![]() |
|
Hygrophorus fagi - created in Spain by Luis García Bona |
![]() |
![]() |
BUKOVA PUŽEVICA
Hygrophorus fagi G.Becker & Bon
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus fagi G.Becker & Bon (GBIF ID 3344703)
Klobuk: 3-7 (9) cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i malo ulegne u sredini, nepravilan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav; bijele je boje slonovače do svijetle žuto-ružičaste boje, s narančastom je nijansom, sredina je nešto tamnija, rub je oštar, valovit, u mladosti je podvijen, kasnije je obješen. Stručak: 2-6 (8) cm visok i 0.5-1 (2) cm debeo, valjkast, zakrivljen, od listića prema bazi je sve tanji, klinast, gladak, pun; bjelkast je do svijetlooker, uzdužno je vlaknast. Listići: Rijetki, debeli, pomiješani su s lamelulama, prirasli, samo se ponekad kratko spuštaju po stručku, mekani, voštani, račvasti; bijeli su do blijedožućkasti s ružičastim odsjajem. Spore: Eliptične do valjkaste, 6-10 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela. Meso: Bijelo, krem do žuto-ružičasto, vlaknasto, relativno je čvrsto za puževice, sočno ; miris nije izražen, a okus je blag, kasnije je pomalo gorkast. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, voli vapnenasto tlo. Doba rasta: 7, 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog lošeg okusa mesa. Napomena: Postoji velika sličnost s pjesničkom puževicom (Hygrophorus poetarum) koja je mesnatija, ima tvrdo plodno tijelo, listići su gušći i spuštaju se po stručku. Opisana je vrsta nježnija, djeluje krhko, ima vrlo rijetke i debele listiće koji se ne spuštaju po stručku. U slučaju zamjene spomenutih puževica, nema opasnosti, jer su obje vrlo dobre za jelo.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 899. Bukova puževica (Hygrophorus fagi Becker & Bon)