ELIJEVA MUHARA

Amanita eliae Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita eliae Quél. (GBIF ID 5240246)

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Elias Amanita

Klobuk: 2-8 (12) cm širok, okruglast pa polukuglast, na kraju se otvori, često s ponekim ostatkom ovoja, lomljiv; kremasto-bijel, kremasto-žut, svijetložut, oker, svijetlosmeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ, ružičast ili tamnocrven, nešto je tamniji prema sredini, rub je jasno tipično crtast.

Stručak: 10-12 (15) cm visok i 1-2 (3) cm debeo, duboko je ukopan u zemlju gdje završava zadebljanjem i ovojem koji obično ostaje u zemlji, dug je i dosta tanak; bijel do svijetložut, ispod vjenčića je čehav, šupalj; nosi prljavo bijeli do svijetložuti, tanki, viseći, vlaknasti, nepravilni, malo crtasti i često rastrgan vjenčić koji se nalazi na srednjem dijelu.

Listići: Bijeli do krem; gusti, slobodni su uz stručak; oštrica je nazubljena; lamelule su nepravilne, odnosno bez reda, prirasli su za listiće uz rub klobuka.

Spore: Eliptične, prozirne, 10-13 x 6-8 µm (cromushrooms: basidiospores (10.4) 11 - 13.7 (15.3) × (7.3) 7.6 - 9.2 (10.6) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 12.2 × 8.3 µm, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, 41.1-52.3 × 9.3-13.3 µm, N = 12, cheilocistide su batinaste, 29.4-43.4 × 7.3-13.2 µm, N = 4, kuglasti elementi 33.7-49.1 × 18.2-30.2 µm, N = 4); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, čvrsto, elastično, ispod kožice klobuka je malo obojeno; miris nije izražen, okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom i fenolanilinom najprije pocrveni pa zatim posmeđi, dok listići s formolom ubrzo postanu prljavo crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, lijeskom, hrastom, brezom, ponekad u crnogoričnim šumama s borom, voli kiselo tlo i toplija staništa; može se pronaći u Maksimirskoj šumi u Zagrebu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako je dio autora navodi kao jestivu vrstu, ipak se smatra otrovnom jer je utvrđeno da sadrži toksin amanitin.

Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste je crtasti rub klobuka po čemu se lako razlikuje od sličnih muhara.

Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno ovojem ili volvom koja obično ostaje u zemlji; 2. listići su bijeli do krem i slobodni; 3. klobuk je bijel, krem, žućkasto-smeđ do smeđ; 4. klobuk je prekriven ponekim ostatkom ovoja; 5. rub klobuka je narebran; 6. vjenčić je opnast, tanak, često rastrgan, s gornje je strane malo crtast

DNA sekvenca: prikaži