|
RUŽIČASTOCRNA KRASNICA
Russula roseonigra Pidlich-Aigner
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula roseonigra Pidlich-Aigner (GBIF ID 9724832)
Etimologija: roseus (lat.) = ružičast + nigra (lat.) = crna. Po promjeni boje mesa na prerezu. Klobuk: 4-10.5 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna, u starosti je ulegnut, gladak, po vlažniom je vremenu ljepljiv, kožica se jedva guli, često je sa svjetlijim sivkastim rubnim pojasom, prema sredini je tamniji, narančasto-sivkast, svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ, sivo-smeđ, narančasto-smeđ do tamnosmeđ, trljanjem pocrveni, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna. Stručak: 3-6 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dolje, pun, površina je glatka ili neravna, bijel, vremenom smeđi, trljanjem pocrveni. Listići: Do 5 mm široki, usko su prirasli, s brojnim su lamelulama različitih duljina u više ili manje pravilnom uzorku, ponekad se račvaju, bijeli do kremasti, oštrica je ravna i iste boje. Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, sa niskim, vrlo gustim, izoliranim bradavicama visokim 0.2-0.8 μm, povezanim kratkim, tankim spojnim linijama koje tvore mrežasti do zebrasti uzorak, 7.5-8.5 x 6-7 µm, Q = 1.19-1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 39-56 x 9-12 μm, cheilocistide su valjkaste do usko vretenaste, na vrhu su s jednim dodatkom ili suženjem, rijetko su s dvostrulim dodatkom ili donekle račvaste, tankih stijenki, 55-98 x 6-9 μm, pleurocistide su valjkaste do usko vretenaste ili usko batinaste, 33-55 x 5-9 μm, pileocistide blizu ruba klobuka su raspršene, rijetke, valjkaste do šiljaste, blago savitljive, s 1–3 ekscentrična dodatka ili jednim i dvostrukim ekscentričnim dodatkom na vrhu, ponekad se sužavaju prema vrhu ili čak račvaju, 36-123 x 5-8 μm, pileocistide blizu središta klobuka su sličnog oblika, s 1-2 ekscentrična dodatka, 35-85 x 4-6 μm; otrusina je bijela. Meso: Do oko 1 cm debelo na sredini klobuka, umjereno čvrsto, bijelo, na prerezu polako crveni, kasnije polako sivi pa pocrni; miris je blag na voće, a okus je blago ljut, osobito u listićima. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) polako postaje prljavo narančasto, sa KOH-om blago žućkasto, s gvajakolom odmah tamnoplavo, a sa fenolom relativno brzo posmeđi. Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, obično u simbiozi sa hrastom, grabom, borom ili smrekom, na vapnenastom tlu. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete pa se smatra se nejestivom vrstom. Napomena: Blisko je povezana sa ljutolisnom krasnicom (Russula acrifolia), koja je sličnog izgleda s karakterističnom ljepljivom kožicom klobuka, izraženim crvenjenjem mesa na prerezu i ljutim okusom barem u listićima. Od ostalih sličnih vrsta iz skupine ljutolisne krasnice razlikuje se po izraženije dekoriranim sporama.
DNA sekvenca:
Prirodoslovni muzej - Split
