Lactarius pubescens - created in Finland by Matti Kyröläinen

MALJAVA MLIJEČNICA

Lactarius pubescens Fr.

Etimologija: pubescens (lat.) = koji je prekriven vunicom ili dlačicama, dlakavo, maljavo. Po dlačicama po površini klobuka.

Engleski naziv: Bearded Milkcap

Klobuk: 2-12 cm širok, prilično je malen, otvoren je i ulegnut na sredini, lijevkast, po vlažnom je vremenu malo mazav, bjelkast ili kremast, u sredini je oker-narančast ili mesnatoružičast, obično nema koncentričnih krugova, cijela je površina bijelo vunasto-dlakava, rub je resast od kratkih vlaknastih dlačica, najprije dosta dugo vremena podvijen, a poslije se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.4-1.2 cm debeo, prilično je vitak, valjkast, na donjem dijelu je malo sužen, zakrivljen, pun, poslije se prošuplji, bjelkast, kremast, mesnatoružičast ili ljubičasto-smeđ, malo je pahuljast, u starosti je gol.

Listići: Gusti, različito su dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, najprije su bijeli, kasnije su oker, nekad su s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, mrežasto-krestaste, 5.4-7.4 x 4-5.2 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto, čvrsto, tanko; miris je blag na voće ili na lišće pelargonije, a okus je veoma ljut; mlijeko je bijele boje, u dodiru sa zrakom minimalno požuti, u mladosti je obilno, poslije slabije, veoma je ljutog okusa.

Stanište: Raste u ljeto i početkom jeseni u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi samo s brezom, tamnim mjestima, na vlažnom i kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata. Bijele mliječnice koje su ljute, gorke ili opore nisu jestive gljive. To također uključuje ljuto mlijeko. U istočnoeuropskim se zemljama ove mliječnice jedu ukiseljene unatoč njihovoj toksičnosti.

Napomena: Slična je runjava mliječnica (Lactarius torminosus) koja je veća rastom, dlakavija, tamnije boje i po klobuku ima koncentrične krugove. Ova je mliječnica vjerojatno u skupini s vrstom Lactarius scoticus.

LJUTA MLIJEČNICA

Lactarius pyrogalus (Bull.) Fr.

Etimologija: pyr-pyros (gr.) = oganj, vatra + gala (gr.) = mlijeko. Po žarećem mlijeku.

Engleski naziv: Fiery Milkcap

Klobuk: 3-11 cm širok, mesnat, konveksan do potpuno ravan, kasnije je ulegnut i lijevkast, po vlažnom je vremenu ljepljiv, žuto-siv, žuto-smeđ, sivo-smeđ, maslinast, sivo-maslinast do ljubičasto-smeđ, s koncentričnim jer krugovima, rub je dugo vremena podvijen i zupčast.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-2 cm debeo, vitak, baza je više ili manje zadebljana, na donjem dijelu je šupalj, a inače je pun, svjetliji je od klobuka, sivkasto-smećkast, ponekad je s malim žuto-smeđim do sivo-smeđim jamicama ili pjegama po površini kao kod kolobaraste mliječnice (Lactarius circellatus).

Listići: Osrednje su gusti, debeli, prirasli su na stručak, bjelkasti, krem-okerasti, žuto-okerasti ili žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bradavičave s nepotpunom mrežicom, prozirne, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, žućkasto ili svijetlooker; miris nije izražen, a okus je vrlo trpak, gorak i blago kiselkast; na prerezu obilno istječe veoma ljuto bijelo mlijeko, ne mijenja boju.

Kemijske reakcije: Mlijeko u dodiru s kalijevom lužinom veoma brzo postane zlatnožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u simbiozi samo s lijeskom. Sve slike snimio je Danijel Mulc, prve dvije sredinom rujna, a treću sredinom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog vrlo ljutog okusa mesa, koje sadrži toksične, terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), a simptomi trovanja su teže probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Mliječnica je vrlo ljutog okusa mlijeka, jako žarećeg. Tipično raste ispod lješnjaka. Slična je kolobarasta mliječnica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 772. Ljuta mliječnica (Lactarius pyrogalus Bull. ex Fr.)

PLAVA MLIJEČNICA

Lactarius quieticolor Romagn.

Klobuk: 4-12 cm širok, u mladosti je konveksan, malo je ulegnut na sredini, kasnije je lijevkast, narančast, sivo-narančast, sivkasto-ružičast do ružičasto-smeđ, na kraju je crveno-smeđ ili tamnosmeđ, s koncentričnim je pojasevima, sa svjetlijim pojasom na rubu, bijelo pahuljast, rub je dugo vremena podvijen i bjelkast.

Stručak: Nešto je kraći, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj, svijetlonarančast do sivkasto-ružičast, sa zelenkastim mrljama, na pritisak je ubrzo postane zelen ili vinskicrven.

Listići: Gusti, pravilni, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, narančasto-oker, svijetlooker, zelenkasti, vinskicrveni do ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, mrežaste, s visoko postavljenom krestom koja podsjeća na krilo, 8-10.5 x 6-8 µm (cromushrooms: bazidiospore su 8 - 8.7 (9.3) × (5.8) 6.2 - 7 (7.3) µm, Q = 1.2 - 1.3 (1.4), N = 62, Me = 8.4 × 6.6 µm, Qe = 1.3, bazidije su (33.5-48.5 × 7.6-9.5 µm, N = 10); otrusina je svijetlo ružičasto-oker.

