, 60-90 x 7-13 μm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 4-10 µm, s kratkim, zadebljanim ili ekscentričnim bazalnim segmentima, a dužim i tanjim vršnim segmentima, ponekad nejasno šiljastim, te jednosegmentnih dermatocistida, više ili manje kratkih, širokih 5-9 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Lomljivo, bijelo; miris nije izražen ili slab na voće, a okus blag, ljutkast u listićima kod nezrelih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom tamnosmeđe, s KOH žuto, reakcija s gvajakovom tinkturom je prilično spora, srednjeg intenziteta (+), a mesa i listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, karakteristično hrastom, na suhom glinenasto-vapnenastom tlu, vrlo rijetko ispod hrasta plutnjaka, bukve, breze ili trepetljike (Populus tremula) na močvarnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su zelene vrste iz podsekcije Griseinae, kao što su priobalna krasnica (Russula monspeliensis), koja se razlikuje po povezanosti sa bušinom (Cistus) na vapnenastom tlu, maslinastozelena krasnica (Russula stenotricha), koja je izvana gotovo identična, ali prilično različita po veličini i obliku hifa pileipelisa, crnozelena krasnica (Russula atroglauca), koja je prepoznatljiva po rastu ispod breze, prosječno tamnijoj plavkasto-zelenoj boji klobuka i vrlo slaboj reakciji sa FeSO4, te zelena krasnica (Russula aeruginea), iz podsekcije Ilicinae, koja raste ispod breze i planinskog crnogoričnog drveća, za razliku od opisane vrste koja raste ispod hrasta. Zelene vrste iz podsekcije Heterophyllae, kao što su smeđezelana krasnica (Russula heterophylla) i Russula vesca f. viridata, prepoznaju se po većim dimenzijama, bijeloj otrusini, snažnoj reakciji sa FeSO4 i potpuno slatkastom okusu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 299. str., Russula pseudoaeruginea (Romagnesi) Kuyper & Vuure

Russula pseudodelica - created on October 2023 in Agios Nikolaos Anapausas, Greece by Anne Storgaard

LAŽNA MODROLISNA KRASNICA

Russula pseudodelica J.E.Lange

Klobuk: 4-11 cm širok, u najranijoj je mladosti konveksan i lagano ulegnut na sredini, kasnije je nepravilno raširen, lijevkast, često je prekriven ostacima zemlje ili lišća, tvrd, kožica se vrlo kratko guli, malo je mazav u mladosti, bez sjaja, bijel, kremast, kasnije je žućkast ili oker na sredini, rub je gladak i valovit.

Stručak: 3-5 cm visok i 2-3 cm debeo, robustan, vrlo je tvrd, prema bazi je sve tanji, pun, bijel, često je mjestimično oker.

Listići: Gusti, na rubu klobuka ih je manje od 10/cm, prilično su debeli, gotovo se pravilno izmjenjuju s lamelulama, po obrascu dvije kraće pa jedan duži, prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su bjelkasti, kasnije su krem-oker, bez modro-zelenkaste nijanse.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s prilično brojnim, polukuglastim, izoliranim bradavicama visokim do 1.25 x 0,87 µm, slabo amiloidne, 8-9.2 x 6.2-6.7 µm, bazidije su široke 7-8 µm, cheilocistide su brojne, široke 7-9 µm, vrlo duge, vretenaste, često su vršno sužene u vrat, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih 1-3 μm, dok dermatocistide nisu primjećene s potpunom sigurnošću; otrusina je krem do oker (vjerojatno IId-IIIa).

Meso: Kompaktno, tvrdo, u klobuku je debelo od 7-12 mm, bijelo, u bazi stručka je sivkasto; miris je jak na voće, a okus je ljutkast, ali umjereno.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane narančasto (+), a s fenolom ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u mikorizi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na tlu bogatom hranjivim tvarima, najčešće ukopana u tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najlakše se prepozna po tome što je duboko ukopana u tlo, a raste skupno ili čak u krugovima. Slične su modrolisna krasnica (Russula delica), koja ima svjetliju otrusinu i žućkasto-crvenkaste listiće na kojima se ne primjećuje modro-zelenkasti odsjaj, te zelenkasta krasnica (Russula chloroides), koja također ima svjetlije spore i svjetlije, guste i uske listiće. Blijedosporna krasnica (Russula pallidospora) može biti slična, a po literaturi bi se trebala razlikovati po dekoraciji spora s mrežastim uzorkom. Sve su spomenute vrste jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 845. Lažna modrolisna krasnica (Russula pseudodelica Lge. ss. J.Schff.), Sinonim: Russula pallidospora (Blum. in Romagn.) Romagn.; Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 231. str., Russula pseudodelica Lange (nec J. Schaef) sec. Blum

Russula pseudoimpolita - created on October 2022 in Città Metropolitana di Milano, Italy by Federico Calledda

LAŽNA BREZOVA KRASNICA

Russula pseudoimpolita Sarnari

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, nalik, neistinit + impolita (lat.) = neuglađen, grub, neobrađen. Po sličnosti sa brezovom krasnicom (Russula fontqueri), odnosno njezinim sinonimom Russula impolita.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i lagano ulegnut na sredini, često je režnjast, kožica se guli između 1/3 i 2/3 promjera, često je pahuljast na sredini, barem kod mladih primjeraka i u povoljnim atmosferskim uvjetima, ponekad se raspucava, žučkasto-ružičast, crveno-smeđ do crveno-ljubičast, kasnije obično blijedi, obično je neujednačeno obojen ili višebojan, često je s karakterističnim tamnijim pojasom na rubu, primjerice s crveno-smeđim pojasom na ružičasto-smeđoj pozadini, rub je više ili manje valovit, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast ili izraženo batinast, na vrhu je pahuljast, pun, srž je kasnije omekšana, grudvasta, na kraju je šuplja, bijel, ne mijenja boju, nekad je s laganom crvenkastom nijansom na donjem dijelu.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, račvasti, lomljivi, žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa stožastim bradavicama visokim 0.6-1.2 µm, djelomično povezanim grebenima koji tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 7-8.8 x 6-7.2 µm, nekad su nešto manje, 6.4-8 x 5.6-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-46 x 10-14 µm, cheilocistide su vretenaste do batinaste, rijetko su sa vršnim produžetkom, 48-74 x 7-13 µm, pileipelis se sastoji od uglavnom velikih hifa, širokih 4-7, te višesegmentnih, valjkastih dermatocistida; otrusina je svijetložuta (oko IVb).

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo; miris nije izražen, ponekad je blag na voće pri truljenju, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-narančasto (++), s gvajakovom tinkturom brzo plavo (++), s fenolom smećkasto, a reakcija s KOH i amonijakom je negativna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u rijetkom raslinju, uz staze, na kamenjaru, u simbiozi sa hrastom crnikom ili hrastom plutnjakom ili drugim listopadnim hrastovima, na više ili manje pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Raste u šikarama hrasta plutnjaka i crnike na vapnenastim, više ili manje pjeskovitim tlima, uz staze, u rijetkim šumama i u kamenjaru. Prisutnost ispod listopadnih hrastova mnogo je manje vjerojatna, ali ne i sasvim isključena. Prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, suhoj, baršunastoj kožici klobuka, pahuljastoj na sredini kod tipičnih primjeraka (karakteristika očitija u vlažnim, ali ne u kišnim uvjetima), ružičasto-crvenom klobuku, ponekad smeđem ili karmincrvenom, s gotovo ujednačenom pigmentacijom ili tamnijim pojasom na rubu, žućkastim listićima i otrusini, uvijek bijelom stručku, nepromjenjivom ili slabo promjenjivom mesu, bez mirisa i s blagim okusom, slaboj reakciji s kemijskim reagensima, staništu u mediteranskoj šumi hrasta na vapnenastom tlu, s izraženom sklonošću prema zimzelenim hrastovima. Mikroskopski je karakteristična po velikim hifama, te malim, jako dekoriranim sporama, s mrežastim uzorkom koji se sastoji prvenstveno od grebena. Ostale su vrste iz podsekcije Rhodellinae dosta različite, prvenstveno po staništu. Među njima je vrlo rijetka Melzerova krasnica (Russula melzeri), koja je prosječno manjih dimenzija, s izoliranim bradavičavim sporama, oker otrusinom i staništem u hladnim bjelogoričnim šumama, brezova krasnica (Russula fontqueri), sa suhim, ali ne baršunastim ni pahuljastim klobukom, nešto većim sporama, s gotovo izoliranim bradavicama i jednostavnim hifama pileipelisa, blaga krasnica (Russula puellula) i Russula rhodella, koje rastu ispod bukve, a karakteristične su po glatkoj i sjajnoj kožici klobuka, svjetlijoj otrusini, krem boje kod prve i oker kod druge. Najsličniji su crveni primjerci lažne mirisne krasnice (Russula parodorata), koja ima veće hife pileipelisa. Također su slične žumanjčana krasnica (Russula risigallina), koja je prepoznatljiva po pravilnijem obliku, potpuno uklonjivoj kožici klobuka, glatkoj i nikad baršunastoj, mirisu na osušene ruže, žutoj otrusini i zrelim listićima, cinober krasnica (Russula pseudointegra) je velika i kompaktna, s djelomično sjajnim klobukom, gorkastim ili slabim kiselim okusom, specifičnim kemijskim reakcijama i staništu u bjelogoričnim šumama, te smrčina krasnica (Russula roseipes), koja je karakteristična po relativnoj robusnosti, stručku prošaranom s crvenkastim pahuljama kod tipične forme i rastu ispod crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1218. str. Russula pseudoimpolita Sarnari

CINOBER KRASNICA

Russula pseudointegra Arnaud & Goris

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Jer je slična smeđokožoj golubači (Russula integra).

