
TUPOGLAVA PUŽEVICA
Hygrophorus nemoreus (Pers.) Fr.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Hygrophoraceae >
Rod: Hygrophorus >
Vrsta: Hygrophorus nemoreus (Pers.) Fr. (GBIF ID 2538708)
Etimologija: nemus (lat.) = šuma. Jer raste u šumi. Engleski naziv: Oak Woodwax Klobuk: 4-7 cm širok, najprije je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini, jako je valovit, površina je potpuno suha, s finom je srebrnastom glazurom, sitno je dlakava i radijalno vlaknasta, žuto-smeđ, narančast, oker-narančast ili narančasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je najprije podvijen, a u starosti je izvrnut. Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, prema bazi se sužava i završava šiljasto, pun, zatim je šupalj, uzdužno je vlaknast, na vrhu je pahuljast, kremast, žućkast ili žućkasto-narančast na bijeloj osnovi. Listići: Razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, nisu jako široki, bjelkasti, zatim su krem ili žućkasti s ružičastom ili žućkasto-narančastom nijansom. Spore: Eliptične, u obliku kapi, glatke, prozirne, 6-8 x 3.5-5.5 µm (cromushrooms: (5) 5.3 - 6.7 (7.6) × (3.2) 3.6 - 4.2 (4.6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 6 × 3.9 µm, Qav = 1.6); otrusina je bijela. Meso: Mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žućkasto-narančasto; miris je ugodan na brašno, sličan kao kod bijele đurđevače (Calocybe gambosa), a okus je blag. Kemijske reakcije: Kožica klobuka s KOH izblijedi. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, ali i drugim bjelogoričnim vrstama, na vapnenastom i pjeskovitom tlu. Prvih devet slika snimio je Neven Ferenčak, 15.9.2019., 5.12.2020., 5.10.2023., 7.11.2023. i 28.11.2024, a posljednje dvije snimljene su 14.10.2024., na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Napomena: Prepoznatljiva je po narančasto-smeđem stručku i klobuku, te svjetlijim ili kremastim listićima. Slična je livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis), koja ima uglavnom golu i mazavu površinu klobuka, ne miriše na brašno i ima drugačiju strukturu hifa u trami listića, vlaknastoj puževici (Hygrophorus arbustivus), koja je krhkija, s bijelim rubom klobuka, crvenkastom nijansom i raste ispod hrasta, jelovoj puževici (Hygrophorus pudorinus), koja uglavnom raste ispod jele i ima neugodan miris na smolu ili terpentin, smeđekoturnoj puževici (Hygrophorus discoideus), koja je nekad slična i po drugim karakteristikama, te pjesničkoj puževici (Hygrophorus poetarum), koja ima jako uvijen rub klobuka i svjetlije je boje.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 911. Tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus (Lasch) Fries)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.

Prirodoslovni muzej - Split