MODROLISNA KRASNICA

Russula delica Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula delica Fr. (GBIF ID 2551331)

Engleski naziv: Milk White Brittlegill

Klobuk: 5-18.5 cm širok, dosta je nepravilan, prvo je konveksan, na kraju je ekscentrično i duboko pupčast, ljevkast, nepravilan, ponekad je valovit ili režnjast, suh, kožica je polusraštena, vrlo malo ili nimalo se ne guli, bijel, bjelkast (često prljav jer je prekriven ostacima zemlje ili lišća), ubrzo je oker-smećkast, zatim postaje hrđastosmeđ, ubrzo je upadljivo sitno hrapav ili mjestimično pjegav, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je iskrivljen, nije narebran.

Stručak: 2.5-4.8 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, debeo, uglavnom je pun, čvrst, srž je samo na kraju malo omekšana i crvena, vrlo je kratak i zdepast, raširen je na vrhu, valjkast, ponekad je malo zadebljan pri dnu, površina je gotovo glatka ili fino valovita, žućkasto-smeđ, bijel, zatim postaje hrđastosmeđ, rijetko je sa sivo-smeđim pojasom na vrhu.

Listići: Gusti, na rubu ih je manje od 10/cm, široki su 6-9 mm, pomiješani su s lamelulama, u starosti su malo razmaknuti, rijetko su račvasti, lomljivi, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, u mladosti su ponekad orošeni vodenastim kapljicama, bijeli, s laganim su plavkastim odsjajem, osobito prema stručku.

Spore: Široko eliptične do kuglaste, s izoliranim su s tupim bodljama visokim 0.8-1 µm, djelomično povezanim grebenima i lancima, 8.5-11.2 x 7-9 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 46-70 x 10.5-14 μm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s vršnim produžetkom, 78-150 x 9-13 μm, kožica klobuka sastoji se od valjkastih dlačica,
koje su ponekad glavičaste na vrhu, široke 2.5-4 μm, mogu biti proširene do 6-8 μm, te sa tupim valjkastim dermatocistidama, širokim 3-4 μm (cromushrooms: (6.8) 7.3 - 9.1 (10.4) × (5.4) 6.2 - 7.7 (8.5) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 8.2 × 7 µm, Qav = 1.2); otrusina je bjelkasta do krem (oko Ib).

Meso: Debelo, tvrdo, lomljivo, zrnasto, bijelo, ne mijenja boju; miris je jak i neugodan na ribu ili voće, a okus je malo ljutkast u listićima, a često i u stručku.

Kemijske reakcije: Meso i površina stručka u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postanu svijetloružičasti, a reakcija sa gvajakolom je jaka i brza.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim ili crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom ili borom, osobito na vapnenastom ili neutralnom tlu, često je ukopana u tlu. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, jer ima dosta tvrdo meso koje nije baš najboljeg mirisa i okusa. Bijele su krasnice dosta nekvalitetne jestive gljive.

Napomena: U usporedbi sa sličnim vrstama, prepoznatljiva je po velikim dimenzijama i prilično zdepastom izgledu, nepravilnijem i asimetričnijem klobuku, relativno širokim i široko razmaknutim listićima, vrlo svijetloj otrusini (Ib-IIa) i umjereno ljutom okusu. Mikroskopski su značajne velike, slabo dekorirane spore, uglavnom s grebenima i lancima. Klobuk se razvije već u zemlji i tek kasnije probija tlo koje poslije ostane na klobuku, isto kao i kod baršunaste mliječnice (Lactifluus vellereus). Ova krasnica dosta sliči mliječnicama iz skupine u kojoj je tipična vrsta paprena mliječnica (Lactifluus piperatus), koja se razlikuje po izlučivanju mlijeka i jako ljutom okusu. Zelenkasta krasnica (Russula chloroides) ima gušće listiće, listiće ili vrh stručka sa zekenkastim nijansama i spore s bodljama visokim do 1.5 µm. Druge, rjeđe ljevkaste krasnice imaju tamniju otrusinu. Lažna modrolisna krasnica (Russula pallidospora) je lako prepoznatljiva po osvježavajućem, gorkom okusu mesa, nikada nije trpak, oker listićima sa narančastim odsjajem i tamnokrem otrusini (IId).

DNA sekvenca: prikaži