Russula carpini - created on June 2022 in Schierling, Germany by Elisabeth Mettler

GRABOVA KRASNICA

Russula carpini R.Girard & Heinem.

Etimologija: Carpinus (lat.) = grab. Po drvetu domaćinu s kojim je u mikoriznom odnosu.

Klobuk: 4-10 cm širok, rijetko je širi, prvo je zvonolik ili tupo stožast, kasnije se izravna i malo ulegne na sredini, nepravilan, režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan i sjajan, dosta je promjenjive boje i u različitom stupnju višebojan, uglavnom je vinski crveno-ljubičast ili djelomično zelenkast kao kod Romellijeve krasnice (Russula romellii) ili šarolike krasnice (Russula versicolor), te ružičasto-ljubičast, crveno-ljubičast, vinskicrven, svijetloljubičast, više je ili manje mjestimično maslinastozelen, žuto-zelen, smeđ, zeleno-smeđ, crveno-smeđ ili čak čitav svijetlozelen, s laganom oker nijansom, boje su ponekad izmiješane ili nejasne, često je sa hrđastosmeđim mrljama, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i izraženo narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 0.8-3.5 cm debeo, batinast, zatim je valjkast, proširen je na vrhu, često je blago zakrivljen i kasnije ižlijebljen na donjem dijelu, pun, srž je kasnije spužvasta i djelomično šuplja, bijel, na kraju je žuto-smeđ do hrđastosmeđ, s intenzitetom kao kod medne krasnice (Russula melliolens).

Listići: Gusti, rijetko su izmiješani s lamelulama, široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, vrlo su lomljivi, žumanjčanožuti, kasnije su skoro žuto-narančasti u nijansama Romellijeve krasnice ili bakrene krasnice (Russula cuprea), u starosti su s prilično velikim hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do široko eliptične, sa sitnim, izoliranim, stožastim bodljama visokim 1-1.2 µm ili čak i višim, slabo su amiloidne, 7.6-10 x 6.8-8.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-13 μm, cheilocistide su gotovo vretenaste, s vršnim su produžetkom, 60-100 x 6-12 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2.2-4 μm, malo čvornatih i valovitih, sa suženim ili kljunastim vrhom, te višesegmentnih dermatocistida, širokih 4.5-8 μm, nekih sa slabo refraktivnim sadržajem; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Osrednje je debelo i čvrsto, kasnije je mekano, bijelo, na prerezu kasnije postane žuto-smeđe u svim dijelovima; miris nije izražen ili je slab na voće, trljanjem jedva podsjeća na lišće pelargonija, kao kod cinober krasnice (Russula pseudointegra), a okus je blag ili malo je ljutkast u listićima kod nezrelih primjeraka, ali ne uvijek.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), a reakcija s gvajakovom tinkturom je intenzivna i brza, ali ponekad spora, postane plavo (++), a s fenolom tamnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi s grabom, na glinenasto-pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje do slabe kvalitete.

Napomena: Raste u šumama graba na glinenasto-vapnenastom tlu, zajedno s lilastom krasnicom (Russula lilacea), promjenjivom krasnicom (Russula versatilis), svilenkastom krasnicom (Russula sericatula) i nekoliko drugih vrsta koje nisu strogo ograničene na grab. Prepoznatljiva je po srednje maloj veličini, zvonolikom klobuku na početku razvoja, vrlo varijabilnim bojama, ujednačenim ili češće višebojnim, od crvene do crveno-ljubičaste, ružičasto-ljubičaste, maslinastozelene, ljubičasto-smeđe, često s hrđastooker mrljama, širokim i lomljivim listićima, žumanjčanožutim, koji oslobađaju otrusinu u skladu s IVd-e, mesu koje na prerezu postane žuto-smeđe, blagom okusu, najviše blago ljutom u nezrelim litićima, neizraženom mirisu, te brzoj i intenzivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom. Spore su s karakteristično visokim, izoliranim bodljama, zbog čega se miješa sa smeđokožom golubačom (Russula integra), te sa višesegmentnim dermatocistidama s minimalno refraktivnim sadržajem. Struktura pileipelisa je svrstava u podsekciju Integriforminae. Postoji rizik od zamjene s mirisnom krasnicom (Russula odorata), jednom od najčešćih vrsta iz podsekcije Puellarinae sa žuto-narančastim sporama, koja najčešće raste ispod bjelogoričnog drveća, uključujući grab, a prepoznatljiva je po intenzivnom i općenitom žućenju, ne previše tamnim listićima, bez jasnog narančastog odsjaja u zrelosti, a otrusina je IVc. Romellijeva krasnica je prilično raširena vrsta u šumama graba, iako je prilagođena rastu pod raznim bjelogoričnim drvećem, a odlikuje se mesnatijom i kompaktnijom strukturom, bojama koje nisu toliko polikromne i šarene, odsutnošću žućenja, te drugačijim mikroskopskim karakteristikama. Smeđokoža golubača uglavnom  raste u planinskim crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu, veličina i mesnatost su izraženiji, promjena boje je slaba, listići su blago žućkasti kao rezultat nešto svjetlije otrusine, oko IVc. 

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 972. str. Russula carpini Heinem. & Girard

Russula cavipes - created on September 2015 in Spiazzi di Gromo (BG), Italy by Fabio Mauri

ŠUPLJONOGA KRASNICA

Russula cavipes Britzelm.

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, s grbicom na sredini, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, nepravilan, brazdast, često je valovit, kožica se lako guli do 2/3 promjera ili malo više, vlažan i sjajan, dosta je višebojan, ružičasto-ljubičast do sivkasto-ljubičast, na sredini je iste boje ili maslinastozelen, ljubičast s crnkastom sredinom, intenzivno plavkasto-ljubičast kao kod postojane krasnice (Russula firmula), te sivo-zelen, sivo-ljubičast, ljubičasto-smeđ ili maslinasto-crnkast kao kod modrikaste krasnice (Russula parazurea), ponekad je prošaran bjelkastim mrljama, rub je svjetliji, jasno narebran i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, gotovo je vretenast do lagano batinast, ponekad je i valjkast, općenito nije proširen na vrhu, pun, srž je ubrzo spužvasta i komorasta, naboran, svilenkast, bjelkast, više ili manje žuti od baze.

Listići: Razmaknuti, prilično su široki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, često su račvasti uz stručak, lomljivi, bjelkasti do svijetlokrem, na kraju su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim bodljama visokim do 1.6 µm, prilično povezanim vrlo tankim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.5 x 6.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 45-60 x 10-14 μm, cheilocistide su vretenaste, 70-140 x 9-18 μm, pileipelis se sastoji od tupih, tankih hifa, širokih samo 2-4 μm, te uglavnom jednosegmentnih, valjkastih do gotovo vretenastih dermatocistida, tupih, šiljastih ili glavičastih na vrhu, produženi dio je više ili manje dug i tanak, a trbuh je širok 6-11 μm; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Vrlo je čvrsto, bijelo, na prerezu jako požuti; miriše na lišće pelargonija, osušeno ponekad na usoljene inćune, kao kod vrsta iz podsekcije Violaceinae, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), reakcija s gvajakovom tinkturom je negativna ili postane svijetloplavkasto (--), s fenolom crvenkasto-smeđe, meso i listići s amonijakom ružičasti (ponekad vrlo slabog intenziteta i nakon nekog vremena), a s KOH crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće jelom ili smrekom, u mahovini, na vlažnom i močvarnom tlu, često zajedno sa jelovom rujnicom (Lactarius salmonicolor).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod jele, često zajedno sa jelovom rujnicom, rjeđe ispod smreke, te maloj veličini i lomljivosti, mogućoj grbici na sredini klobuka, vlažnoj i sjajnoj kožici, vrlo varijabilnim i šarenim bojama, uočljivo razmaknutim listićima, izvorno bjelkastim, koji talože svijetlokrem otrusinu i stručku koji nikada nije sa crveno-ljubičastom nijansom (značajka po kojoj se razlikuje od ostalih vrsta iz podsekcije Sardoninae). Organoleptička i kemijska svojstva mesa su dosta neobična, reakcija sa gvajakovom tinkturom je negativna, a sa amonijakom pozitivna, okus mesa je ljut, miris ugodan i intenzivan na pelargonije i na prerezu uočljivo požuti. Ista reakcija sa amonijakom susreće se samo kod sardoniks krasnice (Russula sardonia), koja se jasno ističe po gotovo tvrdom mesu, stručku koji je često sa ružičasto-ljubičastom nijansom, svijetložutim listićima, slabom mirisu i staništu u šumama bora. Queletova krasnica (Russula queletii) mnogo rjeđe raste ispod jele, a razlikuje se po ljubičastoj nijansi stručka, mesu koje ne požuti, pozitivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom, a negativnoj sa amonijakom. Lomljiva krasnica (Russula fragilis) je prepoznatljiva po odsutnosti grbice na sredini klobuka, fino nazubljenoj oštrici listića, nepromjenjivom mesu i mirisu mesa na kolače. Varijetet Russula cavipes vr. abietina se razlikuje od tipične vrste po rastu ispod smreke, na vapnenastom tlu, mnogo manjem klobuku, širokom 2-5 cm, izraženijem žućenju mesa na prerezu, izraženije dekoriranim sporama i višesegmentnim dermatocistidama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 884. Šupljonoga krasnica (Russula cavipes Britz.), Sinonim: Russula violacea ss J.Schaffer; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 636. str., Russula cavipes Britzmayr

Russula cessans - created on November 2006 in Cornudilla, Burgos, Spain by Felipe Hidalgo

BOROVA KRASNICA

Russula cessans A.Pearson

Engleski naziv: Tardy Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i ulegne na sredini, uglavnom je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, vlažan je i sjajan, dosta je promjenjivih boja, tipično je ružičasto-crven, vinskicrven, crveno-ljubičast, ružičasto-smeđ kao kod jestive krasnice (Russula vesca), crven, tamniji do crnkast na sredini kod veće zasićenosti, međutim općenito svjetliji, ružičast na rubu, rijetko je smeđ, na sredini može biti izblijeđen, oker ili čak maslinasto-oker, vrlo je rijetko maslinastozelen, gotovo ujednačeno ili mjestimično limunastožut, kremast, bakrenosmeđ, tamnoljubičast, kao kod postojane krasnice (Russula firmula) ili čak potpuno tamnosmeđ ili ljubičasto-smeđ, kao kod smeđokože golubače (Russula integra), rub je gladak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izravnat, ponekad je valovit, na kraju je blago narebran.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, uglavnom je blago batinast, malo je proširen na vrhu, naboran, pun, srž je kasnije omekšana i grudvasta, na kraju je šuplja, bijel, na kraju posmeđi, trljanjem malo potamni.

