Russula exalbicans - created in Germany by Th. Kuhnigk

IZBLIJEDJELA KRASNICA

Russula exalbicans (Pers.) Melzer & Zvára

Sinonimi: prikaži

Taksonomija: Carstvo: Fungi > Koljeno: Basidiomycota > Razred: Agaricomycetes > Red: Russulales > Porodica: Russulaceae > Rod: Russula > Vrsta: Russula exalbicans (Pers.) Melzer & Zvára (GBIF ID 2551513)

Etimologija: ex-albesco (lat.) = blijediti, izblijediti. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Bleached Brittlegill

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, više je ili manje valovit, nepravilan, kožica se guli do 1/3 ili 1/2 promjera, vlažan i sjajan, pomalo je svilenkast na izlijedjelim dijelovima, zatim je suh i bez sjaja, rijetko je lijepe ružičasto-crvene boje poput crveno-bijele krasnice (Russula rubroalba) ili netaknute krasnice (Russula persicina), češće je malo mramorirane ili ujednačene vinski crveno-ružičaste boje kao kod varljive krasnice (Russula decipiens), također je sa primjesama zelene na sredini ili oker-narančast s ružičastim rubom, međutim izraženo mijenja boju, sa kremasto-sivkastim ili oker-sivim varijantama, ravnomjerno izblijedi ili je s preostalim tragovima ružičaste, rub je tanak, dosta je vremena podvijen, kasnije je izravnat i kratko narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.6-2.5 cm debeo, uglavnom je valjkast, blago je ili nimalo proširen na vrhu, pun, srž je kasnije grudvasta, naboran, bijel, na dnu je žuto-smeđ nakon duljeg upijanja vode, preostali dio posivi proporcionalno stupnju hidratacije, može biti sa ružičastom nijansom na jednom dijelu.

Listići: Prilično su gusti, tanki, izmiješani su s brojnim, različito dugim lamelulama, različito su spojeni sa stručkom, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, ali ponekad su zaokruženi uz stručak i gotovo slobodni, rijetko su račvasti, lomljivi, bijeli, kasnije su krem, na kraju su sa sivkastim odsjajem.

Spore: Eliptične, sa bradavicama visokim oko 0.4-0.75 µm, prilično spojenih malim grebenima koji su povezani u jedva uočljivi mrežasti uzorak, amiloidne, 7-9.6 x 5.4-7 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-52 x 9-12.5 μm, cheilocistide su brojne, batinaste ili vretenaste, neke su vrlo duge i utonule u srednji sloj listića, široke 7-13 μm, nitasta kožica klobuka sastoji se od vrlo tupih ili blago zadebljanih dlačica, širokih 3.5-4.6 μm, te dugih, valjkastih, jednosegmentnih dermatocistida, širokih 4.5-9 μm, bez inkrustacija; otrusina je svijetlooker do oker (IIIa-b).

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo, kasnije izraženo posivi zbog upijanja vode, lagano požuti u bazi i srži stručka; miriše lagano na voće, a okus je malo ljutkast, ponekad je prilično blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ružičasto-sivo, reakcija s gvajakovom tinkturom je slaba, a sa formalinom negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, vrtovima, uz ulice i u bjelogoričnim šumarcima, na manje ili više travnatim i sunčanim područjima, u simbiozi s brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Vrsta je koja tipično raste uz breze, osobito, ako ne i isključivo na vapnenastom tlu. Prepoznatljiva je po srednjoj veličini, listićima koji se često blago spuštaju po stručku, oker otrusini, kompaktnoj jezgri stručka koja dobro posivi zbog upijanja vode, slabom ili neizraženom mirisu, okusu koji se kreće od izrazito ljutog do potpuno blagog, te srednje velikim, izduženim sporama s jedva uočljivim mrežastim uzorkom i dugim, valjkastim dermatocistidama, koje su rijetko sa segmentom. Sposobnost blijeđenja, označena epitetom exalbicans, prilično je izražena kod ove vrste iz podsekcije Sardoninae, koja često ima kremasto-sivkasti klobuk sa svijetloružičastim rubom. Međutim, nijanse su ponekad intenzivnije i ujednačenije crvene, vinskicrvene boje ili je s maslinastim mrljama na sredini. Po makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama najsličnija je netaknuta krasnica, osobito kada je opisana vrsta s crvenijim klobukom nego inače ili u slučaju vrlo čestih izblijedjelih formi, čija bi fizionomija mogla opravdati zamjenu s varijetetom netaknute krasnice Russula persicina var. intactior, koja je s mesom koje možda malo manje posivi i koje je samo krem ​​boje. Također su slične graciozna krasnica (Russula gracillima), koja često raste ispod breza na više ili manje tresetnom i vlažnom tlu, a prepoznatljiva je po maloj veličini i lomljivosti, nepromjenjivom mesu, blagom ili jedva primjetnom ljutkastom okusu i svijetlokrem otrusini, te krvava krasnica (Russula sanguinea), koja može rasti u miješanim šumama breze i bora i koja je gotovo ista sa svojim izblijedjelim formama, kod kojih se s nestankom krvavocrvenog pigmenta izgubi glavna karakteristika vrste, međutim listići su nešto svjetliji, a reakcija sa gvajakovom tinkturom je izraženija, meso rijetko posivi, a spore su sa izoliranim bradavicama.

DNA sekvenca: prikaži

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 825. Izblijedjela krasnica (Russula pulchella Borszcow), Sinonim: Russula exalbicans (Pers.) Melz. & Zv.;  Sarnari, Mauro. 1998. Monografia illustrata del Genere Russula in Europa, Tomo Primo. A.M.B. Fondazione Centro Studi Micologici. Vicenza. – 651. str., Russula exalbicans (Persoon) Melzer & Zvara