Russula violacea - created on September 2009 in Суворовский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Tatiana Svetasheva

LJUBIČASTA KRASNICA

Russula violacea Quél.

Etimologija: violacea (lat.) = ljubičasta. Po boji.

Klobuk: 3.5-5 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko ulegne na sredini, ponekad je valovit, režnjast, guli se od 1/3 do 1/2 promjera, vlažan, mazav, sjajan, čak i kada je suh, ljubičast, često je zelenkast, barem u sredini, često je svjetliji na rubu, ponekad je pojasasto obojen, ljubičast sa svjetlijom, zelenom sredinom, rub je gladak.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, vretenast do blago batinasto zadebljan na bazi, pun, srž je kasnije šuplja, s dvije komore, bijel, kasnije često uočljivo požuti ili ponekad posmeđi, površina je svilenkasta i sjajna, zatim je više ili manje fino ili jako naborana, ponekad je nepravilno ljuskava.

Listići: Prilično su gusti, kasnije su razmaknuti, oko 1.5 mm na rubu klobuka, široki su 4.5-6 mm, tanki, usko su prirasli, gotovo su slobodni, više su ili manje račvasti uz stručak, na bazi su poprečno povezani žilicama, lomljivi, bijeli, zatim su krem, oštrica je glatka ili blago resasta i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s rijetkim, stožastim, zašiljenim, izoliranim bodljama visokim do 0.9-1 x 0.6 µm, djelomično su amiloidne, 7.5-8.3 x 6.2-7.2 µm, bazidije su 35-45 x 8.5-12 µm, cheilocistide su vretenaste, 50-90 x 8.5-14 µm, s varijabilnim vratom na vrhu, često su glavičaste, pileipelis se sastoji od uspravnih hifa, različito širokih, 3.5-4.5 μm, ponekad naglo suženih na vrhu i s uskim i prilično dugim produžetkom, te batinastih ili valjkastih dermatocistida, širokih 3.5-11.5 μm; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).

Meso: Prilično je debelo i relativno čvrsto, bijelo, blago požuti u srži stručka ili malo mjestimično posmeđi; miris je jak i složen, na voće i lišće pelargonija, kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra) ili žučne krasnice (Russula fellea), a okus je vrlo ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-sivkasto (-), s gvajakovom tinkturom brzo plavo (++), s fenolom smeđe, reakcija s amonijakom je negativna ili postane najviše sivo-smećkasto, a mesa i listića s anilinom ili KOH negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolama, a vjerojatno i brezama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je jasikina ljutica (Russula pelargonia), od koje se ne može odvojiti po dekoraciji spora, međutim opisana vrsta nikad nema grebene na sporama. Također su slične uštavljena krasnica (Russula alutacea) i maslinasta krasnica (Russula olivacea), kojima je stručak sa ružičastom ili ljubičastom nijansom, te smeđokoža golubača (Russula integra) i Romellijeva krasnica (Russula romellii), koje imaju blagi okus mesa.

Referentni izvori: Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 499. str., Russula violacea Quélet ss. Romagn.

Russula violaceoincarnata - created on September 2011 in Pähni, Estonia by Vello Liiv

RUŽIČASTOLJUBIČASTA KRASNICA

Russula violaceoincarnata Knudsen & T.Borgen

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičast + incarnatus (lat.) = u boji mesa, mesnat. Po boji.

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i s prolaznom grbicom na sredini, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, više ili manje nepravilan i režnjast, nepravilan, površina je često valovita, kožica se guli oko 2/3 promjera, uglavnom je sjajan kada se ubere, kasnije je suh i bez sjaja, dosta je promjenjivih boja, crveno-ljubičast do ružičasto-ljubičast, osnova je sivkasto-smeđa, nekad je na sredini sa sivo-zelenim mrljama, ponekad je čitav iste boje, može biti i dovoljno zasićene prljavo ljubičaste boje koja podsjeća na postojanu krasnicu (Russula firmula), rijetko je smeđ ili izblijedi u tamnooker, a vrlo je rijetko ružičasto-narančast, u nijansama ružičastonarančaste krasnice (Russula roseoaurantia) ili izblijeđen i ljubičasto-smeđ na sredini, rub je gladak, kratko je narebran u starosti.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.2-2.2 cm debeo, valjkast, obično se jako raširen na vrhu, naboran, bijel, kasnije je više ili manje hrđastosmeđe prošaran, umjereno je sivkast zbog upijanja vode, vrlo je rijetko s ružičasto-crvenom nijansom.

Listići: Prilično su gusti, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, isprva su elastični, zatim su relativno lomljivi, krem, kasnije su žuti, na oštećenim mjestima su sa smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, male, s tupim, stožastim bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim grebenima koji tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, umjereno su amiloidne, 7.2-8.8 x 6-7.5 µm (isključujući neke velike spore s 2-spornih bazidija), bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, valjkaste do batinast, 32-44 x 7-11.5 μm, cheilocistide su valjkaste do blago vretenaste, 42-64 x 7.5-10.5 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa širokih 3.2-5 μm i dermatocistida širokih 4.7-8 μm, jednosegmentnih, a rijetko 2-3-segmentnih; otrusina je tamnooker (IIIc), a po Ruotsalainenu i Vaurasu tamnokrem, oker do svijetložuta (IId-IVa).

Meso: Osrednje je čvrsto, bijelo, ponekad je mjestimično hrđastosmeđe, na prerezu polako postaje žuto-oker, ali i posivi zbog upijanja vode, osobito u kori stručka; miris je slab, podsjeća na oguljeno drvo vrbe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-narančasto (++), a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na otvorenim, travnatim staništima, u gradskim parkovima, po grobljima, u simbiozi s brezom ili vrbom, na blago pjeskovitom tlu, uglavnom na sjeveru Europe.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu ispod breza i vrba, srednjoj veličini, izrazito višebojnom klobuku, crveno-ljubičastom, ružičasto-ljubičastom do smeđem, ponekad sivo-zelenom na sredini, koji pokazuje određenu tendenciju blijeđenja tijekom razvoja, proširenom vrhu stručka, rijetko s ružičasto-crvenom nijansom, mesu koje se polako oker-smeđe zamrljava i posivi zbog upijanja vode, srednje velikim, mrežastim i slabo dekoriranim sporama, te pileipelisu sa slabo ili nimalo segmentnim dermatocistidama, općenito širokim do 8 µm. Raste pojedinačno ili u malim skupinama, po nizinskim vrištinama patuljastih breza (Betula nana, Betula glandulosa) cretnih breza (Betula pubescens) i zeljastih vrba (Salix herbacea). Među vrstama koje rastu ispod breze, potočna krasnica (Russula rivulicola) je vrsta karakteristična za močvarna staništa uz vodotoke, a uočljivo je manjih dimenzija, s višebojnim klobukom, od narančasto-crvene, crveno-smeđe do crvene boje, rijetko je zelenkast na sredini, meso mnogo izraženije posivi, a istovremeno može i pocrniti. Također su slične Russula fulvograminea, koja ima suhi, baršunasti klobuk, zrele listiće zasićenije žute boje, što je u skladu s bojom otrusine IVc-d, te breganka (Russula nitida), koja se vrlo lako razlikuje od vrsta iz sekcije Tenellae, po veličini, mesnatosti, klobuku koji je ponekad s grbicom, te stručku s opsežnijom karmincrvenom nijansom, a mikroskopske karakteristike su također drugačije.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1021. str. Russula violaceoincarnata Knudsen & T. Borgen

LJUBIČASTONOGA KRASNICA

Russula violeipes Quél.

