Inocybe splendentoides - created on October 2023 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

LAŽNA BLISTAVA CJEPAČA

Inocybe splendentoides Bon

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe splendentoides Bon (GBIF ID 3331079)

Etimologija: Po sličnosti s blistavom cjepačom (Inocybe splendens).

Klobuk: 3–10 cm širok, isprva je gotovo stožast, zvonolik, zatim je konveksan ili proširen, s više ili manje izraženom velikom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti sa sivkastim ostacima ovoja, uglavnom je blago ljepljiva kada je mokra i zato prekrivena česticama zemlje barem oko grbice, potpuno gola na sredini, kasnije je fino raspucana do vlaknasta s razdvojenim vlaknima prema rubu, ostaci ovoja vremenom potpuno nestaju i otkrivaju kremastu tramu, koprena nije prisutna, svijetlosmeđ do smeđ, često je s blagom crvenkastom ili oker nijansom na sredini, ponekad je tamniji kada se izgube ostaci ovoja, rub je u mladosti obično savijen, rijetko blago podvijen prema unutra, kasnije je ravan do izvrnut i ponekad narebran, a ponekad krpast.

Stručak: 5–10 cm visok i 5–12 mm debeo, valjkast ili se širi prema bazi, baza je zadebljana do gotovo gomoljasta i široka do 15 mm, gol, čitav je pahuljast, isprva je bjelkast ili kremast, kasnije je mesnatocrvenkast.

Listići: Umjereno su gusti, oko 50–75 ih dopire do stručka, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti u mladosti, zatim su sivkasto-smeđi do svijetlosmeđi, oštrica je resasta, bjelkasta.

Spore: Bademaste do eliptične, često su više ili manje izraženo sužene na sredini, gotovo zašiljene do tupe na vhu, glatke, 8.1–13 x 4.7–7.4 μm, Me = 10 x 6 μm, Q = 1.4–1.9, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, 25–40 × 7–10 μm, oštrice listića su sastavljene od cheilocistida i brojnih prozirnih, batinastih, valjkastih ili gotovo kuglastih paracistida, često su sa segmentiranom bazom i ponekad prijelaznih oblika, pleurocistide su 40–76 x 11–26 μm, ponekad su vretenaste, uglavnom su trbušaste, također su valjkaste, ponekad su s kratkim vratom, na vrhu su široke, bez ili s kratkim bazalnim stalkom, vrh je obično s kristalima, sa stijenkama debljine do 1 μm na proširenju i do 3 μm na vratue, reakcija s 3% KOH je pozitivna, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine kao pleurocistide, ponekad sa žućkastim sadržajem, pileipelis se sastoji od epikutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–10 μm, često, ali ne uvijek, finom inkrustiranih i s površinskim, žućkastim do narančasto žućkasto-smeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim elementima, u dubljim slojevima su nerijetko dosta napuhani i tada široki do 60 μm, epicutis je prekriven tankim, prozirnim hifama, s raspršenim slobodnim krajevima koji čine ostatke ovoja, stipitipelis se sastoji od cutisa koji nosi brojne snopove caulocistida duž cijele duljine stručka, caulocistide su 35–60 × 10–20 μm, trbušaste, valjkaste ili čak batinaste, s kristalima na vrhu, sa stijenkma debljine do 1 μm na proširenju i do 2.5 μm na vratu, reakcija s 3% KOH je pozitivna, izmiješane su s bezbojnim cauloparacistidama s tankim stijenkama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smećkasta do smećkasta.

Meso: Debelo, bjelkasto u klobuku, u stručku je isprva kremasto, a zatim s blagom mesnatocrvenkastom nijansom, osušeno je smeđe s crvenkastom nijansom u klobuku, a nešto svjetlije u stručku, ponekad je više oker-smeđe, ne pocrni; miris je aromatičan s voćnom komponentom, ali na spermu na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do studenog, po močvarnim terenima ili uz obale rijeka, u simbiozi s vrbama, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Uglavnom je karakteristična po često velikim dimenzijama, tipično krpastom rubu smeđeg klobuka, često s crvenkastim nijansama u starosti, potpuno pahuljastom stručku s gomoljastom bazom, glatkim sporama, prosječno prilično kratkim cheilocistidama i lančanim paracistidama. U mladosti je vrlo je slična blistava cjepača, koja je nešto manjih dimenzija, s tamno narančasto-smeđim, ljubičastim ili ljubičasto-crnkastim klobukom, a raste na drugačijem staništu. Također su slične Inocybe terrifera, koja je sa žuto-oker klobukom, obično s neraspucanim rubom, slabom ili negativnom reakcijom cheilocistida s KOH, a raste na drugačijem staništu, na travnjacima u parkovima ili na grobljima, te aluvijalna cjepača (Inocybe alluvionis), koja je s drugačijom bojom i površinom klobuka, obilnim ostacima ovoja na sredini klobuka, prosječno nešto manjim i užim sporama, te manjim cistidama.

DNA sekvenca: prikaži

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.