Russula straminea - created on November 2022, in Caraidanu, Calangianus, Italy by Marco Floriani

SLAMNATOŽUTA KRASNICA

Russula straminea Malençon

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula straminea Malençon (GBIF ID 7240254)

Etimologija: straminea (lat.) = slamnat, boje slame ili od slame. Po boji.

Klobuk: 6-15 cm širok, debeo, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ulegne na sredini, kožica se guli do 1/3 promjera, sjajan i mazav po vlažnom vremenu, kasnije je suh i bez sjaja, u početku je svijetlokrem do krem, postupno je žuto-narančast na izloženijim mjestima, zatim je s mjestimičnim žuto-smeđim mrljama, kao kod smrdljive krasnice (Russula foetens), rub je podvijen, kasnije je izravnat i narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 2-3 cm debeo, valjkast ili batinast, često je proširen na vrhu, isprva je pun, srž je kasnije spužvasta, nije sjajan, s debelim je uzdužnim naborima, bijel, kasnije se od dna zaprljava s oker ili limunastožutim tonovima, koji ga na kraju u potpunosti preplave po vlažnom vremenu.

Listići: Gusti, široki su do 10 mm, tanki, zaokruženi su uz stručak, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su krem, kasnije su krem-oker, oštrica je glatka i iste boje.

Spore: Gotovo su kuglaste do široko eliptične, s izoliranim, stožastim, prilično šiljastim, rijetko tupim bodljama visokim do 1.25 µm, rijetko kratko povezanim tankim spojnim linijama, slabo su amiloidne, 10-13 x 8.7-10.5 µm, Q = 1.1-1.2, bazidije su 40-50 x 6-7 µm, sa sterigmama dugim oko 5 µm, cheilocistide su vretenaste ili usko batinaste, s kratkim produžetkom na vrhu, 80-100 x 10-14 μm, pileipelis se sastoji od razgranatih dlačica, širokih 2-3 μm, te vrlo brojnih, tupih, često višesegmentnih dermatocistida, širokih 7-12 μm; otrusina je uglavnom svijetlooker do oker, rijetko je tamnokrem (IId-IIIb).

Meso: Debelo, čvrsto, u stručku je omekšano, bjelkasto, ispod kožice klobuka je smeđe, na prerezu za nekoliko minuta postaje žućkasto-oker, ponekad je potpuno smeđe u stručku kod starih primjeraka; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) sporo postane jedva primjetno sivo, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je brza i pozitivna.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, u bjelogoričnim šumama u simbiozi sa hrastom plutnjakom (Quercus suber). Mogla bi se zamijeniti sa smeđokožom golubačom (Russula integra), koja ima prilično velike spore, ali ne ogromne i ne raste ispod hrasta plutnjaka.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta prvenstveno po staništu, boji klobuka, promjeni boje mesa na prerezu, velikim sporama i oker otrusini.

Referentni izvori: Romagnesi, Henri. 1967. LES RUSSULES D'EUROPE et d' Afrique du Nord. Bordas. – 708. str., Russula straminea Malençon