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičasto + pes (lat.) = noga. Po ljubičastoj boji stručka.

Engleski naziv: Velvet Brittlegill

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, suh i baršunast, kožica se guli više od 1/2 promjera, vrlo je promjenjive boje, crveno-ljubičast, ljubičasto-smeđ, ružičast s mogućim oker područjima do ljubičasto-crnkast, na većem ili manjem dijelu maslinastozelen, sa smeđom ili limunastožutom nijansom, potpuno žut ili gotovo žut, u vrlo uobičajenoj limunastožutoj formi, ponekad je sitno raspucan na polja na rubu, rub je tanak, dugo je vremena podvijen, gladak, samo je u starosti nejasno narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, ponekad je stisnut, često je sužen na vrhu i na dnu, na bazi je zašiljen, prvo je čvrst i krut, kasnije je komorasto spužvast, najprije je bijel, kasnije je obično sa ružičastom do ljubičastom nijansom u obliku vrlo finih, gustih točkica (bolje vidljivih pomoću povećala), pigment je raspoređen po velikoj površini, osim na krajnjem vrhu i dnu, ponekad je potpuno bijel (Russula violeipes f. citrina), na dodir je fino pahuljast i baršunast, na bazi je lagano maljav od micelija.

Listići: Uski, suženi su uz stručak, tanki, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, po vlažnom vremenu mogu biti relativno mekani i teško lomljivi, dosta su račvasti uz stručak, ali i na svim razinama, bjelkasti, kasnije su krem, ponekad su sa limunastožutim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s tupim stožastim ili polukuglastim bradavicama visokim do 0.8 µm, dobro povezanim spojnim linijama koje tvore prilično razvijeni mrežasti uzorak, 6.7-9 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 10-13 µm, pleurocistide su 80-115 x 12-15 µm, pileipelis se sastoji od donekle krupnih hifa, s velikim, zadebljanim, lančano povezanim segmentima, širokih 16-20 µm, vršni segment je vrlo dug, sabljastog oblika, obično je šiljast (cromushrooms: spore su (6.4) 6.8 - 8 (8.6) × (5.9) 6.4 - 7.5 (8) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 100, Me = 7.4 × 7 µm, Qe = 1.1, bazidije su 47-65 × 10.8-13.2 µm, N = 12); otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Isprva je debelo i čvrsto, kasnije je mekano, bijelo, na prerezu eventualno s malom promjenom boje; miriše na kuhane rakove, vremenom sve jače, a kasnije je pomiješan s mirisom na haringe kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), a okus je blag i ugodan.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane prljavo ružičasto (+), s fenolom sporo smećkasto, s fenolom tamnosmeđe, s KOH postane svijetložuto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i slabog intenziteta (--), a mesa i listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u većim ili manjim skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom, kestenom ili hrastom, voli kiselo i vlažno tlo. Primjerci na svim slikama snimljeni su sredinom srpnja, na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Sve krasnice koje mirišu na kuhane rakove ili ribu (haringe) uglavnom su jestive.

Napomena: Srednje je velika krasnica s baršunastim, ružičasto-ljubičastim ili ljubičastim klobukom, ponekad je smeđ (Russula violeipes f. violeipes), ponekad djelomično ili u potpunosti žut (Russula violeipes f. citrina), a ponekad i maslinastozelen. Listići su bjelkasti, u skladu sa svijetlokrem otrusinom, koja općenito ne prelazi IIa. Meso je prosječno čvršće od ostalih vrsta iz podroda Amoenula, miris je slab na kuhane rakove, koji se tek sazrijevanjem miješa sa slabim mirisom na haringe (ne uvijek). Nije neuobičajeno da limunastozelene nijanse potpuno potisnu ljubičasti pigment, tako da cijeli klobuk postane žut, a sami stručak na kraju gubi sve tragove ljubičaste boje. Ljupka krasnica (Russula amoena) je upola manje veličine, s ljubičastom reakcijom s fenolom, nešto manjim sporama i tamnijom otrusinom, a cistidiformne hife pileipelisa nisu šire od 12 µm. Suljupka (Russula amoenicolor) je karakteristična za toplu, suhu, mediteransku klimu, raste ispod hrasta crnike, hrasta plutnjaka i listopadnih hrastova, rijetko ispod drugih bjelogoričnih vrsta, a otrusina je tamnija (IId do IIIa). Žuta forma opisane vrste može sličiti jednoj formi smeđezelene krasnice (Russula heterophylla f. pseudoochroleuca), koja se razlikuje po većim dimenzijama, suhoj, ali ne baršunastoj površini klobuka, čisto bijelom stručku, odsutnosti mirisa i narančastoj reakciji sa FeSO4.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 807. Blijedomaslinasta krasnica (Russula olivascens Pers. ss. Bres.); 859. Ljubičastonoga krasnica (Russula violeipes Quélet); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 398. str., Russula violeipes Quélet

KRASTAVA KRASNICA (GOLUBAČA)

Russula virescens (Schaeff.) Fr.

Etimologija: virescens (lat.) = zeleno, zelenkasto, koje se zeleni. Po boji.

Engleski naziv: Green Russula

Klobuk: 4-12.5 cm širok, vrlo je čvrst, prvo je kuglast do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i blago pupčasto ulegnut na sredini, vijugav, nepravilan, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, suh i bez sjaja, dosta je promjenjive boje koju je teško održati tijekom razvoja, ponekad je krem ili malo žućkast na početku, češće je svjetlije ili tamnije zelene boje, zeleno-smeđ ili sivo-zelen, nikad nije ljubičast, ponekad je tamniji na sredini, čak i crnkast ili sa oker-smeđim mrljama, ponekad je mjestimično žućkast ili iznimno zelenkasto-plav, kožica se raspucava na nepravilne plohaste zelene bradavice ili ljuske na bjelkastoj ili zelenkastoj osnovi, osobito na rubu, izgleda kao krastav, u starosti je sa prljavo žutim pukotinama, na sredini je baršunast do perutast i može izgledati kao pljesniv, rub je gladak, nije narebran, po suhom se vremenu raspucava.

