![]() |
|
Inocybe umbratica - created in Finland by Martti Moisander |
![]() |
![]() |
SJENOVITA CJEPAČA
Inocybe umbratica Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe umbratica Quél. (GBIF ID 2528120)
Etimologija: umbraticus (lat.) = koje traži sjenu ili hlad. Po najomiljenijem staništu. Klobuk: 1-2 (3.5) cm širok, prilično je mesnat, u mladosti je zvonoliko-stožast, zatim se raširi i šiljato ispupči na sredini, gladak, suh; bijel, bjelkast ili svijetlosivkast, sitno vlaknasto-čehast, rub je često iscijepan. Stručak: 3-4 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen; bijel, na gornjem dijelu je pahuljast, na bazi je bulbozno-uvijen i maljav od micelija. Listići: Jako su gusti, prirasli su sa zupcem, uski, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti, zatim su kremasti do sivkasto-smeđi, oštrica je sitno-resasta. Spore: Nepravilno zvjezdaste, višekutne, 7.2-8.9 x 5.1-6.7 µm; otrusina je smeđa do glinenastosmeđa. Meso: Bjelkasto, blijedokremasto do žućkasto, mekano, na presjeku baze stručka postane žućkasto; miriše kiselo na spermu, a okus je blag. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama i po šumskim putevima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom. Napomena: Ima nekoliko sličnih varijacija zemljaste cjepače (Inocybe geophylla) od kojih se razlikuje što raste samo u kasnu jesen po crnogoričnim šumama, po zvjezdasto-višekutnim sporama, po većim dimenzijama, te po uvijenoj bulbi stručka. Slična je i crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei) koja je dugo vremena blijedocrvenkasta, a kasnije je prljavocrvenkasta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 393. Sjenovita cjepača (Inocybe umbratica Quélet)