Meso: Čvrsto, lomljivo, narančasto, žućkasto-smeđe, narančasto-crvenkasto ili crveno-smeđe, na ozlijeđenim mjestima je crveno, kasnije je zelenkasto, do plavo; miriše ugodno na gljive, a okus je malo gorkast; mlijeko je narančasto, nakon 20 minuta postaje vinskicrvenkasto do zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen tipično u simbiozi s borom, na kiselom tlu. Prvig šest slika snimio je Neven Ferenčak, 2.10.2026., a sedmu i osmu Slobodan Bjelajac, 27.9.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ne treba se bojati krvavocrvene boje ili slabije crvene nijanse mokraće i stolice. Boja ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna.

Napomena: Po vlažnom vremenu je dosta promjenljivog oblika i može se svrstati u istu skupinu s plemenitom rujnicom (Lactarius deliciosus). Možda je jedinstveno biće s plavom krvi.

HRASTOVA MLIJEČNICA

Lactarius quietus (Fr.) Fr.

Etimologija: quietus (lat.) = mirno. Vjerojatno po okusu mlijeka koje nije papreno.

Engleski naziv: Oakbug Milkcap

Klobuk: 3-11 cm širok, prilično je mesnat, elastičan, spljošteno-konveksan, ubrzo je ulegnut i lijevkast, nikada nije ispupčen, samo je u mladosti malo mazav, ali je ubrzo suh i bez sjaja, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ, ružičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu svjetliji, pojasast i s tamnijim vodenastim pjegama prema rubu, rub je najprije podvijen, kasnije je izvrnut i valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, pun ili šupljikav, valjkast, nešto je širi na vrhu i na bazi, boje je klobuka, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na bazi, na pritisak pocrveni, često je pahuljast.

Listići: Osrednje su gusti, do stručka su račvasti, nejednaki, prilično su široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti s ružičastom nijansom, kasnije su smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, prekrivene su finim, više ili manje izduženim bradavicama visokim 0.3-0.9 μm, spojene su finim linijama i niskim grebenima koji formiraju nepotpunu mrežicu, 6.5-9 x 5.5-7 µm (cromushrooms: spore su (6.5) 7 - 8.2 (9.2) × (5.5) 5.6 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.3 (1.5), N = 90, Me = 7.6 × 6.1 µm, Qe = 1.2, bazidije su 29-35 × 7.8-8.6 µm, N = 2); otrusina je žućkasta.

Meso: Svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe, u sredini stručka je bjelkasto, na pritisak postane crveno-smeđe; miriše neugodno na lisne uši, a okus je blag pa gorkast; na presjeku ispušta vrlo malo bijelog mlijeka koje teži da požuti, osušeno je žuto-zelenkasto, okus je najprije blag pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso, listići i kožica klobuka u dodiru s gvajakovom tinkturom odmah postanu sivo-zeleni, meso s fenolanilinom najprije postane vinskocrveno pa zatim prelazi preko čokoladne i bordocrvene do tamnoljubičaste boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u simbiozi samo s hrastom, na kiselom tlu. Slike su snimljene 31.10.2025 i 10.10.2024., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete zbog okusa koji ne sviđa svima, ali dobra u malim količinama za miješanje s drugim gljivama.

Napomena: Raste tipično ispod hrasta, ima slatkasto mlijeko kao i narančasta mliječnica (Lactarius aurantiacus). Dosta joj sliči sladunjava mliječnica (Lactarius subdulcis) koja je ispupčena na sredini klobuka, raste na kiselom tlu po bukovim i grabovim šumama, otrusina joj je bijele boje, te na klobuku nema koncentričnih krugova. Mirodijska mliječnica (Lactarius helvus) u mladosti ima ispupčen klobuk, te raste ispod breza i po crnogoričnim šumama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 757. Hrastova mliječnica (Lactarius quietus Fries)

Lactarius romagnesii - created in Norway by unknown

ROMAGNESIJEVA MLIJEČNICA

Lactarius romagnesii Bon

Klobuk: 3-12 cm širok, najprije je konveksan i ispupčen, poslije je raširen i naglašeno ulegnut na sredini, suh, površina je baršunasta, bez koncentričnih krugova, tamnosmeđ, tamno sivo-smeđ do crno-smeđ, s blagom svjetlijom crveno-smeđom nijansom, rub je trajno podvijen i obično s kvrgavim utorima.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, zakrivljen, prvo je pun, kasnije je šupalj, često je kao stisnut, prema bazi je najčešće sužen, točkasto je prošaran poput zmijske kože, svijetlosmeđ do sivo-smeđ kao i klobuk, na vrhu je svjetliji.

Listići: Rijetki, poneki se račvaju, široki su do 5 mm, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, kremasto-žuti ili žuto-okerasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, krestaste, kreste su visoke do 2.5 µm, 7.5-10 x 6.5-8.5 µm; otrusina je žuto-oker sa svijetloružičastom nijansom.

Meso: Čvrsto, bijelo, na presjeku za 10-15 minuta postane ružičasto do ružičasto-narančasto; miris je slab po lisnim ušima kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus blag, kasnije gorak i trpak; ispušta malo bijeloga mlijeka nepromjenljive boje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito u šumama bukve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jedva je jestiva gljiva, ali se smatra nejestivom vrstom zbog vrlo lošeg okusa mesa.