Listići: Osrednje su gusti, široki, tanki, prirasli, dosta su račvasti ili anostomozirajući, lomljivi, svijetložuti, bez narančastog odsjaja.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, s tupim, stožastim bradavicama visokim 0.6-0.8 µm, povezanim prilično debelim grebenima koji tvore barem djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.6-10 x 5.6-8.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-50 x 10-12.5 µm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 50-95 x 6-12 µm, pileipelis se sastoji od uglavnom stanjenih ili zašiljenih hifa, širokih 3-5 μm, te tupih, višesegmentnih, valjkastih dermatocistida, s trbuhom širokim 5-12 μm; otrusina je svijetložuta do žuta (IVb-c).

Meso: Prilično je čvrsto, bijelo do bjelkasto, kasnije postane lagano žuto-smeđe; miris nije izražen, na kraju je ugodan na voće, a okus je blag, listići u mladosti mogu biti jedva primjetno ljutkasti.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-narančasto (+), s fenolom smećkasto, s gvajakovom tinkturom je obično slaba i spora (--), a reakcija s formalinom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično sa borom, ali i smrekom ili arišem, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Za ovu je jesensku vrstu možda prenaglašena karakteristika rasta ispod borova. Ova vrsta iz podsekcije Laricinae može se pojaviti krajem kolovoza, čak i u obalnim borovim šumama. Srednje je velika vrsta, s uglavnom glatkom i sjajnom kožicom klobuka, najčešće vinskicrvene boje, žućkastim listićima u zrelosti, otrusnom oko IVb, bijelim stručkom, blago promjenjivim mesom, blagom ili prolazno ljutkastom okusu u nezrelim listićima, neprimjetnom mirisu kod mladih primjeraka, a zatim jakim i ugodnim mirisom na voće tijekom truljenja. Raste ispod borova na pjeskovitom tlu. Pitanje boje donekle drugačije, budući da je, unatoč dobro poznatom sklonosti prema vinskicrvenom pigmentu, ispitivanje velikog broja plodnih tijela otkrilo neočekivana svojstva. Ova polikromija činila se posebno očitom kod primjeraka kod kojih je, u kombinaciji s vrlo povoljnim godišnjim dobima, primjećena pojava cijelog niza primjeraka različitih boja, od crveno-ružičaste, crveno-ljubičaste, bakrenosmeđe, limunastožute sa zelenkastom sredinom, ujednačene maslinastozelene, djelomične ili potpune oker, sve do krem-smećkaste. Pronađeni su i smeđi primjerci, koji donekle podsjećaju na smeđokožu golubaču. Unatoč tom neočekivanom rasponu boja i drugih karakteristika, opisana je vrsta u normalnim uvjetima s prilično monotonim karakteristikama. Ta monotonija se odnosi i na spore, gotovo kuglaste, prilično velike i sa izraženim grebenima koji tvore mrežasti uzorak, dok je slučaj pileipelisa donekle drugačiji, budući da se uz oblike s relativno kratkim i tupim vršnim segmentom nalaze i drugi s dugim zašiljenim hifama. Na kamenjaru u svijetlim obalnim šumama bora raste Tirenska krasnica (Russula tyrrhenica), koja je vrlo slična po vanjskom izgledu, a razlikuje se po slabo primjetnom ljutkastom okusu, svjetlijim listićima u zrelosti, boji otrusine IId-IIIa i mogućoj prisutnosti crveneno-ljubičaste nijanse na stručku. Mirisna krasnica (Russula odorata) se prepoznaje po nešto manjoj veličini i mesnatosti, rano narebranom rubu klobuka, žućenju i staništu ispod bjelogoričnog drveća.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1251. str. Russula cessans A. Pearson

ZELENKASTA KRASNICA

Russula chloroides (Krombh.) Bres.

Etimologija: chloros (gr.) = zeleno, žućkasto-zeleno. Po boji.

Engleski naziv: Blue Band Brittlegill

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je konveksan,  kasnije je otvoren i duboko ulegnut na sredini, ljevkast, više ili manje nepravilan, režnjast, površina je suha i naborana, praškasta, kožica se vrlo kratko guli, u početku je bijel, kasnije postaje krem, s hrđastosmeđim pjegama i mrljama, postupno postaje sve tamniji, rub je tanak i dugo vremena podvijen, zatim se izravna i izvrne prema gore, gladak, nije narebran.

Stručak: 2.5-5.8 cm visok i 2-3 cm debeo, tvrd, vrlo je kratak, valjkast, sužava se prema bazi ili je proširen na vrhu, najprije je pun, kasnije je šupalj, bijel, nekad je sa zelenkastim pojasom na vrhu, a taj pojas nije uvijek cjelovit, kasnije postaje oker ili smeđ, površina je žiličasta i fino hrapava, blago baršunasta.

Listići: Veoma su gusti, 8-16/cm, vrlo su uski, široki 4-5 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, račvasti su uz stručak, na bazi su spojeni poprečnim žilicama, linearno se sužavaju na krajevima, spuštaju se po stručku, samo su malo lomljivi, čak su i pomalo elastični, bijeli do krem, poslije su sa sivkasto-zelenim odsjajem, po suhom jasno pozelene, kasnije postaju smeđi, počevši od oštrice.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s prilično su izoliranim velikim, stožastim ili pravokutnim bodljama visokim 1.3-1.6 µm povezanim vrlo tankim spojnim linijama koje tvore u djelomični mrežasti uzorak, 8-11.2 x 7.2-8.8 µm, bazidije su 4-sporne, velike, 48-70 x 10-15 μm, cheilocistide su vretenaste, široke su 7-13 μm i jasno duže od 100 μm, pileipelis se sastoji od velikih hifa, širokih 4.5-8 μm i valjkastih dermatocistida približno iste širine (cromushrooms; bazidiospore su (8) 9.1 - 10.6 (11.5) × (6.2) 7.9 - 9.3 (10.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.5), N = 200, Me = 9.9 × 8.6 µm, Qe = 1.2, bazidije su 48.5-70.8 × 12.3-15.7 µm, N = 22, cheilocistide su 42.7-86.6 × 7.2-10.6 µm, N = 29); otrusina je bijela do bjelkasta (Ia-b).

Meso: Tvrdo, čvrsto, lomljivo, bjelkasto, u dodiru sa zrakom posmeđi i mjestimično blago pozeleni; miris je neugodan na ribu s voćnim notama, izraženiji u mladosti, a okus je umjereno ljut u listićima i traje oko 10 sekundi.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), s gvajakovom tinkturom brzo plavo-zeleno (++), reakcija s fenolom je nakon 15 minuta negativna, nakon 1-2 sata postane sivo-ljubičasto, a s KOH negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, češća je u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, na vapnenastom ili glinenastom tlu, ali i na kiselijim tlima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, a posljednje tri su snimljene 6.10.2026., na lokalitetu Oštrica u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete neugodnom okusu mesa.

Napomena: Pripada sekciji Lactaroides u kojoj se nalazi slična modrolisna krasnica (Russula delica), od koje se razlikuje po relativno tankom stručku, duboko udubljenom ili ljevkastom klobuku, gustim i uskim listićima te prilično živopisnoj crveno-narančastoj reakciji mesa sa željeznim sulfatom (FeSO4), koja se smatra značajnom, ali se rijetko uočava). Mikroskopski je karakteristična po sporama sa istaknutim bodljama i sporadičnim, tankim spojnim linijama, međutim, njihove dimenzije znatno variraju, od 7-11 x 6-8.7 µm do 6.5-8 x 6.6.7 11 µm kod sinonima Russula chloroides var. parvispora. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 848. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides Krbh.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 196. str., Russula chloroides (Krombholz) Bresadola var. chloroides Bresadola 1900

Russula cistoadelpha - created on November 2012 in Ourense, Spain by julian_alonso

BUŠINOVA KRASNICA

Russula cistoadelpha Jul.Schäff.

Etimologija: Cistus (gr.) = bušin + -adelphos (gr.) = brat, sestra, srodna. Po staništu.

Klobuk: 2.5-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i uglavnom ulegnut na sredini, nepravilan, često je režnjast, kožica se guli do 1/2 promjera, ljepljiv i sjajan, ružičasto-ljubičast do vinskicrven, sredina je je s više ili manje izblijedjelom oker-maslinastom nijansom i hrđastosmeđim mrljama, ponekad je s izmiješanim bakrenosmeđim ili sivkasto-smeđim nijansama, dok opsežna žuto-oker diskoloracija na kraju preplavljuje cijelu površinu, ponekad je ljubičast s crnkastom sredinom ili čak lijepe, svijetle i zasićene crvene boje trešnje, dok formu Russula cistoadelpha f. pseudounicolor karakterizira zasićeni plavkasto-ljubičasti pigment, rub je narebran u zrelosti.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, rijetko je gotovo batinast, više ili manje proširen na vrhu, pun, srž je kasnije omekšana, bijel, na kraju požuti do šafranastožutih tonova.

