Hodophilus subfoetens - created on October 2021 in Røde Mølle, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

SMRDLJIVA PRLJAVICA

Hodophilus subfoetens Adamčík, Jančovič. & Looney

Etimologija: sub (lat.) = blizu, skoro + foeteo (Lat.) = smrdljiv, zaudarajući. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 0.6-1.8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je raširen i s tupom grbicom na sredini, sivo-smeđ do tamnosmeđ, vodenast, u starosti izblijedi.

Stručak: Valjkast, šupalj, smeđ do sivo-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 15-20 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su spojeni s poprečnim žilicama, sivo-smeđi, nešto su svjetliji od klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, 4.6-6.4 x 3.3-5 µm, Q = 1-1.5, Qav = 1.26, Me = 5.3 x 4.2 µm, cistide i kopče su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto-smeđe; miris je jak na naftalan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i uz rubove šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta pripada kompleksu mirisave prljavice (Hodophilus foetens), koji je revidiran 2017., a karakteristična je po široko razmaknutim i malobrojnim listićima.

Hodophilus tenuicystidiatus - created on November 2024 in Kongsgård, Røsnæs, Denmark by Thomas Læssøe

USKOCISTIDNA PRLJAVICA

Hodophilus tenuicystidiatus Jančovič., Adamčík & Looney

Etimologija: tenuis (lat.) = tanak, fin + kystis (gr.) = kesica, cistida. Po uskim cistidama.

Klobuk: 0.8-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim postaje konveksan do izravnato-konveksan, bez grbice, blago je ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, baršunasta, vodenasta, naborana ili žiličata uglavnom oko sredine, prvo je svijetlonarančast, narančasto-smeđ do smeđ, zatim postupno postaje crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini i svjetliji na rubu, rub je isprva blago podvijen, ubrzo se izravna, kasnije je nazubljen, vlažan je prozirno narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-5 mm debeo, obično savitljiv, valjkast ili je nešto uži i zakrivljen pri dnu, šupalj, uzdužno je ižlijebljen, gol, gladak i sjajan, svijetlo žućkasto-smeđ, smeđ, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, pri dnu je tamniji.

Listići: Rijetki, umjereno su razmaknuti, 2-5 mm široki, 20–35 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, sivo-smeđi do narančasto-smeđi, nagnječeni ne mijenjaju boju, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, 4.3-6.5 x 3.5-5 µm, Me = 5.3 x 4.2 µm, Q = 1-1.5, Qav = 1.26, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 35-50 x 4-6.8 µm, bazidiole su usko batinaste do usko valjkaste, često s tupim vrhom, 37-55 x 2-6.5 µm, cheilocistide, pleurocistide i kopče su odsutne, trama listića sastoji se od izduženih vretenastih elemenata, 34-110 x 5-25 µm, pileipellis je sastavljen od batinastih do široko batinastih, široko eliptičnih ili elemenata u obliku boce, 10-65 x 5-30 µm, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom, tankih stijenki, terminalni segmenti su batinasti ili u obliku boce, 12-72 x 6-35 µm, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom, pileipelis se sastoji od isprepletenih i razgranatih hifa, širokih 4-18 µm, caulocistide su brojne, varijabilnog oblika, usko batinaste do široko batinaste  ili usko valjkaste, vršno su zaobljene ili s 1-2 nepravilna prstasta izbočenja, 12-65 x 3-12 µm, s tamnosmeđim unutarnjim pigmentom, tankih stijenki, nema kopče; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, debelo do 1 mm, elastično, bjelkasto, sivkasto do svijetlokrem; miris je izraženo jak na naftalan, a okus nije izražen ili blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla na vlažnim travnjacima, po šikarama ili grmovitim rubovima šuma, raste i u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta pripada kompleksu mirisave prljavice (Hodophilus foetens), koji je revidiran 2017., a karakteristična je po široko razmaknutim i malobrojnim listićima. Među vrstama roda Hodophilus, neke vrste mirišu na naftalan i imaju tamne točkice na stručku, dok neke nemaju te značajke. Vrste koje se prepoznaju po mirisu na naftalen su mirisava prljavica, Hodophilus pallidus, smrdljiva prljavica (Hodophilus subfoetens) i opisana vrsta. Iako im je svima zajednički neugodan miris, neke makroskopske ili mikroskopske morfološke značajke poput boje klobuka, stručka, listića i morfologije caulocistida mogu se koristiti za njihovu determinaciju. Primjerice opisana vrsta ima narančasto-smeđe ili smeđe plodno tijelo koje ne potamnjuje kada se osuši, dok su tamnosmeđa do crna kod zrelih ili suhih primjeraka mirisave prljavice. Opisana vrsta i mirisava prljavica se također razlikuju od druge dvije vrste po tome što imaju više od 20 listića, a opisana vrsta se od svih njih odvaja po narančasto-smeđim do sivo-smeđim i umjereno gustim listićima. Površina stručka je sjajna i s blijedim ljuskicama u blizini listića kod opisane vrste, dok je obično s tamnijim vlakancima ili točkicama na vrhu kod mirisave prljavice, blago zrnast blizu lamela kod smrdljive prljavice i s glatkim, finim svjetlijim granulama kod Hodophilus pallidus. Vrste linije mirisave prljavice mogu se razlikovati i na temelju morfologije caulocistida. Opisana vrsta često ima fleksibilne caulocistide prosječne širine manje od 7 µm. Međutim, šire su od 8 µm i pravilnijeg je oblika kod mirisava prljavica. I Hodophilus pallidus i smrdljiva prljavica imaju tupe i uže caulocistide u usporedbi s druge dvije vrste.