Napomena: Opisana mliječnica ima neke sličnosti sa smrekovom mliječnicom (Lactarius picinus) od koje se bitno razlikuje po staništu i rijetkim listićima. Donekle je bliska i garava mliječnica (Lactarius lignyotus), koja raste samo u crnogoričnim šumama, a klobuk joj je hrapav i znatno tamniji, kao i stručak.

Lactarius rubrocinctus - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

CRVENOPOJASNA MLIJEČNICA

Lactarius rubrocinctus Fr.

Etimologija: ruber (lat.) = crveno + cintus (lat.) = ograda, pojas. Po crvenim pramenovima koji dekoriraju stručak.

Klobuk: 3-12 cm širok, mesnat, lomljiv, najprije je spljošteno-konveksan, zatim je malo ulegnut, a rjeđe i lagano ispupčen, oker-smeđ, narančast do crvenkasto-smeđ, nešto je crvenkastiji na sredini, vodenast, kasnije blijedi u žuto-smeđu do svijetlosmeđu boju, površina je u mladosti glatka, kasnije je sve kvrgavija i radijalno naborana, naborana poput površine mozga, mjestimično je tamnosmeđe do crno-smeđe pjegav, rub je isprva ravan, kasnije je podijeljen na režnjeve.

Stručak: 4-5 cm visok i 1.2-1.4 cm debeo, valjkast, zašiljen je na bazi, u starosti je šupalj, uvijek je svjetliji od klobuka, sa žućkastim je pahuljama na gornjem dijelu, a ostatak je žuto-smeđ, narančast ili narančasto-smeđ, često je prošaran s tamnim crveno-smeđim mrljama, na vrhu je uvijek crvenkasti prstenasti pojas po čemu je ova vrsta i dobila ime, uzdužno je naboran i neravan.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, dosta su račvasti, povezani su poprečnim žilicama, u mladosti su kremasti, kasnije su ružičasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, na pritisak postanu ljubičasto-smeđi, s mrljama, oštrica je smeđo-maslinasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bodljikave, mrežaste, 6.6-8.5 x 6-7.5 µm; otrusina je svijetložuta do kremasta.

Meso: Prilično je čvrsto, bjelkasto, na pritisak posmeđi; miris je neugodan na lisne uši kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), a okus je gorak i trpak; mlijeko je bijelo, vodenasto i nepromjenljive boje, najprije je blago pa gorko i ljuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, najčešće bukvom i hrastom, na mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i malo je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Po boji je slična prijesna mliječnica (Lactifluus volemus). Od navedene vrste se razlikuje po prstenastom pojasu po kojem je i dobila ime, te po nešto tamnijoj boji.

Lactarius rufus - created in Finland by Allar Antson

RIĐA MLIJEČNICA

Lactarius rufus (Scop.) Fr.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno. Po boji

Engleski naziv: Rufous Milkcap

Klobuk: 2-12 cm širok, dosta je konveksan i skoro stožast sa šiljatom postojanom grbicom na sredini, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini te široko ispupčen, lijevkast, neravan, tamnocrven, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s dosta je svjetlijim rubom, površina je sitno pahuljasta, osobito na rubu, nema koncentrične krugove.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.6-1.6 cm debeo, valjkast, donekle je zakrivljen, najprije je pun, u starosti je šupalj, gladak, svjetliji je od klobuka, kod mladih gljiva je bjelkast s ružičastom ili crvenkasto-smeđom nijansom, kasnije sve više crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, na mjestu dodira postane više crvenkast ili smećkast, u donjem je dijelu obmotan micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, vrlo se kratko spuštaju po stručku, u mladosti su krem boje, kasnije su crvenkasto-okerasti, kod starijih su gljiva prekriveni bijelim poispadalim sporama, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, mrežaste, 6.8-9.5 x 5.2-7.4 µm; otrusina je kremasta s blagom ružičasto-narančastom nijansom.

Meso: Čvrsto, krhko, bjelkasto, u bazi stručka je crvenkasto-smeđe; miriše na smolu, a okus je u početku blag, nakon otprilike jedne minute postane vrlo ljut, navodi se da kod osjetljivih ljudi može izazvati herpes; mlijeko je bijelo, obilno, veoma je ljuto, ne mijenja boju u dodiru sa zrakom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikoj množini, u svim tipovima šuma, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, brezom i bukvom, na većim nadmorskim visinama, na kiselu tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Iako je ljutog okusa, u istočnoj se Europi nakon posebne pripreme konzerviraju u zaslađenom octu, slično kao i paprike. Vjerojatno je blago otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slična Breadolova mliječnica (Lactarius zonarioides) raste po smrekovim šumama, po nizinama ispod bjelogoričnog drveća trpka mliječnica (Lactarius acerrimus), a pod borovima u nizinama u kasnu jesen rastu jetrena mliječnica (Lactarius hepaticus) i kamforna mliječnica (Lactarius camphoratus).

JELOVA RUJNICA

Lactarius salmonicolor R.Heim & Leclair

Etimologija: salmonicolor (lat.) = boja lososa. Po nešto svijetloj boji.

