UŠILJENA CJEPAČA

Pseudosperma rimosum (Bull.) Matheny & Esteve-Rav.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Pseudosperma > Vrsta: Pseudosperma rimosum (Bull.) Matheny & Esteve-Rav. (GBIF ID 10846389)

Etimologija: rimosus (lat.) = raspucano, pukotina, rascjep. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Split Fibrecap

Klobuk: 1.5-11 cm širok, u mladosti je zvonolik ili stožast i bez grbice, ubrzo je raširen, zatim je konveksan ili izravnato-konveksan, na kraju čak i izravnat, s tupom do gotovo šiljastom grbicom, površina je isprva bez ili samo s kratkotrajnim žućkastim ostacima ovoja, ponekad je slabo mazav zbog ostataka ovoja, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se razdvajaju, s prilično je širokim međuprostorima, dosta je promjenjive boje, od gotovo bjelkaste ili svijetložute zbog ostataka ovoja ili je smeđ na sredini i žut do svijetlooker prema rubu ili bjelkast na sredini i smeđ prema rubu, ponekad je čak crvenkasto-smeđ sa žutom osnovom, kasnije je često više žuto-oker do oker-smeđ ili narančasto-smeđ do tamnosmeđ, ponekad je čak i crnkasto-smeđa, općenito je najtamniji i gladak na sredini, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, često je raspucan i s krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 2-12.5 cm visok i 2-11 mm debeo, čvrst, valjkast do slabo batinato zadebljan na bazi, rijetko je s obrubljenim gomoljem s resastim rubom, nekad je ukopan u zemlji, nekad je uvijen, pahuljast na vrhu ili vunasto-dlakav na gornjem dijelu, ponekad samo nejasno, prema dolje je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna samo u mladosti, vrlo brzo nestaje, ne ostavljajući tragove na stručku, bjelkast, ponekad je žut, vremenom i rukovanjem postaje žućkast ili žućkasto-smeđ, ali podzemni dio ostaje bijel, ponekad čak postaje tamnosmeđ, ponekad skoro ne mjenja boju.

Listići: Često su gusti do vrlo gusti, 40-115 ih dopire do stručka, široki su 1.5-8 mm, vrlo su uski do trbušasti, usko su prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su bijeli, sivkasti do žućkasti, ponekad su intenzivnije žuti, zatim su sivkasto-žuti do žuto-oker, na kraju su žuto-smeđi do žuto-maslinasto-smeđi, gotovo uvijek su s izraženim maslinastim nijansama u starosti, ponekad su žuto-smeđi na ozlijeđenim mjestima, oštrica je nazubljena, pahuljasta, bijela.

Spore: Eliptične, glatke, 9-15.5 x 5.5-8.5 µm, Q = 1.4-2.2, bazidije su često zadebljane na vrhu, 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 26-44 x 10-15 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su široko valjkaste do gotovo trbušaste ili batinaste, tankih stijenki, ponekad su sa žućkasto-smeđim sadržajem, 28-80 x 9-23 µm, caulocistide su u nakupinama na vrhu stručka, slične su cheilocistidama (kada je vrh stručka pahuljast) ili s dugim lančanim dlačicama sa cheilocistoidnim završnim segmentom (kada je vrh stručka vunasto-dlakav) ili kao mješavina oba tipa, pileopelis se sastoji od rijetkih ili brojnih refraktivnih hifa sa žuto-smeđim sadržajem; otrusina je smeđa do sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do žućkasto ili žućkasto-smećkasto, osobito u stručku; miris nije izražen ili je izražen i prilično neugodan, na spermu ili kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides) ili podsjeća na žir, a okus je poput mirisa.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u šumama, parkovima i otvorenim područjima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, smrekom, arišem, cedrom, jelom, bukvom, hrastom, lipom, lijeskom, grabom, brezom, topolom, johom, puzavom vrbom (Salix repens) ili tupolisnom vrbom (Salix retusa). Slike je snimio Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu gradski park u Delnicama, ispod jele.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Smrtonosna toksičnost odnosi se na pojedenu količinu. Sadrži oko 0.01% muskarina, a 180 mg (oko 18 g svježih gljiva) po odrasloj osobi je smrtonosno, ali i niže vrijednosti mogu biti i opasne po život.