Hodophilus variabilipes - created on September 2017 in Trelde Vesterskov, Denmark by Thomas Læssøe

PROMJENJIVONOGA PRLJAVICA

Hodophilus variabilipes Jančov., Adamčík & Looney

Etimologija: variabilis (lat.) = promjenjiv + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji na stručku koja ponekad može potpuno izostati.

Klobuk: 0.4-2.2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, rijetko je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, baršunasta, kasnije je sa sitnim, tamnijim granulama ili zrnasta, isprva je glatka, u zrelosti postaje naborana ili hrapava prema sredini, po suhom vremenu se koncentrično raspucava, vodenasta, prvo je svjetliji na sredini, kod svježih primjeraka ili u mladosti je smeđ, tamnosmeđ do sivo-smeđ, osušen je žućkasto-smeđ, sivkasto-smeđ, narančasto-siv do maslinasto-smeđ, rub je podvijen, kasnije je ravan i blago nazubljen, po vlažnom je vremenu nejasno prozirno narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 0.9-4.2 cm visok i 1-4 mm debeo, obično je elastičan, valjkast i sužen prema bazi, ponekad je stisnut, obično je s vrlo izraženim tamnosmeđim točkicama ili ljuskicama i vlaknast prema bazi, nekad može biti potpuno gladak i sjajan, na bazi je ponekad bijelo baršunast, obično je čitav jednobojan, sivkasto-žut, narančasto-smeđ, žućkasto-smeđ, smeđ do tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, 1.5-8 mm široki, 9-28 ih dopire do stručka, spuštaju se po stručku, u mladosti su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi, kasnije su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je cjelovita, iste boje ili nešto svjetlija od lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 4.1-6 x 3.3-4.9 μm, Me = 5.1 x 4.2 μm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, prozirne, sužene i zakrivljene prema bazi, 28-52 x 5-8 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, 9-35 x 2-5.5 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su obično dobro definirane, široko su batinaste, kruškolike ili u obliku boce, ponekad su odsutne ili slične bazidiolama, tankih ili rijetko zadebljanih stijenki, 13-55.5 x 5.5-19 μm, trama listića sastoji se od ponekad isprepletenih i nepravilno zadebljanih, 2-10 μm širokih hifa, sastavljenih od segmenata kraćih od 100 μm, često su kraći od 50 μm, pileipelis se sastoji od hifa, završeci hifa su 1-3 segmentni, terminalni segmenti na rubu klobuka su kuglasti, gotovo kuglasti ili eliptični, rijetko su u obliku boce ili batinasti, obično su tankih stijenki, 12-87.5 x 8-55 μm, donji su segmenti uglavnom eliptični do široko batinasti, ponekad su kraći i uži od 5 μm, rjeđe su valjkasti i duži od 10 μm, nisu razgranati, 1.5-74 x 2-40 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su gotovo kuglasti ili kruškoliki, ponekad su eliptični ili široko batinasti, 11-99.5 x 8-55 μm, donji segmenti obično nisu zadebljani i kratko su valjkasti, nisu razgranati, 2-74 x 2-44 μm, trama klobuka sastoji se od zamršenih, 2-6 μm širokih hifa, sastavljenih obično od kratkih, do 50 μm dugih segmenata, ali često i kraćih od 50 μm, caulocistide su uglavnom široko batinaste, rijetko eliptične, vretenaste ili u obliku boce, obično su tankih stijenki, obično su s tamnim unutarnjim pigmentom, 12-55 x 4-29 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 0.5-2 mm debelo na sredini klobuka, elastično, svijetlokrem do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili u starosti nejasno neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, u mahovini i travi.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po crno točkastoj površini stručka, ali imati na umu da dekoracija može potpuno izostati.

Lamelloclavaria petersenii - created on August 2017 in Paltamo, Melalahti, Finland by Tapio Kekki

PETERSENOVA PRLJAVICA

Lamelloclavaria petersenii Adamčík & Birkebak

Etimologija: U čast istaknutog američkog mikologa Ronalda H. Petersena (1934.-2023.), specijaliziranog za gljive iz reda Cantharellales (kojem je nekada pripadala i porodica Clavariaceae). Opisao je mnoge vrste i napravio veliki doprinos razumijevanju taksonomije i filogenije ove skupine gljiva.