Klobuk: 4-15 cm širok, prilično je mesnat, prvo je ispupčen, poslije je plitko ulegnut na sredini, lijevkast, kožica je mazava i sluzava, neujednačeno je žuto-narančast ili narančast, prošaran je bijelom bojom, lagano je pojasast sa zelenkastim tonom, na dodir pocrveni, rub je dugo vremena podvijen, svijetložut i oštar.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-5 cm debeo, čvrst, valjkast, šupalj, bjelkast, žuto-narančast ili narančast, s uraslom je vlaknatom mrežicom i duguljastim narančastim, crvenkastim ili narančasto-crvenkastim jamicama po površini, skoro je gladak, pri dnu je s okerastim micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, tanki, lomljivi, različito su dugački, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su okerasti, kasnije su narančasti ili narančasto-oker, mjesta koja se dodirnu postaju vinskicrvena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežaste, 8-10 x 6.7-7.5 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Bjelkasto, na prerezu je narančasto-crvenkasto od mlijeka; miriše ugodno na voće, a okus je malo gorkast; mlijeko je narančasto-crvene ili narančaste boje, za oko 2 sata na zraku postane narančasto-smeđe ili vinskicrveno. Na četvrtoj i šestoj slici se vidi promjena boje mlijeka za 30 minuta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom jelom. Prvih šest slika snimio je Neven Ferenčak, krajem rujna na lokalitetu Trakošćan, a sedmu sliku snimio je Danijel Mulc, sredinom listopada na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Malo je slabije kvalitete od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus), a kvalitetnija od polukrvne mliječnice (Lactarius semisanguifluus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Jedna je od 5 jestivih vrsta rujnica s narančastim mlijekom. Cijela gljiva je narančaste boje, krugovi na klobuku su uski i neizraženi; mlijeko ne pozeleni ili tek neznatno pozeleni. Razmjerno malo pozeleni plemenita rujnica koja ima narančasto mlijeko.

KRVNA RUJNICA

Lactarius sanguifluus (Paulet) Fr.

Etimologija: sanguifluus (lat.) = teče krv. Po boji mlijeka.

Engleski naziv: Bloody Milkcap

Klobuk: 5-16 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, lijevkast, prilično je mesnat, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav, krem-narančast, narančast, narančasto-smeđ, u starosti sa zelenkastim ili zelenkasto-plavkastim mrljama, često je bjelkasto prošaran, s manje ili više uočljivim koncentričnim krugovima, rub je u mladosti dosta podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, kratak, prvo je pun pa šupalj, tvrd, ujednačene je debljine ili nešto tanji prema dnu, bjelkasto pahuljast na vinskicrvenoj osnovi, cijelom su dužinom uočljive plitke jajolike udubine ili jamice crvenkaste boje, na ozlijeđenim mjestima pocrveni.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, najprije su svijetlooker, narančasto-oker ili crvenkasto-smeđi, na ozlijeđenim su mjestima krvavocrvene boje, u starosti su sa zelenkastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, zašiljene, prozirne, 8-10 x 7-9 µm; otrusina je žućkasto-okerasta.

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, zrnaste je strukture, kremasto, uz rubove je svijetlonarančasto i kremasto-žuto; miriše ugodno na gljive ili voće, a okus je malo ljutkast; na presjeku ispušta obilno krvavocrveno do vinskicrveno mlijeko, u dodiru sa zrakom nakon 20 minuta postane zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u šumama bora u simbiozi s borom, ponekad se može pronaći i izvan šume, češća je u mediteranskom području. Česta je po svim šumama bora u Istri i Hrvatskom primorju. Zadnje tri slike snimio je Safet Omerović - Basso, 1.11.2025., na nepoznatom lokalitetu u središnjoj Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Kvalitetnija je od plemenite rujnice (Lactarius deliciosus). Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Slična je polukrvnoj rujnici (Lactarius semisanguifluus) koja ispušta narančasto mlijeko koje za nekoliko minuta postane crveno poput krvi, te rujnici koja ispušta narančasto mlijeko. Krvna rujnica odmah ispušta mlijeko crveno poput krvi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 744. Krvna rujnica (Lactarius sanguifluus (Paulet ex Fr.) Fries)

JAMIČASTA MLIJEČNICA

Lactarius scrobiculatus (Scop.) Fr.

Etimologija: scrobis (lat.) = jama. Po jamicama na stručku.

Engleski naziv: Spotted Milkcap

Klobuk: 6-25 cm širok, vrlo velik, u mladosti je masivan, prvo je izbočen, zatim se otvori i malo ulegne na sredini, lijevkast, žut, žuto-crvenkast ili smećkast, na ozlijeđenim je mjestima žuto-okerast ili krem-okerast, lagano je ljuskavo-dlakav, pojasast, s tamnijim je koncentričnim krugovima koje tvore kratke crvenkaste dlačice i pjegice, rub je prvo je malo podvijen, u starosti je redovito ravan, s tendencijom da se izobličava i rascjepljuje.

Stručak: 3.5-6 x 2-3.5 cm, tvrd, valjkast ili se sužava prema dnu, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, bijel, s mnogo je žućkasto-smeđih jamica.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, lagano se spuštaju po stručku, kremasti, nekad su sa smeđo-crvenim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bradavičave, bradavice do 0.8 µm visoke, 9-11 x 7.5-9 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Lomljivo, bijelo, požuti oko šupljine u stručku; miriše na voće ili kiselkasto na limun, a okus je vrlo ljut i gorak; na pritisak ili na slomljenom mjestu ispušta mnogo bijelog ili kremastog mlijeka koje na zraku brzo postane sumporastožuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane ljubičasto-smeđe, a listići s gvajakolom postanu lagano ljubičasto-karmin.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, u grmlju, uz rubove šuma i po šumskim čistinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili jelom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom zbog sadržaja toksičnih tvari i osobito ljutog okusa. Jedna je od rijetkih otrovnih mliječnica. Mliječnice s bijelim mlijekom koje je ljuto, gorko ili oporo nisu jestive gljive. Unatoč tome, ova gljiva se konzumira u istočnoj Europi gdje se smatra vrlo dobrom jestivom gljivom. Općenito je štetna jer sadrži iznimno visoke razine radioaktivnog cezija-137, kao i terpenoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi) koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Slične jestiva plemenita rujnica (Lactarius deliciosus) ima narančasti klobuk i narančasto-crveno mlijeko, podvrnuta mliječnica (Lactarius resimus) i runjava mliječnica (Lactarius torminosus) nemaju jamice po stručku i dlakave su, rasprostranjena mliječnica (Lactarius repraesentaneus) ima ljubičasto mlijeko. Sve navedene mliječnice su otrovne. Limunasta mliječnica (Lactarius citriolens) dosta slična vrsta, također joj mlijeko požuti na zraku, a nema jamičast stručak i sitne dlačice. Žuto mlijeko ima lažna rujnica (Lactarius chrysorrheus), ali joj mlijeko u dodiru sa zrakom postane narančasto.