Stručak: 4-9 cm visok i 2-4.5 cm debeo, valjkast ili malo trbušast, zadebljan ili malo deformiran na bazi, ponekad je sužen, prvo je pun, kasnije je spužvast, lomljiv, bijel, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama, pahuljast, na ozlijeđenim mjestima ili trljanjem često posmeđi.

Listići: Prilično su gusti, široki su 5-10 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, suženi ili lagano zaokruženi uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, lomljivi, bjelkasti, sa više su ili manje izraženim crvenkastim odsjajem, zatim su krem, na oštećenim dijelovima posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, s vrlo niskim, izoliranim bradavicama visokim oko 0.5 µm i širokim oko 0.6 µm, ponekad povezanim grebenima različite duljine i tankim spojnim linijama koje tvore djelomični ili potpuni mrežasti uzorak, 7.2-8.8 x 5.7-8.6 µm, nekad su nešto manje, 5.8-8 x 5-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-52 x 6-9.2 μm, cheilocistide su vretenaste, sa vršnim dodatkom, uske, sa trbuhom širokim 6-8 μm, pileipelis samo u dubini prelazi u dobro razvijeni cjeloviti parenhimski površinski sloj, formiran od kuglastih sferocistida, širokih 15-40 μm, iz kojih izrastaju kratke hife s bazalnim segmentima, koji su obično zadebljani i više ili manje izduljeni ili s nejasno  zašiljenim vršnim segmentom, bez dermatocistida; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nepromjenljive je boje, u starosti je blago oker do smećkasto; miris nije izražen u mladosti, u starosti je nedefiniran i malo neugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto (+), s fenolom smeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna, postane plavo (+), listića s anilinom negativna, a meso i srž stručka s anilinom postanu svijetložuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno ili skupno, najčešće u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično bukvom, kestenom, hrastom ili grabom, na vapnenastom, umjereno kiselom tlu, pronađu se čak i nakon dugotrajne suše, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva te jedna od rijetkih gljiva koje se mogu jesti i sirove pa se mogu koristiti za salate.

Napomena: Prepoznatljiva je po homogenom zelenom pigmentu (od tamnozelene do zeleno-smeđe boje), a suha, baršunasta, perutasta površina klobuka ubrzo se fragmentira na sve grublje plohaste bradavice prema rubu. Plodno tijelo je srednje veličine i dobre čvrstoće, stručak je robustan, ali lomljiv, često je trbušast ili blago deformiran, otrusina je bjelkasta, a okus mesa je potpuno slatkast. Parenhimska struktura pileipelisa sa sferocistidama (a ne nitasta) objašnjava drobivost pokrova klobuka, što rezultira mnoštvom plohastih tvorbi razasutih po cijeloj površini. Dekoracija spora čini se prilično promjenjivom, kreće se između tipa izoliranih bradavica i tipa s obilno grebenastim ili čak mrežastim sporama. Iako se relativno lako determinira, neiskustvo bi moglo opravdati određenu zabunu sa zelenim, raspucanim plodnim tijelima sivozelenkaste krasnice (Russula anatina), koja se razlikuje po svojoj nedosljednoj i često mnogo manje upadljivoj raspucanosti, manjoj veličini i mesnatosti, svijetlooker otrusini i ljutkastom okusu listića kod mladih primjeraka. Određena zabuna mogla bi nastati i sa zelenom formom ljubičastozelene krasnice (Russula cyanoxantha f. cutefracta), koja se razlikuje po elastičnim listićima, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, te negativnoj reakciji sa FeSO4, koja zatim polako postaje zeleno-siva. Više zelenih vrsta iz podsekcije Griseinae sa ujednačeno obojenim klobukom, uglavnom nemaju tako neprozirnu i perutastu površinu klobuka, imaju krem ili oker otrusinu, a okus je obično ljutkast.

Russula viscida - created on September 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

LJEPLJIVA KRASNICA

Russula viscida Kudřna

Etimologija: viscidus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavosti klobuka.

Engleski naziv: Viscid Brittlegill

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, nepravilan, valovit, više ili manje režnjast, kožica se teško guli, sluzav i sjajan čak i po suhom vremenu, nije ljepljiv, vrlo je promjenjive boje, može biti ujednačeno žuto-oker poput žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca), relativno je često ljubičasto-smeđ, vrlo rijetko maslinastozelen, češće je zasićeno crveno-ljubičast, tamno vinskicrven, sa svjetlijim do ružičasto-ljubičastim rubom, ljubičast s crnkastom sredinom kao kod tamnopurpurne krasnice (Russula atropurpurea), te tamnoljubičast poput postojane krasnice (Russula firmula) ili opet ljubičasto-smeđ, oker-smeđ, ujednačeno ili sa nijansama žute ili zelene, rub je tanak, gladak, nije narebran, vijugav.

Stručak: 4-12 cm visok i 2-3.5 cm debeo, prvo je obično batinast, zatim je valjkast, općenito je uočljivo proširen na vrhu, gdje može biti naboran ili izraženije žličast nego drugdje, najprije je pun, srž ubrzo postane omekšana i spužvasta, od početka je prekriven hrđastom žuto-smeđom zrnastom teksturom koja zauzima srednju ili donju trećinu, rijetko obuhvaća čitavu površinu, bjelkast, trljanjem i u starosti posmeđi.

Listići: Gusti, izmiješani su s određenim brojem lamelula, široki su od 5-15 mm, tanki, zaokruženi su i malo račvasti uz stručak, prirasli, lomljivi, svijetlokrem, kasnije posmeđe, nerijetko su s vodenastim kapljicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s niskim su bradavicama visokim do 0.5 µm, dobro povezane grebenima koji tvore općenito dobro razvijen mrežasti uzorak, 8-10.2 x 6.5-8.5 µm ili nešto veće, 8.5-11.2 x 7.2-9.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, velike, 55-75 x 11-15 μm, cheilocistide su brojne, vretenaste, ponekad su s vršnim produžetkom, 60-100 x 7.5-12 μm, pileipelis se sastoji od savitljivih, tupih hifa, širokih 2-4.5 μm, te više ili manje valjkastih, jednosegmentnih ili višesegmentnih dermatocistida, često glavičastih ili stisnutih, širokih 5-7 μm, sa slabim refraktivnim sadržajem; otrusina je svijetlokrem do krem (IIa-b).

Meso: U klobuku je 1-2 cm debelo, čvrsto, bijelo, crvenkasto ispod kožice klobuka, na prerezu polako posmeđi; miris je slab na voće ili med, a okus izrazito ljut u listićima i stručku, a jedva primjetan u klobuku.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), s fenolom svijetlosmeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je više ili manje brza i intenzivna (++), a hrđastožuti dijelovi na dnu stručka s KOH trenutno pocrvene.

