JESENSKA CJEPAČA

Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Agaricales > Porodica: Inocybaceae > Rod: Inocybe > Vrsta: Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc. (GBIF ID 2528117)

Etimologija: posterus (lat.) = kasnije, slijedeći + -ula (lat.) = manja ili umanjena verzija nečega. Po rastu u jesen.

Klobuk: 2.5-6 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, zatim je konveksan do izravnat i izraženo do nejasno grbav, površina je vlanasto-glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasto-dlakava, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije raspucana, vremenom ne postaje ljuskava, na vanjskoj je polovici prekrivena sivkastim ostacima ovoja ali prilično nejasno, žuto-smeđ do smećkast na sredini, prema rubu je nešto svjetliji, svijetlo krem, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-7.5 cm visok i x 5-10 mm debeo, čvrst, valjkast do malo zadebljan na bazi, nije gomoljast, slabo je pahuljast na vrhu, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje bez tragova, srebrnkasto-bjelkast s blagim sivkastim odsjajem, vremenom postaje blago žućkast, ali samo nejasno.

Listići: Osrednje su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, nisu trbušasti, umjereno su usko prirasli, svijetlo žućkasto-sivi, oštrica je s tankim resicama, boje lica.

Spore: Eliptične do gotovo bademaste, nejasno stožaste do gotovo zaobljene na jednom kraju, glatke, 7.5-9.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 23-30 x 7-9 μm, pleurocistide su 47-66 x 12-21 µm, široko su vretenaste do široko trbušaste, nikada nisu oblika boce, gotovo su bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, prilično su brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, spuštaju se do 1/6 dužine, slične su cheilocistidama i ispod na vrlo uskoj međuzoni pomiješane s usko batinastim cauloparacistidama; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u crnogoričnim šumama, te uz rubove puteva, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom ili arišem. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u miješanoj šumi bora, bukve i hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Inocybe xanthodisca smatra se sinonimom opisane vrste zbog uglavnom identičnih makroskopskih karakteristika. Prema Huijsmanu, koji je proučavao materijal iz Bresadolinog herbarija, identična je i Inocybe geophylla var. lutescens. Često je slična zemljasta cjepača (Inocybe geophylla), od koje se razlikuje po žućem i glatkom klobuku, većim dimenzijama i sporama, koje su stožaste na jednom kraju. Međutim, posljednju karakteristiku je prilično teško uočiti jer su spore na jednom kraju samo blago stožaste. Može biti slična i dvobojna cjepača (Inocybe phaeodisca var. geophylloides), koja se razlikuje po manjim dimenzijama, stručku s crvenkastim nijansama na vrhu, nešto dužim sporama i nešto drugačijem staništu.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 55. Inocybe posterula (Britz.) Sacc.

Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.