Klobuk: 0.8-1.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se gotovo izravna, rijetko je blago ulegnut, često je s malom papilom na sredini, površina nije vodenasta, suha, fino je raspucana, smeđ, sivo-smeđ, tamnosmeđ, uglavnom je ujednačeno obojen, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 1.6-2 cm visok i 1-2 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, gladak, sjajan, fino je granuliran na samom vrhu, iste je boje kao klobuk, baza je ponekad bijelo maljava.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, relativno su tanki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, sivkasti do sivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, ponekad su sužene na sredini, prozirne, glatke, obično su s jednom velikom uljnom kapljom (vakuolom), tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 5-6 x 2.5-3 μm, Me = 5.5 x 2.8 μm, Q = 1.8-2.3, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, batinaste, 22-28 x 5-6 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, široke su 2-4.5 μm, cistide su odsutne, pileipellis blizu ruba klobuka sastoji se od relativno tankog sloja brojnih, hifalnih završetaka s unutarnjim, blijedosmeđim pigmentom, terminalni segmenti su često veći, vretenaste, široko batinasti ili u obliku boce, ponekad su usko valjkasti, 6-78 x 3-13.5 μm, bazalni segmenti su obično kraći i ponekad isprepleteni s vrlo kratkim segmentima (kraćim od 10 μm), obično su 2-4-segmentni, hifalni završeci blizu središta klobuka sastoje se od raspršenijih i kraćih hifa, neke su jednosegmentne ili lateralno razgranate, s nepravilnijim terminalnim segmentima, 13.5-66 x 2-10 μm, caulocistide su raspršene ili u malim nakupinama, tankih stijenki, terminalni segmenti su tipično uski, jednostruki i često savitljivi, tupi do blago suženi blizu vrha, uglavnom valjkasti do usko batinasti, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom i povremeno s raspršenim kristalima vidljivim u kongo red reagensu, 14-69 x 2.5-9 μm, kopče su odsutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, elastično, sivkasto, kasnije postaje crno, osobito uz površinu kada se osuši; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama i parkovima, uz uobičajeno livadsko bilje, malu runjiku (Hieracium pilosella), crvenu djetelinu (Trifolium pratense), uskolisni trputac (Plantago lanceolata), trave iz porodice Poaceae spp. i mahovine (Rhytidiadelphus squarrosus).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Rod Lamelloclavaria temelji se na opisanoj vrsti. Kombinacija listića koji su široko prirasli ili se spuštaju po stručku, bijele otrusine, fino raspucanog sivog klobuka s malom papilom, odsutnosti kopči na hifama i eliptičnih do duguljastih, malih spora čini ovu vrstu vrlo istaknutom na terenu i pod mikroskopom. Čini se da je riječ o izuzetno rijetkoj vrsti. Rod se lako razlikuje od ostalih vrsta iz porodice Clavariaceae po svom nitastom pileipelisu, završecima hifa i obliku spora. Po kombinaciji raspucane površine klobuka, malim dimenzijama, rastu na tlu i filogenetskoj poziciji razlikuje se od drugih listićavki u porodici Hygrophoraceae.

Mucronella bresadolae - created in Switzerland by MichellePrice_CJBG

DUGA IGLIČARKA

Mucronella bresadolae (Quél.) Corner

Plodno tijelo: 1-4 mm dugo i 0.2-0.5 mm široko, u obliku je šila ili šiljka, bijelo, kasnije teže da postanu svijetložuti do oker, vrhovi su u starosti zelenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste ili široko eliptične, s uljnom kapljom, 8-10 x 5-6 µm, bazidije su 6-sporne, batinaste, vitke 39-46 x 7-10 µm, hife su 4-8 µm široke, kristalične, često su zadebljane i s čekinjicama dužine do 12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno, kasnije je žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, usamljeno ili u gustim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, često smreke ili jele, na donjoj strani vlažnog drveta, usmjereno je prema zemlji. U Hrvatskoj je pronađena na panju Vajmutovog bora (Pinus strobus), a poznata je samo s jednog lokaliteta, u okolici Stubičkih Toplica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Može se zamijeniti s kratkom igličarkom (Mucronella calva) koja ima nešto kraće bazidije i kraće šiljke. Uglavnom je nešto rjeđa vrsta i raste u manjim skupinama.

Mucronella calva - created in Norway by Bente Rian

KRATKA IGLIČARKA

Mucronella calva (Alb. & Schwein.) Fr.

Engleski naziv: Swarming Spine

Plodno tijelo: 1-3 mm dugo, u obliku je trna, štapićato, bijelo, kasnije oker do smećkasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 5-7 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u miješanim ili crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke ili jele. U Hrvatskoj je pronađena na trupcima jele u šumi bukve, jele i smreke, a poznata je samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta može razlikovati samo pomoću mikroskopske analize spora.

