 |
ZELENKASTA CJEPAČA
Inocybe corydalina Quél.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe corydalina Quél. (GBIF ID 3330686)
Etimologija: Po mirisu koji podsjeća na miris cvijeta biljke šupaljke (Corydalis cava) koja raste po šumama. Engleski naziv: Greenflush Fibrecap Klobuk: 2-9 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, na kraju je izravnato-konveksan, sa ili bez grbice na sredini, površina je ponekad s nešto tamnijim sivo-smeđim ljuskicama, glatka do maljava na sredini, ali ponekad malo mazava kada je vlažna, prema rubu je radijalno vlaknasta do ljuskava, vlakna se ne razilaze ili se jedva razilaze, rub je bez izraženih napuklina, s ostacima ovoja na sredini, ponekad prekrivaju čitavu površinu, sivkast ili zelenkasto-sivkast na sredini, prema rubu je sivkasto-smeđ, zatim je posvuda s plavkastim nijansama, osobito na rubu, rub je u mladosti podvijen i ponekad s resastim ostacima ovoja, kasnije se izravnat. Stručak: 2.5-9.5 cm visok i 5-12 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, na vrhu je gotovo gladak do nejasno dlakav, prema dolje je glatki do uzdužno vlaknasto-crtast, bjelkast, zatim na donjoj polovici postaje sivkasto-žućkast, sivkasto-oker do sivkasto-smeđ, na dnu je često sa sivkasto-zelenkastim nijansama. Listići: Gusti, 45-70 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli, ponekad su gotovo slobodni, žućkasto-sivkasti ili svijetlo žućkasto-smeđi, na ozlijeđenim mjestima ponekad pocrvene, ali sporo i slabo, oštrica je nejasno resasta, boje lica ili bjelkasta. Spore: Eliptične do bademaste, na jednom kraju su gotovo tupe do nejasno stožaste, glatke, 7-9.5 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 26-35 x 7-10 µm, pleurocistide su valjkaste do valjkasto-klavatne, ponekad su gotovo vretenaste, prilično rijetke, malo debljih stijenki, debelih do 2 µm, bezbojne ili rjeđe sa žućkastim odsjajem, sa sitnim kristalima na vrhu, 33-67 x 9-21 µm, cheilocistide su slične pleurocistidijama, vrlo rijetke, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, trama listića je s bezbojnim do svijetlo sivkasto-žućkastim refrakcijskim hifama, stručak je na vrhu bez pravih caulocistida i sa samo nekoliko usko valjkastih, nejasno izraženih caulocistidoidnih dlačica; otrusina je smeđa do žuto-oker. Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku, često je plavo-sivo u dnu stručka, a ponekad i u sredini klobuka, na prerezu ne crveni ili samo sporo i nejasno crveni; miris je jak na peruanski balzam, ali nešto manje ugodan nego kod varljive cjepače (Inocybe fraudans), a okus je poput mirisa, ali ponekad s neugodnom komponentom. Kemijske reakcije: Meso s amonij hidroksidom (NH4OH) ne mijenja boju. Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i rjeđe crnogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom, hrastom ili smrekom, na vapnenastom tlu. Primjerke na slici snimio je Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. Doba rasta: 8, 9, 10 Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži psilocibin i bakocistin, psihoaktivne alkaloide, koji uzrokuju psihosomatski sindrom trovanja, odnosno djeluju halucinogeno. Napomena: Ova je lijepa cjepača karakteristična po zeleno-smeđoj grbici na sredini klobuka i specifičnom mirisu na peruanski balzam.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 389. Zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina Quélet); Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 22.1. Inocybe corydalina var. corydalina
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.
Prirodoslovni muzej - Split