POLUKRVNA RUJNICA

Lactarius semisanguifluus R.Heim & Leclair

Etimologija: semisanguifluus (lat.) = pulukrvno. Po boji mlijeka nakon oko 10 minuta.

Klobuk: 3-13 cm širok, gladak, u mladosti je s rupicom na tjemenu, zatim je lijevkast, svijetlooker, narančast ili narančasto-oker ili narančasto-crven, s tendencijom da pozeleni na rubnom dijelu, na pritisak nakon dužeg vremena pozeleni, pojasast, kožica se teško guli, rub je dugo vremena podvijen i oštar, često je valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, kratak, na dnu je sužen, gladak, ubrzo postane šupalj, žućkast ili okerast, u starosti teži da pozeleni, ponekad je crvenkasto zamrljan na bazi, na donjem je dijelu često zelenkast, površina je s narančastim ili crvenkastim jamicama.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, gusti, veoma su različito dugi, uski, 3-4 mm, najprije su oker pa svijetlonarančasti ili narančasto-oker, u starosti su s tamnozelenkastim ili zelenklasto-plavim odsjajem, na ozlijedenim ili pritisnutim mjestima stvaraju se tamnozelene mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro kuglaste, 8-10 x 7-8 µm; otrusina je svijetlooker.

Meso: Vrlo je tanko, drobljivo, bjelkasto ili malo žućkasto, na rubu je stručka crvenkasto, kasnije je tipično zelenkasto-plavo; miris je na voće, a okus je gorak i ljut; mlijeko je najprije narančasto ili narančasto-crveno pa za oko 10-ak minuta u dodiru sa zrakom postane krvavocrveno kao kod krvne rujnice (Lactarius sanguifluus).

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolom naglo postaje sivo-vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, osobito na rubu šuma, u simbiozi s crnim borom (Pinus nigra). Naša je najmasovnija gljiva, brojnija je čak i od mliječnice, nema je jedino na sredozemnom području. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Gorkasto i ljutkasto meso gubi žestinu kada se ukiseli ili ispirja, nakon čega dosta kvalitetna. Nemojte se bojati krvavocrvene mokraće. Boja sadržana u mlijeku ostaje u mokraći do sljedećeg dana, ali je potpuno bezopasna kao i crvenkasta nijansa stolice.

Napomena: Slična smrekova rujnica (Lactarius deterrimus) ima izraženije mrlje zelene boje, raste tipično po šumama smreke i jele, a ne bora. Jelova je rujnica (Lactarius salmonicolor) sa svijetlonarančastom bojom mlijeka, boje mrkve, nije promjenljivo ni nakon određenog vremena, a meso joj je također nepromjenljive boje.

Lactarius serifluus - created in Finland by Minna Viljanen

GRBAVOČAĐAVA MLIJEČNICA

Lactarius serifluus (DC.) Fr.

Etimologija: serus (lat.) = sukrvica, surutka, djelomično vodenasto mlijeko + fluo (lat.) = teći, strujati. Po vodenastom mlijeku.

Engleski naziv: Watery Milkcap

Klobuk: 3-7 cm širok, ubrzo je otvoren i ulegnut na sredini, zagasite, tamnocrvene, tamnosmeđe ili crnkasto-smeđe boje, rub je prilično tanak.

Stručak: Valjkast, skoro je boje klobuka, crvenkasto-smeđe boje, nešto je tamniji na bazi.

Listići: Kratko se spuštaju po stručku, dosta su gusti, stisnuti, žuto-smeđi ili oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, mrežasto-bradavičave, 6-8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Okerasto; slabo miriše na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, obilno, pomalo je vodenasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Mliječnica je kojoj sliči dosta vrsta iz skupine kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus). Uvijek se može lako determinirati po tome što je krupnija rastom i nešto mesnatija od drugih sličnih mliječnica.

SLADUNJAVA MLIJEČNICA

Lactarius subdulcis (Pers.) Gray

Etimologija: sub (lat.) = skoro + dulcidulus = slatkasto. Po slatkastom i gorkom mlijeku.

Engleski naziv: Mild Milkcap

Klobuk: 2-9 cm širok, nepravilno je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, crvenkasto-smećkast, okerasto-smećkast, cimetastosmeđ ili tamnosmeđ, površina je najprije pahuljasta, sitno je zrnasta, nema koncentričnih krugova, rub je naglašeno uzdignut, tanak i kratko podvijen.