Ramariopsis kunzei - created on November 2023 in Quantock Hills AONB, Bridgwater, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by zoehicks

KUNZEOVA CAPICA

Ramariopsis kunzei (Fr.) Corner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Ivory Coral

Plodno tijelo: 2.5-10 cm visoko i 2-12 cm široko, sliči na koralje, jasno je razgranato, osnova dosta nepravilna, kratka ili nejasna, 0.5-2.5 cm visoka i 2.5-6 mm debela, na bazi je vunasto-maljava, bijela, ponekad postane žuta ili ružičasta, osnova se račva na brojne ili rijetke grane, ponekad su spljoštene, na vrhu se račvaju na 2 zašiljena ili odsječena vrška, čitavo je plodno tijelo ujednačene je snježnobijele ili kremaste boje, poslije je često s laganom ružičastom, žuto-narančastom do oker nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, zrnate, naborane ili sitno bodljikave, prozirne, 3-5.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Lomljivo do malo elastično, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, te na zemlji.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu i boji je slična okrunjena capica (Clavulina coralloides), ali se razlikuje po dekoraciji na osnovi, osnova je kod slične vrste glatka.

LIJEPA CAPICA

Ramariopsis pulchella (Boud.) Corner

Etimologija: pulchella (lat.) = lijepo. slatko. Po vizualno privlačnom izgledu.

Engleski naziv: Lilac Coral

Plodno tijelo: 1-3 cm visoko, busen je širok 2-6 cm, ljubičaste ili plave boje lavande, stapka je valjkasta, uvijek je razgranato, vršci su u obliku rogova.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, prozirne, 3-5 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ljubičasto do ružičasto, provodnjeno, vrlo lomljivo; miris je slab, slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama, travnjacima, grobljima, rijetko po šumskim proplancima, svim tipovima šuma i uz rubove potoka, u travi, po mahovinom pokrivenim šumskim površinama, na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu i boji je slična ljubičasta capica (Clavulina amethystina), koja je jako razgranata.

Ramariopsis subtilis - created in Norway by Per Fadnes

TANKOĆUTNA CAPICA

Ramariopsis subtilis (Pers.) R.H.Petersen

Engleski naziv: Slender Coral

Plodno tijelo: 0.5-10 cm visoko, ima rogati izgled, katkad je s istaknutom tankom, punom i glatkom osnovom debelom do 3 mm, bjelkasto, žućkasto do svijetlosmeđe, najčešće se račva na dvije grane, grančice su ponekad zbijene i 0.5-1 mm debele, račvaju se na 1-4 žućkasta vrška koji su poslije tamniji.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, prozirne, 3-4.5 x 3-4 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, bjelkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, po livadama, parkovima, vrtovima, na vlažnom tlu, u mahovini i travi, voli tlo bogato hranjivim tvarima i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu i boji je slična okrunjena capica (Clavulina coralloides), ali se razlikuje po dekoraciji po stručku, dok je stručak kod slične vrste gladak.

Calonarius arcuatorum - created on October 2015 in Crots, France by Nicolò Oppicelli

SVEDENA KOPRENKA

Calonarius arcuatorum (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: arcuatus (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka. Po zakrivljenom stručku?

Engleski naziv: Arched Webcap

Klobuk: 4-13 cm širok, mesnat, najprije je konveksan pa konveksno-raširen, po vlažnom vremenu je mazav, a sjajan po suhom vremenu, lijepe je narančasto-smeđe ili oker-smeđe boje s mesnatoružičastim tonom, u starosti postane urašteno vlaknasto-pahuljast; rub je uvijek podvrnut, često s ostacima ljubičastog ovoja.

Stručak: 4.5-8 cm visok i 1.4-2 cm debeo, valjkast, pun, na bazi se naglo kao obrubljeno širi u gotovo plosnati gomolj, bjelkast, okerast, pri vrhu je plavkasto-ljubičast, a na bazi prekriven hrđastosmeđim prahom od spora, rub gomolja je ljubičast, u starosti se na stručku ističe duga vlaknasta koprena smećkaste boje.

Listići: Gusti, prirasli su s kukicom na stručak, prilično su široki, jednako su široki kao debljina mesa u klobuku, u mladosti su svijetloljubičasti, a kasnije ljubičasto-smeđi i u starosti hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, bradavičave, 10-14 x 6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto s ljubičastom ili okerasto-ljubičastom nijansom; miriše ugodno na voće, na jabuke iili kruške, a okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-ružičasto, a kožica klobuka poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta Cortinarius dibaphus koja se u mladosti ističu krasnom ljubičastom bojom klobuka i listića, a raste u crnogoričnim šumama. Naša vrsta razlikuje se od navedene vrste po kemijskoj reakciji s kalijevom lužinom pri kojoj se meso i listići različito oboje. Listići su karakteristično ljubičasto-smeđi.

TAMNOZELENA KOPRENKA

Calonarius atrovirens (Kalchbr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + virens (lat.) = zeleno. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Olive Webcap

Klobuk: 4-10 cm širok, polukuglast pa spljošten i široko ispupčen, kasnije je skoro ravan, po vlažnom je vremenu sluzav, a po suhom vremenu suh i sjajan, rub je dugo vremena podvijen pa izravnat, žuto-zelenkast, maslinastozelen do zelenkasto-crnkast, površina je s gustim sitnim crnim uraštenim vlakancima na maslinastozelenoj osnovi, sredina je maslinasto-smeđa do maslinasto-crna, u blizini ruba je sa zonom radijalnih vlakana, nakon uklanjanja kožice se vidi maslinastozeleni sloj mesa uz kožicu.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-2.5 cm debelo, a u gomolju do 2.8 cm, gomolj je obrubljen i trokutast, malo sluzav, žućkasto-zelenkast do maslinastozelenkast, u starosti maslinasto-smeđ do tamno maslinastozelen, donji je dio gomolja je limunastožut, a rub malo smeđ od ostataka ovoja, uzdužno je naboran, niti koprene su u mladosti zeleni, a kasnije smeđi.

