|
Inocybe assimilata - created in Norway by Inger-Lise Fonneland |
![]() |
![]() |
|

MAGLASTA CJEPAČA
Inocybe assimilata Britzelm.
Sinonimi:
Taksonomija:
Carstvo: Fungi >
Koljeno: Basidiomycota >
Razred: Agaricomycetes >
Red: Agaricales >
Porodica: Inocybaceae >
Rod: Inocybe >
Vrsta: Inocybe assimilata Britzelm. (GBIF ID 2528154)
Etimologija: assimilatus (lat.) = reproduciran, učinjen sličnim, oponašajući. Po sličnosti s drugim vrstama. Klobuk: 1.5-2.5 cm širok, na početku je stožast, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat i blago ispupčen na sredini, površina je bez ostataka ovoja, po vlažnom je vremenu vlažna i mazava, glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, ubrzo se raspucava i otkriva žućkastu tramu, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ. Stručak: 2-3.5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, bulbozno je zadebljan na bazi i širok do 8 mm, slabo je pahuljast, na vrhu, ispod je uzdužno tamnosmeđe vlaknast, koprena je prisutna u mladosti, isprva je bjelkast, zatim je žućkast na vrhu, smećkast blizu baze, kasnije je smeđ čitavom dužinom osim na bjelkastom gomolju. Listići: Gusti, široki su 2-4 mm, prirasli do gotovo slobodni, trbušasti, bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je boje lica. Spore: Pravokutne ili romboidne, izraženo su kvrgave, 7-9 x 4-6.5 µm, Q = 1.3-2, bazidije su 4-sporne, 24-28 x 8-9 µm, cheilocistide su 45-69 x 13-16 µm, prilično su rijetke, vretenaste, prozirne su stijenke debljine 1.5 µm, s kristalima na vrhu, pleurocistide su oblikom i veličinom slične chilocistidama, caulocistide su rijetke, izmiješane su s batinastim, lančano raspoređenim paracistidama, pileipelis je cutis koji se sastoji od inkrustiranih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa. Meso: Debelo, bjelkasto ili svijetlosmeđe; miris je na spermu, a okus nije izražen. Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom, na vlažnom i kiselom tlu. Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11 Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom koja uzrokuje muskarinski sindrom trovanja. Napomena: Karakteristična je po prilično malim dimenzijama i svijetlosmeđem stručku s bijelom gomoljastom bazom. Slične su Inocybe napipes, koja je relativno velikih dimenzija, s gomoljasto zadebljanim stručkom, isprva bjelkastim, a kasnije smeđim stručkom, jako grbavim sporama i vretenastim do batinastim cheilocistidama s prilično tankim, obično prozirnim stijenkama, te Inocybe transitoria, koja ima slabije izražene grbice na sporama, istobojni, tamnosmeđi stručak i vretenaste do batinaste cheilocistide.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 397. Maglasta cjepača (Inocybe umbrina Bresadola)
Skeniraj QR kod za brzi pristup ovoj vrsti na svom mobitelu.



Prirodoslovni muzej - Split