Stanište: Raste u jesen, u svim tipovima šuma, parkovima, ali i u starim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili jelom, često na višim nadmorskim visinama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, unatoč ljutkastom okusu mesa.

Napomena: Geografski raspon i mikorizne sposobnosti opisane vrste vremenom su se pokazali širima nego što je Romagnesi zamišljao 1967. godine. Desetljećima se ovoj vrsti pripisuje bliska veza s planinskim šumama jele u srednjoeuropskom području. Međutim, u svjetlu novijih iskustava, uopće nije rijetka ni u nizinskim šumama hrasta sjeverozapadne Europe niti u bukovim šumama srednje i južne Europe. Prepoznatljiva je po srednje velikim dimenzijama, sluzavoj i sjajnoj kožici klobuka, polikromnim, neujednačenim, češće šarenim bojama klobuka, koje su u spektru od ljubičasto-crvene, ljubičaste, zeleno-smeđe do žute, tvrdom mesu koje izraženo posmeđi, slabom mirisu na voće i med (po nekim autorima na mak) i više ili manje ljutom okusu. Međutim, najvažnija je karakteristika prisutnost žutohrđastog zrnastog ovoja, posebno vidljivog na donjoj polovici stručka. Ova značajka, koja je oduvijek izmicala pažnji mikologa, uočljivija je kod mladih primjeraka zbog jasnog kontrasta između žutohrđaste boje i uvijek bijele površine. Reakcija crvenjenja sa KOH je također važna značajka koju dijeli vrlo ograničen broj filogenetski različitih vrsta, kao što su upadljiva krasnica (Russula insignis), zlatna krasnica (Russula messapica) i žućkastobijela krasnica. Može se zamijeniti sa tamnopurpurnom krasnicom, kojoj meso i stručak izraženo posive zbog upijanja vode, meso na prerezu ne posmeđi, nema ostatke ovoja na sručku, a rekacija s KOH je negativna. Žute forme opisane vrste su dosta slične žućkastobijeloj krasnici, koja se razlikuje po nešto debljem mesu i promjeni boje. Druge vrste slične veličine i smeđe boje, koje rastu ispod bukve, poput medne krasnice (Russula melliolens) i bukove krasnice (Russula faginea), prepoznatljive su po potpuno blagom okusu i negativnoj reakciji s KOH. U slučaju posljednje, budući da je riječ o vrsti iz podsekcije Xerampelinae, mogu biti jednako korisna organoleptička svojstva mesa i testovi s FeSO4 i anilinom. Primjećeno je da opisana vrsta u mediteranskom području izbjegava hrastove i, općenito, šume na niskim nadmorskim visinama, ograničavajući se na šume bukve na višim nadmosrskim visinama.

Russula werneri - created on September 2023 in Castellón, Spain by jorgemartin71

WERNEROVA KRASNICA

Russula werneri Maire

Etimologija: U čast francuskog botaničara i mikologa Roger-Guy Wernera, koji je bio posebno aktivan u regiji Maroka, gdje je sudjelovao u istraživanju flore i lišajeva, a 1937. godine je zajedno s René Maireom objavio Fungi Maroc­cani, djelo u kojem je opisana i ova krasnica. Po imenu.

Klobuk: 4-10.5 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, mazav i uglavnom sjajan, kožica se guli do 1/2 promjera, kremast ili sa slabim ružičastim nijansama, rijetko je sa sivkasto-zelenim ili plavkasto-zelenim nijansama kao kod česvinke (Russula ilicis), rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 4-5.5 cm visok i 1.8-3 cm debeo, valjkast do batinasto zadebljan i širok do 4 cm, pun, kasnije je spužvast i mekan u sredini, bjelkast, bez tragova ružičaste nijanse, na bazi je hrđastosmeđ.

Listići: Gusti, široki su do 6 mm, tanki, prirasli ili zaokruženi uz stručak, izmiješani su s rijetkim lamelulama, u mladosti su elastični, kasnije su lomljivi, bjelkasti do krem, na kraju su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa sitnim su bradavicama, visokim do 0.2 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore isprekidani i djelomični mrežasti uzorak, blago su amiloidne, u nekoliko kolekcija su bile 7.2-8.6 x 5.6-6.7 µm, 6.4-8.2 x 5.6-7.2 µm i 7.2-9.5 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, duguljaste, 44-65 x 7-10.5 µm, cheilocistide su gotovo batinaste do vretenaste, s različitim vršnim produžetkom, 50-140 x 8-11 µm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa sa dugim segmentima, širokih 1.3-4 µm, te više ili manje brojnih dermatocistida, često glavičastih na vrhu, širokih 4-8 µm; otrusina je oker do tamnooker (IIIb-c, rijetko IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris je ugodan, a okus je blag, malo je ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postaje zelenkasto-sivo (-), reakcija s gvajakovom tinkturom je vrlo slaba do negativna (-), a listića s anilinom negativna.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u rijetkim bjelogoričnim šumama ili otvorenim područjima u simbiozi s hrastom crnikom, na propusnom vapnenastom ili pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva po srednjoj veličini, dobroj mesnatosti i kompaktnosti te vrlo izblijeđenim bojama, od ljubičasto-ružičaste do plavkaste i svijetlozelene, na kremastoj osnovi (ali pigment se može potpuno otopiti kao posljedica zagrijavanja od sunca ili nakon jake kiše), listići su isprva donekle elastični, zatim su lomljivi, otrusina je na granici između oker i žute, a stručak je bijel. Meso je čvrsto, miris je ugodan, okus je ljutkast u listićima kod mladih primjeraka, u dodiru sa FeSO4 postaje polako sivo-zeleno, a reakcija sa gvajakolom je vrlo slaba. Spore su prekrivene jedva vidljivim mrežastim uzorkom, sa sitnim bradavicama koje ne prelaze 0.2 µm. Raste na otvorenim područjima ispod hrastova plutnjaka na propusnim vapnenastim tlima, često na obalnim pješčanim nanosima. Lako se zamijeni s raznim srodnim svijetlim vrstama iz podroda Heterophyllidia, kao što su česvinka, koja je prepoznatljiva po staništu, sivomaslinasta krasnica (Russula pseudoaeruginea), koja ima krem do tamnokrem otrusinu (IIc-d), slabu reakciju sa FeSO4, relativno velike bradavice visoke do 0.7 µm, a pileipelis se sastoji od velikih hifa s kratkim segmentima, te mliječna krasnica (Russula galochroides), koja je malih dimenzija i raste u mediteranskom grmlju u zajednici s hrastom crnikom i hrastom plutnjakom.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 365. str., Russula werneri Maire

Russula xerampelina - created in Finland by Sebastian Källman

HARINGOVA KRASNICA

Russula xerampelina (Schaeff.) Fr.

