![]() |
|
Paxina queletii - created in Netherlands by Ton en Karin Hermans |
![]() |
![]() |
QUELETIJEV HRČAK
Paxina queletii (Bres.) Stangl
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Ascomycota >
Razred: Pezizomycetes >
Red: Pezizales >
Porodica: Helvellaceae >
Rod: Paxina >
Vrsta: Paxina queletii (Bres.) Stangl (GBIF ID 8069437)
Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta. Plodno tijelo (apotecij): 1-4 (5) cm širok, najprije je skoro kuglast, zatim se raširi; tamnosmeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, unutarnja je himenijalna površina gola, vanjska je strana sa stršećim sivkasto-smeđim čehicama. Stručak: 2-3 cm visok i 4-7 mm debeo, šupalj, užlijebljen, gotovo je trbušast, gol; bjelkast je do žuto-smećkast, maljav, na vrhu je obično nešto tamniji i sivkasto pahuljast. Spore: Eliptične, s nešto tamnijom jezgrom, prozirne, nisu amiloidne, 17-22 x 11-14 µm; mješinice su valjkaste, sa stalkom, 320-350 x 14-18 µm; otrusina je bijela. Meso: Tanko, voštano, bjelkasto, u mladosti na prerezu stručka poružičasti; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla miješanim i crnogoričnim šumama, obično šumama ariša. Doba rasta: 7, 8, 9 Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer vjerojatno sadrži male količine toksina giromitrina. Sirova je otrovna. Napomena: Veoma sliči jamičastom hrčku (Helvella lacunosa) koji se razlikuje po dimenzijama, boji i staništu. Također je slična i vrsta Helvella pezizoides koja je nešto veća rastom, čitav stručak je brazdast i ima sočno meso. Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1695. Queletijev hrčak (Helvella queletii Breaadola); 1694. Potamnjelonogi hrčak (Helvella monachella var. fuscescens); 1710. Obična rebrašica (Paxina vulgaris Fuckel)