Listići: Osrednje su gusti, široki su 4-7 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, suženi ili zaokruženi uz stručak, usko su prirasli, nekad izgledaju gotovo slobodni, lomljivi, bijeli, kasnije su krem s oker odsjajem, na kraju su oker-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s malim bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, povezanim tankim grebenima i rijetkim spojnim linijama koji tvore djelomični mrežasti uzorak, 7-9 x 5.5-6.4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 34-45 x 8-10.5 µm, cheilocistide su vretenaste, s tupim ili glavičastim vrhom, 50-80 x 9-11 µm, pileipelis se sastoji od tupih hifa širokih 2.5-5.5 µm, te valjkastih dermatocistida širokih 4-9 µm, višesegmenatnih; otrusina je svijetlooker (IIIa).

Meso: Umjereno je debelo i čvrsto, bijelo, na prerezu izraženo žuti, osobito u stručku, u srži i u bazi; miriše slabo na voće, a okus je nakon 5-7 sekundi umjereno ljut, ponekad je potpuno blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna (++), s formalinom negativna, a mesa i listića s amonijakom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, po šikarama, u grmlju, rubovima šuma ili čistinama, u simbiozi s različitim vrstama bušina, bijelim bušinom (Cistus salviifolius) i ljepljivim bušinom (Cisus monspeliensis), na vapnenastom i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po svom odnosu s kamenjarom u mediteranskom području, iako taj odnos nije potpuno isključiv, vlažnoj i sjajnoj kožici klobuka, uglavnom ljubičastoj na početku, zatim izbijedi do oker ili djelomično maslinastih tonova, kao i zasićenoj ljubičastoj koja slabo izblijedi kod Russula cistoadelpha f. pseudounicolor, krhkom mesu koje brzo požuti, umjereno ljutom okusu, slabom ili neprimjetnom mirisu na voće, oker otrusini, izduženim sporama dekoriranim gustim, niskim bradavicama koje tvore različito razvijeni mrežasti uzorak, dok se pileipelis sastoji od isprepletenih, valjkastih hifa i višesegmentnih dermatocistida, što dosta neobično za vrste iz sekcije Tenellae. Unatoč dobro poznatom i potvrđenom afinitetu prema bušinu, ova je vrsta nekoliko puta pronađena u sjenovitim šikarama hrasta crnike (Quercetum ilicis), jasno povezana s drvolikim vrijesom (Erica arborea). Slična se šarolika krasnica (Russula versicolor) lako razlikuje po rastu ispod različitih vrsta breza. S druge strane, kada se pronađe u sjenovitom grmlju, daleko od bušina, žućenje mesa bi trebalo smanjiti mogućnost zamjene s vitkim primjercima Russula annae, koja se razlikuje po blagom okusu i dominaciji dvaju pigmenata, žutog i ružičasto-smeđeg, dok su spore jasno kuglaste, a pileipelis s prozirnim, višesegmentnim dermatocistidama. Primjerci s ujednačenim vinskicrvenim klobukom ili više ili manje plavkastim lako se zamijene s vrlo rijetkom jednobojnom krasnicom (Russula unicolor), koja raste ispod breza, međutim manje intenzivno požuti i ima nešto manje i kuglaste spore. 

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1170. str. Russula cistoadelpha M.M. Moser & Trimbach

Russula citrinochlora - created on September 2016 in Lunder, Våler (Øs), Øs, Norway by Per Marstad

OKERZELENKASTA KRASNICA

Russula citrinochlora (Krombh.) Britzelm.

Etimologija: citrinus (lat.) = limunastožut + choloros (gr.) = zelenkast, svjež. Po boji klobuka.

Klobuk: 3-5.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se proširi i malo ulegne na sredini, cjelovit, ponekad je nepravilno režnjast, fino je pahuljast u mladosti, ubrzo je gladak, malo je mazav i sjajan po vlažnom vremenu, bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera, u mladosti je rub ili čitava površina tamnosmeđa, također sivkasto-smeđ do narančasto-smećkast, narančasto-crven, prema sredini prelazi u čistu žutu ili izblijedi, ponekad je potpuno bez smeđe i žuto-zelenkaste boje na rubu ili čitavoj površini, svijetložut, žućkasto-smeđ, zelenkast ili sivkasto-crvenkast, u starosti je sivkast ili žućkasto-siv, s ružičasto-narančastim ili maslinasto-smeđim odsjajem, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 0.7-1.9 cm debeo, često je isti ili kraći od širine klobuka, valjkast ili blago batinast, bijel, može biti sa žutom, smeđom ili zelenom nijansom klobuka, pahuljast, gladak, kasnije jasno posivi u kao kod žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca).

Listići: Prilično su gusti, oko 10/cm na rubu klobuka, 3-5 mm široki, ponekad su izmiješani s rijetkim lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, tanki, lomljivi, bjelkasti, na kraju su krem sa sivkastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su uglavnom široko eliptične, s bradavicama visokim do 0.5 µm, povezanim tankim spojnim linijama koje tvore uglavnom potpuni ili rjeđe nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 8-9.5 x 6.5-8 µm, mogu biti i 7.2-9.8 x 6.6-8 μm, Q = 1.2-1.3, bazidije su 2-4-sporne, batinaste, 35-50 x 8-10 μm, cheilocistide su batinaste, s tupim vrhom, rjeđe su sužene ili s kratkim produžetkom, 50-70 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih valjkastih hifa, širokih 3-6 μm, te dermatocistida, vrlo neupadljivih zbog malih dimenzija i slabo refraktivnog sadržaja, valjkastih ili donekle batinastih, širokih su 5-10 μm, s jednim ili više segmenata; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Čvrsto, u sredini stručka je mekano, bijelo, na prerezu postane lagano sivkasto; miris je slab i neodređen, a okus je blag ili malo ljutkast u listićima kod mladih primjeraka.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto, normalnog intenziteta (+), s fenolom tamnosmeđe, reakcija s gvajakovom tinkturom je spora i normalnog intenziteta (+), a s formolom i amonijakom je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, u prijelaznim područjima s travnatim površinama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom ili brezom, na suhim ili vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po bjelkastim listićima, ljutkastom okusu, mesu koje posivi i žuto-zelenom klobuku slična je žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca), koja je većih dimenzija, s debljim i čvršćim mesom, bijelim stručkom s oker bazom koja u dodiru sa KOH pocrveni. Istih je karakteristika i Russula atropurpurea var. dissidens, koja je prilično česta u mediteranskom području, a prepoznatljiva je po većim dimenzijama i čisto bijeloj, a ne svijetlokrem otrusini.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 545. str., Russula citrinochlora Singer

Russula clariana - created on November 2012 in Ciudad de Oviedo, Spain by Marián Alvarez Fidalgo

TOPOLOVA KRASNICA

Russula clariana R.Heim ex Kuyper & Vuure

Etimologija: clarus (lat.) = jasan, sjajan, svijetao, bistar. Po boji.

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se proširi i široko ulegne na sredini, često je režnjast, valovit, kožica se guli do 2/3 promjera ili malo kraće, sjajan po vlažnom vremenu, zatim je bez sjaja i fino raspucan (koristiti ručno povećalo), ponekad je gotovo baršunast, prekrasne je gotovo ujednačene tamnoljubičaste boje, kao kod postojane krasnice (Russula firmula), ili vinskicrven sa crnkastom sredinom, s crveno-ljubičastim do ružičasto-ljubičastim pjegama kao kod jestive krasnice (Russula vesca), također može biti oker na sredini, nekad je mjestimično maslinastozelen ili sivo-zelen, djelomično smećkast, rijetko žućkasto-smeđ, ponekad je gotovo u potpunosti smeđ ili žut, rub je gladak, ponekad je kratko narebran u starosti, ali ne uvijek.

Stručak: 4-7.5 cm visok i 1.2-2.8 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast ili tipično batinast, više ili manje zakrivljen i ponekad napuknut pri dnu, pun, srž je kasnije mekana i grudvasta, naboran, bijel, kasnije izraženo posivi zbog vlage.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s lamelulama, trbušasti, prirasli, lomljivi, bjelkasti, kasnije su s jasnim sivkastim odsjajem, na ozlijeđenim mjestima su sivo-zeleni.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sa stožastim bradavicama visokim do 0.7 µm, povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore potpuni ili nepotpuni mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.5 x 6.4-8 µm ili nešto veće, 8-10.5 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 10-13 μm, cheilocistide su gotovo batinaste, s dužim ili kraćim vršnim produžetkom, 40-75 x 8-12 μm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 4-5.7 μm, te višesegmentnih, nepravilnih ili blago batinastih dermatocistida, širokih 5.8-12 μm; otrusina je svijetlokrem (IIa).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, promočeno je sivkasto, kasnije je s mjestimičnim zelenkasto-sivim mrljama; miris je isprva jak na lišće pelargonija, u starosti je poput usoljenih inćuna ili sušenog bakalara, a okus je ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s formalinom nakon nekoliko minuta ružičasto, reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, vrlo slaba i spora, a ponekad brza i normalnog intenziteta (+-), te površina stručka s formalinom intenzivno ružičasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom plutnjakom, hrastom crnikom ili bijelom topolom (Populus alba), u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristične značajke uključuju ne previše svijetli, višebojni i neprozirni klobuk, vrlo svijetle listiće koji talože krem otrusinu prema bazi stručka, meso koje posivi zbog vlage, okus je ljut, a miris je dvostruk, isprva na pelargonije, u starosti na usoljene inćune, spore su gotovo kuglaste, sa gustim mrežastim uzorkom, a pileipelis se sastoji od prilično krupnih, polimorfnih hifa, valjkastih ili vijugavih, mjestimično suženih, te velikih, višesegmentnih dermatocistida. Od brojnih sličnih vrsta s bijelim sporama i višebojnim klobucima iz linije Atropurpurea, razlikuje se po jakom mirisu na pelargonije, zatim na usoljene inćune, te svijetlokrem otrusini. Izraženo sivljenje može podsjećati na sličnu tamnopurpurnu krasnicu (Russula atropurpurea), koja je prepoznatljiva po blagom mirisu na voće, umjerenoj ljutini mesa i čisto bijeloj otrusini. Većina vrsta iz podsekcije Sardoninae prepoznatljiva je po rastu ispod crnogoričnog drveća i prisutnosti crvenkasto-ljubičastog pigmenta na stručku. Među njima, samo se šupljonoga krasnica (Russula cavipes) može usporediti sa vrstama iz posekcije Violaceinae, zbog osrednje kompaktnosti, odsutnosti pigmenta na stručku i mirisu na pelargonije. Međutim, listići postaju žuti, a ne sivkasti i raste u crnogoričnim šumama smreke ili jele. Nuragijska je krasnicea (Russula nuragica) slična po ljutkastim listićima, rastu ispod hrasta crnike, veličini, sivkastom i plavkastom ili djelomično ljubičastom klobuku, ali se razlikuje po svijetložutoj otrusini i listićima u zrelosti, odsutnosti mirisa i jedva primjetnoj ljutini mesa. Ostaje pitanje razlikovanja od jasikine ljutice (Russula pelargonia), koja je minijaturni dvojnik opisan vrste, od koje se ne može uvijek jasno razlikovati. Romagnesi je odredio karakteristike za razlikovanje dviju vrsta, a one su manja veličina i veća lomljivost, manje izražena ekscentričnost stručka, uočljivo narebrani rub u zrelosti, ujednačenije boje, umjereno sivljenje, više i šiljastije bradavice spora, slaba reakcija sa gvajakovom tinkturom i manje ograničeno stanište.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 604. str., Russula clariana Heim ex Kuyper & Vuure