Stručak: Valjkast, sužen je na bazi, vijugav, zakrivljen, pun, kompaktan, svijetlo crvenkasto-oker ili smećkast, na vrhu je svjetliji, na bazi je često maljav od bjelkastog micelija, gusto je pahuljast.

Listići: Gusti, izmiješani su su lamelulama, stisnuti, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, najprije su bjelkasti, kasnije su svijetlooker do oker, na kraju su crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, bradavice do 1 µm visoke, 7.3-9.5 x 6.2-8 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Smećkasto, malo vodenasto; miriše neugodno po stjenicama ili po nečem sličnom kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a okus je lagano gorkast, gotovo blag; ispušta bijelo mlijeko koje se brzo osuši, ne mijenja boju, na početku je slatkastog, a kasnije gorkog okusa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen tipično po šumama bukve, u simbiozi s bukvom, rijetko na krupnim drvnim ostacima, na kiselom i neutralnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog gorkosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po svijetloj blijedožutoj boji i po staništu ispod bukve. Slična je hrastova mliječnica.

Lactarius subumbonatus - created in Spain by endika ussia apraiz

NEISPUPČENA MLIJEČNICA

Lactarius subumbonatus Lindgr.

Etimologija: sub (lat.) = skoro + umbonatus = grbav. Po jedva uočljivoj grbici.

Klobuk: 3-9 cm širok, prilično je malen, ubrzo se otvori i ulegne na sredini, tamnocrven, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, površina je malo naborana i valovita, rub je kružno podvijen i s jasno široko narebran.

Stručak: 2-5 cm visok, nepravilno je valjkast ili zadebljan na bazi, obično je blago zakrivljen, pun, žućkast, žuto-smeđ, žuto-narančast ili žuto-crven, vrh je svjetliji, lagano je vlaknasto-pahuljast, na vrhu su uočljive uzdužne brazdice u nastavku listića.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, žućkasti, žuto-okerasti ili žuto-smeđi, na kraju su skoro narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, mrežaste, 6-8 x 6-7 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Okerasto do narančasto-smećkasto, tamnije je u stručku; miriše neugodno na lisne uši kao hrastova mliječnica (Lactarius quietus), a kada se osuši na cikoriju, okus je blag; mlijeko je bjelkasto, vodenasto, okus nije papren.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima i uz rubove putova, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli vlažnije terene.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Dekoracija po rubu klobuka i tipična boja površine klobuka su dovoljne karakteristike za determinaciju ove vrste.

ŽUTOMLIJEČNA MLIJEČNICA

Lactarius tabidus Fr.

Etimologija: tabidus (lat.) = otopiti. Po raspadanju?

Engleski naziv: Birch Milkcap

Klobuk: 3-7 cm širok, raširen, malo je ulegnut i ponekad s malim ispupčenjem na sredini, okerast, narančasto-crvenkast ili crvenkasto-smeđ, vremenom blijedi, naboran, rub je ponekad prozirno narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, postepeno se iskrivi, ubrzo postane šupalj, gladak, boje je klobuka, okerast, svijetlosmeđ, narančasto-crvenkast, crvenkasto-smeđ, mjestimično s crvenkastim pjegicama, na dnu su vidljivi ostaci micelija.

Listići: Prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, osrednje su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti, svijetlooker i s narančasto-crvenim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, bradavičave, bradavice do 1.2 µm visoke, uglavnom izolirane, ali je nekoliko njih povezano krestama, 8-10 x 6-8 µm; otrusina je svijetlokrem s narančasto-ružičastom nijansom.

Meso: Tanko, crvenkasto; miris nije izražen, a okus je malo gorkast i smolast; mlijeko je bijelo, a nakon nekoliko sekundi na rupčiću postane malo sumporastožuto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s brezom, na mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkastog mesa.

Napomena: Pripada skupini mliječnica malih rastom, a koje rastu na mahovini, te na travnatim i vlažnim terenima. Ova vrsta najlakše se prepoznaje pomoću testa tkiva. Nakon samo nekoliko sekundi, inače bijelo mlijeko na rupčiću postaje lagano sumporastožuto.

RUNJAVA MLIJEČNICA

Lactarius torminosus (Schaeff.) Gray

Etimologija: torminosus (lat.) = izmučena, uzrokovati grčeve. Jer izaziva probavne smetnje.

Engleski naziv: Woolly Milkcap

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i ulegne na sredini, lijevkast, krem-narančast, mesnatoružičast ili narančasto-crven, osnova je svjetlija, s jasno je uočljivim koncentričnim krugovima, čitava je površina prekrivena s često nepravilno postavljenim isprepletenim nitima što je najuočljivije na rubu, rub je jako podvijen i s gustim dlačicama dodiruje stručak.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-2 cm debeo, čvrst, pod klobukom je debeo, a prema dolje je sve tanji, ponekad je valjkast, malo je šupljikav, bjelkast, žuto-smeđ, ružičast ili ružičasto-smeđ, sitno je pahuljast.