Engleski naziv: Scarlet Brittlegill

Klobuk: 4-9.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i široko ulegne na sredini, kožica se lako guli do 1/3 promjera ili malo više, vlažan ili relativno sjajan kada se ubere, barem na nekim područjima, malo je hrapav na sredini, ponekad je prolazno pahuljast na rubu, obično kod mladih primjeraka po vlažnom vremenu, obično je lijepe cinobercrvene boje, ujednačene ili s mjestimičnim tamnijim mrljama, također može biti ružičast ili djelomično izblijedjele kremaste boje, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili s ružičasto-crvenim pojasom oko izblijedjele oker sredine, rub je gladak, samo je ponekad nejasno narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.4-2.8 cm debeo, valjkast do batinast, na kraju je jasno proširen na vrhu, dugo je vremena pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, naboran, na vrhu je pahuljast, bijel, kasnije posivi zbog vlage.

Listići: Gusti, široki su 6.8 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, ponekad su račvasti, lomljivi, najprije su bjelkasti, kasnije su maslačnožuti, s mogućim su sivim mrljama tijekom sušenja.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, s niskim, tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, minimalno povezanim tankim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-8.8 x 6.4-7.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, 50-100 x 9-14 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 1.8-3.2 μm, te primordijalnih hifa, skupljenih u male, višesegmentne snopove, vrlo dugih i tankih, širokih 2.5-4 μm, a ponekad i drugih, vrlo tankih rijetkih hifa, sa zadebljanim vrhovima; otrusina je svijetložuta (IVb).

Meso: Dosta je debelo i osrednje čvrsto, bijelo, na prerezu postane sivkasto; miriše prilično slabo na voće i lišće pelargonija, a okus je blag, po nekim je autorima slabo ljutkast u mladim listićima, malo je gorkast na stražnjem dijelu jezika.

Kemijske reakcije: Meso s formalinom postane ružičasto, reakcija s FeSO4 je negativna, postane žuto-smeđe (--), s gvajakovom tinkturom negativna, eventualno postane svijetloplavo (--), a listića s anilinom također negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, u travi, voli glinenasto-vapnenasto ili čak kiselo tlo, ali bogato hranjivim tvarima. Slike je snimio Danijel Balaško, sredinom rujna, na lokalitetu Sigetec kod Koprivnice, u šumi hrasta i graba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Opisana vrsta nema ništa zajedničko sa smeđokožom golubačom (Russula integra). Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i dobroj čvrstoći, više ili manje sjajnoj kožici klobuka prilikom branja, često pahuljastoj na rubu, samo kod mladih primjeraka i u određenim vremenskim uvjetima, ujednačenom crvenom pigmentu, prilično promjenjivog intenziteta, žućkastim zrelim listićima, te otrusini oko IVb. Meso, koje sivi zbog vlage, izraženo miriše na voća i pelargonije, dok je okus gorak ili blago ljutkast po iskustvu različitih autora, a reakcija s FeSO4 i gvajakovom tinkturom je vrlo slaba. Raste u bjelogoričnim šumama hrasta, međutim, dio literature navodi da raste ispod raznog bjelogoričnog drveća, uključujući kesten i bukvu. Kombinacija karakteristika "crveni pigment, žuta otrusina, blagi okus, pileipelis s primordijalnim hifama" prilično precizno definira opisanu vrstu. Međutim, kemijske i organoleptičke karakteristike mesa također mogu poslužiti kao prepoznatljiva značajka. Nekoliko crvenih vrsta sa žutim sporama i blagim okusom lako se razlikuje mikroskopskom analizom po dermatocistidama pileipelisa, a ne primordijalnim hifama. Među njima je crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba), koja je slično neosjetljiva na gvajakovu tinkturu, a prepoznaje se po većim dimenzijama, neizraženom okusu i mirisu, te žutim zrelim listićima, što ukazuje na tamniju otrusinu oko IVd, obojenonoga krasnica (Russula tinctipes), koja je mnogo većih prosječnih dimenzija, s blagim okusom i slabim ili nedosljednim mirisom mesa, koje na prerezu brzo i intenzivno promijeni boju. Dosta je slična tvrda krasnica (Russula rosea), koja je prepoznatljiva po neprozirnoj i nježno hrapavoj kožici klobuka, znatnoj tvrdoći mesa, svijetlim listićima u zrelosti, krem otrusini, mogućem crvenom pigmentu na stručku i slabom mirisu. Russula aurata f. axantha, vesela krasnica (Russula laeta) i Russula lutensis razlikuju se po mnogim svojstvima, počevši od kemijskim, osobito po promjeni boje na prerezu. Opisane su neke forme i varijeteti opisane vrste, kao što su Russula pseudointegra f. persicolor, koja od početka ima svijetloružičasti klobuk, te Russula pseudointegra var. subdecolorans, kojoj meso na prerezu blago pocrveni, a zatim pocrni i koja raste ispod graba.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 835. Cinober krasnica (Russula pseudointegra Arn. & Gor.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1450. str. Russula pseudointegra Arnould & Goris ex Maire

Russula pubescens - created on August 2010 in Kuusamo, Finland by Federico Calledda

DLAKAVA KRASNICA

Russula pubescens A.Blytt

Etimologija: pubescere (lat.) = početi imati dlačice, maljav, pahuljast, paperjast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 6-13 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, nekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, ljepljiv i sjajan po vlažnom vremenu, zatim je bez sjaja i tipično pahuljast barem na rubu, ponekad dosta uočljivo, zbog bjelkastih ljuskica koje su uglavnom sitne, ali se u rijetkim slučajevima mogu zadebljati u pločice, višebojan, vinskicrven do vinski crveno-smeđ, izrazito narančasto-smeđ ili smeđih nijansi, često je oker ili žuto-maslinast na sredini, te u potpunosti maslinasto-oker do maslinasto-smeđ, kao kod nekih vrsta iz podsekcije Xerampelinae, također može biti čitav ili djelomično maslinastozelen, vrlo rijetko je višebojan, odnosno mjestimično ljubičast, smeđ ili zelenkasto-oker, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 5.5-10 cm visok i 2-3 cm debeo, više ili manje ekscentričan, valjkast do gotovo batinast, naboran, bijel, s hrđastosmeđim je mrljama na donjoj trećini, vremenom jasno posivi.

Listići: Vrlo su gusti, široki su 6-10 mm, tanki, zaokruženi uz stručak, prirasli, lomljivi, svijetlo maslačnožuti kada sazriju, s nejasnim su sivo-zelenkastim odsjajem, kao kod primorske krasnice (Russula seperina), kasnije posive, počevši od oštećenih dijelova.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa stožastim bradavicama ili tankim bodljama visokim do 0.8 µm, povezanim tankim grebenima i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični mrežasti uzorak, koji nije gust, nekad su s potpunim mrežastim uzorkom, a rjeđe su s izoliranim bradavicama, amiloidne, 8.4-12 x 6.7-9.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 42-55 x 9-15 µm, cheilocistide su s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 53.5-86 x 8-13 µm, pileipelis se sastoji od tupih, valjkastih hifa, širokih 3-5 µm i vrlo dugih primordijalnih hifa, sa prilično dugim segmentima, s trbuhom širokim 4.5-7 µm, vrh je uvijek tup; otrusina je tamnooker do svijetložuta (IIIc-IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu polako posivi, a zatim pocrni; miris je u mladosti slabo izražen, kasnije je slab na voće, donekle kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), međutim izražen je kod starijih, omekšanih primjeraka, možda na kvasac s aromatičnim notama, a okus je blag i ugodan.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postupno postane ružičasto (+), s formalinom prvo ružičasto, zatim postaje izrazito ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna (--).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u hladnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim vrstama breza (Betula pubescens, Betula nana), te možda sa vrbom, najčešće na suhom tlu, ne previše bogatom hranjivim tvarima, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Malo je poznata vrsta, koja raste na sjeveru Europe, a prepoznatljiva je po izrazito mesnatom i polikromnom klobuku, nenarebranom rubu, oker-smeđe, narančasto-smeđe do vinskicrvene boje, ponekad maslinasto-oker na sredini, hrapavoj površini zbog bjelkastih ljuskica koncentriranih uz rub, zrelim listićima sa žućkastim odsjajem, koji odgovara otrusini oko IIIc-IVa, mesu koje polako crni razvijajući predvidljivo ružičasto-narančastu reakciju s formalinom, blagog okusa i neizraženog mirisa, rastu ispod breze, a možda i vrbe. Po primordijalnim hifama, oker otrusini i mesu koje pocrni je vrlo slična vinskicrvena krasnica (Russula vinosa), od koje se razlikuje po rastu ispod breze, nešto većoj prosječnoj veličini, izrazito šarenom klobuku, koji je često žuto-zelen na sredini, crvenkasto-smeđ na rubu i bjelkast na krajnjem rubu, dok slična vrsta ima ljubičasti rub sa svijetloljubičastim krajnjim rubom i boju otrusine oko IIIa-b.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1421. str. Russula pubescens A. Blytt

Russula puellaris - created in Norway by Bente Rian

DJEVOJAČKA KRASNICA

Russula puellaris Fr.

Etimologija: puella (lat.) = cura, djevojka. Po promjeni boje.