Russula claroflava - created in Finland by Esa Borén

SJAJNOŽUTA KRASNICA

Russula claroflava Grove (1888)

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + flavus (lat.) = žuto. Po boji.

Engleski naziv: Yellow Swamp Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je otvoren i ponekad s prolaznom i jedva vidljivom grbicom, na kraju je malo ulegnut na sredini, kožica se guli preko 1/2 promjera, rijetko samo do sredine, gotovo je gladak, nekad je valovit, u početku je vlažan i sjajan, kasnije je manje ili više suh i djelomično sjajan, lijepe je sumporastožute ili limunastožute boje, dosta ujednačene ili svjetlije na rubu, rijetko je s nježnim primjesama zelene, rub je gladak, samo je u starosti slabo narebran.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.2-2 cm debeo, više ili manje valjkast, blago je proširen na vrhu, ali ne uvijek, ponekad je stisnut, pun, srž je kasnije omekšana i spužvasta, bjelkast, kasnije je s oker ili limunastožutim mrljama na dnu, polako sivi počevši od vrhova nabora, na kraju pocrni.

Listići: Gusti, široki su 6-9 mm, prilično su debeli, uglavnom su bez lamelula, zaokruženi su uz stručak, prirasli, mogu izgledati gotovo slobodno, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su oker, vremenom postupno crne, počevši od oštrice i nagnječenih dijelova.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s brojnim, uskim, stožastim bradavicama visokim 0.35-0.7 µm, prilično povezanim lančano ili tankim spojnim linijama, koje tvore djelomični mrežasti uzorak, 8-9.6 x 6.4-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 36-55 x 9.5-16 μm, cheilocistide su batinaste ili gotovo vretenaste, 50-95 x 7-12.5 μm, pileipelis se sastoji od vrlo tupih, batinastih hifa, širokih 3-5 μm, te valjkastih, uglavnom kratkih, tupih primordijalnih hifa, širokih 4.5-6.5 μm, sa srednje dugim segmentima; otrusina je tamnooker (IIIc).

Meso: Čvrsto ili relativno žilavo, bijelo, kasnije posivi, nakon toga postane sivkasto-crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto, zatim sivkasto-ružičasto (-), s fenolom crvenkasto-smeđe, s formalinom sporo ružičasto-narančasto, s gvajakovom tinkturom polako i intenzivno plavo-zeleno (+), a listići s anilinom polako crveno-smeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, topolom trepetljikom (Populus tremula) ili johom, na močvarnom ili relativno suhom terenu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: U usporedbi s drugim vrstama iz podsekcije Integroidinae, ova je krasnica prepoznatljiva po kombinaciji lako prepoznatljivih karakteristika koje uključuju sporo crnjenje plodnog tijela, sumporastožutu ili limunastožutu pigmentaciju na klobuku, rijetko s primjesom zelene, stanište na močvarnim terenima ispod breze ili drugog higrofitskog bjelogoričnog drveća, osobito topole i johe. Što se tiče mirisa mesa, različiti autori navode da miriše na cvjetove kaline (Ligustrum vulgare), voće ili med. Mikroskopski je karakteristična po srednje velikim sporama, povezanim kratkim spojnim linijama u djelomični mrežasti uzorak, te pileipelisa s primidijalnim hifama širokim 4.5-6.5 μm. Kombinacija karakteristika "žuti klobuk, žuta otrusina, crnjenje mesa" susreće se kod žutog varijeteta ljupke krasnice (Russula seperina var. luteovirens), koja raste na suhim mjestima ispod hrastova, osobito zimzelenih i prvenstveno u mediteranskoj regiji. Lako se zamijeni sa blijedom krasnicom (Russula decolorans), prvenstveno zbog izvješća o postojanju varijeteta sa žutim klobukom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 857. Sjajnožuta krasnica (Russula claroflava Grove), Sinonim: Russula flava (Rom.) ap. Lindbl.; Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1430. str. Russula claroflava Grove

Russula clavipes - created on September 2017 in Ketunpesävaara, Finland by Tero Taipale

BATINASTONOGA KRASNICA

Russula clavipes Velen.

Etimologija: clava (lat.) = palica, toljaga + pes, pedis (lat.) = stopalo, noga. Po obliku stručka.

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je polukuglast zatim je konveksan do izravnat i ulegnut na sredini, po vlažnom vremenu je ljepljiv, kožica se guli do 1/2 promjera, dosta je promjenjive boje, smeđ, žuto-zelen, maslinastozelen, zeleno-smeđ, često je s ružičastom nijansom na rubu, na sredini je obično tamniji, rub je slabo narebran u starosti.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, upadljivo je batinasto zadebljan na dnu, pun, vremenom postaje spužvast i šupalj, bijel, mjestimično je ružičastom nijansom do potpuno ružičasto-ljubičast, s vremenom ili trljanjem postaje smeđ.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, često se račvaju uz stručak, lomljivi, bjelkasti, krem, svijetložuti do oker, u starosti posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.4-0.8 µm, rijetko povezanim spojnim linijama, amiloidne, 8-9 x 6.5–7 µm; otrusina je oker (IIIb).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu požuti ili posmeđi; miriše na haringe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka s FeSO4 postane tamno maslinastozelena (++), a s anilinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, arišem ili borom, u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Pripada podsekciji Xerampelinae. Slična je zelena krasnica (Russula aeruginea), koja ima malo papreno meso, osobito listići, te smeđezelena krasnica (Russula heterophylla), koja raste u bjelogoričnim šumama i ima manje spore.

Russula consobrina - created on July 2019 in Pullola, Finland by Tarja Siuvatti

SUMRAČNICA

Russula consobrina (Fr.) Fr.

Etimologija: consobrinus (lat.) = bratić. Po sličnosti sa krasnicama iz skupine sa smrdljivom krasnicom (Russula foetens).

Klobuk: 5-18 cm širok, mesnat, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i pupčasto ulegnut na sredini, ponekad je valovit, kožica se guli do oko 2/5 promjera, sjajan, ljepljiv ili čak mazav po vlažnom vremenu, pepeljastosiv, sivo-smeđ, tamnosmeđ ili blago crvenkast, ponekad je s više ili manje jasnom zelenom nijansom, rub je postupno sve svjetliji, fino je crtast, a crtice su tamnije od osnove, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 4-13 cm visok i 1.5-3.2 cm debeo, robustan, često je deformiran, valjkast, malo je zadebljan na sredini ili prema dnu, pun, srž je na kraju omekšana i šupljikava, isprva je bijel, kasnije posivi ili postane sivo-smećkast, ali ne uvijek.

Listići: Gusti, široki su 4-6 mm, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama različite duljine, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bjelkasti ili s blagim ružičastim odsjajem, na kraju su kremasti, oštrica je nazubljena i smeđa u starosti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s sitnim su bradavicama visokim do 0.6 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore gusti mrežasti uzorak, 8-10.2 x 6.8-8.3 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-58 x 11-14 μm, cheilocistide su vretenaste, s relativno malo sadržaja, 54-85 x 10-14 μm, pileipelis se sastoji od  krupnih, valjkastih ili nepravilnih hifa, širokih 3-7.5 μm, te brojnih dermatocistida, širokih 5-12 μm, s više ili manje segmenata, batinastih ili glavičastih na vrhu, višestruko stisnutih poput vrata ili ekscentričnih, bez inkrustacija; otrusina je krem (IIb-c).

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane sivkasto-ružičasto, u starosti i provodnjeno je sivkasto; miris je slab na voće, a okus je vrlo ljut u svim dijelovima.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetlo ružičasto-sivo (+), s formalinom ružičasto, s fenolom smećkasto, s formalinom brzo crveno, reakcija s gvajakovom tinkturom je slaba i spora, gotovo nepostojeća (-), s alfa-naftolom gotovo negativna, mesa i listića s amonijakom negativna, a s anilinom postanu ružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, samo u močvarnim ili jako vlažnim područjima, češća je na sjeveru Europe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo ljutog okusa.

