![]() |
|
Calonarius ionochlorus - created on November 2019 in Provincia di Imperia, Italy by Federico Calledda |
![]() |
![]() |
LJUBIČASTO-ZELENA KOPRENKA
Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Cortinariaceae >
Rod: Calonarius >
Vrsta: Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat. (GBIF ID 11995596)
Etimologija: ion (gr.) = ljubičasto + chloros (gr.) = zeleno. Po boji. Klobuk: 5-10 (12) cm širok, u mladosti je konveksan pa otvoren i skoro izravnat, te s dosta široko ispupčenom sredinom, nešto je rjeđe ulegnut, sluzav, gladak; žuto-zelen, maslinastozelen do tamnomaslinast, sredina je tamnije maslinasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, kožica se lako guli sve do sredine, rub je jasno tanak, te lagano valovit ili pravilan. Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi se širi u obrubljenu bulbu oblika pehara, sluzav, sjajan; limunastožut, žuto-zelenkast do maslinastozelen, poslije je nešto tamnije zeleno-smeđe boje, cijelom dužinom je sitno vlaknast, prema bazi do bulbe je lijepe sumporastožute boje, a na dnu je sa sumporastožutim micelijskim nitima, koprena je zagasitožuta. Listići: Prilično su gusti, suženo-zaokruženi uz stručak, na krajevima su stanjeni, malo su trbušasti na sredini (široki 5-8 mm); u mladosti su svijetloljubičasti ili ljubičasto-plavkasti pa poslije ljubičasto-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je ravna i sitno pilasta. Spore: Limunaste, 11 x 6 µm; otrusina je žuto-smeđa. Meso: U klobuku i stručku je sve do bulbe je sumporastožuto, u bulbi je bjelkasto-žuto do žuto-zeleno; miris je slatkast, a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) reagiraju negativno (poprimi slabu maslinastu boju). Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnog graba, na samo jednom lokalitetu, na planini Medvednici. Doba rasta: 9, 10, 11 Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna, jer su koprenke sa žutom bojom mesa uglavnom uvijek otrovne. Napomena: Jako je lijepa koprenka zbog kontrasta između ljubičastih listića i zelenog klobuka. Meso je žute boje. Tamnozelena koprenka (Cortinarius atrovirens) ima potpuno zeleni klobuk, žuto meso, ali i žute listiće. Istu boju mesa imaju brojne otrovne koprenke kao što su primjerice sjajna koprenka (Cortinarius meinhardii), Cortinarius fulgens, žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens) i riđo-zlatna koprenka (Calonarius aureofulvus). Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ljubičasto-zelena koprenka (Cortinarius ionochlorus Maire)