Listići: Tanki, gusti, zaokruženo-izrezani uz stručan, slobodni, sitno su pilasti i blago valoviti, s kratkim lamelulama, široki su od 6-10 mm, najprije limunastožuti do maslinasti, zatim maslinasto-smeđi do tamno maslinastozeleni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, izraženo su bradavičave, s istaknutim su bočnim apikalnim nastavkom, 9-12 x 6-7 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-34 x 6-8 µm, bez cistida (cromushrooms: bazidiospore su (9) 9.5 - 11.3 (12) × (5.1) 5.6 - 6.5 (7.3) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 120, Me = 10.3 × 6 µm, Qe = 1.7, bazidije su 23.6-34.7 × 7.7-10.6 µm, N = 30); otrusina je hrđastosmeđa, a u mladosti žuto-smeđa.

Meso: Zlatnožuto, sumporastožuto ili žuto-zelenkasto, ispod kožice klobuka je maslinastozeleno, u rupicama je smeđe od crva, stajanjem i sušenjem crni; miris je izrazito aromatičan na mažuran ili na gljive, ponekad malo podsjeća i na jod, a okus je blag i veoma ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica s KOH pocrni, meso postane smećkasto (Moser) ili maslinastozeleno (Shaffer), a s Melzerovim reagensom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i jelom, nešto rjeđe s borom, međutim kod nas se može pronaći i po čistim hrastovim šumama, uz medunce i cerove, voli vapnenasto tlo. Prve tri slike snimio je Danijel Mulc, a četvrtu Danijel Balaško.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Općenito za koprenke vrijedi pravilo da su one sa žutim mesom uvijek otrovne. Otkrivene su niske koncentracije orelanina, ali nisu poznati slučajevi trovanja. Konzumacijom se ne može isključiti potencijalno oštećenje bubrega.

Napomena: Lijepa je i ne tako česta koprenka. Lako se zamijeni s ljubičasto-zelenom koprenkom (Calonarius ionochlorus) kojoj je klobuk potpuno zelen, ima žuto meso, ali se razlikuje po ljubičastoj, a ne žutoj boji listića. Slična je mirisava koprenka (Cortinarius odoratus) koja se razlikuje samo po svjetlijoj žutoj boji mesa na osnovi stručka i po mirisu koji je sličan kao kod mirisne puževice (Aphroditeola olida), miriše po bombonima. Sve koprenke sa žutom bojom mesa sumnjive su kao otrovne vrste. Na prikazanoj slici se mogu uočiti poispadale sazrele smeđe spore na ovoju stručka. Slična je lažna limunasta koprenka (Calonarius citrinus) koja je svjetlija i s više žutih primjesa, jako podsjeća na zelenkastu vitezovku (Tricholoma equestre) koja ne miriše po mažuranu, već po keksima ili po svježem kruhu. Smrtno otrovna vrsta je sjajna koprenka (Calonarius meinhardii) koja je čitava žuta.

LIMUNASTA KOPRENKA

Calonarius citrinus (J.E.Lange ex P.D.Orton) Niskanen & Liimat.

Etimologija: citrus (lat.) = vrsta limuna (Citrus medica), limunastožuto Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, konveksan je pa raširen, često je ulegnut na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kožica je jasno mazava, žuto-zelenkast ili ponekad svjetliji, na sredini je često zelenkasto-smećkast, uglavnom je smećkasto ljuskav, rub je smećkasto vlaknast.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, uglavnom je duguljast, s prilično je širokim, obrubljenim gomoljem na bazi, svijetložut do žućkasto-zelen, prekriven žućkastim vlakancima, uočljiva je hrđastosmeđa prstenasta zona, vrh je bjelkast, hrđastosmeđ i prekriven bijelim nitima micelija na bazi.

Listići: Prirasli su na stručak ili se lagano spuštaju s kukicom, prilično su gusti, najprije su svijetložuti ili žuto-zelenkasti pa žuto-smeđi, tamnosmeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste do bademaste, bradavičave, 8.5-10 x 5-5.5 µm (cromushrooms: (9) 9.2 - 11.2 (11.9) × (4.2) 4.9 - 5.7 (6) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.2 (2.6), N = 100, Me = 10.1 × 5.3 µm, Qav = 1.9); otrusina je svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Žuto-maslinasto, nešto je tamnije u stručku, u starosti smeđe, vlaknasto, lomljivo; miris je slabo izražen ili vrlo slab na papar ili svježe pečeni kruh, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Zbog njezine rijetkosti nije poznato sadrži li orelanin, međutim preporuča se izniman oprez s koprenkama sa žutom bojom mesa, jer su neke vrste i smrtno otrovne.