Engleski naziv: Yellowing Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, kasnije je raširen i duboko ulegnut na sredini, više ili manje valovit, kožica se lako guli do 2/3 promjera, vlažan i sjajan u normalnim uvjetima, prilično je promjenjivih boja, ružičasto-crven, ružičasto-ljubičast do vinski crveno-smeđ, često je tamniji na sredini, čak crnkast, na rubu je svjetliji, također može biti žućkasto-smeđ ili dosta izblijedi u smeđe tonove, rijetko je s maslinastozelenim nijansama, ponekad je svijetle i zasićene crvene boje (Russula puellaris f. rubida), također može biti s oker pjegama ili bakrenocrven, sa žućenjem tipičnim za kasni stadij i kao posljedica dugotrajnih kiša cijela površina poprimi ujednačeni oker-narančasti ton, rub je podvijen, kasnije je izravnat i jasno narebran.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, robustan, valjkast do blago batinast, uočljivo je hrapav na donjoj polovici i kod dobro razvijenih primjeraka, pun, srž je kasnije spužvasta i šuplja, u početku je bijel, bez tragova crvenih tonova, kasnije je žućkast, ponekad ujednačeno i na cijeloj površini iako slabo, kasnije prelazi u šafranastožuti ili hrđasto žuto-smećkasti ton.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 5-8 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, u starosti su na bazi povezani brojnim poprečnim žilicama, bijeli, na kraju su krem, u starosti su sa hrđastosmeđim mrljama, koje mogu zahvatiti čitavu površinu.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s gotovo izoliranim bradavicama visokim 0.6-1 µm, rijetko su s povezanim grebenima ili tankim spojnim linijama, koje su malobrojne i razgranate, 7-9 x 5.7-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-50 x 11.5-16 μm, cheilocistide su uglavnom batinaste, s malim produžetkom ili papilom na vrhu, 50-74 x 10-15 μm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 μm, te valjkastih ili djelomično batinastih dermatocistida širokih 4-7 μm, 0-2-segmentnim; otrusina je krem (IIc).

Meso: Čvrsto, kasnije je vrlo mekano i lomljivo, u klobuku je 2-3 mm debelo, najprije je bijelo, kasnije je žućkasto do hrđasto žuto-smećkasto, na prerezu brzo požuti; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-crvenkasto (+), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++), a s fenolom crvenkasto pa tamnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim i miješanim šumama, močvarnim područjima i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom ili jelom, a možda i s bjelogoričnim drvećem, na kiselom, suhom i ne previše vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najčešće raste u šumama smreke i bora na suhim, umjereno kiselim tlima, a rast ispod bjelogoričnog drveća nije potpuno jasan. Mesnatost i kompaktnost su nešto superiorniji od prosjeka za vrste iz sekcije Tenellae. Najvažnija su značajke snažno, opće žućenje plodnog tijela, krem otrusina, neizražen miris, crveno-ljubičasti do ružičasto-ljubičasti klobuk, s ponekad crnkastom ili svijetlozelenom sredinom, ponekad s oker ili smeđim tonovima, srednje velike spore s izoliranim ili umjereno grebenasto povezanim bradavicama i višesegmentnim dermatocistidama. Najsličnija vrsta u crnogoričnim šumama je crnogorična krasnica (Russula sapinea), koja je prepoznatljiva po nešto manje uočljivom žućenju, mnogo većim sporama, višesegmentnim dermatocistidijama i otrusini na gornjoj granici oker boje. Mekana krasnica (Russula nauseosa) i arišova krasnica (Russula laricina) su prepoznatljive po mesu koje izraženo posivi i ujednačenoj žutoj nijansi zrelih listića. Šarolika krasnica (Russula versicolor) je prepoznatljiva po ljutkastom okusu mesa, naknadnom i ograničenijem žućenju te rastu ispod breze. Po promjeni boje, krem otrusini, rasponu boja i dekoraciji na sporama slična je krhkonoga krasnica (Russula terenopus), koja se razlikuje po nešto manjim dimenzijama, izraženom mirisu na pelargonije, nešto manjim sporama, često višesegmentnim dermatocistidama, te rastu u svijetlim, uglavnom travnatim, kontinentalnim bjelogoričnim šumama. Opisano je nekoliko podvrsta opisane vrste, čiji se identitet može razdvojiti i opisati, kao što su Russula minutalis, koja je malih dimenzija, s mesom koje samo umjereno požuti, sporama veličine do 8 x 6.5 µm i staništu u vlažnim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod breza, Russula puellaris var. leprosa, koja je malih dimenzija (klobuk je širok 2-3.5 cm), vitka, s prilično razmaknutim listićima, mesom koje požuti i staništem ispod johe, Russula puellaris f. rubida, s čistim, ujednačeno obojenim crvenim ili bakrenocrvenim klobukom poput Velenovske krasnice (Russula velenovskyi), Russula puellaris var. cupreovinosa, s ljubičasto-smeđim klobukom, sporama s grebenima i staništem ispod smreke, Russula puellaris var. abietina, koja je s tamnijom otrusinom i nešto većim sporama s grebenastom dekoracijom, te Russula puellaris var. caucasica, koja se ističe po ljutom okusu mesa, a trebala bi pripadati liniji Versicolor. Slična je Russula pseudopuellaris, s gustim mrežastim uzorkom na sporama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 824. Djevojačka krasnica (Russula puellaris Fries); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1148. str. Russula puellaris Fr.

Russula puellula - created on June 2017 in Sorgenfri Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

BLAGA KRASNICA

Russula puellula Ebbesen, F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: puella (lat.) = djevojka, umanjenica puellula znači djevojčica. Po nježnom i gracioznom izgledu.

Klobuk: 2.5-5.5 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, ponekad prilično duboko ili čak lijevkast, nepravilan, režnjast, površina je ponekad hrapava s malim izbočinama ili jamicama, kožica se guli do 1/3 ili 2/3 promjera, vlažan i sjajan u normalnim uvjetima, po suhom je vremenu bez sjaja, uglavnom je čiste ružičasto-crvene boje, kao kod paprene krasnice (Russula emetica), nekad je mjestimično ljubičast, također vinskicrven kada se osuši, ponekad je vrlo taman na sredini, čak i crnkast, može biti svijetle crveno-smeđe boje, koja može izblijedjeti u ružičastu, pigmentacija obično nije ujednačena, s mogućim je oker ili možda čak oker-narančastim nijansama, osobito kod starijih primjeraka i po kišnom vremenu, rub je gladak, kasnije je malo narebran.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nekad je ekscentričan, valjkast, uglavnom je, proširen na vrhu, fino je hrapav, pun, srž je ubrzo spužvasta, kasnije je grudvasta i šuplja, bijel, u određenim je uvjetima mjestimično žuto-smeđ, osobito na bazi.

Listići: Osrednje gusti, tanki, s rijetkim su lamelulama, suženi ili su zaokruženi uz stručak, prirasli, račvasti, lomljivi, prvo su bijeli ili bjelkasti, kasnije su s prilično jasnim krem odsjajem, u starosti su sa žuto-oker mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim, niskim bradavicama visokim 0.4-0.6 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama i tankim, više ili manje razgranatim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.2-7.4 x 5-6 µm, nekad su nešto veće, 6.5-8 x 5.6-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-42 x 8-11 µm, cheilocistide su vretenaste, 40-70 x 7-10 µm, pileipelis se sastoji od vrlo tankih, tupih hifa, širokih 2-3 µm, te valjkastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih samo 3.5-7 µm, rijetko s malim vršnim izraslinama; otrusina je krem (IIb).

Meso: Lomljivo, bijelo, posivi zbog promočenosti, u starosti je blago žućkasto u srži stručka; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, brza i intenzivna (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, a rjeđe hrastom ili kestenom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Pripada u podsekciju Rhodellinae, a prepoznatljiva je po staništu u svježim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod bukve, na umjereno kiselom tlu bogatom humusom, maloj veličini, više ili manje vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, prekrasnoj ružičasto-crvenoj boji, ponekad s karmincrvenim ili ljubičastim nijansama ili čak mjestimično oker u starosti, kratko narebranom rubu klobuka u zrelosti, vrlo svijetlim listićima, u skladu s krem otrusinom, uglavnom batinastom stručku, redovito bijelom, s mjestimičnim žuto-smeđim mrljama u određenim uvjetima, lomljivom mesu, blagog okusa i bez mirisa, koje snažno reagira s gvajakovom tinkturom. U usporedbi s drugim vrstama unutar podsekcije Rhodellinae, mikroskopske karakteristike su vrlo jasne, zbog tankih, nitastih dermatocistida širokih 3.5-6 µm i malih, slabo dekoriranih spora, sličnijih onima kod vrsta iz podsekcije Roseinae, nego kod ostalih vrsta u podsekciji. Lako se zamijeni s Russula rhodella, koja je slična po staništu i vanjskom izgledu, ali se razlikuje po širim listićima, s oker nijansom u zrelosti, otrusinom oko IIIb, sporama s relativno visokim i izoliranim bradavicama (s djelomičnim mrežastim uzorkom kod Russula rhodella var. heterosperma), te nešto većim i višesegmentnim dermatocistidama. U kontinentalnim bjelogoričnim šumama, prvenstveno ispod bukve, raste otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), koja je karakteristična po pahuljastoj i baršunastoj kožici klobuka, često slaboj reakciji s gvajakovom tinkturom, ponekad ružičasto-crvenom pigmentu na stručku i bijeloj otrusini. Ovu posljednju karakteristiku dijeli i sitna krasnica (Russula minutula), koja se razlikuje po baršunastoj i fino raspucanoj površini klobuka, stalno prisutnom mirisu na ružmarin prilikom branja te minimalnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Ova vrsta također ima pileipelis s inkrustiranim primordijalnim hifama. Melzerova krasnica (Russula melzeri) je bez sjaja, s fino baršunastom ili zrnastom površinom klobuka i s oker otrusinom. S obzirom na stanište, svijetle listiće i crveni pigment klobuka, opisana vrsta jako podsjeća na ljute vrste iz podsekcije Russula, kao što je gorska paprena krasnica (Russula silvestris), koju je teško prepoznati prije kušanja. Test s gvajakovom tinkturom također može pomoći u razjašnjavanju situacije, a reakcija je spora i slaba. Treba napomenuti da sve spomenute vrste često rastu ispod bukve, što vjerojatno donekle komplicira determinaciju na terenu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1198. str. Russula puellula Ebbesen & Jul. Schäff.

