![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
NJEŽNI HRAPAVAC
Leccinellum lepidum (H.Bouchet ex Essette) Bresinsky & Manfr.Binder
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Boletales >
Porodica: Boletaceae >
Rod: Leccinellum >
Vrsta: Leccinellum lepidum (H.Bouchet ex Essette) Bresinsky & Manfr.Binder (GBIF ID 11057661)
Etimologija: lepidus (lat.) = dražesno, ljubazno, ljupko. Po izgledu. Klobuk: 3-9 (13) cm širok, prvo je okruglast, zatim sje otvoren i pravilno poluloptast, po vlažnom je vremenu sjajan, malo mazav i skoro vlažan kao vrste iz roda Suillus, po suhom je vremenu skoro bez sjaja i gladak, kožica prelazi rub; u mladosti je žuto-crven, kasnije je žuto-smeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, ujednačeno je obojen, po suhom je vremenu sitno baršunast. Stručak: 6-12 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, dosta je pravilno valjkast, često je trbušast ili vretenast, sužava se prema bazi, najčešće je zakrivljen; žućkast, dekoriran je sitnim čehicama iste boje, prema dnu teži da posmeđi, na dodir posmeđi. Rupice/cjevčice: Okruglaste, sitne, bjelkaste do žute, u starosti postanu crnkaste, na pritisak posmeđe; cjevčice su zaokružene uz stručak, vrlo su duge, skoro su iste kao kod vrganja u skupini turčina (Leccinum duriusculum), bjelkaste do žute. Spore: Vretenaste, duguljaste, 13.5-21 x 5-6 µm; otrusina je sivkasto-smeđa. Meso: Čvrsto, bjelkasto-žuto, ispod kožice klobuka je malo ružičasto, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je slatkast. Stanište: Raste u kasnu jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom crnikom (Quercus ilex) ili borom, uglavnom u sredozemnom području i na otocima. Doba rasta: 10, 11, 12 Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Neki autori navode da je sirov otrovan pa je potrebna temeljita termička obrada. Napomena: Dosta je česta vrsta na staništu na kojem raste, najčešće uz morsku obalu i na otocima ispod hrasta crnike ili česvine. Neki autori smatraju da se radi o sinonimu plemenitog hrapavca (Leccinellum crocipodium) od kojeg se razlikuje po klobuku koji nije suh, već mazav, a najčešće je smeđ. Meso ima tendenciju da malo pocrni, često je ružičasto-plavo nahukano.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1133. Nježan hrapavac (Leccinum lepidum (Bouch. ex Fr.) Bon & Contu)