Napomena: Raste karakteristično u močvarnim crnogoričnim šumama u tresetnoj mahovini (Sphagnum) ili drugim vrstama mahovine. Međutim, ne bi trebala biti vrsta koja striktno raste u tresetnoj mahovini, jer je pronađena i po višim planinskim predjelima, na tepihu od iglica crnogoričnog drveća, u blizini mahovine, poput lasičje krasnice (Russula mustelina). Prepoznatljiva je po klobuku koji je sluzav, tamno sivo-smeđ, bijelo-sivkast ili krem-maslinast, stručak je često mjestimično sivo-smeđ, meso na prerezu postane sivkasto-ružičasto, okus je ljut, miris blag na voće, otrusina krem, IIb ili IIc, spore su prilično krupne, gotovo kuglaste i sa gustim mrežastim uzorkom, a pileipelis se sastoji od velikih, vijugavih hifa, te višesegmentnih i višestruko suženih dermatocistida. Kemijske reakcije su jedinstvene, meso u dodiru sa formalinom postaje ružičasto, a reakcija sa FeSO4 i s gvajakovom tinkturom je slaba. Među vrstama s kojima bi se mogla zamijeniti, posebnu pozornost obratiti na neke vrste iz podsekcije Foetentine, iz linije Pectinata. U tom smislu bi jako ljuti okus mesa, sivo-smeđa nijansa stručka i crvenjejenje u dodiru sa formalinom mogli podsjećati na kamember krasnicu (Russula amoenolens), koja se razlikuje po izraženo narebranom rubu klobuka, rastu u suhim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, čak i u mediteranskom području. Isti obrazac koristi se za razlikovanje od sestrinske krasnice (Russula sororia), koja je nešto veća i koju Fries nije slučajno prepoznao kao sestru opisane vrste.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 587. str., Russula consobrina (Fries : Fr.) Fries

Russula cremeoavellanea - created on August 2024 in Nurme küla, Estonia by Allar Antson

KREMASTOSMEĐA KRASNICA

Russula cremeoavellanea Singer

Etimologija: cremeus, cremeo (lat.) = kremast, boje kreme + avellaneus (lat.) = boje lješnjaka, smećkast. Po boji.

Engleski naziv: Cream Brittlegill

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i blago ulegne na sredini, uglavnom je pravilan, kožica se guli do 1/2 promjera ili malo više, vlažan i sjajan kada se ubere, kasnije takav ostane barem na sredini, ostali dio je bez sjaja i baršunast, vinski crveno-ružičast, ružičasto-smeđ do djelomično bakrenosmeđ, međutim slabo zasićeno, sredina je gotovo uvijek izblijedjele oker ili maslinasto-oker boje, boje su ponekad izmiješane i teško razlučive, također može biti svijetlo ljubičasto-smeđ, više smeđ na rubu, nekad je limunastožut ili čitava površina zagasito žuta ili s mjestimičnim zelenim nijansama, rub je tup i dugo vremena gladak, kasnije je kratko narebran.

Stručak: 4.5-7.5 cm visok i 1.3-1.9 cm debeo, valjkast do blago batinast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije pamučasta, više ili manje izraženo naboran, bijel, kasnije uočljivo posivi od vlage, rukovanjem postane sivo-smeđ.

Listići: Gusti, relativno su široki, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli, prilično su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, dosta su lomljivi, u mladosti su krem, zatim su žućkasti u zrelosti, ponekad su sa slabim narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sa izoliranim su bodljama visokim 0.8-1 µm ponekad mjestimično povezanim grebenima i tankim spojnim linijama koji tvore kratke lance od 2-4 elementa, amiloidne, 6.7-8.8 x 5.8-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 10-14.5 μm, cheilocistide su rijetke, vretenaste, rijetko su s vršnim produžetkom, 50-80 x 7-13,5 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa širokih 2-3 μm, te raspršenih primordijalnih hifa u snopovima, širokih samo 3-4 μm, s mogućim zadebljanjima do 4.8 μm, dok se rijetke  hife široke od 2-3 μm, vrlo duge u odnosu na debljinu, do 50 μm ili nešto više, s ponekad zadebljanim ili glavičastim krajevima, klasificiraju kao dermatocistide zbog svog djelomično zrnastog sadržaja; otrusina je žuta (IVc).

Meso: Lomljivo, bijelo, u starosti posivi zbog vlage, osobito u stručku; miris je slab, podsjeća na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane srednje intenzivno ružičasto (+), s fenolom crvenkasto-smeđe, a reakcija s gvajakovom tinkturom je spora, ali pozitivna (+).

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično sa brezom, lijeskom ili hrastom, ali i crnogoričnim drvećem, osobito borom, na vapnenastom ili kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po srednjoj veličini i kompaktnosti, diskretnoj polikromiji klobuka, s nijansama koje se kreću od gotovo ujednačene žuto-zelenkaste, ružičasto-ljubičaste, tamnosmeđe do duhanski smeđe boje, blagom okusu i mirisu mesa, koje lagano posivi zbog vlage, žutoj otrusini oko IVb-c, pileipelisu koji se sastoji od vrlo finih hifa i primordijalnih hifa širokih do 3-4 µm, te segmentima dermatocistida približno iste širine, ponekad sa zadebljanim vrhom. Osim promjenjive morfologije terminalnog segmenta, ove su dermatocistide prepoznatljive po umjereno refraktivnom sadržaju. Spore su srednje veličine s izoliranim bodljama, koje se ne razlikuju mnogo od onih uočenih kod nekoliko drugih krasnica, koje su više ili manje slične po vanjskom izgledu. Raste ispod breze, bora i sastojina lijeske, lipe i bukve. Treba napomenuti da se raspon varijabilnosti s jedne strane preklapa s Russula lateritia, koja se razlikuje po pileipelisu koji se sastoji samo od primordijalnih hifa, bez dermatocistida, pretežno vinskicrvenom pigmentu klobuka, te rastu ispod borova i breza.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1119. str. Russula cremeoavellanea Singer

Russula cuprea - created on July 2017 in Tårbæk, Cottageparken, Denmark by Thomas Kehlet

BAKRENA KRASNICA

Russula cuprea Krombh.

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno. Po boji.

Engleski naziv: Gnarled Brittlegill

Klobuk: 3-10.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan i sjajan, na kraju je bez sjaja, prilično je promjenjivih boja, bakrenosmeđ, smeđ, tamnosmeđ do ružičasto-ljubičast kod najtipičnijih formi, rijetko je više žućkasto-narančast, ljubičast ili u potpunosti žut, na sredini je tamniji ili izblijeđen, također može biti djelomično ili čitav maslinastozelen, rub je gladak, kasnije je više ili manje jasno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.7-2 cm debeo, više ili manje valjkast ili blago batinast, uglavnom je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije mekana i spužvasta, naboran, bjelkast, trljanjem blago potamni.

Listići: Gusti, prilično su debeli kod većih primjeraka, uglavnom su naizmjenično izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su ili izrezani uz stručak, prirasli, nisu račvasti, vrlo su lomljivi, limunastožuti, zatim su žućkasti, kasnije su jasno žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s izoliranim su bodljama visokim 0.7-1.2 µm, jedva povezane spojnim linijama koje ne tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 8.4-11 x 6.7-8.5 µm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih, račvastih hifa, širokih 2-3.5 μm, te nepravilno valjkastih dermatocistida s brojnim račvama, višesegmentnim, širokim 4-10 μm; otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: Osrednje je debelo, čvrsto samo u mladosti, zatim omekša i postane lomljivo, bjelkasto, promočeno postane blago sivkasto, starenjem nekad požuti; miris nije izražen, a okus je jako ljut.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane svijetloružičasto (-), s fenolom smećkasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je promjenjiva, isprva je općenito negativna, zatim prelazi u svijetloplavu, a nakon prilično puno vremena u tamnoplavu, ali ponekad puno brže i intenzivnije (+-). Meso kod sinonima Russula juniperina s FeSO4 postane normalno ružičasto-narančasto, a reakcija s gvajakovom tinkturom je pozitivna i prilično brza, ali nekad vrlo spora.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće grabom, kestenom ili hrastom, ali i ispod hrasta crnike i hrasta plutnjaka u mediteranskom području, na umjereno vlažnim i sjenovitim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva po maloj ili srednjoj veličini, sjajnoj površini klobuka i narebranom rubu, prilično promjenjivim bojama, žuto-narančastim listićima kada sazriju, tamnožutoj otrusini, nepromjenjivom mesu, osrednjoj čvrstoći, ljutom okusu i neizraženom mirisu, rastu ispod bjelogoričnog drveća (ali neki autori dovode u pitanje ovo ograničenje) i negativnoj reakciji mesa sa gvajakovom tinkturom. Unatoč dobro poznatoj polikromiji, bakrenosmeđe (Russula urens) ili ružičasto-ljubičaste (Russula cuprea f. pseudofirmula) nijanse daleko su najčešće kod ove vrste. Među najzanimljivijim formama ističemo vrlo rijetku Russula cuprea f. griseinoides i potpuno zelenu formu (Russula urens). Gotovo je ista Russula gigasperma, koja je prepoznatljiva po znatno većim sporama, te Russula picrea, koja je slična po lomljivosti, obliku i bojama, a razlikuje se po gorkastom, a ne ljutom okusu mesa, te brzoj i intenzivnoj reakciji sa gvajakovom tinkturom. Također je slična crnikina krasnica (Russula quercilicis), koja raste isključivo ispod hrasta crnike, ima smeđi do ružičasto-ljubičasti klobuk, glatki rub, čvrsto meso, listiće koji mirišu na cedrovinu i žutu otrusinu (IVc).

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 722. str., Russula cuprea Krombholz

Russula curtipes - created on August 2021 in Lellinge Skovhusvænge, Denmark by Thomas Kehlet

KRATKONOGA KRASNICA

Russula curtipes F.H.Møller & Jul.Schäff.

Etimologija: curtus (lat.) = skraćen, smanjen + pes (lat.) = noga. Po kratkom stručku.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen, te široko i blago ulegnut na sredini, kožica se vrlo kratko guli, može biti vlažan, po suhom je vremenu suh i bez sjaja, ponekad je gotovo baršunast, pahuljast, osobito na sredini ili ponekad na velikoj površini, promjenjive je boje, ružičasto-ljubičast, crveno-ljubičast do ružičasto-smeđ, u tonovima jestive krasnice (Russula vesca), obično sa zasićenijim gradacijama na rubu, rijetko je relativno intenzivne ljubičaste boje, koja može podsjetiti na cvijet bušina (Cistus), na sredini je gotovo uvijek s krem-oker tonovima, vrlo rijetko je s laganom maslinastom nijansom, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, često je valovit, nazubljen ili blago raspucan, gladak, nije narebran.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 1.6-2.5 cm debeo, kratak, zdepast, obično je kraći od širine klobuka, valjkast, više ili manje proširen na vrhu, pun, bijel, na bazi je smeđ do sivo-smeđ, nikada nije s crvenom nijansom, rukovanjem malo potamni.