QUELETOVA KRASNICA

Russula queletii Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Engleski naziv: Fruity Brittlegill

Klobuk: 3.5-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, nepravilan, nekad je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera ili nešto manje, vlažan i sjajan kada se ubere, više ili manje valovit na srednjem dijelu, vinski crveno-ljubičast, tamnoljubičast, često je tamnije, crnkaste boje na sredini, ponekad je ljubičasto-smeđ, djelomično smećkast, mjestimično ili čitav zeleno-siv, može biti i svijetloružičast na rubu, rub je tanak i gladak, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, ponekad je malo sužen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana i spužvasta, naboran, bijel na dnu, ostali dio je karmincrven, iznad je sa bijelim pahuljastim slojem koji se lako uklanja, ponekad je potpuno bijel, malo posivi zbog upijanja vode.

Listići: Široki su 4-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, suženi su ili blago zaokruženi uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti, zatim su krem, u određenim se uvjetima mogu obojiti u zeleno.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, tupim, stožastim bodljama visokim 0.8-1.2 µm, rijetko su po dvije spojene zajedno, 7.3-9.8 x 6-8.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-56 x 9.5-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s vršnim produžetkom, 60-120 x 10-15 μm, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 2-4 μm, te brojnih, valjkastih ili vršno zadebljanih dermatocistida, jednosegmentnih ili višesegmentnih, uglavnom bez vršnog dodataka, širokih 4.5-9 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto, kasnije je blago sivkasto zbog upijanja vode; miriše na kompot od voća, na zrele kruške, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom tamnosmeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, spora, ponekad je vrlo slabog intenziteta (+), mesa i listića s KOH negativna, a s anilinom nakon jednog sata postanu ružičasto-crveni.

Stanište: Raste od ljeta do kasne jeseni u crnogoričnim šumama u simbiozi s crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rjeđe s jelom, arišem ili borom, na vapnenastom i ne previše vlažnom tlu. Primjerak na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: U usporedbi sa srodnim vrstama, ističe se vrlo prosječnom veličinom, izrazito ljutim okusom, jakim mirisom na kompot od voća i staništem u šumama smreke na vapnenastom tlu. Uz uobičajene forme s vinsko crveno-ljubičastim ili ljubičasto-smeđim klobukom, ova vrsta iz podsekcije Sardoninae također ima formu koja je u potpunosti žuta ili žuto-zelena, Russula queletii f. flavovirens. Unatoč relativnoj lomljivosti i navedenoj maloj veličini, postoji i veliki varijetet, kao šro Russula queletii var. procera. Meso i listići mogu promijeniti boju na dva različita načina, meso blago posivi zbog upijanja vode, dok listići mogu postati zeleni kod naglog zahlađenja ili promjena boje može biti povezana sa suhim vremenom. U smrekovim šumama na kiselom tlu može se zamijeniti sa vrlo sličnom Russula fuscorubroides, koja je mesnatija i kompaktnija, obično s tamnijim bojama, slabim mirisom, umjerenom ljutinom i  sporama s kratkim grebenima. Od srodnih vrsta, sardoniks krasnica (Russula sardonia) se čini dosta različitom. raste tipično u borovim šumama na pjeskovitom tlu, miris mesa je slab ili nije izražen, listići su limunastožuti, meso u dodiru sa amonijakom pocrveni, a slična se debela krasnica (Russula torulosa) lako prepoznaje po staništu ispod bora, većih je dimenzija, slabog mirisa, umjereno ljutog okusa i sporama sa djelomično mrežastim uzorkom. Minijaturni dvojnik je graciozna krasnica (Russula gracillima), koja je karakteristična po rastu ispod breze, vrlo malim dimenzijama, slabom mirisu i sporama s kratkim grebenima.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 875. Queletova krasnica (Russula queletii Fries);  Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 640. str., Russula queletii Fries

Russula quercilicis - created on September 2021, in Lluçà, Spain by Jordi Clavell

CRNIKINA KRASNICA

Russula quercilicis Sarnari

Etimologija: Quercus (lat.) = hrast + ilicis (lat.) = genitiv jednine od ilex, hrast crnika. Po staništu.

Klobuk: 4-11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i umjereno ulegnut na sredini, najčešće je nepravilan, valovit, režnjast, kožica je polusraštena, guli se do 1/4 promjera, rjeđe do 1/3, vlažan ili malo sluzav kada se ubere, ubrzo se osuši, hrapav, dosta je promjenjivih boja, svijetložut, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ, sivkasto-zelenkast, krem-ružičast, ružičasto-ljubičast, ljubičasto-smeđ, vinskicrven, izblijedi do oker ili krem-smeđih tonova, ujednačenih ili s laganom zelenkastom nijansom, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2.7 cm debeo, često je ekscentričan, obično je batinast u mladosti, zatim je postupno sve više valjkast, jasno je proširen na vrhu, bijel, s hrđastosmeđim mrljama na dnu, nerijetko je s ružičasto-crvenom nijansom na jednom dijelu, kod odraslih se primjeraka taj pigment obično skuplja u gornjem dijelu, kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea).

Listići: Gusti, s rijetkim su lamelulama, u zrelosti su prilično razmaknuti, 3-4/cm na rubu klobuka, široki su 5-15 mm, tanki, prirasli, često su račvasti, lomljivi, žućkasti, ponekad su sa hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, prekrivene su bodljama visokim najviše 0.65 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8-10.4 x 6.8-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-64 x 11-18 μm, cheilocistide su vrlo brojne, valjkaste do batinaste, često su zašiljene na vrhu, 60-115 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od pomalo čvornatih, valovitih hifa, te jednosegmentnih, valjkastih ili djelomično batinastih dermatocistida, s dugim i tankim vršnim produžetkom, širokih 5.5-18 μm; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Osrednje je debelo, isprva je više ili manje tvrdo, kasnije je lomljivo, bijelo, prošarano je sa hrđastosmeđim mrljama; miris je slab na cedrovinu, odsutan je tijekom branja, ali prilično izražen i nekoliko sati kasnije, snažnog je ljutog okusa koji se razvija tek nakon 10-20 sekundi.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom vrlo sporo smeđe, s formalinom jedva primjetno svijetloružičasto, reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna ili vrlo slaba (--), a listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom crnikom, obično na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po srednjoj veličini, žućkastim listićima, ljutom okusu i višebojnom klobuku. Kod determinacije se stoga se moraju uzeti u obzir druge karakteristike kao što su stanište, tvrdoća mesa, svijetlosmeđa do crveno-ljubičasta boja klobuka, glatki rub klobuka, dosta prošireni stručak na vrhu, zaokruženi i gotovo slobodni listići uz stručak, žuta otrusina, negativna reakcija mesa s gvajakovom tinkturom, vrlo ljuti okus mesa tek nakon 10-20 sekundi, te slabi miris na cedrovinu, koji se osjeti i nekoliko sati nakon sakupljanja. Najvažnija mikroskopska značajka su brojne inkrustirane dermatocistide po čemu je slična srodnoj žutocrvenoj krasnici (Russula rutila), drugoj ljutoj krasnici neosjetljivoj na gvajakovu tinkturu, koja se razlikuje po lomljivijem mesu i ružičasto-crvenom do narančasto-crvenom klobuku. Naknadni vrlo ljuti okus i miris na cedrovinu podsjećaju na cedrovu krasnicu (Russula badia), prepoznatljivu po staništu u crnogoričnim šumama, prosječno vrlo zasićenim ljubičasto-smeđim nijansama, tamnooker do svijetložutoj otrusini, te velikim, višesegmentnim i neinkrustiranim dermatocistidama. Među vrstama koje rastu ispod hrasta crnike slična je bakrena krasnica (Russula cuprea), koja je prepoznatljiva po umjerenoj mesnatosti i čvrstoći mesa, izrazito narebranom rubu klobuka i vrlo tamnoj otrusini koja daju žuto-narančastu nijansu zrelim listićima. Kada je s crvenkasto-ljubičastim klobukom, najsličnija je varljiva krasnica (Russula decipiens), koja je glinenastosmeđa, sa slabim ili umjereno ljutim okusom, površinom stručka koja poplavi u dodiru sa gvajakovom tinkturom, malo tamnijom otrusinom, te stručkom koji je malo ili nimalo proširen na vrhu, a konzistencija mesa je također prosječno mekša, iako se ponekad događa da primjerci pronađeni ispod hrasta crnike budu gotovo tvrdi.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 783. str., Russula quercilis Sarnari

Russula raoultii - created on September 2004 in Södermanland, Hellasgården, Sweden by Santos, Juan

RAULTOVA KRASNICA

Russula raoultii Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Pallid Brittlegill

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, ubrzo zatim se izravna i blago ulegne na sredini, nepravilan, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan je i sjajan, više ili manje limunastožut, u starosti često izblijedi počevši od ruba, ponekad je od početka potpuno bijel, po nekim autorima je čak i zelenkast, rub je valovit, u starosti je narebran i iskrzan.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 0.6-1.6 cm debeo, više ili manje valjkast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, svilenkast i sjajan, sitno je naboran, bijel, kasnije je sivkast i malo tamniji na na vrhu nabora zbog upijanja vode.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, kasnije su prilično razmaknuti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bijeli, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim tankim spojnim lijama koje tvore gotovo potpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7-8.5 x 5.5-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 30-44 x 6-11 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, 50-90 x 6.8-13 μm, pileipelis se sastoji od razgranatih hifa, suženih na vršnom segmentu, širokih 3-5.8 μm, te brojnih jednosegmentnih, više ili manje batinastih dermatocistida, širokih 5-9.5 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, bijelo, nepromjenjive je boje; miriše lagano na kokos, a okus je izraženo ljut, isti kao kod paprene krasnice (Russula emetica).

