![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() |
CRNOGORIČNI RUPIČAVAC
Phaeolus schweinitzii (Fr.) Pat.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Polyporales >
Porodica: Laetiporaceae >
Rod: Phaeolus >
Vrsta: Phaeolus schweinitzii (Fr.) Pat. (GBIF ID 2542126)
Etimologija: U čast njemačko-američkog mikologa L. v. Schweinitza. Engleski naziv: Velvet-top Fungus, Dyer's Polypore, Dyer's Mazegill, Pine Dye Polypore Plodno tijelo (klobuk): 3-20 (30) cm široko, u mladosti je debelo, grbavo, nekad je brazdasto, vijugavo, mekano, pojasasto, često su naslagana jedno iznad drugoga; najprije je žuto, kasnije je od sredine smeđe do crvenkasto-smeđe, rubni je pojas svjetliji, na lagani dodir postane smeđ ili rđasto-smeđ, sitno je baršunast ili maljav. Stručak: Vrlo je kratak i veoma debeo ili gotovo da i ne postoji, centralan je ili ekscentričan. Rupice/cjevčice: Sitne, 1-2/mm2, okruglaste su ili poput nepravilnog labirinta, u mladosti su s gutacijskim kapljicama po površini, najprije su žućkaste, u starosti su sive do smeđe; cjevčice su kratke, žuto-sive su ili maslinaste, samo na mali dodir pocrnu. Spore: Kuglaste do široko eliptične ili u obliku kapljice, prozirne, nisu amiloidne, (5.3) 5.8 - 6.9 (7.3) × (4.3) 5.1 - 6 (6.3) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 6.4 × 5.5 µm, Qe = 1.2; otrusina je žućkasta. Meso: 1-3 (4) cm debelo, u mladosti je mekano, sočno i spužvasto, poput pluta, a u starosti postane tvrdo i žilavo, lomljivo, žuto-smeđe je do smeđe boje, u starosti je hrđastosmeđe; miris nije izražen, a okus je malo kiselkast. Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit uz panjeve, na zemlji ili na korijenju crnogoričnog drveća, najčešće smreke, rijetko izravno na drvetu, ponekad se pronađe čak i na stablima trešnje; uzrokuje smeđu trulež drva. Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa. Napomena: Raste na zemlji, na humusu ispod crnogoričnog drveća. Često izgleda skoro poput smeđeg, crvenog ili žutog cvijeta. Meso je dosta spužvasto i ponekad poput spužve natopljene vodom pa postane smećkasta i suha, vrlo lomljiva, ponekad raste uz borove, dosta je promjenljivog oblika i boje. Mlada je u obliku grumena žute boje, a kasnije se razvije u stepenasto postavljene klobuke. U starosti potpuno promijeni žuto-smeđu boju i postane hrđastosmeđa i prilično tvrda.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1198. Crnogorični rupičavac (Phaeolus schweinitzii (Fr.) Patouillard)