Napomena: Ova koprenka nije velika rastom. Micelij je također žute boje.

Calonarius elegantior - created on September 2022 in Tara, Bajina Bašta, Zlatiborski, Serbia by Stevan Baluban

OTMJENA KOPRENKA

Calonarius elegantior (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: elegantior (lat.) = elegantno, otmjeno. Po obliku i boji.

Engleski naziv: Elegant Webcap

Klobuk: 4-12 cm širok, sjajan, kompaktan, mesnat, prvo je konveksan pa raširen ili malo ulegnut na sredini, gol, mazav, zlatnožut, žuto-smeđ ili okerasto-narančaste boje, tamniji je na sredini, vlaknast, rub je podvijen i raspucan.

Stručak: 4-8 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, čvrst, robustan, valjkast, s odsječenim gomoljem na dnu, više ili manje je izdužen, limunastožut, izražena prstenasta zona je sumporastožuta, opskrbljen je sa sivkastom pa hrđastosmeđom koprenom od spora nakon čega izgleda vlaknasto.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, slobodni, široki, slamnatožuti pa svijetlo žuto-maslinasti, u starosti hrđastosmeđi, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, 12-14.7 x 7-9.5 µm; otrusina je žućkasta do hrđastosmeđa.

Meso: U osnovi je svijetložuto pa crvenkasto-smeđe, osobito u gomolju, kompaktno; miris nije izračen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, a ponekad i prividno busenasto, najčešće u crnogoričnim šumama jele, na višim planinskim predjelima, rijetka je u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete. Biti na oprezu jer koprenke sa žutim mesom mogu biti vrlo otrovne.

Napomena: Slična zelenolistićava koprenka (Thaxterogaster scaurus) ima odsječenu bulbu.

NAJOTMJENIJA KOPRENKA

Calonarius elegantissimus (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Dapper Webcap

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije polukuglast, zatim raširen, po vlažnom vremenu je jako mazav i sluzav, gol, žut, žuto-narančast, narančasto-crven ili narančasto-smećkast, sredina je tamnije pjegava.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, lomljiv, baza je gomoljasto zadebljana i široka do 4 cm, kasnije je obrubljena, najprije žućkast, zatim sumporastožut, uzdužno vlaknast od ostataka bijele koprene koja zbog poispadalih spora postane crveno-smeđa, ovoj na rubu gomolja najprije je kremasto-žućkast, kasnije postane oker-smećkast, a donja je strana gomolja je bijela do kremasta.

Listići: Najprije su žućkasti i s maslinastom nijansom, zatim su smeđi, u starosti su maslinasto-smeđi ili hrđastosmeđi, prirasli, oštrica je malo pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 12.5-15.7 x 8-10.2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto-oker ispod kožice klobuka, često natopljeno vodom sa sivom zonom iznad listića, u gomolju je žućkasto; miris je ugodan na voćne kolače ili pecivo, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori opisuju kao jestivu vrstu, drugi kao nejestivu, a treći kao otrovnu pa je smatramo otrovnom. Preporučuje se vrlo veliki oprez zbog moguće zamjene sa smrtno otrovnim vrstama.

Napomena: Moguća je zamjena s raznim žutim, žuto-narančastim i narančasto-crvenim koprenkama koje imaju gomoljasto i obrubljeno gomoljasto zadebljanje na bazi stručka.

Calonarius ionochlorus - created on November 2019 in Provincia di Imperia, Italy by Federico Calledda

LJUBIČASTO-ZELENA KOPRENKA

Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ion (gr.) = ljubičasto + chloros (gr.) = zeleno. Po boji.

Klobuk: 5-12 cm širok, u mladosti je konveksan pa otvoren i skoro izravnat, te s dosta široko ispupčenom sredinom, nešto je rjeđe ulegnut, sluzav, gladak, žuto-zelen, maslinastozelen do tamno maslinastozelen, sredina je tamnije maslinasto-smeđa, vlaknasto-pahuljast, kožica se lako guli sve do sredine, rub je jasno tanak, te lagano valovit ili pravilan.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi se širi u obrubljeni gomolj u obliku pehara, sluzav, sjajan, limunastožut, žuto-zelenkast do maslinastozelen, poslije je nešto tamnije zeleno-smeđ, cijelom je dužinom sitno vlaknast, prema bazi do gomolja je lijepe sumporastožute boje, a na dnu je sa sumporastožutim micelijskim nitima, koprena je zagasitožuta.

Listići: Prilično su gusti, suženo-zaokruženi uz stručak, prirasli, na krajevima su stanjeni, malo su trbušasti na sredini (široki 5-8 mm), u mladosti su svijetloljubičasti ili plavkasto-ljubičasti pa poslije ljubičasto-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je ravna i sitno pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, jako su bradavičave, 8.2-11.4 x 5.5-6.9 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Sumporastožuto, u gomolju je bjelkasto-žuto do žuto-zeleno; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) reagiraju negativno (poprimi slabu maslinastu boju).

Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnog graba, na samo jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna, jer su koprenke sa žutom bojom mesa uglavnom uvijek otrovne.

Napomena: Jako je lijepa koprenka zbog kontrasta između ljubičastih listića i zelenog klobuka. Meso je žute boje. Tamnozelena koprenka (Calonarius atrovirens) ima potpuno zeleni klobuk, žuto meso, ali i žute listiće. Istu boju mesa imaju brojne otrovne koprenke kao što su primjerice sjajna koprenka (Calonarius meinhardii), Cortinarius fulgens, žumanjčana koprenka (Calonarius splendens) i riđo-zlatna koprenka (Calonarius aureofulvus). Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

SJAJNA KOPRENKA

Calonarius meinhardii (Bon) Niskanen & Liimat.

Klobuk: 3-13 cm širok, konveksno-raširen, rub se brzo izravna, mazav i sluzav po vlažnom vremenu, a malo sjajan po suhom vremenu, sitno je pustenasto-crtast, sa crvenkasto-smeđim ljuskicama na sumporastožutoj osnovi, osobito prema sredini, nema ih na rubu.

Stručak: 6-8 cm visok i 1.2-1.7 cm debeo, pun, s debelim je obrubljenim gomoljem na bazi, žut, boje je klobuka, koprena je sumporastožuta, hrđastosmeđ od poispadalih spora.

Listići: Žućkasti, žuto-maslinasti ili žuto-smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, gusti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, limunaste, bradavičave, 8.6-10.5 x 5.3-6.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Sumporastožuto; jasnog je karakterističnog neugodnog mirisa kao kod sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum) ili ponekad miriše po preprženom kruhu, ne miriše na brašno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane tamnomaslinasto, a u dodiru s kalijevom lužinom poprimi tamnu crveno-smeđu ili crno-smeđu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je prijevljeno nekoliko slučajeva teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako orelanin nije otkriven. Simptomi trovanja kasnili su nekoliko dana i to uglavnom nakon višekratne konzumacije. Čuvajte se koprenki sa žutim mesom jer su među njima i smrtno otrovne vrste. U starim se knjigama o gljivama ova vrsta čak navodila kao jestiva.

Napomena: Dio je skupine Splendens kojoj pripada i lažna limunasta koprenka (Calonarius citrinus) koju karakteristizira žuti ton klobuka, listića, stručka i mesa. Od sličnih vrsta se najlakše razlikuje uz pomoć kemijskih reakcija.

MIRISAVA KOPRENKA

Calonarius odorifer (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: odor (lat.) = miris + fero (lat.) = luka. Po mirisu.

Engleski naziv: Aniseed Webcap

Klobuk: 5-10 cm širok, konveksan, mazav, gladak, crvenkasto-smećkast, nešto je tamniji na sredini, a zelenkast ili ljubičast na rubu.

Stručak: 4-7 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, na bazi je s obrubljenim gomoljem, vlaknast, žuto-zelenkast do žuto-sivkast.

Listići: Gusti, odmaknuti su od stručka, više ili manje su široki, limunastožuti su pa cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 10-13 x 6-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, kompaktno; miriše na anis, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Veoma je slična vrsta Cortinarius orichalceus kojoj meso ne miriše po anisu i ima bijelu boju mesa.

RIĐEMASLINASTA KOPRENKA

Calonarius rufo-olivaceus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno + olivaceus (lat.) = maslinaste boje, maslinasto. Po crveno-zelenkastoj boji.

Engleski naziv: Mottled Webcap

Klobuk: 2-10 cm širok, mesnat, konveksan pa raširen, mazav po vlažnom vremenu, a bez sjaja po suhom vremenu, vinskicrven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, ponekad je sa sivo-zelenkastim nijansama, prema rubu je svjetliji, rub je dugo vremena podvijen i s dlakavim ostacima koprene.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, s jasno je obrubljenim gomoljem, bjelkast, sa svijetloljubičastim, ružičasto-ljubičastim ili zelenkastim tonom, rub gomolja je mjestimično crvenkast ili ljubičast, s izraženom je hrđastosmeđom prstenastom zonom.

Listići: Široki, tanki, prilično su gusti, prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je u starosti valovita i nazubljena, žućkasti, žućkasto-maslinasti, s ljubičastom nijansom, u starosti oker-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, krupno bradavičave, 10.5-12.5 x 6.5-7.5 µm (cromushrooms: (10) 10.3 - 12.6 (14.6) × (5.2) 5.7 - 6.7 (7.4) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2.1 (2.4), N = 120, Me = 11.4 × 6.2 µm, Qav = 1.8); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu postane svijetloljubičasto u klobuku i svijetlocrvenkasto do svijetloljubičasto u stručku; miriše na svježi kvasac, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnozeleno pa crveno-smeđe, a u dodiru s gvajakom smećkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i graba, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio je skupine Orichalceus koju karakteriziraju izražena žuta ili kestenjastosmeđa boja, žuti listići, bulbozno-obrubljeni stručak, te reakcija mesa koje u dodiru s kalijevom lužinom pozeleni.