Etimologija: xeros (gr.) = suh + ampelos (gr.) = loza. Po boji koja je slična boji lista suhe loze.

Engleski naziv: Crab Brittlegill

Klobuk: 5-11 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, kasnije je raširen i plitko ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, sjajan čak i nekoliko sati nakon branja, ubrzo je bez sjaja, prekrasne je zasićene crveno-ljubičaste do vinskicrvene boje, na sredini je tamniji, često crnkast, općenito blijedi u ružičasto-crvenu na rubu, ponekad s primjesama smeđe kao kod vinskicrvene krasnice (Russula vinosa), često je s oker-smeđim mrljama, na sredini rijetko izblijedi do maslinastozelenog tona, rub je gladak, kasnije je slabo narebran.

Stručak: 4.5-7 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast ili blago batinast, uglavnom je uočljivo proširen na vrhu, u mladosti je nježno pahuljast, dekoracija se kasnije fragmentira na male smeđe ljuske po suhom i vjetrovitom vremenu, pun, srž je kasnije mekana i pamučasta, bijel, uglavnom je s karmin crvenkastom nijansom po cijeloj površini, rjeđe samo na dnu ili s pojasom ispod listića kao kod maslinaste krasnice (Russula olivacea), iznimno je bez crvenkaste nijanse, kasnije je s više ili manje opsežnim oker-smeđim mrljama, trljanjem posmeđi.

Listići: Vrlo su gusti, bez ili s rijetkim lamelulama, široki su 6-12 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, kasnije su jasno razmaknuti, 4-5/cm na rubu klobuka, rijetko su račvasti, lomljivi, žućkasti, u zrelosti su oker, ponekad su s crvenkastom oštricom, kasnije opsežno smeđe, na ozlijeđenim mjestima su sa crnkasto-smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim bradavicama visokim do 1 µm, slabo povezanim grebenima koji tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 8-10.8 x 6.5-8.2 µm, isključujući neke krupnije spore koje mogu biti duge 11-12 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-60 x 10-15 μm, cheilocistide su vretenaste ili s vršnim produžetkom, prozirne, 50-115 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od ne previše velikih hifa, širokih 3.4-5 μm, suženih na vrhu, ali ne i zašiljenih, te valjkastih, rijetko gotovo vretenastih, višesegmentnih dermatocistida, širokih 5-8 μm, s oskudnim su sadržajem; otrusina je oker (IIIb).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, s tankim je crvenkastim slojem uz intenzivnije obojene dijelove, u dodiru sa zrakom posmeđi kao i druge vrste u podsekciji Xerampelinae, na izgriženim dijelovima je izrazito i prilično svijetložuto, nešto što se ne viđa kod drugih vrsta u podsekciji; tipično miriše na trimetilamin ili haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane tamnozeleno do tamnosivo (++), s gvajakovom tinkturom zelenkasto-plavo (+), s fenolom smeđe, s anilinom polako i intenzivno ružičasto, a klobuk s KOH prljavo narančast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim vrstama crnogoričnog drveća, uglavnom borom, smrekom ili jelom, na vapnenastom, manje ili više kiselom tlu, uglavnom samo u kontinentalnom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Krasnice koje mirišu na ribu uglavnom su blage i jestive gljive, a miris nestaje tijekom pripreme.

Napomena: Tipična je vrsta u podsekciji Xerampelinae, koja se razlikuje od srodnih vrsta po staništu u crnogoričnim šumama, prekrasnoj crveno-ljubičastoj boji klobuka, često više karmincrvenoj na rubu ili čak crnkastoj na sredini (vrlo je rijetko sa zelenim mrljama), kožici bez sjaja, stručku sa crvenkastom nijansom, oker otrusini, mesu koje intenzivno požuti na oštećenim mjestima, sporama bez ili sa slabim mrežastim uzorkom, te pileipelisu s varijabilno širokim hifama i slabo izraženim dermatocistidama zbog njihovog gotovo homogenog sadržaja. Ne bi trebala rasti u mediteranskom području. Među srodnim vrstama, Favreova krasnica (Russula favrei) raste na prosječno većim nadmorskim visinama, u simbiozi sa smrekom, arišem ili borom, smeđe je boje, klobuk je suh i bez sjaja, stručak je rjeđe s uglavnom manje opsežnom, uvijek slabom ružičastom nijansom, a pileipelis je s hifama koje su u prosjeku krupnije ili valjkasto-batinaste. Slična Russula subpurpurea, raste u nizinskom području ispod smreke, a karakteristična je po krem otrusini (IIb-c), izrazito svjetlijoj od ostalih vrsta iz podsekcije, te velikim, djelomično inkrustiranim dermatocistidama, širokim 8-12 µm.

Russula zonatula - created on October 2016 in Waldgebiet am Aussichtsturm Altendorfer Berg, Germany by Gerhard Koller

POJASASTA KRASNICA

Russula zonatula Ebbesen & Jul.Schäff.

Etimologija: zona (lat.) = pojas, traka, umanjenica zonarula znači mala traka, blago pojasast. Po pojasasto obojenom klobuku.

Klobuk: 3-5 cm širok, prvo je pulukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i jasno ulegne na sredini, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, gladak, vlažan i mazav, površina je fino naborana (koristiti ručno povećalo), crveno-smeđ, ljubičast na sredini, rub je svijetloružičast, rub je prilično jasno narebran i valovit.

Stručak: 3-4.2 cm visok i 0.7-1.1 cm debeo, valjkast, malo sužen na bazi, pun, srž je kasnije spužvasta, kasnije je šuplja, bijel, kasnije prilično izraženo žuti od baze, mjestimično je žućkasto-siv, gusto i fino naboran.

Listići: Prilično su gusti, široki su 5-10 mm, tanki, s rijetkim su lamelulama, usko su prirasli, kasnije su razmaknuti, račvasti, na bazi su poprečno povezani žilicama, relativno su lomljivi, u mladosti su bjelkasti, kasnije su krem do oker, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, ponekad su proširene u kratke linije koje ne dosežu susjednu bradavicu, amiloidne, 6.7-7.5 x 5.6-6.2 µm, bazidije su 4-sporne, 31-35 x 9.5-10.5 µm, cheilocistide su brojne, vretenaste, tupe ili s produžetkom na vrhu, 60-95 x 6.5-10.5 µm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih 2-3 μm, tupih, valjkastih ili slabo suženih prema vrhu, s kratkim i brojnim segmentima, te valjkastih ili batinastih, općenito 1-3-segmentnih dermatocistida, širokih 4.7-7 μm; otrusina je oker (IIIb).