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom smećkasto, s formalinom svijetloružičasto, s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++), klobuk s KOH narančasto-crven, a stručak s formalinom ružičast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, zabilježena je i ispod crnogoričnog drveća, jele i smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva zbog ljutog okusa mesa, a po nekim je autorima i malo otrovna.

Napomena: Ova je krasnica karakteristična po maloj veličini, umjerenoj mesnatosti i čvrstoći, vlažnoj i sjajnoj površini klobuka, obično žućkastoj na sredini i više ili manje bjelkastoj na rubu, izrazito narebranom rubu, bijelom stručku, koji blago posivi ili potamni na vrhu nabora, bijelim listićima koji ispuštaju otrusinu iste boje, jako ljutom okusu, slabom mirisu na kokos, kao kod vrsta u liniji Emetica, sporama s finim mrežastim uzorkom i pileipelisu koji se sastoji od ne previše tankih, suženih ili zadebljanih hifa, te uglavnom jednosegmentnih dermatocistida. Poznata je kao simbiont bjelogoričnog drveća, koja preferira umjereno kisela ili vapnenasta tla. Navodi se da raste ispod hrasta, bukve, kestena, u mješanim sastojinama johe i breze. Iznenađujuće je da Blum (1962.) navodi da uglavnom, ako ne uvijek raste ispod crnogoričnog drveća, Einhellinger (1985.) navodi planinske šume bukove i jele, dok Shaffer (1975.) navodi da u Sjevernoj Americi raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Velika je vjerojatnost da može biti i zelenkaste boje, jer su žute vrste obično kontaminirane i nekim drugim pigmentima, crvenim kod sunčane krasnice (Russula solaris) i ljubičastonoge krasnice (Russula violeipes), zelenkastim kao kod opisane vrste ili s oba pigmenta kod okerzelenkaste krasnice (Russula citrinochlora). Može se zamijeniti s malim i lomljivim žutim vrstama iz linije Citrina ili s vrstama iz linije Atropurpurea, posebno Russula poikilochroa i lomljivom krasnicom (Russula fragilis). Nadalje, potpuno izblijeđeni primjerci makroskopski se ne razlikuju od sličnih vrsta iz linije Emetica, od kojih je vjerojatno najsličniji varijetet lomljive krasnice Russula fragilis var. gilva, koji je prepoznatljiv po fino erodiranim listićima na prerezu, mirisu na kolače i negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Sunčana krasnica karakteristično raste ispod bukve, klobuk je obično življe i zasićenije žute boje, ponekad je s narančastim tonom na sredini klobuka, otrusina je tamnokrem, a miris specifičan. Russula poikilochroa f. eliochroma je kompaktna, ima slabo ili nimalo narebran rub klobuka, umjereno ljuti okusom mesa, prilično sporo reagira s gvajakovom tinkturom i raste ispod hrastova. Russula pseudoraoultii je lako prepoznatljiva po rastu u tresetnoj mahovini (Sphagnum), sivljenju stručka, većim sporama, valjkastim hifama, karakteristikama koje isključuju sličnu okerzelenkastu krasnicu, koja se razlikuje po svijetlokrem otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 538. str., Russula raoultii Quélet

Russula recondita - created on September 2020 in Hietaniemi, Finland by Allar Antson

OČEŠLJANA KRASNICA

Russula recondita Melera & Ostellari

Etimologija: recondita (lat.) = skrivena, nepoznata, tajna. Po neupadljivom izgledu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat, kasnije je ulegnut, kožica je u mladosti ljepljiva, zatim postaje suha, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, oker, svijetlosmeđ, svijetlonarančast, sivkasto-narančast do sivkasto-smeđ, ponekad je s tamnonarančastim mrljama, na sredini je tamnosmeđ, rub je izraženo narebran.

Stručak: 3–8 cm visok i 1–2 cm debeo, valjkast, hrapav, u mladosti je bijel, u starosti postaje svijetlosiv, ponekad je s crvenkasto-smeđim do smeđim mrljama na donjoj polovici.

Listići: Gusti, široki su do 3 mm, prirasli, tanki, lomljivi, bjelkasti, krem, svijetlonarančasti do narančasto-sivi, kasnije su povremeno sa narančasto-smeđim do žuto-smeđim mrljama, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do široko eliptične, prozirne, sa izoliranim su bradavicama visokim do 0.8–1.3 µm, donekle povezanim spojnim linijama, amiloidne, 7-8.5 x 6-7 µm, Me = 7.5 x 6 µm, Q= 1.15–1.35; Qav= 1.25; N = 22, bazidije su 4-sporne, batinaste, 43–46 × 9–11 µm, cheilocistide su vretenaste, rijetko su cilindrične, na vrhu su tupe, sa dodatkom dugim 5–9 µm, 30-70 x 5-8 μm, hife pileipelisa blizu ruba klobuka su vretenaste do oblika uske boce, tankih stijenki, 38–50 × 3–5 µm, a hife blizu sredine klobuka su vretenaste do oblika uske boce, tankih stijenki, 25–40 × 4–5 µm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Debelo, lomljivo, na sredini klobuka je debljine do 8 mm, bjelkasto do narančasto; miriše na voće, gumu ili ribu, a okus je blag do gorak, neugodan, podsjeća na užeglo ulje.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+), a stručka i listića s KOH i amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma i parkovima, obično u simbiozi sa hrastom ili borom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slične su upadljiva krasnica (Russula insignis), kojoj donji dio stručka u dodiru sa KOH pocrveni i češljolika krasnica (Russula pectinatoides), ali potrebna su daljnja morfološka istraživanja i molekularne analize kako bi se potvrdio njihov identitet i srodstvo. Druge slične krasnice obično mirišu drugačije (npr. na gorke bademe, voće, užeglo ulje ili sir camembert) i obično su neugodnijeg okusa. Opisana je vrsta dio sekcije Foetentinae, a trenutno je uključena u podrod Heterophyllidae.

Russula renidens - created on August 2023 in Kielce County, Poland by luisrubio85

NASMIJEŠENA KRASNICA

Russula renidens Ruots., Sarnari & Vauras

Etimologija: renidens (lat.) = koji se ponovo smiješi, opet se smiješi. Po izgledu.

Klobuk: 3.5-10 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je stožast i s jedva vidljivom, brzo prolaznom grbicom, kasnije se raširi i blago ulegne na sredini, rijetko je režnjast, nepravilan, može biti malo naboran, kožica se guli do 2/3 promjera, ponekad gotovo do sredine, mazav, vlažan i sjajan čak i dan nakon što se ubere, lijepe je i zasićene boje trešnje kao kod crvenonoge krasnice (Russula rhodopus), može biti tamniji na sredini, te ljubičasto-smeđ, crveno-smeđ kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa) do tamno crveno-ljubičast, također s maslinastim nijansama ili crn na sredini, ponekad je prošaran većim ili manjim žutim mrljama pri čemu se pigment može miješati s crvenim, što rezultira djelomično narančastim ili crveno-smeđim nijansama, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat i kratko narebran, ponekad je i gladak.

Stručak: 2.5-13 cm visok i 1-2.2 cm debeo, prilično je dug, tipično je batinast, ponekad je malo uvijen i vretenast, pun, srž kasnije omekša, naboran, fino je baršunast na vrhu, površina se često raspucava na polja, bijel, s više ili manje izraženom crveno-ružičastom nijansom, često do samih listića, ponekad je potpuno bijel, posivi zbog upijanja vode, može biti hrđastosmeđ na bazi.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s različito dugim lamelulama, ponekad su račvasti, usko su prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s grupiranim ili gotovo izoliranim bradavicama visokim do 0.5 µm, donekle povezanim grebenima, 7.2-8.8 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne do rijetko 2-sporne, s vrlo dugim sterigmama, 37-50 x 10-13 μm, cheilocistide su nepravilno batinaste, više su ili manje trbušaste, 65-108 x 8-14 μrn, pileipelis se sastoji od tupih hifa, širokih 3-4 μm, te nepravilnih dermatocistida, nekih nejasno valjkastih, drugih više ili manje batinastih, s ponekad dobro razvijenim vršnim produžetkom, širokih 4.5-12 μrn, 0-2-segmentnih, bez inkrustacija; otrusina je krem do tamnokrem (IIb-d).

