
ZLATNOŽUTA PUŽEVICA
Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fr. (GBIF ID 2538788)
Etimologija: krysos (gr.) = zlatno. Po boji. Engleski naziv: Gold Flecked Woodwax Klobuk: 3-8 cm širok, mesnat, isprva je polukuglast, zatim se otvori i malo ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, vijugav, nepravilan, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, po suhom je vremenu malo ljepljiv, bijel, najprije je prekriven zlatnožutom koprenom koja se kasnije na rubu i stručku raspadne na sitne žute pahulje, mjestimice je sa zlatnožutim pjegama, osobito na rubu, ako se kožica malo protrlja požuti, rub je prilično valovit i u početku je podvijen. Stručak: 3-8 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, pun, u starosti je šupalj, na bazi je zašiljen, bijel, prekriven je zlatnožutim pahuljama, osobito na gornjem dijelu, na pritisak požuti. Listići: Razmaknuti, prilično su rijetki, mekani, najprije su prirasli, zatim se kratko spuštaju po stručku, bijeli su do svijetložuti, oštrica je ponekad žuta i pahuljasta. Spore: Eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela. Meso: Debelo, mekano, sočno, malo vlaknasto, bijelo, kasnije je žuto; miris je slab na gorke bademe ili anis (dok se prži na amonijak), a okus je blag. Kemijske reakcije: Meso s fenolanilinom postane crveno-smeđe, a s anilinom i KOH požuti, dok s gvajakovom tinkturom polako poplavi. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, na tlu bogatom hranjivim tvarima. Posljednje dvije slike snimio je Danijel Mulc. Doba rasta: 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete. Puževice nisu uvijek kvalitetne jestive gljive, smatra se da je opisana vrsta podjednako loša kao jelova puževica (Hygrophorus pudorinus) ili bukova puževica (Hygrophorus fagi). Kada se kuhaju odvojeno zbog provjere kvalitete sve imaju vrlo neugodan miris na nešto poput amonijaka i terpentina. Međutim, ako se nakon kuhanja lagano zaprže izgube taj neugodan miris. Napomena: Ova je puževica na svim dijelovima mazava, a najprepoznatljivija je po žuto pahuljastom gornjem dijelu stručka, a ostali dio je postepeno sve svjetliji do bijele boje. Podsjeća na gusjeničnu puževicu (Hygrophorus cossus), ali opisana je vrsta mnogo veća rastom i pokrivena žutim pahuljama, što se osobito zapaža na rubu klobuka i stručku neposredno ispod listića. Zlatnoštitna puževica (Hygrophorus discoxanthus), takožer može biti sa žutim tonovima, ali nema sitne pahulje, meso je jakog mirisa i s KOH posmeđi.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 907. Zlatnožuta puževica (Hygrophorus chrysodon (Batsch) Fries)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split