Meso: Prilično je debelo, lomljivo, bijelo, požuti u bazi stručka i oko srži; miris je slab na voće, a okus je gotovo blag u stručku, a malo ljutkast u listićima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-smeđe (+), a s gvajakovom tinkturom intenzivno plavo-zeleno (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, ali i sa drugim bjelogoričnim drvećem, kao što su grab ili hrast, na glinenasto-vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Izgleda kao manja verzija krhke krasnice (Russula veternosa), koja ima uže spore, 6.5-8.5 x 5.5-7 µm.

Referentni izvori: Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 642. str., Russula zonatula Ebb.-Schaef.

ZVAROVA KRASNICA

Russula zvarae Velen.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna i blago ulegne na sredini, nepravilan ili brazdast, kožica se guli do 1/2 ili 2/3 promjera, površina je bez sjaja, suha i baršunasta, nježno je pahuljasta, osobto kod zasićenije obojenih primjeraka, prekrasne je ružičaste ili karmincrvene boje, obično je tamniji na sredini i svjetliji na rubu, također je malo pjegav, mesnatoružičast, rijetko je potpuno crven i dosta tamniji, gotovo crnkast na sredini, vrlo je rijetko čitav izblijedjele kremasto-oker ili žuto-smeđe boje, kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), rub je gladak, samo je u starosti kratko narebran, nazubljen i često raspucan.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, pomalo je batinast ili ponekad valjkast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je šuplja, naboran, pahuljast, osobito na gornjem dijelu, na ostalom je dijelu ljuskav, bijel, s opsežnom je karmincrvenom nijansom, osim na bazi, vrlo je rijetko potpuno bijel.

Listići: Vrlo su gusti, prilično su trbušasti, široki su 5-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, nisu previše lomljivi, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, kasnije su s kremastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sa sitnim, stožastim bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, pomalo povezanim tankim grebenima i s nekoliko tankih spojnih linija koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.8-8.2 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-45 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste ili s vršnim produžetkom, 50-76 x 8-12.5 μm, pileipelis se sastoji od velikih hifa, širokih 4-6 μm, prilično polimorfnih, formiranih od kratkih segmenata, od kojih je vršni tup, gotovo batinast, ponekad je čvorast ili s grubim izraslinama, s jako proširenim donjim segmentom, te primordijalnih, slabo segmentnih hifa, vršno stanjenih ili zašiljenih, širokih približno 4-4.5 μm; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je crveno, vrlo je slabo promjenjivo; miris je slab na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je vrlo slaba, postane svijetloružičasto (-), a s gvajakovom tinkturom je vrlo spora i vrlo slabog intenziteta, osobito u dnu stručka, drugdje su nakon jednog sata s tragovima svijetloplave boje (--), cijelo plodno tijelo sa sulfovanilinom postane svijetlo ružičasto-smeđe kada je svježe, a narančasto-oker kada je suho.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, te po šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili kestenom, rijetko bukvom, u travi, na kiselom i vapnenastom tlu, preferira toplija, mediteranska područja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Raste uglavnom u mediteranskom području. Prepoznatljiva je po ružičasto-crvenom pigmentu na klobuku i stručku, bjelkastoj otrusini i vrlo slaboj reakciju s gvajakovom tinkturom. Mikroskopski je još zanimljiviji zbog spora s niskom dekoracijom s djelomičnim mrežastim uzorkom i pileipelisom koji se sastoji od velikih polimorfnih hifa i vrlo tankih, dugih, suženih ili zašiljenih primordijalnih hifa. Slične su neke vrste iz podroda Incrustatula sa sličnim crvenim klobukom i bijelom otrusinom, kao što su sitna krasnica (Russula minutula), koja je prepoznatljiva po sitnoj veličini, mirisu mesa na ružmarin i uobičajenoj, iako nedosljednoj, odsutnosti pigmenta na stručku, otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), koja je manje robusna, općenito svjetlije boje, s pozitivnom i sporom reakcijom s gvajakovom tinkturom, s odsutnim ili slabim pigmentom na stručku, te lilasta krasnica (Russula lilacea), koju je mnogo lakše razlikovati po obično ružičasto-ljubičastim ili ljubičasto-smeđim bojama klobuka. Slična se tvrda krasnica (Russula rosea) razlikuje po tvrdoći, osvježavajućem okusu u listićima i ponekad pozitivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 839. Zvarova krasnica (Russula zvarae Velenovsky); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1303. str. Russula zvarae var. zvarae Velen.

Aleurocystidiellum subcruentatum - created on June 2020 in Vysoké Tatry, Slovakia by Filip Fuljer

CRNOGORIČNA ZDJELOKOŠKA

Aleurocystidiellum subcruentatum (Berk. & M.A.Curtis) P.A.Lemke

Plodno tijelo: 1 cm dugo, 0.5 cm široko i do 0.5 mm debelo, slijepljeno, razrašteno, ali može biti i u obliku diska ili zdjelice, često je sa suženom osnovom nalik na peteljku, labavo je pričvršćeno za supstrat, lako se odvaja, gornja je strana glatka, bjelkasto-siva, oker, rub uglavnom blago savijen.

Rupice/cjevčice: Žućkaste, jajolike do široko eliptične, s jasnim su vrhom, s debelim stijenkama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, oko 12-22 x 10-16 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso (trama): Debljine je uglavnom do 0.5 mm, žilavo, u starosti je kožasto, bjelkasto do krem; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprotrof na kori i trulim granama još živog crnogoričnog drveća, obično crnog bora (Pinus nigra) i planinskog bora (Pinus montana), ali i smreke (Picea abies). Mogu se pronaći samo do oko 1 m visine iznad zemlje, ali nikada na granama ili deblima koji leže na tlu. Napadnuti živi domaćin polako odumire. Gljiva uzrokuje crvenu trulež na supstratu. Kod nas je pronađena samo na Plitvičkim jezerima. Također je zabilježeno je da je 1976. godine pronađena na lokalitetu Mihaljevac u Zagrebu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po boji su slične limunasta blazinica (Trichoderma citrinum) i grabova opnatica (Peniophora laeta), koje su većih dimenzija i s drugačijim oblikom plodnih tijela, koja u obliku plahtica.

Megalocystidium luridum - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŽUTOOKER VOSKOKOŠKA

Gloeocystidiellum luridum (Bres.) Boidin

Etimologija: luridum (lat.) = mračan, oskudan u boji. Po boji.

