+
|
Inosperma adaequatum - created on September 2025 in Hauterive, Switzerland by Juan Carlos Zamora |
![]() |
![]() |
|

VINSKICRVENA CJEPAČA
Inosperma adaequatum (Britzelm.) Matheny & Esteve-Rav.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inosperma >
Vrsta: Inosperma adaequatum (Britzelm.) Matheny & Esteve-Rav. (GBIF ID 10847641)
Etimologija: adaequatus (lat.) = učiniti jednakim, izjednačiti. Po boji klobuka. Klobuk: 4-10 cm širok, isprva je zvonolik, stožast do konveksan, na kraju je izravnat s niskom tupom grbicom na sredini, površina je uvijek prekrivena tamnim radijalnim vlaknima na crveno-smeđoj do bakrenocrvenoj osnovi, u početku je gladak, kasnije je s tamnosmeđim dlakavim ljuskama do pjegav s prilegnutim ljuskama, rub valovit, raspucan i vlaknast u starosti. Stručak: 5-9 cm visok i 7-20 mm debeo, valjkast, sužava se od vrha prema bazi, skoro uvijek je stisnut pa nije kružan, zakrivljen, uvijen, prvo je bjelkast do krem, ponekad jako mijenja boju i postaje vinskicrvenkast od baze prema gore, vrh ostaje svjetliji, fino je uzdužno vlaknast. Listići: Prilično su gusti, široki su 5-10 mm, 60-90 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, izrezani uz stručak, usko su prirasli, najprije su svijetlokrem, zatim su svijetlosmeđi, u starosti su crveno-smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je bijela i sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo). Spore: Eliptične, glatke, debelih stijenki, 9.4-13.6 x 6.3-8 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, 29-40 x 9-12 µm, s bazalnom kopčom, cheilocistidije su usko batinaste, ponekad s 1-2 segmenta, 35-60 x 9.5-15 µm, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis se sastoji od periklinalnih hifa širokih 4-10 µm, smećkastih, ponekad su lagano inkrustirane, segmenti su s kopčama; otrusina je tamnosmeđa. Meso: Debelo, vlaknasto, u mladosti je bjelkasto, na prerezu postaje vinskicrvenkasto od baze stručka prema gore, osobito prema površini; miris je ugodan na voće, a okus je blag, prilično neugodan. Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom postane maslinastozeleno. Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, na vapnenastom tlu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Iako je po izvješćima uvjetno jestiva vrsta, smatra se vjerojatno otrovnom jer cjepače nikada nisu jestive. Preopasno ih je konzumirati, budući da u rodu ima mnogo smrtno otrovnih vrsta, a mnoge se od njih mogu točno identificirati samo pomoću mikroskopske analize. Napomena: Prepoznatljiva je po vinskicrveno obojenom, vlaknastom klobuku, slično obojenom stručku i obično blagom mirisu. Odsutnost pleurocistida i glatke, a ne kvrgave spore su važne mikroskopske karakteristike. Druge crvenkaste vrste cjepača su crvenkasta cjepača (Inosperma erubescens), kojoj je klobuk svijetlokrem s crvenim područjima, a crvenjenje stručka manje izraženo, Godijeva cjepača (Inocybe godeyi) i crveno-bijala cjepača (Inocybe whitei), koje imaju i cheilocistide i pleurocistide, te Inocybe oblectabilis, koja ima kvrgave spore.
DNA sekvenca:
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split