![]() |
|
Hygrophorus hyacinthinus - created in Norway by Reidun Braathen |
![]() |
![]() |
ZUMBULOVA PUŽEVICA
Hygrophorus hyacinthinus Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus hyacinthinus Quél. (GBIF ID 3345035)
Klobuk: 2-7 (8) cm širok, konveksan, zvonolik pa se izravna i iskrivi, često je grbav, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv ili sluzav, sjajan; bijel je ili bjelkast i više-manje s laganom ružičastom nijansom. Stručak: 5-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, nije ljepljiv, suh, gladak; boje je klobuka, bijel, vlaknast. Listići: Blago su iskrivljeni, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, rijetki, bijeli su ili krem, često su sa ružičastom nijansom. Spore: Eliptične, prozirne, 9-11 x 5-6 µm; otrusina je bijela. Meso: Bijelo; miriše na ljubičice ili zumbule kako joj i naziv govori, te malo na voće, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće borom, obično na višim planinskim predjelima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je nađena u šumama bukve i jele te u nasadu smreke, na dva lokaliteta, u okolici Zagreba i u Gorskom kotaru. Doba rasta: 9, 10, 11 Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Napomena: Prepoznatljiva je po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela i karakterističnom mirisu na zumbule.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 919. Zumbulnomirisna puževica (Hygrophorus hyacinthinus Quél.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthus Quél.)