Russula badia - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

CEDROVA KRASNICA

Russula badia Quél.

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula badia Quél. (GBIF ID 2551171)

Etimologija: badius (lat.) = smeđe, kestenjasto. Po boji.

Engleski naziv: Burning Brittlegill

Klobuk: 5-12 cm širok, pravilan, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, skoro je ravan, karmincrven, tamnocrven, crveno-smeđ ili je ljubičasto-crven, sredina je tamnija skoro crna, mjestimično je sa svjetlijim mrljama po površini, rub je tupo zaobljen, ubrzo se narebra, dužina rebara je između 0.5 i 1 cm.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, jako je robustan, tvrd, trbušast je ili batinast, sama je baza zaobljena ili malo zašiljena, uzdužno je narebran, osobito pri vrhu, bijel, s ružičastom je nijansom, osobito na donjem dijelu, a ponekad je i unutarnji dio ružičast, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Prilično su uski, gusti, najširi su pred rubom, do 1.2 cm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, vrlo su lomljivi, račvasti, svijetložuti, kasnije su krem ili okerasti, oštrica je svjetlija, crvenkasta.

Spore: Kuglaste do široko eliptične, sa izoliranim su bradavicama, djelomično povezanim spojnim linijama koje tvore nepotpuni mrežasti uzorak, 8-11 x 6.5-8.5 µm; otrusina je žućkasto-smeđa do žućkasto-narančasta.

Meso: Tvrdo, čvrsto, kruto, debelo, suho, bijelo; miriše na cedrovinu ili borovinu, poput kutije za cigare, osobito kada se protrljaju listići, a okus je u isprva blag, no nakon minutu do dvije je izrazito ljut.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfidom postane mesnatoružičasto, a listići crvenkasti poput mrkve, površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom postane limunastožuta, a meso blijedooker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom ili smrekom, neki autori navode da raste u planinskim crnogoričnim šumama, a češća je na sredozemnom nego kontinentalnom području.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog nepodnošljivo ljutog okusa mesa.

Napomena: Podsjeća na borovu krasnicu (Russula cessans), od koje se razlikuje po isprva blagom, a kasnije vrlo ljutom okusu mesa. Mnoge druge krasnice sa cvenom nijansom stručka i ljutim okusom mesa, kao što su primjerice sardoniks krasnica (Russula sardonia) i Queletova krasnica (Russula queletii), obično imaju svjetle žuto-smeđe spore i odmah su ljutog okusa mesa.

DNA sekvenca: prikaži