Listići: Prilično su gusti, čvrsti, izmiješani su s mnogo lamelula, račvasti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, krem, na kraju su s mesnatoružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 8-10.2 x 5.8-6.6 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Debelo, čvrsto, svijetloružičasto, vodenasto; miriše neugodno na voće ili terpentin, a okus je vrlo ljut; na prerezu ispušta prilično ljuto mlijeko bijele boje, u dodiru sa zrakom požuti kada se nanese na rupčić.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru  s gvajakovom tinkturom trenutno postane sivo-zeleno, zatim jako zeleno, dok s fenolom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama te po parkovima i vinogradima, skoro uvijek u simbiozi isključivo s brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Ako se nepromišljeno konzumira, ova vrsta može uzrokovati vrlo neugodne gastrointestinalne tegobe. Dio autora navodi da je ova mliječnica jestiva nakon što je prethodno posoli i ukiseli, dok mnogi drugi tvrde da je treba tretirati kao otrovnu vrstu, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Po morfološkim je značajkama vrlo slična jestivim mliječnicama, međutim, zbog staništa, dosta ljutog bijelog mlijeka i iznad svega zamršeno dlakavog klobuka se ne može zamijeniti jestivim mliječnicama. Sličan izgled, ali nešto svjetlije boje i bez koncentričnih pojaseva po površini klobuka ima maljava mliječnica (Lactarius pubescens) koja je rjeđa, manjih dimenzija i bijele boje. Također je otrovna vrsta.

Lactarius trivialis - created in Finland by Allar Antson

PROSTA MLIJEČNICA

Lactarius trivialis (Fr.) Fr.

Etimologija: trivialis (lat.) = prosto, obično, trivijalno. Po rasprostranjenosti.

Engleski naziv: Tacked Milkcap

Klobuk: 4-25 cm širok, spljošteno-konveksan, zatim je ulegnut na sredini, poslije je lijevkast, mesnat, kožica se lako guli, po vlažnom je vremenu jako mazav i sluzav, a po suhom je vremenu srebrnasto svilenast, sivo-smeđe do ljubičasto-smeđe boje, prema rubu izblijedi, na kraju je s mješavinom tonova ljubičaste, oker i mesnatocrvene boje, nejasno je pojasast i često je s koncentrično raspoređenim vodenastim mrljama ili pjegama, rub je podvijen i pahuljast.

Stručak: 4-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, robustan je i lomljiv, najprije je pun, na kraju je šupalj, mazav je i sluzav, bjelkast ili svijetlosmeđ, s tamnijim je pjegama kao i po klobuku, čitava je površina s malim plitkim jamicama.

Listići: Skoro su gusti, nejednako su dugi, do stručka su račvasti, tanki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, najprije su svijetložuti ili krem-žuti, kasnije su žuto-ružičasti, na pritisak i na ozlijeđeni mjestu nastaju zelenkasto-sive mrlje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, krupno bradavičave, nepravilno mrežaste, 8.3-8.9 x 6.7-7.1 µm; otrusina je svijetložuta do krem-žućkasta.

Meso: Lomljivo, bijelo, zatim je smećkasto, ispod kožice klobuka je sivo-ljubičasto; jako miriše na voće, miris je malo neugodan, a okus je prvo slatkast, poslije je jako ljut; na presjeku ispušta dosta bijelog mlijeka koje u dodiru sa zrakom kasnije postane sivo-zeleno do sumporastožuto.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane sivo-zelenkasto, listići sa sulfoformolom polako poplave, dok se meso sa sumpornom kiselinom najprije oboji žućkasto-maslinasto pa potom postane čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u močvarnim miješanim i crnogoričnim šumama te po tresetištima planinskih predjela, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, ali i s brezama; dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa, a i blago je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ova mliječnica se po izgledu ponekad može zamijeniti s borovom mliječnicom (Lactarius vietus) ili s mliječnicama iz skupine ljute mliječnice (Lactarius pyrogalus). Uzrok sličnosti dosta promjenljiva boja. Boja može biti ljubičasta, ljubičasto-smeđa, ljubičasto-siva ili svjetlija do svijetle mesnatocrvenkaste boje, osobito kada se gljiva razvije. Prepoznatljiva je po staništu ispod crnogoričnog drveća, te po glatkom stručku i klobuku. Na listićima se mogu uočiti sitne kapljice mlijeka od kojih poprime sivo-zelenu boju. Prosta mliječnica može dosta sličiti viskoznoj mliječnici (Lactarius blennius) koja raste samo po šumama bukve, zbog čega je mogućnost zamjene isključena.

BLIJEDOŽUTA MLIJEČNICA

Lactarius tuomikoskii Kytöv.

Etimologija: U čast finskog mikologa i biologa. Risto Tuomikoski (1911-1989) bio je poznat po svom radu na proučavanju gljiva, a njegovo ime se često povezuje s opisom i klasifikacijom različitih vrsta gljiva, posebno onih iz roda Lactarius.

Klobuk: 4-16 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini, na kraju je ulegnut, svijetložut, krem-žut do žut, nije pojasast, više ili manje dlakav, rub je vunasto-dlakav, dugo je vremena podvijen.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, na bazi je zašiljen, pun, ubrzo postane šupalj, bjelkast, žućkast do žuto-smeđ, mjestimično je s malim udubinama po površini, osobito na donjem dijelu.

Listići: Vrlo su gusti, uz stručak su često račvasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti ili krem; mlijeko je bijelo, ubrzo postane sumpornožuto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 7.5-10 x 6-7.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo do žućkasto, na ozlijeđenim mjestima postane žuto-oker; miriše na voće, a okus je prvo blag, brzo postane gorak i lagano ljutkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH veoma postaje narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim šumama i parkovima, skoro uvijek u simbiozi sa smrekom, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer uzrokuje teške gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Sličan izgled, ali nešto svjetlije boje i bez koncentričnih pojaseva po površini klobuka ima maljava mliječnica (Lactarius pubescens) koja je rjeđa, manjih dimenzija i bijele boje.

RUŽNA MLIJEČNICA

Lactarius turpis (Weinm.) Fr.

