ZVAROVA KRASNICA

Russula zvarae Velen.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula zvarae Velen. (GBIF ID 2551574)

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 4-10 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se izravna i blago ulegne na sredini, nepravilan ili brazdast, kožica se guli do 1/2 ili 2/3 promjera, površina je bez sjaja, suha i baršunasta, nježno je pahuljasta, osobto kod zasićenije obojenih primjeraka, prekrasne je ružičaste ili karmincrvene boje, obično je tamniji na sredini i svjetliji na rubu, također je malo pjegav, mesnatoružičast, rijetko je potpuno crven i dosta tamniji, gotovo crnkast na sredini, vrlo je rijetko čitav izblijedjele kremasto-oker ili žuto-smeđe boje, kao kod prijesne mliječnice (Lactifluus volemus), rub je gladak, samo je u starosti kratko narebran, nazubljen i često raspucan.

Stručak: 3.5-6 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, pomalo je batinast ili ponekad valjkast, proširen je na vrhu, pun, srž je kasnije spužvasta, na kraju je šuplja, naboran, pahuljast, osobito na gornjem dijelu, na ostalom je dijelu ljuskav, bijel, s opsežnom je karmincrvenom nijansom, osim na bazi, vrlo je rijetko potpuno bijel.

Listići: Vrlo su gusti, prilično su trbušasti, široki su 5-8 mm, tanki, izmiješani su s rijetkim lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, rijetko su račvasti, nisu previše lomljivi, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, kasnije su s kremastim odsjajem.

Spore: Eliptične, sa sitnim, stožastim bradavicama visokim 0.4-0.5 µm, pomalo povezanim tankim grebenima i s nekoliko tankih spojnih linija koji tvore djelomični mrežasti uzorak, amiloidne, 6.8-8.2 x 6-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-45 x 9-12 μm, cheilocistide su vretenaste ili s vršnim produžetkom, 50- 76 x 8-12.5 μm, pileipelis se sastoji od velikih hifa, širokih 4-6 μm, prilično polimorfnih, formiranih od kratkih segmenata, od kojih je vršni tup, gotovo batinast, ponekad je čvorast ili s grubim izraslinama, s jako proširenim donjim segmentom, te primordijalnih, slabo segmentnih hifa, vršno stanjenih ili zašiljenih, širokih približno 4-4.5 μm; otrusina je bjelkasta (Ib).

Meso: Debelo, čvrsto, lomljivo, bijelo, ispod kožice klobuka je crveno, vrlo je slabo promjenjivo; miris je slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, te po šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili kestenom, rijetko bukvom, u travi, na kiselom i vapnenastom tlu, voli toplija, mediteranska područja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Raste uglavnom u mediteranskom području. Prepoznatljiva je po ružičasto-crvenom pigmentu na klobuku i stručku, bjelkastoj otrusini i vrlo slaboj reakciju s gvajakovom tinkturom. Mikroskopski je još zanimljiviji zbog spora s niskom dekoracijom s djelomičnim mrežastim uzorkom i pileipelisom koji se sastoji od velikih polimorfnih hifa i vrlo tankih, dugih, suženih ili zašiljenih primordijalnih hifa. Slične su neke vrste iz podroda Incrustatula sa sličnim crvenim klobukom i bijelom otrusinom, kao što su sitna krasnica (Russula minutula), koja je prepoznatljiva po sitnoj veličini, mirisu mesa na ružmarin i uobičajenoj, iako nedosljednoj, odsutnosti pigmenta na stručku, otrovnocrvena krasnica (Russula emeticicolor), koja je manje robusna, općenito svjetlije boje, s pozitivnom i sporom reakcijom s gvajakovom tinkturom, s odsutnim ili slabim pigmentom na stručku, te lilasta krasnica (Russula lilacea), koju je mnogo lakše razlikovati po obično ružičasto-ljubičastim ili ljubičasto-smeđim bojama klobuka. Slična se tvrda krasnica (Russula rosea) razlikuje po tvrdoći, osvježavajućem okusu u listićima i ponekad pozitivnoj reakciji s gvajakovom tinkturom.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 839. Zvarova krasnica (Russula zvarae Velenovsky); Sarnari, Mauro. 2005. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Secondo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 1303. str. Russula zvarae var. zvarae Velen.