Listići: Gusti, obično su bez lamelula, tanki, široki, često su račvasti, uvijek su zaokruženi uz stručak, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, malo prelaze rub klobuka, lomljivi, krem, kasnije su oker, oštrica je ravna i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s tupim ili zašiljenim, stožastim bradavicama ili bodljama visokim oko 0.7-0.9 µm, djelomično povezanim grebenima koje tvore nepotpuni mrežasti ili zebrasti uzorak, amiloidne, 8.6-9.6 x 6.2-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 28-52 x 10-16 µm, cheilocistide su kratke, uske, vretenaste, 50-60 x 6-10 µm, pileipelis se sastoji od krupnih hifa, širokih 4-7 μm, s ne prekratkim bazalnim segmentom i sa slično dugim vršnim segmentom, samo djelomično blago suženih i nikada zašiljenih na vrhu, te rijetkih valjkastih dermatocistida, širokih 4-6 μm, sa sitnim izraslinama, teško vidljivih zbog malog broja i slabe refraktivnosti sadržaja; otrusina je svijetložuta (IVa).

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, malo omekša u starosti, bijelo, nekad je mjestimično blago žućkasto-smeđe; miris je jedva primjetan na voće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane normalno intenzivno ružičasto-narančasto (++), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++), a s fenolom smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, na raznim vrstama tla.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu ispod bukve i zdepastom izgledu, suhoj površini klobuka bez sjaja, ružičasto-crvenoj do vinskicrvenoj, često drugačije boje na sredini, glatkom rubu, svijetloj otrusini za svoju skupinu, na granici između oker i žute, potpuno blagom okusu mesa i neizraženom mirisu. Kratki stručak, po kojem dobila ime, zanimljiva je karakteristika za krasnicu iz velikih, sjenovitih bukovih šuma, jer debeli sloj otpalog lišća koji prekriva tlo ovakvog šumskog okružja vjerojatno stimulira sklonost gljive za vertikalni rast. Važno mikroskopsko obilježje je pileipelis s velikim hifama, te kratkim, rijetkim dermatocistidama (ova osobina svrstava vrstu između linije Romellii i podsekcije Olivaceinae). Među ostalim vrstama povezanim s bukvom, vjerojatno  je najsličnija Russula pseudoromellii, koja se usporediva po veličini, bojama, otrusini i karakteristikama mesa, međutim razlikuje se po vitkijem izgledu, relativno sjajnoj kožici klobuka i općenito drugačijim mikroskopskim karakteristikama. Na istom staništu raste i bukova krasnica (Russula faginea), prepoznatljiva po mesu koje posmeđi, sa FeSO4 pozeleni i mirisu na haringe, odnosno kombinaciji karakteristika koja označava pripadnost podsekciji Xerampelinae. Crveno-bijela krasnica (Russula rubroalba) karakteristična je po čisto crvenom pigmentu, žutim listićima u zrelosti, što je u skladu s bojom otrusine IVd, te pozitivnoj reakciji mesa s gvajakovom tinkturom.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1002. str. Russula curtipes Möller & Jul. Schäff.

LJUBIČASTOZELENA KRASNICA

Russula cyanoxantha (Schaeff.) Fr.

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto + xanthos (gr.) = žut. Po boji.

Engleski naziv: Charcoal Burner

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, režnjast, uglavnom je bez sjaja, kožica se guli do 1/2 promjera ili manje, vlažan i sjajan, mazav po vlažnom vremenu, izvanredno je promjenljive boje, ljubičast, plavkasto-ljubičast, ljubičasto-crn, sivo-ljubičast, više ili manje zelen, sivo-zelen, maslinasto-smeđ, malo izblijedi u oker na sredini ili tamniji, ponekad crnkast, ponekad je potpuno ružičast (Russula lilacina), potpuno maslinastozelen ili svjetlije zelene boje (Russula cyanoxantha f. peltereaui), može biti smećkast, ujednačeno obojen ili samo raspucan na rubu kao kod raspucane krasnice (Russula cyanoxantha f. cutefracta), rub je najprije podvijen, zatim se izravna, dosta je pravilan, gladak, nije narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, valjkast, zadebljan ili sužen na donjem dijelu, čvrst, pun, u starosti je spužvast, bijel ili s ružičasto-ljubičastom nijansom na jednom dijelu, nekad je blago sivkast zbog upijanja vode, rijetko je smeđ, sitno je naboran.

Listići: Gusti, uski, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, nejednako su dugi, s brojnim su lamelulama, rijetko su račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, elastični, savitljivi, nisu lomljivi, potpuno zakrivljeni se ne lome, samo u starosti mogu biti lomljivi, na dodir su masni, bjelkasti, ponekad su krem, na kraju su oker-smeđi u određenim uvjetima.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, s prilično su niskim, polukuglastim, izoliranim bradavicama, visokim 0.4-0.5 μm, donekle povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti uzorak, 7.2-9.5 x 5.8-7 µm, ponekad su nešto manje, 6.4-8.5 x 5.5-7 μm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-55 x 7-10 μm, cheilocistide su nejasno valjkaste, uske, široke do 8 μm, pileipelis je slabo diferenciran, sastoji se od vrlo tankih hifa, širokih samo 2-3 μm, te valjkastih ili nejasno vretenastih dermatocistida, djelomično glavičastih, 0-1-segmentnih, širokih 2.2-4 μm (cromushrooms: bazidiospore su (7.8) 8.1 - 9.3 (9.6) × (6.6) 6.8 - 7.8 (8.2) µm, Q = (1.1) 1.11 - 1.3 (1.4), N = 60, Me = 8.7 × 7.3 µm, Qav = 1.2); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Vrlo je čvrsto, ponekad je gotovo tvrdo, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto, ali ne uvijek, ne mijenja boju, nakon dužeg vremena postane sivkasto; miris nije izražen, trljanjem listića se može osjetiti malo neugodna metalna nota, a okus je općenito blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je negativna, kasnije polako postaje sivo-zeleno (--), a s gvajakovom tinkturom postane umjereno intenzivno svijetloplavo (+), a listići s anilinom kasnije narančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom. Petu sliku snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Prepoznatljiva po znatnoj veličini i mesnatosti, mazavoj i sjajnoj površini klobuka, koja je s dva pigmenta, zelenim i ljubičastim, odvojenim ili pomiješanim u različitim omjerima, više ili manje masnim listićima, bjelkastim ili s vrlo jasnim krem ​​odsjajem, čisto bijeloj otrusini, slatkastom i bezmirisnom mesu, koje blago posivi zbog ovlaživanja, koje dvostruko reagira u dodiru sa FeSO4, prvo negativno, a zatim naknadno postane sivo-zeleno. Zelene forme (Russula cyanoxantha f. peltereaui) mogu se zamijeniti sa smeđezelenom krasnicom (Russula heterophylla), koja je s grubljom, suhom i neprozirnom kožicom klobuka, klobuk je žuto-smeđ, s relativno je lomljivim listićima, meso u dodiru sa FeSO4 postane narančasto-crveno. Forme s ujednačenom ružičasto-ljubičastom bojom (Russula lilacina) mogu sličiti sivoj krasnici (Russula grisea), koja se razlikuje po kremastoj otrusini, lomljivim i ljutkastim  listićima, te narančasto-crbenoj reakciji sa FeSO4. Malo je teže razlikovati papigastu krasnicu (Russula ionochlora), koja je vrlo slična po boji listića i otrusine, ima prilično slabu, iako pozitivnu, reakciju sa FeSO4, površina klobuka je neprozirna ili čak fino baršunasta, listići su lomljivi i blago ljutkastog okusa (biti na oprezu s ljutim formama opisane vrste, osobito sa Russula cyanoxantha var. variata), a u slučaju sumnje, ključan je pregled kožice klobuka, jer se veličina hifa i dermatocistida znatno razlikuju kod dvije vrste. Na kraju, ističemo mogućnost zabune s određenim formama tamnopurpurne krasnice (Russula atropurpurea) sa svijetlozelenim i žućkasto-zelenim pjegavim klobucima, koje se zapravo prilično razlikuju po lomljivim listićima, zaokruženim uz stručak, koji izraženo posivi, a okus je ljut.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke); 812. Ljubičastozelena krasnica (Russula cyanoxantha Schff. ex Fr.); 814. Pelterova krasnica (Russula cyanoxantha var. peltereaui R.Maire); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 233. str., Russula cyanoxantha (Schaeffer) Fries var. cyanoxantha Fries 1863

RASPUCANA KRASNICA

Russula cyanoxantha f. cutefracta Cooke

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, kožica se guli do 1/2 promjera, uglavnom je bez sjaja, kasnije se karakteristično raspucava od ruba prema unutra, promjenljive je boje, od ljubičaste, maslinastozelene, smeđe do plave, s mrljama druge boje, rub je gladak.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, pun, u starosti je spužvast, bijel, može biti sa laganom ljubičastom nijansom.

