![]() |
![]() | ![]() |
BOHUSIJEVA PEČURKA
Agaricus bohusii Bon
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Agaricaceae >
Rod: Agaricus >
Vrsta: Agaricus bohusii Bon (GBIF ID 5243385)
Etimologija: Po odgovarajućem imenu. Engleski naziv: Medusa Mushroom Klobuk: 4-15 cm širok, u mladosti je polukuglast pa konveksan; više je ili manje smeđ, poslije se rastrga na guste, donekle prilegnute, trokutasto zašiljene ljuske na svijetloj podlozi koje su ostaci ovoja, rub je podvijen i krpast od ostataka zastorka. Stručak: 10-20 cm visok i 1-3 cm debeo, sužava se prema bazi, vretenast, često je zadebljan na sredini, duboko je ukorijenjen, vrlo se lako odvaja od podnice klobuka; najprije je bjelkast pa sa smećkastim nijansama, na oštećenom mjestu postane crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je gladak, a donji dio je prekriven sitnim ljuskicama od ovoja; vjenčić je tanak, opnast, uzdignut, najprije je bijel pa smeđ. Listići: Slobodni, relativno su stisnuti; najprije su ružičasti, poslije smeđi, crvenkasto-smeđi i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi, neplodna oštrica je nešto svjetlija. Spore: Eliptične, glatke, 5.5-7 x 4.5-6 µm, cheilocistide su s jednim segmentom, batinasteste, 17-27 x 6-10 µm; otrusina je smeđa. Meso: Bijelo, u stručku je smećkasto, na prerezu u određenoj mjeri pocrveni, ali na nekim mjestima može i požutjeti; miris je slabo izražen ili kiseo, a okus je blag. Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH ne požuti. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprofit tla uglavnom u bjelogoričnim šumama, često ispod hrasta, bukve, javora, jasena i topole, ali i u crnogoričnim i miješanim šumama, često po šljunčanim šumskim puteljcima, te po parkovima i grobljima. Prvu je sliku snimio Matija Josipović, a ostale Antonio Ratković, na lokalitetu Velić kod Trilja. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Jestiva je gljiva, ali samo mlada, jer je u starosti, kao i mnoge gljive, neugodnog okusa. Kod konzumiranja starijih gljiva su mogući gastrointestinalni poremećaji. Poznat je i slučaj u kojem je oko 3-3,5 sata nakon konzumiranja svježih gljiva kuhanih na pari došlo do vrlo teških gastrointestinalnih poremećaja praćenih zujanjem u ušima i drhtanjem. Međutim, vjeruje se da se radilo samo o individualnoj netoleranciji. Napomena: Slična je čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja ima prilegnute, ali ne trokutasto zašiljene ljuske na klobuku. Najvažnije za determinaciju: 1. ružičasti listići; 2. tanki opnasti vjenčić; 3. meso na prerezu blago pocrveni; 4. raste busenasto; 5. klobuk je smeđe ljuskav; 6. raste u šumama i parkovima
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 182. Bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii M.Bon)