Meso: Čvrsto, elastično, bijelo, ispod kožice klobuka je karmincrveno, promočeno posivi; miris nije izražen, trljanjem podsjeća na kompot od voća, a okus je umjereno ljut, ponekad nakon nekoliko sekundi.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), reakcija s formalinom je negativna, s gvajakovom tinkturom pozitivna (+), a listići s anilinom polako postanu žuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na vlažnim padinama i u depresijama, na rubovima potoka u simbiozi s brezom, a ponekad i crnogoričnim drvećem, smrekom ili borom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Raste uglavnom na sjeveru Europe ispod breze na istim lokacijama kao i tresetna krasnica (Russula robertii) i sjajnožuta krasnica (Russula claroflava), a preferira vlažne depresije i padine, tresetnu mahovinu, gotovo močvarno tlo ili male potoke. Ljutim okusom podsjeća na vrste iz podsekcije  Sardoninae. Klobuk i stručak su uglavnom crvene boje, unutar iznad navedenih nijansi, otrusina je krem do tamnokrem, a pileipelis se sastoji od dermatocistida s malo ili bez segmenata. Međutim, povezanost s brezama, a ne s crnogoričnim drvećem podsjeća na vrste iz linije Exalbicans, od kojih se prilično razlikuje. Među njima su izblijedjela krasnica (Russula exalbicans), koja se razlikuje po većim dimenzijama i čvrstoći, promjenjivoj boji klobuka, tamnijoj otrusini i nešto većim sporama s jasnijim mrežastim uzorkom, te graciozna krasnica (Russula gracillima), kojoj je klobuk s manje izraženim crvenim pigmentom, meso jedva primjetno ljutkasto, a spore s izraženijim i izoliranijim bradavicama. Među srodnim vrstama izvan linije Exalbicans, podsjeća na netaknutu krasnicu (Russula persicina), koja je prepoznatljiva po relativno velikim dimenzijama, krutosti i čisto crvenom klobuku, a njezin varijetet Russula persicina var. intactior trebao bi biti bliži, zbog rasta na vlažnim mjestima ispod breza.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 661. str., Russula renidens Routsalainen, Sarnari & Vauras sp. nov.

Russula rhodomelanea - created on August 2023 in Bartenslebener Forst, Sachsen-Anhalt, Germany by Eike Heinemann

CRVENOCRNA KRASNICA

Russula rhodomelanea Sarnari

Etimologija: rhodo (gr.) = ruža, ružičasto, crvenkasto + melanea (gr.) = crn. Po boji.

Klobuk: 2.5-9 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, valovit, uglavnom je režnjast, kožica se guli 1/3 promjera, vlažan i sjajan, lijepe je crvene boje koja je više ili manje zasićena kao kod netaknute krasnice (Russula persicina), cinobercrven kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra), krvavocrven, ponekad je više karmincrven, ponekad je nešto tamniji na sredini, nisu neuobičajene iznenadne promjene boje u sivkasto-oker na nagnječenim ili oštećenim dijelovima, rub je gladak, na kraju je slabo narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, više ili manje valjkast, pun, srž ubrzo postane mekana i spužvasta, svilenkast, pahuljast na vrhu, čitav je bijel, kasnije često posivi ili pocrni, proporcionalno temperaturi i rukovanju nekoliko sati nakon ubiranja.

Listići: Prilično su gusti, tanki, izmiješani su sa rijetkim lamelulama, rijetko su račvasti, prirasli, lomljivi, bijeli kada se gljiva ubere, na ozlijeđenom mjestu ili trljanjem nakon nekoliko sati posive, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične ili jajolike, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 1.2 μm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore razvijeni i gusti mrežasti uzorak, amiloidne, 7.4-9.5 x 6-7.8 μm, nekad su nešto manje, 7.2-9 x 6-7.4 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, duljine 36-56 x 9-12 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste ili batinaste, uglavnom bez vršnog produžetka, 50-115 x 6-14 μm, pileipelis se sastoji od suženih, ali ne zašiljenih, čvornatih, valovitih i mjestimično zadebljanih hifa, širokih 3-4.2 μm, te brojnih dermatocistida, jednosegmentnih i batinaste ili s 3-4-segmentnih i nepravilno valjkastih, često stisnutih poput vrata ili glavičastih na vrhu, ponekad račvastih, širokih 5.5-10 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Osrednje je debelo, lomljivo, isprva je bijelo, zatim neravnomjerno i nepravilno posivi ili pocrni, ovisno o vremenskim uvjetima i rukovanju; miris je na amil acetat ili kolače, kao kod lomljive krasnice (Russula fragilis), čak i izraženiji, a okus je u ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s formalinom kasnije svijetloružičasto, listići s anilinom narančasti s plavkastom aureolom, reakcija s gvajakovom tinkturom je spora (+), a s amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama, parkovima, uz šumske staze, obično u simbiozi sa hrastom ili grabom, na golom, glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a neki autori navode da je možda i otrovna.

Napomena: Predstavnica je linije Emetica zbog svoje male veličine, bijelih listića, otrusine i stručka, snažnog je paprenog okusa, klobuk je više ili manje ujednačene i sjajne crvene boje (povremene karmincrvene nijanse mogle bi opravdati svrstavanje u liniju Atropurpurea). Kriteriji značajni za prepoznavanje su rast u toplim šumama hrasta, obično uz staze, na više ili manje golom i glinenastom tlu, miris mesa na kolače kao kod lomljive krasnice, spora reakcija sa gvajakovom tinkturom, meso koje kasnije postane crnkasto-sivo, a intenzitet promjene boje je ponekad vrlo slab, pojačava se rukovanjem i atmosferskom toplinom, odnosno čimbenicima koji ubrzavaju oslobađanje vode iz tkiva. Slične su paprena krasnica (Russula emetica), koja se razlikuje po nepromjenjivom mesu, slabom mirisu, staništu u močvarnim crnogoričnim šumama, većim i jače dekoriranim sporama, posivjela krasnica (Russula grisescens), koja raste po tresetištima ili močvarama, kojoj meso tamni zbog upijanja vode, a ne pocrni zbog oslobađanja vode, reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, više ili manje brza, a dermatocistide su rjeđe, žutopjegava krasnica (Russula luteotacta), koja je tvrđa i kompaktnija, listići se kratko spuštaju niz stručak i općenito su dobro razmaknuti, izlučuju vodene kapljice po vlažnom vremnenu, stručak može biti s ružičastom nijansom, a ozlijeđeni dijelovi požute, Maireijeva krasnica (Russula nobilis), koja raste u svježim bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, kojoj meso može požutjeti, ali samo malo, te gorska paprena krasnica (Russula silvestris), kojoj mesu ne posivi zbog gubljenja vode, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna ili minimalna, raste u mahovini ispod bukve, kestena ili bora, a spore su dekorirane velikim bodljama, kao kod paprene krasnice.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 580. str., Russula rhodomelanea Sarnari

Russula rhodopus - created on August 2006 in Piani Formighe, Sover, Italy by Marco Floriani

CRVENONOGA KRASNICA

Russula rhodopus Zvára

Etimologija: rhodon (gr.) = ružičast, ruža + pous (gr.) = stopalo, noga. Po boji stručka.

Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je kuglast, kasnije se raširi i umjereno ulegne na sredini, nepravilan, često je režnjast, gladak, valovit, kožica se guli do 1/2 promjera, mazav i sjajan, kao lakiran čak i po suhom vremenu, crvene boje trešnje do krvavocrven, na sredini je tamniji, ponekad crnkast, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, kratko je narebran tek u starosti.

Stručak: 4-6.5 cm visok i 1-3 cm debeo, često je ekscentričan, relativno je robustan, batinast ili blago zadebljan pri dnu, gladak, pun, kasnije je više ili manje spužvast, bijel, s ružičasto-crvenom je nijansom na velikoj površini osim na vrhu, ponekad je potpuno bijel, na dnu je hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, tanki, prilično su niski, oko 4 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lomljivi, bijeli, u starosti su krem, sa slabim su oker odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, sa stožastim do polukuglastim su bradavicama visokim do 0.6 µm ili malo višim, prilično povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7.2-9 x 6.3-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 38-50 x 9-11,5 μm, cheilocistide su vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 50-100 x 8-11 μm, pileipelis se sastoji od hifa, širokih 2.2-4.6 μm, vrlo tupih ili nejasno glavičastih, s refraktivnom stijenkom, te brojnih, jednosegmentnih, nepravilno valjkastih ili batinastih dermatocistida, ponekad naglo zadebljanih, rijetko račvastih, širokih 3.8-8 μm; otrusina je krem do oker (IIc-IIIb), čuvanjem izblijedi.

Meso: Debelo, prilično je čvrsto čak i u zrelosti, bijelo, na prerezu vrlo slabo promijeni boju ili mjestimično blago požuti, ispod kožice klobuka je ružičasto-crveno; miriše lagano na voće, a okus je ljut u listićima, nešto je slabiji u stručku, ponekad je izraženo gorak.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-sivo (+), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno tamnoplavo (++), s fenolom smeđe, listići s anilinom narančasto-smeđi, a reakcija listića s amonijakom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim ili čak močvarnim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili borom, na tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu u kiselim, planinskim crnogoričnim šumama, srednje je veličine, površina klobuka je mazava i sjajna, kao da je lakirana, prilično je ujednačene krvavocrvene boje, stručak je više ili manje zdepast ili ekscentričan, sa crvenom nijansom, rijetko je potpuno bijel (Russula rhodopus f. leucopoda). Gorki okusa mesa (kojem prethodi umjerena trpkost) se teško osjeti, ponekad nakon duljeg žvakanja pa je stoga nepouzdana osobina. Međutim, po toj je karakteristici slična raskošna krasnica (Russula intermedia), koja ima slične male i kuglaste spore, ali drugačiji pileipelis, s polimorfnim  dermatocistidama, s malo ili bez segmenata. Pripada podsekciji Sardoninae koju karakterizira čisto crvena boja stručka i klobuka. Unutar ove podsekcije, slične su krvava krasnica (Russula sanguinea), koja je prepoznatljiva po rastu ispod borova, listićima koji se kratko spuštaju po stručku, valovitoj površini klobuka, koja je malo ili nimalo sjajna, te sporama s relativno visokim i izoliranim, stožastim bradavicama, barska krasnica (Russula helodes), koja raste tipično u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini, meso joj posivi, klobuk nije sjajan, otrusina je krem (IIb), spore su veće i sa izraženim mrežastim uzorkom, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je slaba, te sardoniks krasnica (Russula sardonia), koja je u mnogim aspektima drugačijeg izgleda, ali njezina forma Russula sardonia f. pseudorhodopoda može izgledati isto zbog prekrasne crvene boje, listića bez limunastožutih nijansi i negativne reakcije sa amonijakom, a prepoznatljiva je po manje čistom crvenom klobuku, izrazito ljutom okusu i staništu isključivo ispod borova, na suhom i vapnenastom tlu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 622. str., Russula rhodopus Zvara

ŽUMANJČANA KRASNICA

Russula risigallina (Batsch) Sacc.

