![]() |
![]() | ![]() | ![]() |
![]() |
SMEĐOLJUSKAVA PEČURKA
Agaricus phaeolepidotus F.H.Møller
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Agaricus >
Vrsta: Agaricus phaeolepidotus F.H.Møller (GBIF ID 8240628)
Etimologija: faios (gr.) = smeđe + lepidus (lat.) = dražesno, dopadljivo. Engleski naziv: Dusky Scaled Mushroom Klobuk: 3-9 (12) cm širok, zvonolik ili je izravnat na sredini, pokriven je sa sitnim, prilegnutim, kosmatim ljuskama ružičasto-smeđe do sivo-smeđe boje, nešto je tamniji na sredini, često je nepravilno raspucan, rub je s ostacima ovoja. Stručak: Valjkast, sužen na vrhu, manje je ili više izraženo gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj je izravnat na dnu, bijel, kasnije može postati smećkast ili crvenkast, smeđe pjegav, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, gladak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je nepravilan, opnast, dvostrukog ruba, obrubljen, bijel, na donjoj je strani smeđ. Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, slobodni; najprije narančasto-ružičasti, poslije tamnosmeđi do crno-smeđi, oštrica je lagano nazubljena. Spore: Eliptične, 4.5-6 x 3-4 µm, cheilocistide su brojne, 11-50 x 8-35 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa. Meso: Bijelo, na prerezu postane lagano žućkasto do sivkasto-žuto i kasnije crveno-smeđe, osobito u bazi stručka; miriše slabo na tintu ili trulu slamu, malo neugodno, a okus je blag. Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju. Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprofit tla po parkovima, vrtovima, te u miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, često u blizini obale. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom kao i sve vrste iz skupine otrovne pečurke (Agaricus xanthodermus), kojima meso u bazi stručka postane šafranastožuto i koje su neugodnog mirisa. Napomena: Slične su šarena pečurka (Agaricus moelleri), koja ima sive ljuske na površini klobuka i koja na prerezu mnogo izraženije požuti, te ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja na prerezu ne požuti. Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. opnasti vjenčić je smeđ na donjoj strani; 3. meso na prerezu lagano požuti, osobito u bazi stručka; 4. meso neugodno miriše na tintu; 5. klobuk je ružičasto-smeđe do sivo-smeđe ljuskav; 6. raste u šumama i parkovima
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 153. Smeđoljuskava pečurka (Agaricus phaeolepidotus (Möll.) Möller)