Listići: Gusti, tanki, mekani, nisu lomljivi, prirasli ili gotovo slobodni, često su račvasti, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s prilično niskim, stožastim, izoliranim bradavicama, donekle povezanim kratkim grebenima, a ponekad i finim spojnim linijama, 6.5-10 x 6-7.5 µm, hife pileipelisa su tanke (cromushrooms: bazidiospore su (6.6) 7.3 - 9 (10.4) × (5.7) 6 - 7.3 (8.7) µm, Q = (1.1) 1.12 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 8.1 × 6.7 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, batinaste, 41-55 × 10-11.7 µm, N = 8, cheilocistide su 62-72 × 10.4-11.9 µm, N = 3, hife pileipelisa su široke 2.5-4 µm); otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je ljubičasto; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan, orašast.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s FeSO4 je negativna, eventualno postane zeleno (--), a s gvajakovom tinkturom je snažnija nego kod cyanoxanthe (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, skupno ili pojedinačno, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim drvećem, češća je u planinskim područjima. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najkvalitetnijih krasnica.

Napomena: Zbog velike promjenljivosti boje klobuka moguća je zamjena sa brojnim drugim zelenim i ljubičastim krasnicama, a najvažnija značajka ove vrste je raspucana kožica klobuka. Po raspucanoj kožici je slična krastava krasnica (Russula virescens), koja ispod kožice klobuka nije s ljubičastom nijansom, stručak također nikad nije sa ljubičastom nijansom, klobuk je svjetliji i drugačije zelene nijanse.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 805. Raspucana krasnica (Russula cutefracta Cooke); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 237. str., Russula cyanoxantha fo. cutefracta (Cooke) Sarnari

VARLJIVA KRASNICA

Russula decipiens (Singer) Bon

Etimologija: decipiens (lat.) = lažan, varav, varljiv. Po teškoj determinaciji.

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i više ili manje ulegne na sredini, rijetko je režnjast ili valovit, kožica se guli 1/2 promjera, mazav i sjajan, kasnije je suh i bez sjaja, fino je hrapav, ponekad je malo baršunast kada se ubere, vinskicrven, karmincrven, ljubičasto-smeđ, krem-ružičast, rijetko je življe i čiste crvene boje, smeđ, iznimno je narančasto-oker ili potpuno bijel, rub je gladak, u starosti je kratko narebran.

Stručak: 3-14 cm visok i 1-2.5 cm debeo, uglavnom je vitak, valjkast ili blago zadebljan na bazi, blago je proširen na vrhu, pun, kasnije je omekšan, grudvast ili šupalj, bijel, pri dnu je sa smeđim mrljama, kasnije postepeno dosta posivi zbog upijanja vlage, nikada ne požuti, malo je naboran.

Listići: Gusti, tanki, izrezani su uz stručak, prirasli, lomljivi, prvo su svijetložuti, u starosti su s jasnom narančastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s rijetko izoliranim, tupim, stožastim bodljama visokim 0.7-1 µm, donekle povezanim različito dugim i više ili manje razgranatim grebenima koji ponekad tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.6 x 6.6-7.8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 44-57 x 9-14 μm, cheilocistide su vise ili manje vretenaste, glomazne, s trbuhom širokim do 17 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih 2.3-4 μm, te velikih i batinastih dermatocistida, obično jednosegmentnih, širokih 6-13 μm (cromushrooms: (7.1) 7.8 - 9.5 (9.6) × (6.3) 7 - 8.8 (9.0) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 8.4 × 7.7 µm, Qav = 1.1); otrusina je tamnožuta (IVe).

Meso: U početku je vrlo čvrsto, čak i tvrdo, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije posivi kada se navlaži; miris nije izražen, ispod kožice je kao kod vrsta iz linije Emetica, a okus je više ili manje papren ili blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto-narančasto (++), s fenolom crvenkasto-smeđe, s gvajakovom tinkturom prilično brzo i intenzivno plavo (++), a površina stručka s formalinom svijetloružičasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog drveća, obično s listopadnim i zimzelenim hrastovima, rjeđe kestenom ili grabom, na raznim vrstama tla, često u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po mesu koje posivi, ljutom okusu, tamnožutoj otrusini i staništu ispod hrasta. Tipična je forma po umjereno lijevastom klobuku u starosti, tankom rubu, stručku koji se blago sužava prema dnu i širi na vrhu slična jestivoj krasnici (Russula vesca), koja je prepoznatljiva po vinskicrvenom, crvenom do svijetlo crveno-smeđem klobuku, koji je više ili manje mazav i sjajan, uglavnom nije bez sjaja i fino baršunast, žumanjčanožutim listićima u zrelosti, tamnožutoj otrusini, sivljenju mesa, sporama s više ili manje razgranatim grebenima i pileipelisu s ogromnim, jednosegmentnim, batinastim dermatocistidama. Po izgledu je najsličnija vrsta iz podsekcije Urentes, vinskoljubičasta krasnica (Russula vinosopurpurea), koja je lako prepoznatljiva po sporama s izoliranim bodljama i vrlo dugim, valjkastim, višesegmentnim dermatocistidama, dok su makroskopski kriteriji za razlikovanje prilično nejasni, poput svjetlije otrusine, djelomično smeđe boje i određene sklonosti prema bukvi. Crnikina krasnica (Russula quercilicis) se može pojaviti sa sličnim vinskicrvenim klobukom, ali je prepoznatljiva po rastu isključivo ispod hrasta crnike (Quercus ilex), dosta proširenom stručku na vrhu, mesu koje ne posivi zbog ovlaživanja, gotovo negativnoj reakciji s gvajakovom tinkturom, slabom i naknadnom mirisu na cedrovinu i svjetlijoj, te žutoj otrusini (IVc). Po mesu koje posivi zbog ovlaživanja slična je Nuragijska krasnica (Russula nuragica), koja je malih dimenzija, s dosta razmaknutim listićima, bez narančastog odsjaja, svijetložutom otrusinom (IVb) i općenito blagim okusom mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 844. Varljiva krasnica (Russula decipiens (Sing.) Kuhn. & Romagn.); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 690. str., Russula decipiens (Singer) Svrček

Russula decolorans - created on August 2014 in Huuhanvuoret, Finland by Joona Saraste

BLIJEDA KRASNICA

Russula decolorans (Fr.) Fr.

Etimologija: decolorans (lat.) = promjenljive boje. Po promjeni boje mesa prema sivoj boji.

Engleski naziv: Copper Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i malo ulegne na sredini, više ili manje režnjast, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, naboran, bez sjaja kada se osuši, lijepe je više ili manje intenzivne narančaste boje, ujednačene ili sa žuto-oker nijansom, crvenkasto-smeđ, ponekad je malo crvenkast na rubu, rijetko je čitava površina crvena, rub je dugo vremena podvijen i gladak, kasnije je izravnat i kratko narebran.

Stručak: 4-7 cm visok i 1.4-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, više ili manje proširen na vrhu, pun, kasnije je grudvast, uzdužno je brazdast, bijel, kasnije polako sivi i crni, počevši od vrha nabora.

Listići: Gusti, široki su 7-12 mm, izmiješani su s lamelulama, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili potpuno slobodni, lomljivi, kremasti, s oker odsjajem, na ozlijeđenim mjestima najprije posive, a kasnije pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s bodljama su visokim do 1-1.6 µm, prilično povezanim spojnim linijama koje tvore zebrasti ili djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 8.8-12.8 x 7.2-9.7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, velike, 50-60 x 14.5-18 μm, s dugim sterigmama, cheilocistide su vretenaste, 60-120 x 10-16 μm, pileipelis se sastoji od tankih, tupih hifa, širokih 1.8-2.5 μm, te valjkastih ili batinastih dermatocistida, bez vršnog produžetka, rijetko višesegmenatnih, s trbuhom širokim 5-11 μm; otrusina je krem do tamnokrem (IIc-d).

Meso: Debelo, prilično je čvrsto, bijelo, na prerezu prvo blago pocrveni, kasnije postane sivo ili crno-sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane sivkasto-ružičasto (+), s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno plavo (++), s fenolom smeđe, s formalinom jarko narančasto, a listići s anilinom žuti pa narančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u močvarnim crnogoričnim šumama bogatim borovnicama (Vaccinium myrtillus), u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom ili smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Jedna je od najčešćih i najbolje opisanih kontinentalnih krasnica, koja se lako prepoznaje po vanjskom izgledu i širokoj rasprostranjenosti u planinskim močvarnim crnogoričnim šumama. Osim sa crnogoričnim drvećem, zabilježeni su i slučajevi rasta ispod cretne breze (Betula pubescens) i patuljaste breze (Betula nana). Osim ekoloških karakteristika, prepoznatljiva je po srednjoj veličini i dobroj kompaktnosti plodnog tijela, površini klobuka koja je brzo suha i bez sjaja, marelično narančastoj boji i svjetlim listićima koji oslobađaju tamnokrem otrusinu. Ali najvažnija je karakteristika blagi okus i neizraženi miris mesa (po Schäfferu miriše slabo na med), koje na prerezu polako crni i u dodiru s formalinom postaje crveno-narančasto, kao kod vrsta iz podroda Compactae. Na prerezu prvo malo pocrveni, što je rijetko među krasnicama, događa se samo kod nekih vrsta u podrodu Compactae. U mladosti može sličiti močvarnoj krasnici (Russula paludosa) s bakrenocrvenim ili narančasto-crvenim klobukom, koja također često raste po planinskim tresetištima, dvostruko je većih dimenzija, ima mazavu i sjajnu kožicu klobuka, meso eventualno postane sivkasto zbog upijanja vode, nikada ne pocrni, a reakcija s formalinom je negativna. Primjerci sa pretežno žutim klobucima mogli bi se zamijeniti sa sjajnožutom krasnicom (Russula claroflava), prepoznatljivoj po nešto tamnijoj otrusini (IIIc), rastu ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom breze, karakteristikama spora i primordijalnim hifama. Blum je predvidio sposobnost oscilacija u pigmentnoj ravnoteži, s gradacijama koje se mogu više ili manje izraženo okrenuti prema žutoj, kao kod žućkastobijele krasnice (Russula ochroleuca) ili prema crvenoj, kao kod ružičaste krasnice (Russula aurora) ili močvarne krasnice. Pitanje okusa čini se nešto složenijim, a očito je važna karakteristika s obzirom na to da analiza brojnih zbirki nije uspjela otkriti nikakve tragove gorčine, koja je uočena kod tipične forme pronađene u središnjoj Švedskoj. Međutim, budući da su poznati slučajevi gorčine u mesu kod inače blagih vrsta, kao primjerice kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius), ništa nas ne sprječava da zamislimo da se radi o slučajnom odstupanju opisane vrste.