Engleski naziv: Golden Brittlegill

Klobuk: 3-7 cm širok i oko 4-5 mm debeo, najprije je skoro polukuglast do konveksan, ubrzo je proširen i ulegnut na sredini, više ili manje nepravilan ili režnjast, kožica se lako guli u cjelosti, gol, relativno je sjajan po vlažnom vremenu, kasnije je suh i bez sjaja, crven kao kod tvrde krasnice (Russula rosea), sa žućkastom sredinom (Russula risigallina f. luteorosella), ružičast, narančast ili s crveno-smeđim nijansama, često je mjestimično ili ujednačeno žućkast (Russula lutea), vrlo je rijetko čitav bjelkast, rub je često izvrnut prema gore, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2 cm debeo, uglavnom je valjkast ili nejasno vretenast, blago je proširen na vrhu, lagano je zakrivljen, srž je najprije omekšana, kasnije je šuplja, bijel, kasnije je smećkast na dnu, trljanjem blago potamni.

Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, bez lamelula, usko su prirasli, kasnije izgledaju gotovo slobodno, rijetko su račvasti, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, lomljivi, žućkasti, u zrelosti su izraženo narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s uglavnom izoliranim bodljama visokim do 1 µm, ponekad s nekoliko kratkih grebena, amiloidne, 7-9 x 5.8-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-43 x 7-11 μm, cheilocistide su vretenaste, uske, s trbuhom širokim 7-10 μm, tupim vrhom, s kratkim produžetkom ili papilom, pileipelis se sastoji od kratkih, batinastih hifa, širokih do 6 μm, te tupih, valjkastih, višesegmentnih primordijalnih hifa, širokih 4-6 širokih, relativno rijetkih i koje ne teze združivanju u snopove; otrusina je tamnožuta (IVd-e).

Meso: Relativno je tanko, mekano, bijelo; miris kod mladih gljiva nije izražen, kasnije je po truleži, po Romagnesiju je na uvele ruže, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je slaba (-), s gvajakovom tinkturom polako postane svijetloplavo (-), s fenolom tamno crvenkasto-smeđe, a listići s anilinom narančasto-smeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, u svim tipovima šuma, te parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično listopadnim i zimzelenim hrastovima, kao i grabom, kestenom ili bukvom, a nešto rjeđe ispod crnogoričnog drveća, na raznim vrstama tla, a najčešće na vapnenastom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali slabe vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Ova se lijepa vrsta pojavljuje početkom sezone u nizinskim bjelogoričnim šumama. Prepoznatljiva je po maloj veličini i vitkom izgledu, rubu klobuka koji tek kasnije postaje blago narebran, kožici klobuka koja se u potpunosti uklanja, s malo ili bez imalo sjaja, bojama od žute, ružičasto-crvene do narančasto-crvene (nikada nije karmincrven), listićima bez lamelula, žumanjčano-žute boje u zrelosti, otrusinom oko IVd-e, vitkom, valjkastom ili blago suženom i potpuno bijelom stručku, mekanom i slabo promjenjivom mesu, blagog okusu i mirisa svojstvenog truljenju, po Romagnesiju na uvele ruže. Mikroskopski su karakteristične srednje velike spore s uglavnom izoliranim bodljama i pileipelisom od batinastih hifa i tankih primordijalnih hifa, rijetkih i nezdruženim, što objašnjava glatku površinu klobuka, umjesto pahuljaste koja je karakteristična za većinu vrsta u podrodu Incrustatula. Unutar opsega opisane vrste gravitira nekoliko varijeteta, formi ili podvrsta. Tipična forma opisane vrste, a posebno forma Russula risigallina f. luteorosella, ima ružičasto-crvenu rozetu oko žućkaste sredine, lako su prepoznatljive na terenu. Suprotno tome, primjerci s potpuno žutim klobukom mogu se zamijeniti s drugim slično pigmentiranim vrstama iz podsekcije Chamaeleontinae, kao što je Russula vitellina, koja je karakteristična po mirisu na kisele krastavce u starosti i sluzavoj, sjajnoj kožici klobuka, sa sjajem koji ostaje nepromijenjen dugo vremena kada se osuši. Russula flavocitrina je lako prepoznatljiva po žućkastoj ili blagoj zelenoj boji klobuka, sporama s grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, svjetlijoj otrusini, oko IVa ili IVb, te pileipelisu s primordijalnim hifama širokim 6-8 μm. Sunčanožuta krasnica (Russula helios) je krupnija vrsta s potpuno zlatnožutim klobukom, koja raste ispod zimzelenih mediteranskih hrastova na vapnenastom tlu, otrusina je vrlo tamna, oko IVe, a spore dekorirane bradavicama djelomično povezanim lancima ili grebenima, dok pileipelis karakteriziraju vrlo tanke primordijalne hife, široke samo 3-4 μm.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 879. Žumanjčana krasnica (Russula vitellina (Pers.) Fries), Sinonim: Russula lutea (Hudg. ex Fr.) S.F.Gray; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1378. str. Russula risigallina (Batsch) Sacc.

Russula rivulicola - created on August 2011 in Rovaniemi, Finland by Federico Calledda

POTOČNA KRASNICA

Russula rivulicola Ruots. & Vauras

Etimologija: rivulus (lat.) = potok, mali tok vode + colere (lat.) = nastanjivati, živjeti, biti stanovnik. Po staništu.

Klobuk: 3.5-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i s grbicom na sredini, kao kod pupače (Russula caerulea), kasnije se spljošti i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera ili nešto više, vlažan i sjajan kada se ubere, više ili manje intenzivne bakrenocrvene boje, kao kod vesele krasnice (Russula laeta), bakreno-smeđ ili žuto-smeđ, na sredini može biti tamnocrven ili čak crnkast, ponekad je svijetlocrven ili crveno-ljubičast, rijetko je svijetlozeleno prošaran, ali ponekad je s vrlo jasnim zelenim tonom na sredini, rub je dugo vremena podvijen i gladak, kasnije se izravna, u starosti je narebran u dužini od 5-8 mm.

Stručak: 3.5-5 cm visok i 1.5-2.3 cm debeo, uglavnom je batinast, bijel, pun, srž je kasnije omekšana, više ili manje je žuto-smeđ na dnu, vremenom postaje izraženo siv.

Listići: Gusti, bez lamelula, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nisu ili su izraženo račvasti, lomljivi, žuti, sljedeći dan malo posive, oštrica je cjelovita, vrlo rijetko je crvena nekoliko milimetara uz rub klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bradavicama visokim do 0.8 µm, povezanim grebenima koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.3-8.8 x 6-7.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 37-54 x 8-12 μm, cheilocistide su vretenaste, sa većim ili manjim produžetkom na vrhu, 40-80 x 9-14 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih ili djelomično suženih, vitkih hifa, širokih 2.5-4 μm, te batinastih, neinkrustiranih dermatocistida, jednosegmentnih ili višesegmentnih, s trbuhom širokim 6-14 μm; otrusina je oker (IIIb), a po Ruotsalainenu i Vaurasu krem (IIc).

Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, po vlažnom vremenu ili vremenom postane sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag ili jedva primjetno ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivkasto (-), reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično spora (+), a površina stručka s formalinom postane ružičasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u šumama breze, s ili bez smreke, u simbiozi sa brezom, na močvarnom tlu u tresetnoj mahovini (Sphagnum) i drugim vrstama mahovina, uz patuljaste breze (Betula nana) ili vrbe, često po depresijama uz male vodotoke, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Obično se susreće po močvarnim terenima s tresetnom mahovinom u prisutnosti breza, koje su joj preferirani partner, ali isto tako pokazuje posebnu sklonost prema močvarnim depresijama koje se protežu uz male vodotoke po kojima je vrsta dobila ime. Prepoznatljiva je po maloj ili srednjoj veličini s klobukom koji rijetko prelazi 7 cm, narebranim rubom, dugo sjajnoj kožici, crvenom osnovnom pigmentu, okruženom s dva manje izražena pigmenta, žutim i plavim, s gradacijama koje pokrivaju raspon žuto-crvene, smeđe i vinski ljubičaste boje, oker listićima i otrusini, mesu koje na prerezu blago pocrni i jasno posivi zbog upijanja vode, neizraženom mirisu i blagom okusu (može biti vrlo slabo ljutkast u nezrelim listićima), te staništu u tresetnim močvarama ispod breze. Po repertoaru boja, boji mesa, malim sporama s djelomično mrežastim uzorkom, oker otrusini, kožici klobuka s velikim, neinkrustiranim dermatocistidama i mikoriznom partneru je najsličnija prljavocrvena krasnica (Russula vinososordida), koja preferira mjesta koja nisu previše vlažna, odnosno negdje na polovici puta između mjesta bogatih tresetnom mahovinom tipičnih za potočiće i suhog tla. Osim ekoloških karakteristika, prljavocrvena krasnica je prepoznatljiva po znatno većim dimenzijama i kompaktnosti, gušćim listićima, mesu koje crni, ali ne sivi zbog upijanja vode, intenzivnijoj reakciji sa formalinom i neznatno manjim sporama. Među ostalim vrstama povezanim sa tresetnom mahovinom, tresetna krasnica (Russula robertii) se čini prilično različitom zbog izuzetno lomljivog i vodenastog mesa, koje je tek slabo posivi, jasno narebranog ruba klobuka, više polikromnog ili višebojnog klobuka i vrlo svijetlih zrelih listića, što je u skladu s krem otrusinom. Zbog svoje veličine, oblika i boje na tlu se često zamijeni s veselom krasnicom, koja se razlikuje po mesu koje ne posivi, tamnijim listićima i rastu na drugačijem staništu.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 951 str. Russula rivulicola Routs. & Vauras

