![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() |
NAGORJELA KRASNICA
Russula adusta (Pers.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Russulales >
Porodica: Russulaceae >
Rod: Russula >
Vrsta: Russula adusta (Pers.) Fr. (GBIF ID 9223923)
Etimologija: adustus (lat.) = spržen, zapečen, prepečen. Po boji. Engleski naziv: Winecork Brittlegill Klobuk: 4-16 cm širok, u početku je polukuglast do konveksan, nepravilan, kasnije je raširen i ljevkasto ulegnut na sredini, kožica je prirasla, ne može se guliti, po vlažnom vremenu je mazav i ljepljiv, sjajan, gladak, u početku je bjelkast, kasnije je tamno prošaran svijetlosmeđim do tamnosmeđim, sivo-smeđim tonovima, pjegav, na kraju je smećkasto-crn ili potpuno crn i vrlo sporo trune, hrapav, rub je obično svjetliji, više ili manje narančasto-smeđ, valovit, nije narebran. Stručak: 4-11 cm visok i 1.5-6 cm debeo, tvrd, relativno je kratak i debeo, valjkast, gladak, najprije je bijel, kasnije je siv, sivo pjegav, nikad potpuno crn, trljanjem pocrveni, baza je često s malim jamicama, donja je polovica često izbrazdana. Listići: Gusti, relativno su debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, bjelkasti, sivkasti, krem ili okerasti, nekad su sa laganom ružičastom nijansom, u starosti su smeđi, sivo-smeđi do sivo-crni, na pritisak blago pocrvene, oštrica vremenom postaje crnkasta. Spore: Gotovo kuglaste do široko eliptične, s niskim, izoliranim su bradavicama visokim 0.2-0.4 µm, povezanim spojnim linijama koje tvore mrežasti uzorak, amiloidne, 7.5-9 x 6-7.5 µm (cromushrooms: (6.2) 6.4 - 7.7 (8.3) × (5.3) 5.6 - 6.6 (7.1) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 7.1 × 6.2 µm, Qav = 1.2), bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 30-80 x 7.5-12 µm, sterigme su duge do 7 µm, cheilocistide su uglavnom valjkaste i zaobljene na vrhu, 60-100 x 5-7 µm, pleurocistide su 50-100 x 11 µm, pileocistide su vitke, ponekad su račvaste na vrhu; otrusina je bijela. Meso: Tvrdo, lomljivo, bijelo do sivkasto-smeđe, u stručku je svijetlosmeđe, na prerezu polako pocrveni ili poružičasti, kasnije polako postaje sivo, sivo-smeđe do tamnosivo; miris je karakterističan na plijesan, pljesnivi sir, podsjeća na stare vinske bačve, a okus je blag ili ljutkast, ali neugodan na zemlju. Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane prvo narančasto, zatim ružčasto pa sivo-maslinasto, sa formolom narančasto-ružičasto, sa fenolom tamnosmeđe, a reakcija sa gvajakolom je često slaba, a kod mladih primjeraka brzo postaje intenzivno tamno zeleno-plavo. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, najčešće u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom bora, na pjeskovitom tlu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada dok je meso mekano. Napomena: Skupina crnih krasnica ima lamelule, dok su one kod obojenih krasnica rijetke ili potpuno izostaju. Baza stručka je sitno jamičasta. Pojavljuje se dosta kasno u sezoni. Slična je bijelocrna krasnica (Russula albonigra), koja ima guste listiće kojima oštrica nikada nije crna.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – Nagorjela krasnica (Russula adusta (Pers.) Fries)