Calonarius saporatus - created on September 2019 in Val di Pertie, Ravascletto, Italy by Marco Floriani

BLISKA KOPRENKA

Calonarius saporatus (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: sapor (lat.) = ukus, okus. Po slatkastom okusu mesa.

Engleski naziv: Stately Webcap

Klobuk: 4-11 cm širok, konveksan pa raširen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a suha i sjajna po suhom vremenu, oker-smeđ, smeđ, cimetastosmeđ ili crvenkasto-narančast, površina je ljuskava od ostataka ovoja, rub je svjetliji, žuto-maslinast i dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-3.5 cm debeo, s debelim, obrubljenim i odsječenim gomoljem na bazi, bjelkast do žućkasto-okerast, rub gomolja je često smećkast, a donji dio bjelkast.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli, široki, oštrica je nazubljena i vijugava, okerasti, svijetlosmeđi ili sivo-smeđi, mjestimično sa žuto-okerastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 9.5-14 x 5.5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo do sivkasto, u vrhu stručka i iznad listića je vodenasto, čvrsto; miris je neodređen, slab na slatko pecivo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom ili smrekom, voli suha mjesta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo loše kvalitete.

Napomena: Treba biti izuzetno pažljiv pri konzumiranju opisane vrste, jer u ovom rodu ima dosta sličnih otrovnih vrsta žute ili žuto-narančaste boje kojima je meso uglavnom žute boje, dok opisana vrsta ima bjelkastu boju mesa.

ŽUMANJČANA KOPRENKA

Calonarius splendens (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: splendens (lat.) = blistav, briljantan, sjajan. Po sjajnoj ili svijetloj boji.

Engleski naziv: Splendid Webcap

Klobuk: 2-12 cm širok, pravilno je kuglasto-konveksan pa se manje ili više izravna (i kod razvijenih gljiva je jedva malo spljošteniji), u ranoj mladosti je s kratko podvijenim rubom, inače je rub oštar i obješen, mesnat, površina je glatka i ljepljiva, a osušena blistava, limunastožut, sumporastožut ili malo zelenkast, sredina je blago narančasta ili crvenkasto-smeđa od narančastog ovoja, uglavnom se raspuca na ljuskice.

Stručak: 4-11 cm visok i 0.7-2 cm debeo, bulba je 1.3-2.5 cm široka, gomolj je u mladosti gotovo izravnat i široko obrubljen, ali se kao i stručak rastom se produljuje i stanjuje, kod odraslih primjeraka s gornje strane nije vodoravan, već kos i sve zaobljeniji, kruškolik, limunastožut, koprena je limunastožuta, s vlaknastim ostacima koprene koji su hrđastosmeđi od praha spora, ostaci micelija na bazi su jasne sumporastožute boje.

Listići: Ravno su prirasli s uskim jarkom, gusti, tanki, osrednje su široki (do 7 mm), sužavaju se prema stručku, oštrica je cjelovita i ponekad malo valovita, žuti, kasnije su žuto-maslinasti ili žuto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, išarane tamnijim bubuljicama, malo nabrane, a nekad i s uljnim kapljama, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U svim dijelovima je svijetložuto, limunastožuto ili malo zelenkasto-smećkasto, u mladosti je u gornjoj polovici klobuka i u gomolju svjetlije svijetložute boje i s hrđastosmeđim mrljama, debljine do 1.5 cm, čvrsto; miris je neugodan, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu zelenkasti i smeđo-zeleni, meso s talijem postane maslinasto-crno pa crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom i hrastom cerom, a ponekad i meduncem, voli vapnenasto tlo. Iako nije baš česta vrsta, najčešće se pronalazi u Lici, Gorskom kotaru i Hercegovini, isto tako i u parku Tuškanac usred Zagreba. Drugi i treću sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom listopada na lokalitetu Suvi vrh na Dinari, četvrtu Danijel Balaško, u listopadu na lokalitetu Grebengrad kod Ivanca, a petu Antonio Ratković, na lokalitetu Velić kod Trilja.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je kao i sve vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa. Prijavljeni su slučajevi teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega, sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako ovaj toksin nije otkriven. Ovdje je u pitanju sličan ili nešto drugačiji bubrežni toksin (nefrotoksin). Simptomi su nešto blaži od simptoma drugih smrtno otrovnih koprenki. Liječenje je u slučaju trovanja isto kao i kod pupavki.

Napomena: Opisana je koprenka po izgledu dosta teška za determinaciju, jer postoji dosta sličnih vrsta. Žute je boje i s izraženom zelenkastom bojom mesa, ali samo uz površinu, raste uglavnom ispod bukve. Slična je limunasta koprenka (Calonarius citrinus), razlika je u nijansi žutoga, koja je limunastožuta dok je kod koprenke zlatke zlatnožuta, sumporasta ili oker. Jestiva zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre) nema izraženu ni bulbu ni koprenu, a koje imaju sve opasne vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 329. Žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens Hry.)