Russula intermedia - created in Finland by Jarkko Korhonen

RASKOŠNA KRASNICA

Russula intermedia P.Karst.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula intermedia P.Karst. (GBIF ID 2551459)

Engleski naziv: Intermediate Brittlegill

Klobuk: 5-17 cm širok, prvo je kuglast do polukuglast, kasnije se lagano raširi i pupčasto ulegne na sredini, gladak, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, naboran, dugo je sjajan na udubljenoj sredini, kasnije je suh, bez sjaja i blago baršunast, crven, crveno-smećkast do narančasto-smeđ kao kod močvarne krasnice (Russula paludosa), te narančasto-crven, može biti s mjestimičnim malim, žutim mrljama ili je čitava sredina takvog pigmenta, rub je tanak, gladak, tek u starosti kratko narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-2.8 cm debeo, kratak, valjkast, zaobljen i sužen na bazi, blago ili nimalo proširen na vrhu, pun, kasnije je spužvast, bijel, kasnije malo posivi zbog upijanja vode.

Listići: Vrlo su gusti, široki su 8-11 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, bjelkasti, kasnije su žućkasti, s prilično su jasnom narančastom nijansom, oštrica je cjelovita i iste boje.

Spore: Gotovo su kuglaste, s prilično velikim su bradavicama ili bodljama visokim 0.6-0.8 µm, povezanim debelim, više ili manje razgranatim grebenima, slabo su amiloidne, 6.4-8.3 x 6.2-7 µm, Qav = 1.1, bazidijae su 4-sporne, batinaste, 40-50 x 9.5-12 μm, cheilocistide su batinaste ili sa tupim vrhom, široke 10-14 μm, pileipelis se sastoji od tankih hifa, širokih samo 2-3.2 μm, malo čvornatih blizu spoja segmenata, s blago zadebljanim, glavičastim vrhom, te jednosegmentnih, valjkastih dermatocistida, ponekad stisnutih ispod vrha, širokih 4-8 μm; otrusina je tamnožuta (IVd).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, po nekim izvorima na prerezu lagano požuti; slabo miriše na voće i djelomično na kokos, kao kod vrsta u liniji Emetica, a okus je ljut, malo je gorkast i trpak na stražnjem dijelu jezika.

Kemijske reakcije: Rekacija mesa u dodiru sa gvajakovom tinkturom je pozitivna ili vrlo slaba, a sa željeznim sulfatom (FeSO4) vrlo slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, na otvorenim, travnatim područjima, obično u simbiozi s brezom, ali i sa drugim bjelogoričnim drvećem, na kiselom i ne previše vlažnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova prekrasna krasnica karakteristična je po prilično zdepastom obliku i velikoj veličini, klobuk je od žive crvene do narančasto-crvene ili djelomično žućkaste boje, kožica je dugo vremena sjajna, osobito u pupčastoj udubini na sredini, međutim neprozirna je i čak gotovo baršunasta kada se osuši, listići su vrlo gusti, otrusina je tamnožuta, stručak je bijel, s nejasnim je sivkastim odsjajem po vlažnom vremenu, okus je više ili manje ljut i s gorkastom pozadinom, miris je slab na voće ili sličan kao kod paprene krasnice (Russula emetica), reakcija sa gvajakovom tinkturom je pozitivna, ponekad vrlo spora, sa FeSO4 je normalnog intenziteta, spore su male i kuglaste, bradavice su djelomično povezane lančano ili grebenima, pileipelis je sa hifama širokim 2-4 μm, često glavičastim, te s relativno tankim, valjkastim dermatocistidama. Prilično je česta vrsta u travnatim područjima ispod breza. Među srodnim vrstama slične su pjegava krasnica (Russula maculata), koja je manjih dimenzija, meso na prerezu izraženije požuti, raste ispod hrastova, ima mnogo veće spore i drugačiju dekoraciju, te narančasta krasnica (Russula aurantioflammans), koja se razlikuje po općenito narančastijim bojama, nešto manje gustim listićima, mogućoj ružičasto-crvenoj nijansi na stručku, ljućem okusu mesa, nije gorko, relativno duguljastim sporama s djelomično mrežastim uzorkom i gotovo batinastim dermatocistidama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 843. Raskošna krasnica (Russula mesospora Singer); Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 710. str., Russula lundellii Singer ex Konrad & Maublanc