![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() |
USAMLJENA MUHARA
Amanita strobiliformis (Paulet ex Vittad.) Bertill.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Amanitaceae >
Rod: Amanita >
Vrsta: Amanita strobiliformis (Paulet ex Vittad.) Bertill. (GBIF ID 5240217)
Etimologija: strobilus (lat.) = borov češer + forme (lat.) = oblik. Engleski naziv: Warted Amanita Klobuk: 3-19 (22) cm širok, prvo je poluokruglast pa otvoren, prilično je mesnat; najprije je bjelkast ili krem-bijel pa nešto tamnije, sivkaste, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe boje, na sredini je tamniji, s postojanim smeđo-sivkastim piramidalnim ostacima ovoja po površini koji formiraju veće ili manje krpice i koje vise s ruba klobuka, kožica je mjestimično suha. Stručak: 5-17 (21) cm visok i 1-2.5 (3.5) cm debeo, robustan, pun, valjkast, čitav je pokriven pahuljičastim ostacima ovoja kao i klobuk, a koji se dobro uočavaju u mladosti, baza je nakaradno zadebljana i završava korjenasto duboko u zemlji; ispod klobuka se nalazi bjelkasti, krhki, čehasti, crtasti i brzo prolazni vjenčić; volva je bjelkasta, prirasla, razložena, na vrhu je često s prstenastim pojasom. Listići: Gusti; bjelkasti; osrednje su široki, izmiješani su s lamelulama, u mladosti se prividno drže za stručak, a poslije su slobodni. Spore: Eliptične, 10-13.5 x 7-9 µm; otrusina je bijela. Meso: Bijelo, mekano, debelo; miris nije izražen, rijetko slab na rotkvice, okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen najčešće usamljeno, ali se nekad pronađe i po nekoliko primjeraka zajedno, u bjelogoričnim šumama, uz putove i po parkovima na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem. Primjerak na trećoj, četvrtoj i petoj slici snimio je Danijel Mulc. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, a prije uporabe se oguli kožica klobuka, jer se na taj način uklanja neugodan miris po zemlji. Napomena: Po boji su slične ježasta muhara (Amanita echinocephala) i prava tigrica (Amanita excelsa), od kojih se razlikuje prvenstveno po velikim dimenzijama. Najvažnije za determinaciju: 1. dno stručka je obavijeno priraslim ostacima ovoja ili volve; 2. listići su bjelkasti i slobodni; 3. klobuk je bjelkast, sivkast, smećkast do sivo-smeđ; 4. klobuk je prekriven s piramidalnim ostacima ovoja; 5. stručak je bulbozno zadebljan na bazi; 6. vjenčić je opnast, brzo prolazan, s gornje je strane crtast
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 24. Usamljena muhara (Amanita strobiliformis (Vitt.) Quélet), Sinonim: Amanita solitaria (Fr.) Quél.