Referentni izvori: Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 947 str. Russula decolorans (Fr. : Fr.) Fr.

MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-18.5 cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ekscentričan i duboko pupčast, ljevkast, ponekad je valovit ili režnjast, suh, kožica je polusraštena, vrlo malo ili nimalo se ne guli, bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), ubrzo je oker-smećkast, zatim postaje hrđastosmeđ, ubrzo je upadljivo sitno hrapav ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je iskrivljen, gladak, nije narebran.

Stručak: 2.5-4.8 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, srž je samo na kraju malo omekšana i crvena, vrlo je kratak i zdepast, raširen je na vrhu, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, površina je gotovo glatka ili fino valovita, žućkasto-smeđ, bijel, zatim postaje hrđastosmeđ, rijetko je sa sivo-smeđim pojasom na vrhu.

Listići: Gusti, na rubu ih je manje od 10/cm, široki su 6-9 mm, prilično su debeli, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, rijetko su račvasti, lomljivi, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni vodenastim kapljicama, bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, s izoliranim su s tupim bodljama visokim 0.8-1 µm, djelomično povezanim grebenima i lancima, 8.5-11.2 x 7-9 µm, nekad su nešto manje, 8-10.5 x 7.5-9.6 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-70 x 10.5-14 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 78-150 x 9-13 μm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, ponekad vršno glavičastih, širokih 2.5-4 μm, nekad proširenih do 6-8 μm, te tupih, valjkastih dermatocistida, širokih 3-4 μm (cromushrooms: (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qav = 1.2); otrusina je bjelkasta (oko Ib).

Meso: Debelo, tvrdo, lomljivo, zrnasto, bijelo, ne mijenja boju; miris je jak i neugodan na ribu ili voće, a okus je malo ljutkast u listićima, a često i u stručku.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 polako postane svijetloružičasto (-), a reakcija s gvajakovom tinkturom je brza i intenzivna ili polako postane tamnozeleno (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili borom, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlu. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: U usporedbi sa sličnim vrstama, prepoznatljiva je po velikim dimenzijama i prilično zdepastom izgledu, nepravilnijem i asimetričnijem klobuku, relativno širokim i široko razmaknutim listićima, vrlo svijetloj otrusini (Ib-IIa) i umjereno ljutom okusu. Mikroskopski su značajne velike, slabo dekorirane spore, uglavnom s grebenima i lancima. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus). Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je tipična vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus), koja se razlikuje po izlučivanju mlijeka i jako ljutom okusu. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides) ima gušće listiće, listiće ili vrh stručka sa zekenkastim nijansama i spore s bodljama visokim do 1.5 µm. Druge, rjeđe ljevkaste krasnice imaju tamniju otrusinu. Blijedosporna je krasnica (Russula pallidospora) lako prepoznatljiva po osvježavajućem, gorkom okusu mesa, nikada nije trpak, oker listićima sa narančastim odsjajem i tamnokrem otrusini (IId).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 846. Modrolisna krasnica (Russula delica Fries), Sinonim: Lactarius exsuccus Otto; Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 188. str., Russula delica Fries var. delica Fries 1838

Russula densifolia - created on August 2021 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

GUSTOLISTIĆAVA KRASNICA

Russula densifolia Secr. ex Gillet

Etimologija: densi (lat.) = gusto + folium (lat.) = list, listić. Po gustim listićima.

Engleski naziv: Crowded Brittlegill

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se nešto otvori i ulegne na sredini, ljevkast, više ili manje režnjast, nepravilan, gladak, vlažan, ubrzo je suh i bez sjaja, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, krem-smećkast, smećkast do žućkasto-oker, može biti s maslinastim nijansama, osnova je bjelkasta do krem, mjestimično je sa hrđastosmeđim mrljama, polako crni, ali rub dugo ostaje bjelkast, površina je barem djelomično naborana, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna ili izvrne prema gore, valovit, gladak, nikad nije narebran.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-2.8 cm debeo, valjkast ili malo zadebljan na dnu, malo je proširen na vrhu, ostali dio je blago naboran, bijel, postupno postaje smeđ, crvenkasto-smeđ, kasnije je sivo-crn.

Listići: Vrlo su gusti, 12-14/cm na rubu klobuka, s prisutnim su lamelulama, dosta su pravilni, vrlo su uski i tanki, zakrivljeni, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, relativno su lomljivi, krem-žućkasti, kasnije su sa hrđavosmeđim mrljama, na dodir polako postaju sivkasto-smeđi, a zatim crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim, stožastim bradavicama visokim do 0.6 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore djelomični do putpuni mrežasti uzorak, 6.5-8.2 x 5.6-7 µm, s najvećim sporama 7.5-9.6 x 6-7 µm, Q = 1.2-1.3, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, uske, batinaste, 32-50 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, sa više segmenata sa suženjima, 50-100 x 5-7 µm, pileipelis se sastoji od velikih hifa, formiranih od više ili manje zadebljanih segmenata, zadebljanih do 18 μm, te dermatocistidama koje nisu rijetke, širokih 4-6 μm, s račvastim produžecima na vrhu, sferocistide blizu ruba klobuka široke su široke preko 7.5 µm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto, na prerezu polako pocrveni, kasnije pocrni; miris je karakteristično voćno-kiseli, a okus je blag, malo ljutkast u listićima, ali naknadan i prolazan.

Kemijske reakcije: Meso s FeSO4 postane ružičasto, zatim zeleno (+), s formalinom polako jarko narančasto, s gvajakovom tinkturom brzo i intenzivno tamnoplavo (++), s fenolom smeđe ili crvenkasto-smeđe, s formalinom polako jarko narančasto, a listići s anilinom crvenkasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, uglavnom bukvom, borom ili smrekom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na kiselom tlu i manje ili više pjeskovitom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je među vrstama iz sekcije Compactae po maloj ili srednjoj veličini, klobuku koji se brzo suši, krem-smećkastoj nijansi, nikada nije crvenkasto-smeđ kao kod ljutolisne krasnice (Russula acrifolia), vrlo gustim, kremastim listićima, praktički blagom okusu i mesu koje na prerezu postaje izraženo ružičasto-crveno prije nego što pocrni. Najvažnija mikroskopska karakteristika je što se pileipelis sastoji od rijetkih dermatocistida s račvastim vrhom i velikim hifama sa zadebljanim bazalnim elementima i nejasno šiljastim vršnim segmentom, koje Romagnesi uspoređuje sa hifama kod određenih vrsta iz podsekcije Griseinae. Među srodnim vrstama slične su ljutolisna krasnica, koja je nešto većih dimenzija, klobuk je izraženo sluzav i pretežno crvenkasto-smeđ, listići su nešto rjeđi, a okus je jako ljut, najgušća krasnica (Russula densissima), koja na prerezu izravno pocrni bez crvenjenja (ili samo malo pocrveni) i koja ima čistije bijele listiće, Russula fuliginosa, koja općenito nešto većih dimenzija, kožica klobuka je vlažna i sjajna, listići su bjelkasti, okus je nešto ljući i raste ispod hrastova, te pepeljasta krasnica (Russula atramentosa), koja ima suhi ili čak baršunasti klobuk, a meso na prerezu izravno i brže pocrni, kao i površinski dijelovi trljanjem.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 853. Gustolistićava krasnica (Russula densifolia Secr. (ss. Romagn.)); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 164. str., Russula densifolia Secretan ex Gillet

Russula densissima - created on September 2024 in Videløkke Dam, Denmark by Kirsten Bjørnsson

NAJGUŠĆA KRASNICA

Russula densissima Romagn.

Etimologija: densus (lat.) = gust, zbijen, čvrst, a densissima je augmentativ i znači najgušći. Po gustim listićima.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i ulegne na sredini, kožica se guli do 1/3 promjera ili malo više, površina je glatka, rijetko je pomalo naborana, po vlažnom je vremenu ljepljiv, prilično je sjajan, bijelo-žućkast, žućkasto-smeđ, smećkast do tamnosmeđ, često je s maslinasto-smeđim mrljama, trljanjem pocrni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 0.5-1.6 cm debeo, valjkast ili blago sužen prema gore, pun, gladak, bijel, u starosti posmeđi ili pocrni, trljanjem pocrni.

Listići: Vrlo su gusti, uski do vrlo uski, tanki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama različite dužine, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli, bjelkasti do kremasti, na pritisak pocrnu, oštrica je iste boje ili ponekad crna.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.1-0.5 μm, dobro povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 6.5-7.5 x 5-6 μm, Q = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 41-55 x 8-11 μm, cheilocistide su šiljaste do usko vretenaste, sužavaju se prema vrhu ili su s jednim ili dvostrukim suženjem ili dodatkom, tankih stijenki, ponekad su ispunjene smeđim pigmentom, 37-80 x 5-10 μm, pleurocistide su sličnog oblika kao cheilocistide, 38-75 x 7-14 μm, pileipelis se sastoji od jednosegmentnih, valjkastih do šiljastih hifa, suženih prema vrhu, s malim suženjem ili s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-168 x 5.8-8 μm; otrusina je bijela (Ia).

Meso: Čvrsto, lomljivo, oko 6 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, na prerezu posivi pa zatim pocrni, bez prethodnog crvenjenja; miris nije izražen, a okus je blag, u listićima je ljut.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakolom odmah postane tamnoplavo (++).

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom ili bukvom, rjeđe sa smrekom, voli toplija staništa, uglavnom u mediteranskom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa.

Napomena: Vrlo se malo razlikuje od gustolistićave krasnice (Russula densifolia) pa je mnogi autori smatraju njezinim sinonimom. Slična je antracitna krasnica (Russula anthracina), koja ima slabije mrežasto povezane bradavice na sporama.