Plodno tijelo: 1-40 cm široko i do 0.8 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, formira plahtice, površina je bradavičava, kvrgava, u mladosti voštana, po suhom vremenu ispuca, bjelkasto ili krem, u starosti je žućkasto-smeđe, rub je isprekidan i malo paučinasto-resast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, sočno, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom s donje strane grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanoj je vrsti donekle slična Gloeocystidiellum leucoxanthum, koja raste već u proljeće na krupnim drvnim ostacima lijeske, vrbe, johe i topole. Spomenuta vrsta ima znatno jače gomoljasto grbavu površinu plodnog tijela i sadrži gloeocystide koje imaju vrećasti izgled i zrnatu strukturu. Gloeocystide mogu biti duge 70-150 µm i debele 7-12 µm.

Gloeocystidiellum porosum - created in Finland by Tapio Kekki

MLIJEČNOBIJELA VOSKOKOŠKA

Gloeocystidiellum porosum (Berk. & M.A.Curtis) Donk

Etimologija: porosum (lat.) = s mnogo pora, porozan. Po sitnim rupicama na površini.

Plodno tijelo: 1-40 cm široko i  više od 0.5 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, u mladosti je voštano, suho je ispucano, površina je glatka, bradavičava, kvrgava, ponegdje s malim izočinama (tuberculum), bjelkasto, krem, svijetlooker ili žuto-okerasto, rub je sitno maljavo-pahuljast i bjelkast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, vrlo su sitno bradavičave, prozirne, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Bjelkasto ili krem, voštano, u starosti je ispucano i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveće s korom i bez nje, s donje strane ležećih grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sitne se pore na površini plodnog tijela mogu se vidjeti pomoću povećala. Značajna karakteristika roda Gloeocystidiellum je u tome što su gloeocystide pozitivne sa sulfovanilinom, odnosno oboje se u sivo-plavo ili crno.

Stereum gausapatum - created on November 2023 in Bezirk Steglitz-Zehlendorf, Berlin, Germany by Astrid Basner

HRASTOVA POLIČICA

Stereum gausapatum (Fr.) Fr.

Etimologija: gausa (gr.) = dlaka, kosa + patum (gr.) = lice, maska. Po izgledu.

Engleski naziv: Bleeding Oak Crust

Plodno tijelo: 1-8 cm široko, razrašteno se širi na supstratu, formira male kožaste i valovite klobuke koji su dosta tanki, do 2 cm široki i do 1.5 cm promjera od supstrata, gornja je strana baršunasta, pojasasta, krem, žućkasta, žuto-smeđa, smeđa, sivo-smeđa do hrđastosmeđa, na ozlijeđenom mjestu pocrveni (izgleda kao da krvari), rub je bijel, žilav, elastičan, valovit i često zakrivljen, donja je himenijalna strana glatka, nepravilna, nabrana, s valovitim obojenim pojasevima, žuta, žuto-smeđa ili narančasto-smeđa, također pocrveni nakon nekog vremena kada se zagrebe.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 5-7 x 2-3 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, često je gotovo bjelkasto, zatim je obično smećkasto s uskom žuto-smeđom zonom ispod površine klobuka, na prerezu ili na oštećenom mjestu pocrveni, po vlažnom vremenu je sa smeđim gutacijskim kapljicama, kada se osuši postane drvenasto i sipko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof drvnih ostataka (grane, trupci) bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve ili breze; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Djelomično je spojena sa supstratom kao i ostale vrste iz roda Stereum, često je ispupčeno i manje ili više tanko, u obliku nepravilnog polumjeseca.

DLAKAVA POLIČICA

Stereum hirsutum (Willd.) Pers.

Etimologija: hirsutus (lat.) = kosmato. Po dlakavoj površini.

Engleski naziv: Hairy Curtain Crust

Plodno tijelo: 1-12 cm široko i 2-5 mm debelo, jednom je stranom priraslo za neku granu poput ljuske, preklapa se s drugim plodnim tijelima poput crijepova na krovu kuće, vrlo je nepravilno i često spojeno s drugim plodnim tijelima, elastično, žilavo, gornja je strana klobučića potpuno prekrivena bjelkasto-žućkastim nakostriješenim dlačicama koje kasnije postanu narančasto-smeđe ili sive, površina je lagano pojasasta, žuto-smeđa ili žuto-narančasta, rub je u mladosti žućkasto-smećkast, uvijek je sa žutom nijansom, donja je himenijalna površina glatka, oker do žućkasto-narančasta, rijetko je sivo-smeđa zbog vremena, ne mijenja boju kada se protrlja.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, s tankim stijenkama, amiloidne, 5-8 x 2-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, žilavo, svijetlosmeđe, trama i gornja dlakava površina klobučića je odvojena smeđom do crvenkasto-smeđom linijom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste konzistencije mesa.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da gljiva sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antioksidativno, antimikrobno i protuupalno (National Library of Medicine. 2024. Bioactivity of EtOH and MeOH Extracts of Basidiomycetes Mushroom (Stereum hirsutum) on Atherosclerosis).

Napomena: Plodna tijela su postavljena jedno iznad drugoga. Slična purpurna poličica (Chondrostereum purpureum) ima glatku fertilnu zonu (donju), a purpurno-ljubičaste je boje, gornja strana je maljava i pojasasto-sivkasta. Naborana poličica (Stereum rugosum) s donje strane promijeni boju.

LAŽNI PURANOV REP

Stereum insignitum Quél.

Etimologija: insignitum (lat.) = označen, ukrašen. Po dekoraciji.

Engleski naziv: False Turkeytail

Plodno tijelo (klobuk): 3-10 cm široko i 4-7 mm debelo, polumjer od supstrata je 2-4.5 cm, polukružno ili u obliku lepeze, gornja površina je fino baršunasta, nije čekinjasta, pojasasta, oker-crvenkasto-smeđ, pojasevi su različite boje, uz rub klobuka je žućkasto-oker, u sredini je sivo-smeđe, do supstrata je tamno sivo-smeđe, donja himenijalna površina je valovita, kvrgava, pojasasta, žućkasta do smeđa, rub je valovit i uvijek svjetliji, trljanjem ne požuti. 

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, amiloidne, 5.6-6.5 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, žuto-smeđe do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito bukve, voli toplija područja, česta je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji velika sličnost i mogućnost zamjene s baršunastom poličicom (Stereum subtomentosum), koja raste na istom staništu (joha, bukva, vrba). Međutim, spomenuta vrsta ima klobuke redovito prekrivene zelenim algama, himenij nema izrazite zone i na pritisak požuti. Mikroskopski se spomenuta vrsta također razlikuje jer ima duže i deblje bazidije (45-60 x 5-6 µm), a može rasti i više godina.

ŽUTOOKER POLIČICA

Stereum ochraceoflavum (Schwein.) Sacc.

Etimologija: ochra (lat.) = žuta boja, posebno nijansa koja je slična okeru ili žutoj zemlji + flavum (lat.) = žuto. Po boji.

