ŽUĆKASTOBIJELA KRASNICA

Russula ochroleuca Fr.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula ochroleuca Fr. (GBIF ID 2551419)

Etimologija: ochros (gr.) = oker boje + leukos (gr.) = bijelo. Po blijedoj oker boji.

Engleski naziv: Ochre Brittlegill

Klobuk: 5-11.5 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i pupčasto ulegne na sredini, više je ili manje nepravilan, često je režnjast, kožica se guli do polovice promjera, blago je naboran, sjajan po vlažnom vremenu, češće je suh i bez sjaja, više je ili manje zasićene limunastožute ili žuto-oker boje, žućkasto-smeđ na sredini, vrlo rijetko je s blagom svijetlozelenom nijansom, ponekad na rubu, a ponekad na sredini, rub je izvrnut, valovit, gladak, samo je u starosti kratko narebran.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, često je ekscentričan, u mladosti je jasno batinast, ali ne uvijek, kasnije je više ili manje valjkast, slabo je proširen na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta, bijel, kasnije dosta posivi zbog upijanja vode, pri dnu je s oker-smeđim zrnasto-baršunastim ostacima ovoja, koji su u nekim slučajevima izraženiji i visoko postavljeni (Russula ochroleuca var. granulosa).

Listići: Prilično su gusti, široki su 5-6 mm, tanki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lomljivi, bijeli, bjelkasti, zatim su kremasti, kasnije su hrđastosmeđi na ozlijeđenim mjestima.

Spore: Široko su eliptične, sa brojnim, stožastim, ponekad tupim bradavicama, a ponekad tankim i šiljastim bodljama visokim do 1 µm, dobro povezanim tankim spojnim linijama koje tvore jasan mrežasti uzorak, amiloidne, 7.2-9.8 x 6.4-8 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 40-56 x 8-13 μm, cheilocistide su vretenaste, s dužim su ili kraćim vršnim produžetkom, s trbuhom koji ne prelazi 10 μm, pileipelis se sastoji od tupih hifa širokih 2-5.7 μm, vrlo dugih, razgranatih, neke od njih prepoznatljive su po finom zlatnožutom pigmentu inkrustacije, također drugih hifa širokih 5-6 μm, s debelim i pomalo zrnastim stijenkama, koje izgledaju poput nejasnih primordijalnih hifa, te rijetkih dermatocistida, širokih 5-7 μm (cromushrooms: spore su (7.2) 7.3 - 8.6 (9.7) × (5.8) 6.2 - 7.1 (8.1) µm, Q = (1.1) 1.14 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 7.9 × 6.6 µm, Qe = 1.2, bazidije su 40-51 × 8-11 µm, N = 9, cheilocistide su 32-53 × 6.2-9.6 µm, N = 15); otrusina je bijela, ali nije kodirana po Romagnesiju.

Meso: Čvrsto, ponekad je tvrdo u mladosti, kasnije je mekano i lomljivo, bijelo, kasnije je lagano posivi zbog promočenosti; miris nije izražen, a okus je ljut u svim dijelovima, osobito u listićima.

Kemijske reakcije: Površina stručka u dodiru s KOH odmah pocrveni, a meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-narančasto, s alfa-naftolom poplavi, dok s fenolom najprije pocrveni pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, bukvom ili kestenom, voli kiselo tlo, uglavnom u kontinentalnom području. Slike su snimljene 31.10.2025., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog ljutog okusa mesa.

Napomena: Ova krasnica raste ispod raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, sve rjeđe kako se krećemo prema mediteranskoj regiji. Umjereno je mesnata i čvrsta gljiva, sa žućkastim klobukom, ponekad sa smeđim ili nejasnim maslinastim nijansama, i, s izuzetkom jedne zelene forme u nijansama zelene krasnice (Russula aeruginea), s bijelim listićima i otrusinom, mesom koje blago posivi zbog vlage, neizraženim mirisom, umjereno ljutim okusom, sporama srednje veličine dekoriranim bodljama povezanim tankim spojnim linijama koje tvre gusti mrežasti uzorak, te rijetkim malim dermatocistidama, prekrivenim finim žutim pigmentom koji inkrustira. S ove točke gledišta, hrđastooker područja na dnu stručka su od velike važnosti i smatraju se ostacima ovoja, osobito zato što u dodiru sa KOH trenutno pocrvene, kao kod ljepljive krasnice (Russula viscida). Po izgledu su slične žučna krasnica (Russula fellea), koja raste ispod bukve, meso joj na prerezu postane žuto-oker, okus je jako ljut, miris je karakterističan na voće i pelargonije, a na dnu stručka nema ostatke ovoja i koji sa KOH ne pocrveni. Žute forme ljepljive krasnice se razlikuju po većoj mesnatosti, robusnosti i tvrdoći plodnih tijela, manje ili više gomoljastom stručku i mesu koje na prerezu polako posmeđi, ali nikada ne posivi. Žute forme tamnopurpurne krasnice (Russula viscida var. dissidens) identične su po izgledu, veličini i boji, mese koje posivi, bijelom otrusinom i ljutim okusom, ali rastu na drugačijem staništu, u toplim šumama mediteranskog područja.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 858. Limunskožuta krasnica (Russula citrina Gillet); 862. Žućkastobijela krasnica (Russula ochroleuca (Pers.) Fries); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 861 str., Russula ochroleuca Pers.