Russula robertii - created on July 2018 in Kolistimenmäki, kolistimensyrjä, Finland by Martti Moisander

TRESETNA KRASNICA

Russula robertii J.Blum

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do brzo proširen i blago ulegnut na sredini, može biti s više ili manje uočljivom sitnom grbicom, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, ljepljiv je i sjajan, malo je mazav po vlažnom vremenu, izraženo je hrapav, dosta je promjenjivih boja, najčešće je smeđ, ljubičast, bakrenosmeđ, zasićeno žućkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, lako izblijedi do ružičasto-ljubičaste boje, na sredini također može lagano postati žuto-zelen do maslinastozelen ili s većim zelenim mrljama, vrlo je rijetko tamnoljubičast, u tonovima breganke (Russula nitida), rub je neravan i izraženo narebran u dužini od 8-11 mm.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.6-1.3 cm debeo, vitak, batinast, nije proširen na vrhu, pun, srž je kasnije šuplja, bjelkast, rijetko je s ružičastom nijansom, prema dnu je sa žuto-oker mrljama.

Listići: Osrednje su gusti, široki, tanki, kasnije su relativno široko razmaknuti, usko su prirasli, nisu račvasti, povezani su s poprečnim žilicama na bazi, lomljivi, bjelkasti, zatim su svijetlokrem, ponekad su sa slabim žućkastim odsjajem u zrelosti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s gotovo stožastim, djelomično izoliranim bradavicama ili bodljama visokim 0.6-0.8 µm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični do jasni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 8.4-10.4 x 6.4-7.8 µm ili 8.5-10.4 x 6.7-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-46 x 10-13 μm, cheilocistide su više ili manje sužene, široke 10-12 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih hifa, širokih 3-4.5 μm, te djelomično valjkastih, batinastih ili gotovo vretenastih dermatocistida, s jasnim produžetkom na vršnom segmentu, podijeljenih na nekoliko dugih segmenata, uglavnom 0-1-segmentnih, s trbuhom širokim 5-12 μm; otrusina je tamnokrem (IId).

Meso: Mekano, vrlo je lomljivo, vodenasto, bijelo, blago požuti u dnu sručka; miris nije izražen, pri truljenju slabo na kvasac, a okus je blag ili prolazno malo ljutkast u listićima u mladosti.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane trenutno ružičasto (+), a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slaba (-).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, parkovima i močvarama, u simbiozi s brezom, ali i topolom trepetljikom (Populus tremula), u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po općenito maloj veličini, vlažnom i sjajnom klobuku, vrlo promjenjivih boja, najčešće ružičasto-ljubičastom, brončano ljubičastom ili blago izblijeđenom zelenom sredinom, dugo narebranom rubu, dobro razmaknutim listićima, tamnokrem otrusini, malo vodenastom mesu, bez mirisa i blagog okusa, najviše nakratko ljutkastog u nezrelim listićima, vrlo lomljivom stručku, općenito vitkom i batinastom. Najčešće raste u močvarnim područjima u tresetnoj mahovini i ispod breza. Čini se da partnerstvo s brezom nije isključivo, jer je pronađena i u blizini topola trepetljika i drugog bjelogoričnog drveća. Po staništu i vanjskom izgledu je slično nekoliko vrsta, a najlakše se međusobno razlikuju po boji otrusine, boji mesa i mikroskopskim karakteristikama. U tom kontekstu su osobito važne spore koje su prosječno prilično velike, s dekoracijom povezanom u različito razvijeni mrežasti uzorak. Među srodnim vrstama, breganka (Russula nitida) je prepoznatljiva po oker otrusini, relativno čvršćem mesu, prilično čestoj i ponekad izraženoj grbici na sredini klobuka, te velikoj učestalosti crvene pigmentacije na stručku. Šarolika krasnica (Russula versicolor) je jedna od najčešćih vrsta iz sekcije Tenellae koja raste ispod breze, a prepoznatljiva je po živoj žućkastoj boji, općenito izraženijoj trpkosti, te vrlo malim i duguljastim sporama. Graciozna krasnica (Russula gracillima) je mnogo bliža nego što bi se moglo zamisliti na temelju međuprostora između sekcija Russula i Tenellae, jer je relativno čvrsta, sa slabo narebranim rubom klobuka, a stručak je s više ili manje izraženom karmin ružičastom nijansom. Russula fusconigra je s tamno maslinastosmeđim klobukom, otrusinom oko IIIa-c, sporama s kratkim grebenima, 8-11 x 7-8 μm, a pileipelis se sastoji od relativno velikih hifa, te jednosegmentnih dermatocistida.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1269. str. Russula roberti J. Blum

ROMELLIJEVA KRASNICA

Russula romellii Maire

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast švedskog mikologa Larsa Rommela (1854.-1927.), nekadašnjeg suradnika urednika časopisa Mycologia.

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, pravilan, kožica se guli više od 1/2 promjera, naboran, osobito prema sredini, mazav i sjajan kada se ubere, nešto manje po suhom vremenu, ljubičast do vinski crveno-ljubičast, rub je crveniji, rijetko je mjestimično tamnosmeđ ili sa žućkastom ili žuto-zelenom sredinom, ali i potpuno ružičasto-ljubičast ili maslinastozelen, u nekim slučajevima je mjestimično sivo-plavkast, vrlo je rijetko čitav žut ili relativno čiste i zasićene crvene boje, rub je dugo vremena podvijen, gladak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1.4-3.5 cm debeo, često je batinast, ponekad je gotovo valjkast, dosta je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta u u različitoj mjeri šuplja, bijel, nikada nije sa crvenkastom nijansom, kasnije je često oker na bazi.

Listići: Gusti, trbušasti, široki su 8-14 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, račvasti su uz stručak i uz rub klobuka, zaokruženi su uz stručak, prirasli, vrlo su lomljivi, najprije su krem, na kraju su žućkasti i s narančastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s više ili manje je oštrim stožastim bradavicama visokim do 1 µm, rijetko više, djelomično povezanim grebenima koji tvore prilično gusti i uglavnom zatvoreni mrežasti uzorak, djelomično su amiloidne, 7.2-9.6 x 5.6-7.2 µm, bazidije su 4-sporne, više su ili manje batinaste, 35-55 x 10-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, 60-90 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od dobro razgranatih hifa, sa suženim ili djelomično zašiljenim vrhom, širokim 3-5 μm, te valjkastih, tankih i raspršenih dermatocistida, s trbuhom od samo 4-7 μm, s neprozirnim sadržajem; otrusina je tamnožuta (IVd).

Meso: Prilično je debelo, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je malo limunastožuto; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je potpuno blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasta (+), s fenolom tamnosmeđe do ljubičasto-smeđe, s fenolanilinom vinskicrveno pa ljubičasto-crno, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora i vrlo slabog intenziteta (-), rijetko brzo postane plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, kestenom ili grabom, na raznim vrstama tla, češće na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedna je od velikih i najčešćih krasnica koje rastu u velikim, sjenovitim šumama bukve. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, glatkom i više ili manje sjajnom klobuku, čvrstom mesu, neizraženom mirisu i blagom okusu mesa, te žućkasto-narančastim listićima u zrelosti, koji oslobađaju tamnožutu otrusinu. Mikroskopski je među najkarakterističnijim vrstama, zbog srednje velikih spora, s gotovo potpunim mrežastim uzorkom i pileipelisom koji se sastoji od više ili manje suženih ili zašiljenih hifa, te dermatocistida koje je teško locirati zbog malih dimenzija i slabe refrakcijske prirode njihovog sadržaja. Klobuk je kod tipične forme ljubičast do ružičasto-ljubičast, sa žutim nijansama na sredini. Karakteristična je izražena polikromija, vrlo je rijetko maslinastozelen, smećkast ili potpuno žut. Slične su kratkonoga krasnica (Russula curtipes), koja je ujednačenije obojena, crveno-ružičasta do crveno-ljubičasta, ponekad je smeđeg tona, vrlo zdepasta, s otrusinom na donjoj granici žute, oko IIIc ili IVa, krupnim i ponekad račvastim hifama pileipelisa, Russula aurata f. axantha, koja može biti ljubičasta, ružičasto-ljubičasta ili vinskicrvena, a prepoznatljiva je po relativno svijetlim listićima i otrusini, lomljivijem mesu, kožici bez sjaja, te brzoj i intenzivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, te rijetka Russula pseudoromellii, s nijansama bližim vinskicrvenom spektru, manje glatkom i sjajnom kožicom klobuka, manje širokim i razmaknutijim listićima, svijetložutom otrusinom, jedva IVb, te sporama s istaknutijim bodljama i slabije razvijenim mrežastim uzorkom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 880. Romellijeva krasnica (Russula romellii R.Mre.); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 981. str. Russula romellii Maire