Etimologija: turpis (lat.) = sramotan, ružan. Po prljavoj boji.

Engleski naziv: Ugly Milkcap

Klobuk: 3-18 cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten i jasno ulegnut na sredini, lijevkast, prilično je mazav, mesnat, tvrd, promjenljive je boje, žuto-maslinaste, prljavo maslinaste, tamnosmeđe ili crnkaste, koncentrični krugovi su uočljivi samo u mladosti, površina je dlakavo-baršunasta, rub je jako podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 cm debeo, zdepast ili valjkast, tvrd, prvo je pun, kasnije je šupalj, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, nešto je svjetliji od klobuka, žućkasto-smeđ do maslinast, često je s tamnijim pjegama i jamicama.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli ili krem, samo na dodir ispuštaju bijelo mlijeko koje u dodiru sa zrakom posmeđi, oštrica je često smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, mrežaste, 5.9-8.4 x 5-6.5 µm; otrusina je kremasto-žuta.

Meso: Vrlo čvrsto, debelo, bijelo do svijetložuto, na presjeku posmeđi ili se oboji sivo-ljubičasto; miris nije izražen ili lagan na smolu, a okus je vrlo ljut; mlijeko je bijele boje, okus je gorak i ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru  sa sumpornom i dušičnom kiselinom polako postane maslinasto-sivo, s amonijakom ljubičasto, dok meso u dodiru s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta postanei svijetlosivo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 10.10.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Na granici je jestivosti zbog ljutog okusa mesa. U nekim je sjevernoeuropskim zemljama postojala tradicija kuhanja ove mliječnice, koju su koristiti za začinjavanje drugih jela od gljiva. Međutim, postoje zabrinjavajući dokazi da je ova gljiva kancerogena, pa se stoga treba smatrati smrtno otrovnom. Otkriveno je da sadrži mutageni nekatorin (=7-hidroksikumaro(5,6-c)cinolin), te se stoga nikako ne smije konzumirati. Kuhanje smanjuje koncentraciju ovog spoja, ali ga ne eliminira u potpunosti.

Napomena: Vrlo je upadljiva vrsta i po svom izgledu daleko odskače od ostalih mliječnica tako da nije moguća zamjena s nijednom vrstom. Karakteristične je tamnozelene boje. Slična je viskozna mliječnica (Lactarius blennius) čija je zelenkasta forma uvijek djelomično žućkasta. Ružna mliječnica miriše po amonijaku i lijepe je intenzivne ljubičaste boje po čemu je uvijek prepoznatljiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 794. Ružna mliječnica (Lactarius necator (Pers. ex Fr.) Karst.), Sinonim: Lactarius turpis (Wenm.) Fr.

Lactarius uvidus - created on October 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

POKISLA MLIJEČNICA

Lactarius uvidus (Fr.) Fr.

Etimologija: uvidus (lat.) = mokro. Po staništu koje najviše voli.

Engleski naziv: Shiner Milkcap

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, nekad je slabo ispupčen, gladak, prilično je mesnat, vlažan je i blago mazav, kremast, svijetloljubičast, sivkast, oker ili sivo-smeđ, na ozlijeđenim mjestima postane ljubičast, vrlo je rijetko sa ljubičasto-smeđim koncentričnim krugovima ili uopće ne postoje, rub je tanak, gladak i dugo podvijen.

Stručak: 6-8 cm visok i 0.6-1.2 cm debeo, valjkast, ubrzo postane šupalj, ljepljiv je i sluzav, bjelkast, kremast, krem-sivkast ili okerast, s ljubičastim je mrljama po površini, cijelom je dužinom manje ili više jamičast.

Listići: Prilično su gusti, tanki, lagano se spuštaju po stručku, uz stručak su poneki račvasti, bjelkasti ili krem, samo na lagani pritisak ili na ozlijeđenom mjestu ispuštaju bijelo mlijeko i oboje se ljubičasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su lagano eliptične do kuglaste, mrežaste, bradavičave, na jednoj strani završavaju šiljato, 8-11 x 6-9 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Mekano, lomljivo, bjelkasto do žućkasto, na prerezu brzo postane ljubičasto; miris je na voće, a okus je gorak i trpak; na presjeku ispušta obilno bijelo mlijeko koje u dodiru sa zrakom ubrzo poljubičasti, okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u sjenovitim i vlažnim bjelogoričnim, crnogoričnim i miješanim šumama smreke i breze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog gorkog i trpkog okusa mesa, a i blago je otrovna, jer sadrži terpentoidne nadražujuće tvari (ugljikovodični spojevi), koje su umjereno toksične, a simptomi trovanja su probavne smetnje, poremećaj vida, poremećaj koordinacije i oštećenje organa, a latencija traje od 30 minuta do 4 sata.

Napomena: Ima još mliječnica koje na presjeku postanu ljubičaste. Ljubičasta mliječnica (Lactarius violascens) je nešto tamnija, ima koncentrične krugove po površini klobuka i raste po crnogoričnim šumama. Rasprostranjena mliječnica (Lactarius repraesentaneus) puno je veća rastom, rub klobuka je zamršeno-dlakav, pronađe se i u bjelogoričnim šumama. Skoro je ista jamičasta mliječnica (Lactarius scrobiculatus) kojoj mlijeko u dodiru sa zrakom požuti. Sve su navedene vrste jestive, osim jamičaste mliječnice i rasprostranjene mliječnice koje se smatraju otrovnim vrstama.