|
Hygrophorus erubescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen |
![]() |
![]() |
|

CRVENKASTA PUŽEVICA
Hygrophorus erubescens (Fr.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus erubescens (Fr.) Fr. (GBIF ID 2538799)
Infragenerička taksonomija: podrod Colorati > sekcija Pudorini > podsekcija Pudorini
Etimologija: erubere (lat.) = pocrvenjeti, posramiti se, zarumeniti se, rumeno. Po boji.
Engleski naziv: Blotched Woodwax
Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je konveksan i tupo ispupčen, kasnije se raširi i na kraju nekad ulegne na sredini, lijevkast, površina je vlažna i mazava, prekrivena je s uraštenim crvenkastim ljuskicama na sredini, osnova je bjelkasta, crveno-ružičast, nekad je s vinskicrvenim mrljama, rub je tanak, podvijen i maljav.
Stručak: 5-12 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, pun, često je zakrivljen, baza je obično uža, pri vrhu je sitno vinskicrveno zrnast, a na bazi je crvenkasto vlaknast, na dnu je bjelkast, na pritisak više-manje požuti ili pocrveni.
Listići: Nisu gusti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su kremasti pa ubrzo s blagom ružičastom nijansom, a po suhom su vremenu žućkasti, oštrica je u starosti uglavnom s ružičastim mrljama.
Spore: Eliptične, duguljaste, prozirne, 7-10.5 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Debelo, čvrsto, bijelo je ili svijetložuto, na ozlijeđenim mjestima i presjeku požuti; miris je ugodan na gljive, a okus je uglavnom gorak.
Kemijske reakcije: Meso s željeznim sulfatom (FeSO4) postane sivkasto, a s KOH žućkasto.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, skupno, u malim busenima ili u krugovima, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, najčešće u simbiozi sa smrekom ili borom, na mahovinom obraslom vapnenastom tlu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer je meso obično gorko.
Napomena: Dio je iste sekcije kao medena puževica (Hygrophorus russula), koja ima blag okus mesa i raste ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, dok opisana vrsta raste samo ispod crnogoričnog drveća, te ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens) i karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor), koje na prerezu ne požute. Ljubičasta puževica na stručku ima ostatke zastorka u obliku slabašnog bijelog vjenčića.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 914. Crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens Fries)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split