Napomena: Izuzetno je varijabilna vrsta, a sastoji se od niza varijeteta i formi, od kojih neke imaju prilično konstantne karakteristike, ali se može uočiti i neka sličnost s drugim varijetetima. S obzirom na tu varijabilnost, čini se nemogućim dati formalni, dobro utemeljeni opis i taksonomiju ove vrste. Dio te varijabilnosti karakteristika, kao što su primjerice oblik klobuka i ostaci ovoja, određen je okolišem i stoga bez ikakvog sustavnog značaja. Međutim, čini se da je drugi dio te varijabilnosti genetski određen i načelno bi se mogao koristiti za formalnu podjelu vrste. Zapažanja ukazuju na to da dolazi do neke vrste pomjeranja karakteristika pri čemu se populacije općenito više razlikuju ovisno o geografskoj udaljenosti. Stoga se mikolozima koji rade na lokalnoj razini čini da se mnoge vrste mogu prepoznati, međutim, prepoznavanje takvih vrsta na regionalnoj razini nije održivo. Pregled varijabilnosti karakteristika i korelacije između različitih karakteristika pokazuje sljedeću sliku: oblik klobuka varira od stožastog, s često izraženom, tupom do gotovo šiljatom grbicom, do izravnato-konveksnog ili izravnatog i jedva ispupčenog. Kod posljednjeg slučaja ovoj je obično dobro razvijen, dok je u prvom slučaju ovoj odsutan ili kratkotrajan. Stupanj razvijenosti ovoja djelomično je određen supstratom na kojem primjerci rastu, prilično zbijenim tlom, što rezultira dobro razvijenim ovojem. Primjerci koji rastu na rastresitom tlu obično su dosta stožasti, a inkrustacija pileipelisa (ispod ovoja) postaje obilnija zbog utjecaja veće izloženosti. Često se susreću mladi primjerci koji su čitavi uglavnom svijetložuti, a rastu zajedno sa starijim primjercima kod kojih je ovoj na sredini klobuka nestao i gdje je grbica tamnosmeđa. Takvi svijetli primjerci često se nazivaju Inocybe fastigiata f. argentata. Mogu se razlikovati dva glavna tipa pokrova stručka: pahuljasti vrh, koji se sastoji od nakupina caulocistida, te vunasto-dlakavi vrh, koji se sastoji od lančanih dlačica s cheilocistidioidnim završnim segmentom. Prvi tip se uglavnom susreće kod primjeraka koji su stožasti i izraženo ispupčeni. Pahuljasti vrh stručka općenito se nalazi kod primjeraka koji se pojavljuju u parkovima i drugim staništima pod utjecajem čovjeka i njegovih aktivnosti. Međutim, mogu se susresti mnoge međuvrste između navedenih tipova pokrova stručka. Mnogo je pozornosti posvećeno prisutnosti maslinastih nijansi na listićima kao taksonomskoj značajki. Boja listića ovisi o boji spora, prisutnosti sivkastih i/ili žućkastih pigmenata u mladim listićima i obilju žuto-smeđih refraktivnih hifa u trami listića. Općenito govoreći, može se reći da, što su ove refraktivne hife brojnije, to je izraenija maslinasta nijansa listića. Čini se vjerojatnim da refraktivne hife sadrže olfaktorne tvari, gdje primjerci sa sivim listićima imaju prilično neodređen miris, dok primjerci s izrazito maslinastim listićima imaju prilično jak miris. U suprotnosti sa širokom varijabilnosti makroskopskih značajki nalazi se relativna ujednačenost mikroskopskih značajki. Postoje neke varijacije u veličini spora, te obliku i dimenziji cheilocistida, ali te varijacije nisu povezane s makroskopskim razlikama. Dimenzije spora su prilično konstantne, ali primjerci iz planinskih područja i s obalnih dina, koji su povezani s vrbama, imaju nešto duže i uže spore. Takvi primjerci su po značajkama spora slični pješčanoj cjepači (Pseudosperma arenicola), ali se lako razlikuju po boji klobuka, prilično jako crtastom pokrovu klobuka i izraženom mirisu.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 383. Ušiljena cjepača (Inocybe fastigiata (Schff. ex Fr.) Quélet); Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 16. Inocybe rimosa (Bull.: Fr) Kumm.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.