![]() |
|
Agaricus pseudopratensis - created in Spain by Leandro Sánchez Sánchez |
![]() |
![]() |
LAŽNA PEČURKA
Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Agaricus >
Vrsta: Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser (GBIF ID 5243346)
Klobuk: 4-14 cm širok, konveksan pa se raširi i izravna; bijel, u starosti sivo-smeđ do žuto-smeđ, trljanjem požuti, skoro je gladak ili slabo pahuljast, rub je tanak, a kožica malo prelazi preko listića. Stručak: 2-6.5 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, prvo pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, gladak; vjenčić je bijel, tanak, s jednostrukim ili dvostrukim je rubom. Listići: Suženi uz stručak, slobodni, vrlo su gusti, prilično su široki; najprije su ružičasti pa crvenkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi. Spore: Eliptične, 5.5-7 x 4-5.5 µm, cheilocistide su batinaste, široke 5-13 (20) µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do gotovo crna. Meso: Relativno je debelo, čvrsto, bijelo u klobuku, bjelkasto, na prerezu postane ružičasto-smeđe na vrhu stručka, a žućkasto u bazi stručka ili na ozlijeđenim mjestima, poslije posmeđi pa prelazi u crvenkasto-smeđu; miris je neugodan na tintu ili mokraću, a okus blag. Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju ili postane svijetlosmeđe. Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprofit tla po livadama, parkovima, a rjeđe u miješanim i crnogoričnim šumama, voli kisela i pjeskovita tla uz morsku obalu. Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom, ali se nekad može konzumirati i bez gastrointestinalnih poremećaja. Trovanje ovom vrstom nije opasno, samo vrlo neugodno, a bolovi u trbuhu obično traju nekoliko sati. U vrlo rijetkim slučajevima izaziva vrtoglavicu i zamagljeni vid. Napomena: Po većini je karakteristika najsličnija bernardijeva pečurka (Agaricus bernardii), koja ne požuti u bazi stručka, već pocrveni kao i drugi dijelovi. Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. tanki opnasti vjenčić dvostrukog ruba; 3. meso na prerezu pocrveni, a u bazi stručka požuti; 4. meso neugodno miriše na tintu ili mokraću; 5. raste u šumama i po livadama uz morsku obalu
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 183. Lažna pečurka (Agaricus pseudopratensis (Bohus) Wasser)