Plodno tijelo: 1-10 cm široko i 2-4 mm debelo, potpuno je slijepljeno za supstrat, razrašteno ili formira poluklobučiće, klobučići su široki 1-3 cm, promjer na supstratu je 0.5 cm, gornja površina je sivo-smeđa, sivo-oker, smeđa, rijetko je crvenkasta, svježa je naborana, jedva uočljivo pojasasta, rub je tanak, valovit i dlakav, donja himenijalna površina je glatka neravna, sivo-kremasta do sivo-oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 2-3 µm (cromushrooms: (6) 6.1 - 6.8 (7) × (2.2) 2.3 - 2.7 (2.8) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.8 (3.1), N = 30, Me = 6.4 × 2.5 µm, Qe = 2.6); otrusina je bjelkasta.

Meso: Sivo-smeđe, tanko, mekano, žilavo, elastično, osušeno je kožasto, tvrdo i lomljivo, gornja površina i trama su odvojeni linjom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama ili u brdsko-ravničarskim područjima, samo na nižim nadmorskim visinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, rjeđe na drugom bjelogoričnom drveću, obučno s donje strane grana i trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta raste ispod grana i grančica, a klobučići vire bočno. Vrlo slična naborana poličica (Stereum rugosum) također raste ispod grana i grančica hrasta, lijeske, bukve i breze, ali se bitno razlikuje po smeđem himeniju koji je grbav.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1340. Stereum ochraceo-flavum (Schw.) Ellis, Sinonim: Stereum rameale (Pers. ex Fr.) Burt

Stereum reflexulum - created on March 2023 in Dehesa de Moncalvillo, San Agustín de Guadalix, Spain by Javier Gómez

ZRCALNA POLIČICA

Stereum reflexulum Lloyd

Engleski naziv: Thoughtful Stereo

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, posve je prilegnuto na supstrat, razrašteno, u ranoj mladosti je čupavo-dlakavo, ubrzo zatim je glatko, inicijalan rast je pojedinačan, plodna tijela kasnije međusobno srašćuju pa može biti ukupne širine i do 20 cm, gornja je površina glatka i kvrgava, najprije je bijela, poslije je od sredine prema rubu sivkasta do oker ili smećkasta, na pritisak posmeđi, rub nije maljav, donja je himenijalna površina glatka, malo je kvrgava, posušena je raspucana, s pukotinama, narančasto-smeđa ili oker-smeđa, svježe plodno tijelo na pritisak postaje sivo-smećkasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 4.5-7 x 2-2.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, sivkasto-žućkasto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na krupnim drvnim ostatacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dok je plodno tijelo posve malo, može se zamijeniti sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima vrbe, breze, lijeske i graba. Međutim, morfološka građa spomenute vrste bitno se razlikuje po obliku himenija, koji je sitno porozan.

NABORANA POLIČICA

Stereum rugosum Pers.

Etimologija: rugosus (lat.) = namreškan, naboran, smežuran. Po izgledu.

Engleski naziv: Bleeding Broadleaf Crust

Plodno tijelo: 1-20 cm široko, kružnog je oblika ili razrašteno, plodna tijela su najčešće međusobno spojena, himenijalna je površina neravna, u mladosti je malo dlakava, bijela, sivkasta, kasnije je oker, svijetlosmeđa ili crvenkasto-smeđa, na pritisak ili rez pocrveni, u starosti postaje siva, rub je neravan i bjelkast, u mladosti izlučuje smećkastu smolastu izlučevinu koja je izražena u obliku kapljica.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste do eliptične, spljoštene s jedne strane, glatke, prozirne, amiloidne, 6-12.5 x 2.5-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: 0.5-5 mm debelo, kožasto, plutasto, sastavljeno je od koncentričnih slojeva, iznutra je svijetlooker, izvana je smećkasto, također je i ljubičasto, ponekad na pritisak postane krvavocrveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili vrbe; uzrokuje bijelu trulež drva. Sliku je početkom siječnja snimio Andy Zoller.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Izgleda razrašteno poput kraste i ima brazdastu površinu.

KRVAREĆA POLIČICA

Stereum sanguinolentum (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: sanguinolentus (lat.) = krvavo. Po krvavocrvenom prljanju.

Engleski naziv: Bleeding Conifer Crust

Plodno tijelo: 1-5 cm široko i do 0.5 mm debelo, razrašteno, valovito, kovrčasto, klobučići su tanki, kožasti, kasnije su maljavi, kovrčasti, pojasasti, izdignu se do 2 cm sa supstrata, složeni su poput crijepova na krovu kuće, te formiraju cjelovitu i manje ili više prostranu površinu, krem-smeđe, sivo-smeđe do crvenkasto-smeđe, rub je bijel.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, bezbojne, 6-10 x 2.5-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, kožasto, sivo-smeđe, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu postane krvavocrveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, površina na kojoj je drvo presječeno, kora) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke, ali i drugih vrsta kao što su jela, bor, ili ariš. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog kožaste konzistencije mesa.

Napomena: Slične je debljine crnogorička drhtalica (Naematelia encephala). Može se zamijeniti s naboranom poličicom (Stereum rugosum) i hrastova poličica (Stereum gausapatum) koje također pocrvene, ali rastu na bjelogoričnom drveću.

BARŠUNASTA POLIČICA

Stereum subtomentosum Pouzar

Etimologija: sub (lat.) = ispod, blizu + tomentosum (lat.) = pomalo dlakavo, prekriveno dlačicama.

Engleski naziv: Yellowing Curtain Crust

Plodno tijelo: 1-9 cm široko, 3-5 mm debelo i do 4 cm promjera od supstrata, lepezasto, klobuci su stručkoliki, u linijama rastu na drvu, dosta su široki, latičasti, oker, crvenkasto-smeđi, s gornje su strane fino baršunasti, nisu čekinjasti, pojasasti, s koncentričnim krugovima, donja strana je valovita, glatka, kvrgava, žućkasta do žuto-siva, kasnije je smeđa, rub je bijel, trljanjem ili vlaženjem postaje žućkast za razliku od dlakave poličice (Stereum hirsutum).

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste, duguljaste, 6-7 x 2-3 µm (cromushrooms: 6.1 - 6.7 (6.8) × (2) 2.1 - 2.18 (2.2) µm, Q = (2.7) 2.8 - 3.1, N = 30, Me = 6.3 × 2.1 µm, Qe = 2.9); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, kožasto, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće johe, ali također i vrbe, topole, bukve i breze, rijetko crnogoričnog drveća, u vlažnim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti sa sličnim lažnim puranovim repom (Stereum insignitum) od koje se razlikuje po himeniju koji je svijetlooker boje. Navedena vrsta raste na mediteranskom području.