BOUDIEROVA POVOJNJAČA

Aspidella solitaria (Bull.) E.-J.Gilbert

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Aspidella > Vrsta: Aspidella solitaria (Bull.) E.-J.Gilbert (GBIF ID 7242066)

Etimologija: solitarius (lat.) = usamljeno. Po pojedinačnom, a ne skupnom rastu.

Engleski naziv: European Solitary Lepidella

Klobuk: 5-20 cm širok, prvo je kuglast pa konveksan, na kraju je raširen i ulegnut na sredini, bijel, bjelkast, krem, sivkast do smećkast, osobito na sredini, u starosti je svijetlo žuto-smeđ, može biti malo baršunast na sredini i sitno vlaknast a na rubu, kasnije postaje gladak, površina je prekrivena s malim, šiljastim, stožastim, priraštenim, bjelkastim do sivim, vlaknastim do ljuskavim bradavicama, rub je s resastim ostacima parcijalnog ovoja.

Stručak: 6-20 cm visok i 1-3 cm debeo, baza je gomoljasto zadebljana, s donje je strane sužena i zaobljena, samo je s ostacima volve, završava duboko u zemlji, bjelkast do žućkast; ponekad je sa sitnim bijelim ostacima vjenčića pri vrhu, vjenčić je opnast, odrpan, prolazan, može biti dvostruk, s gornje je strane crtast, bjelkast do slamnatožut.

Listići: Gusti, široki, trbušasti, usko su prirasli pa slobodni, bjelkasti, kasnije su s krem-žuto-zelenkastom nijansom.

Spore: Eliptične, amiloidne, 9-12 x 6-8 µm, baze bazidija su s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, mekano; okus je ugodan, a miris nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama viših planinskih predjela, po livadama u travi na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom. Slike je snimio Neven ferenčak, 7.9.2019., na lokalitetu kod Varaždina.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Dio autora navodi da je jestiva gljiva dobre kvalitete nakon što se oguli kožica s klobuka. U istraživanju je kod ove vrste otkrivena prisutnost neproteinskih aminokiselina 2-amino-3-ciklopropilbutanske kiseline i 2-amino-5-kloro-4-pentenske kiseline. Utvrđeno je da je zadnja navedena kiselina otrovna za gljivicu Cercospora kikuchii, člankonožce Oncopeltus fasciatus i bakterije Agrobacterium tumefaciens, Erwinia amylovora i Xanthomonas campestris. Toksičnost za bakterije može se eliminirati dodavanjem izoleucina u medij. Druga se kiselina nije pokazala toksičnom. Zbog svega navedenog nije prikladna za konzumaciju i smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, a svi dijelovi gljive su snježnobijele boje, osim sivkastih bradavica po klobuku. Po većini su karakteristika slične izblijeđena žućkasta pupavka (Amanita citrina) i bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), kojima je klobuk prekriven bijelim bradavičastim ostacima ovoja, ježasta muhara (Amanita echinocephala), koja ima prstenasto poredane ostatke ovoja na bazi, usamljena muhara (Amanita strobiliformis), koja je obično smećkaste, sivkaste ili sivo-smeđe boje, većih je dimenzija i s gušćim ljuskama na klobuku, te saprotrofna kuštrava muhara (Amanita vittadinii), koja ima kljuskave pojaseve duž cijelog stručka.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.