FRANKETIJEVA MUHARA

Amanita franchetii (Boud.) Fayod

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Amanitaceae > Rod: Amanita > Vrsta: Amanita franchetii (Boud.) Fayod (GBIF ID 5240284)

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Gilded Amanita

Klobuk: 5-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat, po vlažnom je vremenu malo mazav, žućkast, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, cijela površina je gusto prekrivena sitnim gustim, žućkastim, piramidalnim, bradavičavim ostacima ovoja, koji poslije postaju sivkasto-oker i koji se lako uklanjaju, rub je općenito gladak, rijetko je narebran u starosti.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, prema dolje se širi i završava jakim obrubljenim, gomoljastim zadebljanjem, pun, kasnije je šupalj, bijel, na vrhu gomolja je s 2-3 nejasna, žuta pojasa ljuskavih bradavica, koji kasnije postaju žućkasti do sivkasto-krem; vjenčić je bjelkast, opnast, viseći, crtast, rub je zupčast i sa žutim bradavičavim ostacima ovoja.

Listići: Gusti, izmiješani s s lamelulama, široki su do 7 mm, zaokruženi uz stručak, slobodni, bijeli.

Spore: Eliptične, amiloidne, 7.5-11 x 5-7.5 µm, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, tanki sloj ispod kožice klobuka je žućkast, na ozlijeđenim mjestima posmeđi, osobito u gomolju na dnu stručka; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u termofilnim miješanim i bjelogoričnim šumama i po parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastovima (Quercus pubescens, Quercus suber) ili kestenom, ali i borom, na glinenastom ili vapnenastom tlu, češća je u mediteranskom području. Rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, sredinom srpnja, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. Pronađena je i na lokalitetu Ližnjan 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako je po izvješćima jestiva vrsta jedan dio izvora navodi da je nejestiva, a drugi dio da je sumnjiva kao otrovna vrsta. Sirova je gotovo sigurno otrovna. Sumnja se da uzrokuje blago trovanje amatoksinom, međutim to u Europi do sada nije jasno potvrđeno, poznata su samo izvješća o mučnini i blagim poremećajima funkcije bubrega i jetre s dobrim oporavkom. U svakom slučaju smatra se otrovnom vrstom i ne savjetuje se njezina konzumacija.

Napomena: Slična je ježasta muhara (Amanita echinocephala), koja je na gomoljastoj bazi s tipično prstenasto poredanim bradavičavim ostacima ovoja.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 25. Hrapava muhara (Amanita aspera (Fr.) Hooker); 26. Franketijeva muhara (Amanita aspera var. francheti Boudier)

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.